Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-367/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja RF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nedjeljko Dujmović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dujmović i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv 1. tuženika TF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Ivković, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženice ĐF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Milanković Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između 2. tuženice kao primatelja uzdržavanja i 1. tuženika, kao davatelja uzdržavanja, ovjeren 10. studenoga 2022. po javnom bilježniku Ivani Miloš iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-4466/2022, kojim je 2. tuženica prenijela u vlasništvo 1. tuženiku, nekretninu i to: 6788/563675 djela nekretnine, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-26) upisane u Zemljišno knjižni odjel Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 2059 m2, dvorište površine 331 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 1728 m2, sveukupne površine 2059 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine: dvosobni stan br.1. na 3. katu, ulaz [adresa], koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 67,03 m2, sa spremištem br.74. u prizemlju, površine 0,85 m2, ukupne površine 67,88 m2, gubi pravni učinak prema tužitelju RF OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine prema 2. tuženici ĐF OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od:

35.213,02 eura sa zateznim kamatama od 20. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2022., po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja na snazi na dan 1. srpnja; u iznosu od 6.504,11 eura sa zateznim kamatama od dospijeća 11. lipnja 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023 do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja na snazi na dan 1. srpnja.

1. tuženik TF OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je trpjeti da tužitelj svoje potraživanje prema 2. tuženici ĐF u iznosu od 35.213,02 eura sa zateznim kamatama od dospijeća 20. rujna 2019. pa do 31. prosinca 2022., po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja na snazi na dan 1. srpnja; iznos od 6.504,11 eura sa zateznim kamatama od dospijeća 11. lipnja 2022. pa do 31. prosinca 2022., po stopi u visini koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja na snazi na dan 1. srpnja, namiri iz prodaje 6788/563675 djela nekretnine, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-26) upisane u Zemljišno knjižni odjel Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 2059 m2, dvorište površine 331 m2, stambena zgrada, [adresa], površine 1728 m2, sveukupne površine 2059 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine: dvosobni stan br.1. na 3. katu, ulaz [adresa], koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 67,03 m2, sa spremištem br.74. u prizemlju, površine 0,85 m2, ukupne površine 67,88 m2".

II. Tuženici su dužni tužitelju solidarno naknaditi troškove postupka u iznosu od 11.088,62 eura sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica ĐF (dalje: 2. tuženica) kao davateljica uzdržavanja sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa ČF kao primateljicom uzdržavanja, temeljem kojeg Ugovora je 2. tuženica, kao davateljica uzdržavanja, stekla vlasništvo poljoprivrednog zemljišta i stare drvene kuće, u k. o. [katastarska općina], a preko kojeg zemljišta je bila predviđena izgradnja obilaznice Velika Gorica na D31, sa spojnom cestom na D408. Hrvatske ceste d.o.o. su tijekom 2009. godine započele postupak izvlaštenja navedenih nekretnina, te je 2. tuženica za zastupanje angažirala odvjetnika RF, ovdje tužitelja. Ured državne uprave u Zagrebačkoj županiji ispostava [adresa], donio je Rješenje o izvlaštenju Klasa: UP/I-943-04/09-001/00368, Ur.broj: 238-04-08/01-11-19 od 18. siječnja 2011., kojim je određeno da Hrvatske ceste d.o.o. isplate ĐF (2. tuženici) naknadu za vrijednost nekretnina koje su predmet izvlaštenja u iznosu od 2.090.775,82 kuna, na njezin tekući račun otvoren kod Raiffeisen Bank Austrija d.d.

