Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske za Ministarstvo državne imovine, OIB:95555881478, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko - upravni odjel, protiv tuženice RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Duje Duplančić odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-498/2020 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-498/2020 od 7. ožujka 2025.

II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlado Madunić iz Splita, Domovinskog rata 11, posl. br. Ovrv-58/20 od 14. veljače 2020. godine.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od osam dana od dostave ove presude iznos od 13.319,21 EUR/100.353,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi;

- na iznos od 2.123,35 EUR/ 15.998,40 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate - na iznos od 2.316,38 EUR/17.452,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 20. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 193,09 EUR/1.454,80 kn teče od 23. veljače 2019. do isplate

- na iznos od 579,10 EUR/4.363,20 kn teče od 25. svibnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. lipnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. srpnja 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. kolovoza 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. rujna 2019. do isplate

- na iznos od 193,03 EUR/1.454,40 kn teče od 10. listopada 2019. do isplate

koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka koji su obistinjeni u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave, u iznosu od 649,27 EUR/4.891,93 kn s kamatom od donošenja rješenja o ovrsi 14. veljače 2020., koja teče po stopi koja se do 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

-Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka."

III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.800,00 Eur.„

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, navode žalbe, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju neosnovano u žalbi ukazuje tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.2. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u cijelosti kronološki naveo sva pismena, pravne stavove, predmet spora, visinu tužbenog zahtjeva, cjelokupno obrazloženje presude Općinskog suda u Splitu br. Povrv-401/2021-28 od 9. veljače 2024., citira presudu Županijskog suda u Puli br. Gž-1702/2024-2 od 25. rujna 2024. i iznosi njezino obrazloženje. Navodi sud prvog stupnja da je predmet spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja u kojoj traži isplatu iznosa od 849,34 EUR-a (ranije 6.399,36 kn) odnose se na predmet spora iz spisa Općinskog suda u Splitu br. Povrv-401/2021. Takvo opširno i nepotrebno izlaganje tijeka postupka i iznošenje obrazloženja odluka iz drugih spisa otežava preglednost obrazloženja pobijane presude i nije u skladu sa jasnim i sažetim izlaganjem odlučnih činjenica ali ne utječe na zakonitost i pravilnost iste.

6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 13.319,21 EUR/100.353,60 kn sa zateznim kamatama, s osnova naknade za korištenje stana, za razdoblje od 1. veljače 2014. do listopada 2019.

8. Iz spisa i utvrđenje suda prvog stupnja proizlazi:

- da je na temelju Zaključka Izvršnog vijeća Skupštine općine Kaštela Klasa:022- 05/92-01/02, Ur. broj: 2134-02-01-92-3 od 28. siječnja 1992. suprugu tuženice, HT, kao djelatniku Općinskog sekretarijata za narodnu obranu Kaštela, odobreno privremeno useljenje i korištenje odmarališta "Zrenjanin", ex. [adresa], u svrhu čuvanja i tekućeg održavanja objekta, a do eventualno drugačijeg disponiranja navedenom nekretninom. Svako investiranje u objekt pada na teret korisnika.,

- da je vlasništvo čest. zgr [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] tužitelj stekao ex lege, na temelju čl. 3. st. 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike ("Narodne novine" br. 40/92) koje je upisano u zemljine knjige prema odredbama čl. 9. i čl. 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanju nekretnina određenih pravnih osoba na teritoriju RH ("Narodne novine" br. 29/94),

- da se stan ukupne korisne površine 96,96 m[2] nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] od 1992. (u dijelu stare kamene kuće na adresi [adresa] koji u naravi predstavlja višeetažni stambeni prostor),

- da je površina stana utvrđena Elaboratom utvrđivanja stvarne i obračunske površine nekretnine izrađen 30. listopada 2018.,

- da je tuženica živjela u stanu kao član kućanstva supruga,

- da tuženica nije potpisala prijedlog Ugovora o najmu nekretnine,

- da je na temelju rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/I-371-06/14- 01/92, Ur. Broj: 522-4/2-1-21-46 od 29. rujna 2021. navedena nekretnina dana tuženici u najam sa zaštićenom najamninom, na neodređeno vrijeme, s pravom otkupa stana,

- da je tuženica sa tužiteljem sklopila Ugovor o kupoprodaju stana od 9. svibnja 2023.,

- da je visina tužbenog zahtjeva određena prema visini slobodno ugovorene najamnine određene Odlukom Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine u iznosu od 15,00 kn/m2 („Narodne novine“ broj 120/00; u daljnjem tekstu: Odluka) i površini stana.

9. Na osnovu utvrđenog sud prvog stupnja je zaključujući da tužitelj nema pravo tražiti od tuženice plaćanje slobodno ugovorene najamnine budući da je slobodno ugovorena najamnina iz odredbe čl. 9. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24; u daljnjem tekstu: ZNS) ugovorna kategorija, pa pravo na njenu naplatu podrazumijeva prethodno sklapanje ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca, kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu. Kako tužitelj s tuženicom nije sklopio pisani ugovor o najmu stana kojim bi se tužena obvezala plaćati ugovorenu najamninu, tužitelj nema pravo od tuženice potraživati isplatu te najamnine. Stoga je u točki I. izreke pobijane presude ukinuo se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Vlado Madunić iz Splita, Domovinskog rata 11, posl. br. Ovrv-58/20 od 14. veljače 2020. i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Ovaj sud prihvaća stav suda prvog stupnja da prema odredbi čl. 9. ZNS-a, u vezi s čl. 3., 4. st. 2., 5. i 6. ZNS-a, slobodno ugovorena najamnina predstavlja ugovornu kategoriju te da pravo na naplatu te najamnine podrazumijeva sklapanje ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca kojim se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu, slobodno ugovorenu najamninu. To upravo proizlazi iz sadržaja spomenutih odredbi ZNS-a.

10.1. Tako je odredbom čl. 3. ZNS-a propisano da se ugovorom o najmu stana najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu. Ugovorom o najmu stana uređuju se međusobni odnosi ugovornih strana. Uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno.

10.2. Odredbom čl. 4. st. 2. ZNS-a propisano je da se ugovor o najmu stana sklapa u pismenom obliku, a odredbom čl. 5. ZNS-a je