1.1. Hrvatske ceste d.o.o. su postupile po tom Rješenju i izvršile uplatu ĐF na navedeni račun. Postupak izvlaštenja se nastavio sve do 2019. godine, a tužitelj je cijelo to vrijeme zastupao ĐF. Dana 8. srpnja 2019. Ured državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Služba za imovinsko pravne poslove, Ispostava Velika Gorica, donio je Zaključak Klasa: UP/I-943-04/09-01/368, Ur.broj: 238-10-05/2-19-99, kojim je naložio Hrvatskim cestama d.o.o., da isplate ĐF naknadu troškova u predmetnom postupku izvlaštenja, u iznosu od 265.312,50 kuna, za zastupanje po odvjetniku RF, na njezin tekući račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Hrvatske ceste d.o.o. su postupile po tom Zaključku i izvršile uplatu ĐF na navedeni račun. No, ĐF je za sebe zadržala navedeni odvjetnički honorar. Stoga je tužitelj podnio tužbu pred sudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, sa zahtjevom da sud naloži ĐF isplatiti odvjetnički honorar tužitelju u iznosu od 265.312,50 kuna, koji honorar je ĐF prethodno naplatila od Hrvatskih cesta d.o.o. Općinski sud u Velikoj Gorici je prihvatio tužbu i tužbeni zahtjev, te je pravomoćnom presudom od 10. lipnja 2022., pod poslovnim brojem Povrv-459/2019-26 naložio tuženici ĐF, da tužitelju isplati predmetnu tražbinu u iznosu 265.312,50 kuna sa zateznim kamatama od 20. rujna 2019. do isplate, te da mu naknadi troškove tog postupka iznosu od 49.005,25 kuna, što ukupno iznosi 314.317,75 kuna, odnosno 41.717,13 eura.

1.2. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, protiv tuženice ĐF, kao ovršenice, podnio zahtjev Financijskoj agenciji za prisilnu naplatu navedenog iznosa glavnice od 265.312,50 kuna, sa zateznom kamatom, te troškom postupka od 49.005,25 kuna (ukupno 314.317,75 kuna, odnosno 41.717,13 eura), temeljem osnove za plaćanje - pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019- 26 od 10. lipnja 2022. Tužitelj je od Financijske agencije 26. siječnja 2023. dobio potvrdu iz koje proizlazi da je osnova za plaćanje ovdje tužitelja (presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022.) evidentirana u Očevidniku na drugom mjestu, a da je na prvom mjestu evidentirana osnova za plaćanje u iznosu od 66.060,53 eura. Tužitelj je zatražio i podatke o vlasništvu vozila od nadležne policijske postaje, te mu je dostavljeno uvjerenje da 2. tuženica nije evidentirana kao vlasnik vozila, zatražio je i od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, od kojeg je dobio podatak da 2. tuženica nema ubilježene nematerijalizirane vrijednosne papire u depozitoriju SKDD-a. Nadalje, od Državne geodetske uprave zatražio je podatak o nekretninama u vlasništvu 2. tuženice na području Republike Hrvatske, te je zaprimio uvjerenje da je 2. tuženica upisana u katastarski operat u posjedovni list 847 k. o. [katastarska općina] kod Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica. Pretragom zemljišnih knjiga, tužitelj je saznao da je 10. studenoga 2022., 2. tuženica Ugovorom od dosmrtnom uzdržavanju prenijela vlasništvo jedine svoje nekretnine na svog sina jedinca, ovdje 1. tuženika, i to:

6788/563675 djela nekretnine, Etažno vlasništvo (E-26) upisane u Zemljišno knjižni odjel Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine: dvosobni stan br.1. na 3. katu, ulaz [adresa], koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 67,03 m2, sa spremištem br.74. u prizemlju, površine 0,85 m2, ukupne površine 67,88 m2.

1.3. Tuženik TF (dalje: 1. tuženik) je sin jedinac 2. tuženice, a obzirom je 2. tuženica razvedena 1. tuženik je ujedno jedini njezin zakonski nasljednik. Zemljišnoknjižnom odjelu Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, pod poslovnim brojem Z-9230/2022, podnesen je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime 1. tuženika temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kojem prijedlogu je isti dan udovoljeno.

1.4. ĐF je šparna osoba, koja prima natprosječno veliku mirovinu, imala je svoj stan u kojem živi dok ga nije prenijela u vlasništvo svom sinu, ovdje 1. tuženiku, a u kojem i nadalje živi bez naknade, nema osoba koje uzdržava, pa su njezina redovita primanja od mirovine veća od njezinih redovitih rashoda. Iz svega opisanog je vidljivo da je 2. tuženica u dogovoru sa 1. tuženikom i sa osobom koja je u očevidniku Financijske agencije po računu 2. tuženice evidentirana kao prva u redu izvršenja sa tražbinom od 66.06,53 eura, utajila i prikrila svoju imovinu, kako tužitelj ne bi namirio svoju tražbinu prema 2. tuženici. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev, te obvezati 1. i 2. tuženika da naknade troškove postupka solidarno.

2. U odgovoru na tužbu 1. i 2. tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Neosnovano tužitelj bez ikakvih dokaza insinuira i iznosi konstrukcije o navodnim utajama i prikrivanju imovine 2. tuženice kojim bi se spriječilo tužitelja da namiri svoju tražbinu. Sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa 1. tuženikom, 2. tuženica nije poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja te na taj način umanjila svoju imovinu, već je 2. tuženica formalizirala pravni odnos i regulirala međusobne odnose sa 1. tuženikom kao svojim sinom koji od ranije vodi brigu o njoj, a budući je 2. tuženica onkološki bolesnik te joj je potrebna skrb. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji 2. tuženice. Nadalje se navodi da tužitelj nije prema 2. tuženici imao dospjelu tražbinu za isplatu, u vrijeme raspolaganja 2. tuženice sa predmetnom imovinom, stoga 2. tuženica nije niti mogla znati da bi poduzetim raspolaganjem nanosila štetu tužitelju, niti je 1. tuženiku u čiju korist je raspolagano to moglo biti poznato.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaze uvidom u potvrdu FINA-e od 26. siječnja 2023. (list 16 spisa), uvjerenje PP Velika Gorica (list 17 spisa), dopis Središnjeg klirinško depozitarnog društva od 21. prosinca 2022. (list 18 spisa), uvjerenje Geodetskog ureda za katastar i geodetske poslove od 13. prosinca 2022. (list 19 spisa), prijepis posjedovnog lista 847 k. o. [katastarska općina] (list 20-22 spisa), zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povijesni prikaz - list 23 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 18. siječnja 2011. (list 24-26 spisa), u zaključak Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 8. srpnja 2019. (list 27-28 spisa), promet po računu od 14. rujna 2023. (list 29 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 51-60 spisa), promet po računu Raiffeisen bank d.d. od 24. prosinca 2024. (list 71 spisa), pregled prometa od 8. srpnja 2019. do 4. veljače 2025. (list 81-83 spisa), promet po računu Raiffeisen bank d.d. od 5. veljače 2025. (list 85 86 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 17. studenoga 2022. (list 105 spisa), Zadužnica od 14. studenoga 2022. (list 106-107 spisa), u iskaz tužitelja danog na ročištu od 8. srpnja 2025. (list 92-93 spisa), u iskaz 1. tuženika TF danog na ročištu od 8. srpnja 2025. (list 93-95 spisa), u iskaz 2. tuženice saslušane na ročištu od 8. srpnja 2025. (list 95-97 spisa), uvid u zapisnik spisa poslovni broj Povrv-459/2019-19 od 21. listopada 2021., uvid u spis zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-9230/2022, u spis poslovnog broja Povrv-459/2019 i u spis poslovnog broja Povrv-138/2021.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

– dalje: ZPP) ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Predmet postupka predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ovjeren 10. studenoga 2022. po javnom bilježniku Ivani Miloš pod poslovnim brojem OV-4466/2022, sklopljen između 1. tuženika kao davatelja uzdržavanja i 2. tuženice kao primateljice uzdržavanja kojim je 2. tuženica prenijela u vlasništvo 1. tuženiku nekretninu, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno radi ispunjenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 41.717,13 eura / 314.317,75 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Između stranaka nije sporno da je 2. tuženica raspolagala Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 10. studenoga 2022., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivane Miloš pod poslovnim brojem OV-4466/2022, u korist ovdje 1. tuženika na način da je u cijelosti prenijela na njega vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za pobijanje predmetnog pravnog posla.

8. Odredbom članka 66. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

9. Odredbom članka 67. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.

10. Dakle, opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, prema tome, su 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz članka 67. ZOO. Vjerovnik kao tužitelj mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine. Pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Za pobijanje pravne radnje dužnika u smislu navedenih odredaba ZOO-a nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, a nije nužno niti da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-109/2015-2 od 25. rujna 2018.).

11. Odredbama članka 67. stavak 1. i 2. ZOO propisane su posebne pretpostavke pobijanja naplatnih raspolaganja, a odredbom stavka 3. besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji. Te pretpostavke tiču se pitanje znanja dužnika i treće osobe da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu svojim vjerovnicima. U odnosu na pobijanje naplatnih raspolaganja postoji razlika između slučaja pravne radnje poduzete prema bračnom drugu ili određenom srodniku od slučaja kada je pravna radnja poduzeta s osobama koje nisu dužnikovi srodnici. U prvom slučaju postoji oboriva zakonska presumpcija da je trećoj osobi (dužnikovom supružniku odnosno dužnikovom srodniku) bilo poznato da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu vjerovniku pa na tuženiku leži teret dokazivanja da to znanje nije postojalo ni na njegovoj ni na dužnikovoj strani, dok u drugom slučaju postojanje tih činjenica treba dokazivati tužitelj.

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te uvidom u spise ovog suda poslovni broj Povrv-138/2021 i Povrv- 459/2019.

13. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-138/2021 utvrđeno je da je presudom poslovni broj Povrv-138/2021-16 od 1. ožujka 2022. ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline u [adresa] poslovni broj Ovrv-431/2021 od 26. veljače 2021. kojim je naloženo tuženici ĐF isplatiti tužitelju RF iznos od 182.718,75 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 12.177,00 kuna (točka II. izreke). Predmet tog spora je bila isplata iznosa od ukupno 182.718,75 kuna po računu R2 broj 20/PP1/1 od 22. veljače 2020. koji je bio ispostavljen tuženici, a koji iznos se odnosi na troškove zastupanja po odvjetniku za radnje koje su poduzete u postupku izvlaštenja pred Uredom državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Ispostava Velika Gorica. Tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen jer troškovi koje je tužitelj – odvjetnik specificirao u svojem računu nisu priznati Zaključkom upravnog tijela pa je sud zaključio da je potraživanje tužitelja neosnovano. Prvostupanjska presuda je postala pravomoćna 30. ožujka 2023.

14. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-459/2019 utvrđeno da je presudom poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline pod poslovnim brojem Ovrv-4427/2019 od 29. listopada 2019. kojim se nalaže tuženici ĐF isplatiti tužitelju RF tražbinu u iznosu od 265.312,50 kuna sa zateznim kamatama, kao i troškovima postupka u iznosu od 49.005,25 kuna. Predmet tog spora je bio zahtjev za isplatu iznosa od 265.312,50 kuna po računu R2 broj 87/PP1/1 od 19. rujna 2019. koji je ispostavljen tuženici, a koji iznos se odnosi na dosuđeni trošak zastupanja tuženice po tužitelju, kao odvjetniku za radnje koje su poduzete u postupku izvlaštenja pred Uredom državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Ispostava Velika Gorica, Zaključkom KLASA: UP/I-943-04/09-01/368, Ur. br. 238-10-05/2-19-99 od 8. srpnja 2019. Prvostupanjska presuda je postala pravomoćna 4. listopada 2022.

15. Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelj prema 2. tuženici ima tražbinu koja je dospjela na isplatu – pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022., pa je ispunjena prva pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Naime, dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, a vjerovnik može osnovano pobijati i pravnu radnju dužnika u odnosu na svoju tražbinu koja nije dospjela niti nastala u vrijeme zaključenja pobijanog pravnog posla odnosno izvršenja pravne radnje, ali koja je dospjela do podnošenja tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-802/2021-2 od 6. veljače 2024.).

16. Dakle, tražbina tužitelja nije trebala biti dospjela u trenutku kada je 2. tuženica poduzela pravnu radnju (sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju), nego u trenutku kada je tužitelj podnio tužbu.

17. Nadalje, u izvedenom dokaznom postupku je utvrđeno:

- da tužitelj kao vjerovnik ima dospjelu novčanu tražbine prema 2. tuženici kao dužniku u ukupnom iznosu 41.717,13 eura / 314.317,75 kuna (utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019- 26 od 10. lipnja 2022.),

- da iz tužbenih navoda proizlazi da dospjela novčana tražbina tužitelja nije podmirena, dok tuženici ne tvrde, niti dokazuju drukčije,

- da je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 10. studenoga 2022., ovjerenog kod javnog bilježnika Ivane Miloš pod poslovnim brojem OV-4466/2022, sklopljenog između 2. tuženice kao primateljice uzdržavanja i 1. tuženika kao davatelja uzdržavanja, 2. tuženica u cijelosti prenijela 1. tuženiku vlasništvo nekretnine i to: 6788/563675 djela nekretnine, Etažno vlasništvo (E-26) upisane u Zemljišno knjižni odjel Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], površine 1728 m2, sveukupne površine 2059 m2, neodvojivo povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine: dvosobni stan br.1. na 3. katu, ulaz [adresa], koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija, površine 67,03 m2, sa spremištem br.74. u prizemlju, površine 0,85 m2, ukupne površine 67,88 m2, da se tim Ugovorom 1. tuženik obvezao 2. tuženicu kao primateljicu uzdržavanja uzdržavati do smrti, na način da se obvezuje pružit joj svu potrebnu njegu i liječenje, svu potrebnu medicinsku i drugu pomoć, uredan, primjeren i namješten stambeni prostor, svu potrebnu prehranu i odjeću i svakodnevne prehrambene i kućanske potrepštine, po potrebi voziti k liječniku, nabavljati lijekove a u slučaju smrti pokopati primateljicu uzdržavanja o svom trošku prema mjesnom običaju, s naznakom da davatelj uzdržavanja unazad više godina, vodi brigu o primateljici uzdržavanja jer je ista onkološki bolesnik,

- Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju primateljica uzdržavanja ovdje 2. tuženica je ovlastila davatelja uzdržavanja ovdje 1. tuženika da bez ikakvog daljnjeg pitanja i privoljenja, može temeljem Ugovora upisati svoje pravo vlasništva, između ostaloga i na predmetnoj nekretnini,

- da iz dopisa Financijske agencije od 26. siječnja 2023., Klasa: 034-011/23-

07/3 proizlazi da je osnova za plaćanje tužitelja (presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019 od 10. lipnja 2022.) evidentirana u Očevidniku na drugom mjestu, a na prvom mjestu je evidentirana osnova za plaćanje u iznosu od 66.060,53 eura,

- da iz Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije dana 17. studenoga 2022. proizlazi da je Zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji na naplatu temeljem ovršne isprave – Zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Višnje Antoš pod poslovnim brojem OV-7513/2022 od 14. studenoga 2022.,

- da iz Zadužnice od 14. studenoga 2022. proizlazi da dužnik ĐF daje suglasnost vjerovniku KF da radi naplate potraživanja u iznosu od 500.000,00 kuna sa zateznim kamatama podnese Zadužnicu na naplatu do namirenja u cijelosti tražbine vjerovnika,

- da iz očitovanja banaka (list 81-86 spisa) proizlazi da su na račun 2. tuženice isplaćeni višemilijunski iznosi.

18. Sud je tijekom postupka izveo dokaz i saslušanja stranaka. Tako je tužitelj u svom iskazu u bitnome iskazao da mu ništa nije plaćeno temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022. U trenutku kada je saznao za pravomoćnost prvostupanjske presude provjerio je što 2. tuženica ima od svoje imovine kako bi mogao naplatiti svoje potraživanje, međutim tada je saznao da je 2. tuženica prenijela vlasništvo svoje jedine nekretnine na 1. tuženika i to temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 10. studenoga 2022., koji je sklopljen nakon dospijeća tražbine po pravomoćnoj presudi. Zastupao je kao punomoćnik 2. tuženicu dugi niz godina, te je 1. tuženik bio upoznat s predmetima koje je vodila 2. tuženica (u konkretnom slučaju postupak izvlaštenja i parnični postupak kojim su dosuđeni troškovi postupka), budući je preko 1. tuženika i upoznao 2. tuženicu i već prilikom prvog sastanka u stanu 2. tuženice je bio prisutan i 1. tuženik koji je sin jedinac i živi s majkom (2. tuženicom).

19. U svom iskazu 1. tuženik je u bitnome iskazao da je upoznat sa činjenicom da je donesena pravomoćna presuda po kojoj je njegova majka dužna isplatiti tužitelju iznos od 41.717,13 eura, međutim nije mu poznato je li što plaćeno tužitelju temeljem navedene presude. Sa majkom (2. tuženicom) je sklopio Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog toga što se njegova majka 2022. razboljela drugi put od karcinoma te je htio da time njegova majka bude sigurna da će se 1. tuženik brinuti o njoj, inače majku vozi gdje god joj treba, čisti i financijski pomaže majci, a kako žive u stanu na trećem katu u zgradi bez lifta, njegova majka ne može izaći iz stana bez njegove pomoći. I prije nego su sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je pomagao majci i brinuo se o njoj, a i da Ugovor nisu sklopili brinuo bi se za majku i pomagao bi joj. Nije mu poznato je li njegova majka pozajmljivala novce od treće osobe, niti na koji je način raspolagala iznosom dobivenim od Hrvatskih cesta d.o.o., međutim poznato mu je da njegova majka na ime mirovine mjesečno prima iznos od 1.400,00 eura, dok je njegova plaća 1.200,00 eura i ima paušalni obrt kojim dodatno zaradi oko 1.000,00 eura.

20. U svom iskazu 2. tuženica je u bitnome iskazala da je u postupku izvlaštenja od Hrvatskih cesta d.o.o., 2011. primila iznos od 2.000.000,00 kuna, a 2019. je primila još iznos u protuvrijednosti od 40.000,00 eura od Hrvatskih cesta d.o.o. na ime troškova odvjetnika, međutim taj iznos nije isplatila odvjetniku jer je smatrala da mu ne pripada. Također, temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022. tužitelju nije isplatila iznos od 41.717,13 eura jer smatra da mu taj iznos ne pripada. Naime, ne priznaje prvostupanjsku presudu kojom je tužitelju dosuđen navedeni iznos. U trenutku kada je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije znala za pravomoćnost prvostupanjske presude. Kako je imala već ranije sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa ČF, isti je prepisala i sastavila konkretni Ugovor sa 1. tuženikom, osim uglavka o osobnoj služnosti prava stanovanja koji je nadodala u Ugovor koji je sklopila sa 1. tuženikom. Inače, sa 1. tuženikom je sklopila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer je oboljela od karcinoma, a sin jedinac se uvijek brinuo za nju i pomagao joj, i htjela ga je stimulirati da se i dalje brine za nju. U odnosu na blokadu računa od strane Financijske agencije temeljem Zadužnice za iznos od 60.000,00 eura, 2. tuženica je istakla da je 2019. pozajmila iznos od svoga rođaka za projekt (nije htjela reći koji) te kako mu nije vratila pozajmljeni iznos, njezin rođak je aktivirao Zadužnicu na naplatu.

21. Stranački iskaz tužitelja, ovaj sud je u cijelosti ocijenio istinitim jer je u skladu sa relevantnom materijalnom dokumentacijom, a u krucijalnim dijelovima i neposrednim isticanjem tuženika. Stranački iskaz 1. i 2. tuženika, sud je djelomično ocijenio istinitim, životnim i objektivnim i to u dijelu koji je sukladan materijalnoj dokumentaciji i iskazu tužitelja da potraživanje tužitelja temeljem pravomoćne presude nije podmireno, te u dijelu da je i 1. tuženik bio upoznat kako sa vođenjem postupka izvlaštenja tako i dosude troškova postupka tužitelju temeljem presude poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022. Dio iskazivanja 2. tuženice u kojem je iskazivala o pozajmljenom iznosu od 60.000,00 eura od rođaka tijekom 2019. , te da pozajmljeni iznos nije vratila pa je KF (rođak) aktivirao Zadužnicu, ovaj sud nije cijenio istinitim jer nije logično da bi netko izdavao Zadužnicu (izdana 14. studenoga 2022.) tri godine nakon pozajmljivanja iznosa od 60.000,00 eura.

22. Tužitelj tvrdi da je pravnom radnjom 2. tuženice, a zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa 1. tuženikom njemu nanesena šteta, jer da 2. tuženica osim imovine koja je obuhvaćena tim ugovorom nema druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti svoje potraživanje.

23. Pod pravnu radnju dužnika u smislu instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji treba smatrati svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina smanjuje u nečiju korist, a ne vjerovnikovu, s time da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenje smanjuju. Osporenim pravnim poslom – Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, 2. tuženica je svakako umanjila svoju imovinu, a koja se do tada sastojala od navedenog vlasništva nad predmetnom nekretninom, sve na štetu vjerovnika obzirom je istim postupanjem uspjeh tužitelja kao vjerovnika na namirenje onemogućen.

24. Tuženica navodi kako je Ugovor sa 1. tuženikom sklopila iz potrebe, zbog svojeg zdravstvenog stanja, a ne radi toga da bi onemogućila ispunjenje svoje obveze prema tužitelju, međutim ti navodi nisu odlučni radi ocjene je li pravni posao učinjen na štetu vjerovnika jer iz odredbe članka 66. stavak 2. ZOO proizlazi predmnjeva da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a u konkretnom slučaju dužnik (2. tuženica) nije navela da bi imala druge imovine iz koje bi tužitelj mogao namiriti tražbinu. Naprotiv svu pokretnu i nepokretnu imovinu je prenijela na 1. tuženika čime se dovela u situaciju da ne može ispuniti dospjelu tražbinu prema tužitelju.

25. Odredbom članka 292. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisano je da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Iz iskaza 1. tuženika proizlazi da je vodio brigu o 2. tuženici i prije no što je došlo do promjene zdravstvenog stanja 2. tuženice. Ne umanjujući brigu 1. tuženika za 2. tuženicu, sud cijeni da takva briga koju je u iskazu opisivao 1. tuženik ne prelazi uobičajenu brigu i pažnju te pomoć koju bi on kao dijete i inače pružao roditelju. Stoga je 2. tuženica mogla tražiti uzdržavanje ukoliko joj je bilo potrebno od svojeg punoljetnog djeteta, što je njegova zakonska dužnost, bez prenošenja imovine na 1. tuženika sina jedinca, u kojem slučaju ne bi došlo do oštećenja vjerovnika, tužitelja.

26. Nadalje, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je naplatno raspolaganje, jer se obveza uzdržavanja preuzima za uzvrat prijenosu imovine. Takvo stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama npr. poslovni broj Rev- 1697/2011-2 od 6. svibnja 2015., Rev-2254/2011-2 od 21. listopada 2015. Naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, a ako je treća osoba dužnikov krvni srodnik (kao u ovom predmetu) smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, kako je to i propisano člankom 67. stavak 1. i 2. ZOO.

27. Kako nema spora o tome da je 1. tuženik sin 2. tuženice, to se ima smatrati da je 1. tuženiku bilo poznato da 2. tuženica sklapanjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nanosi štetu svojem vjerovniku, ovdje tužitelju. Iako u ovom slučaju postoji oboriva zakonska presumpcija da je trećoj osobi (1. tuženiku) bilo poznato da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu vjerovniku, na tuženiku leži teret dokazivanja da to znanje nije postojalo ni na njegovoj ni na dužnikovoj strani. U konkretnom slučaju su tuženici tijekom postupka tvrdili da su saznali za pravomoćnost prvostupanjske presude tek nakon što su sklopili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno da su Ugovor sklopili 10. studenoga 2022., a za pravomoćnost prvostupanjske presude saznali kada su primili drugostupanjsku odluku (17. studenoga 2022.).

28. Međutim, presumpcija saznanja dužnika postoji po samom zakonu, koju dužnik ne može s uspjehom osporiti kada i ako je radnju poduzeo za vrijeme trajanja parnice ili žalbenog postupka jer je mogao znati da će za njega nastati obveza prema ovdje tužitelju. Pravne poslove raspolaganja nekretninom tuženici su u konkretnom slučaju poduzeli nakon donošenja drugostupanjske odluke (drugostupanjska odluka donesena 4. listopada 2022., punomoćniku 2. tuženice dostavljena u elektronički poštanski pretinac 3. studenoga 2022. sa obaviješću da se radi o pismenu „Presuda“

– odbijena žalba- potvrđena prvostupanjska presuda Povrv-459/2019-36) pa proizlazi da su znali ili mogli znati da poduzetim raspolaganjem nanose štetu vjerovniku te je postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja sadržanom u odredbi članka 4. ZOO.

29. Dakle, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je 2. tuženica Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 10. studenoga 2022., prema članu obitelji (sinu) raspolagala svojom imovinom i time dovela u pitanje namirenje tužiteljeve tražbine nastale na temelju pravomoćne presude poslovni broj Povrv-459/2019-26 od 10. lipnja 2022., a u koje vrijeme raspolaganja je dužnik – 2. tuženica, znala da poduzetim radnjama nanosi štetu vjerovniku, konkretno ovdje tužitelju, dok je tužitelj dokazao da je uslijed poduzete pravne radnje 2. tuženica ostala bez nepokretne imovine, pa je namirenje tužitelja onemogućeno i otežano time što je ona svoju nepokretnu imovinu prenijela na 1. tuženika navedenim Ugovorom, a pri tome je nebitno je li radnja raspolaganja izvršena prije ili nakon nastanka tražbine tužitelja, kako to izričito i određuje odredba članka 66. stavak 1. ZOO.

30. Stoga su, a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnji u konkretnom slučaju, te je valjalo utvrditi da predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između 1. tuženika, kao davatelja uzdržavanja i 2. tuženice, kao primateljice uzdržavanja, gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno radi ispunjenja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 41.717,13 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

31. Osim toga, prema odredbi članka 69. stavak 4. ZOO, tuženici mogu izbjeći pobijanje ako ispune dužnikovu obvezu.

32. Tužitelju sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO pripadaju i zatezne kamate po stopi određenoj u članku 29. stavak 2. ZOO.

33. U skladu sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) prema troškovniku predanom podneskom od 4. studenoga 2025. i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura, trošak sastava podneska od 27. ožujka 2024., od 28. ožujka 2024. i od 22. srpnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eura svaki, trošak sastava podneska od 23. prosinca 2024. i 21. siječnja 2025. u iznosu od 250,00 eura svaki, trošak pristupa na ročište 9. prosinca 2024., 8. travnja 2025., 8. srpnja 2025. i 4. studenoga 2025. u iznosu od 1.000,00 eura svako, što uvećano za PDV (25%) iznosi 10.625,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 231,81 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 231,81 eura (obzirom na činjenicu da je odredbom članka 7. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) ostavljena mogućnost plaćanja sudske pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ukoliko je ista uplaćena u roku tri dana od dana elektroničke dostave odluke, a po stavu ovog suda ne može na teret tuženika ići činjenica da tužitelj nije platio pristojbu na tužbu ili presudu u roku od tri dana od dana elektroničke dostave ove odluke, odnosno ukoliko tužitelj iskoristi ostavljenu mogućnost to će sud dosuditi više od osnovanog, odnosno nastalog troška.

34. Slijedom navedenoga, a sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 11.088,62 eura. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO, a teku od 18. prosinca 2025. kao dana presuđenja pa do isplate (točka II. izreke presude).

Velika Gorica, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).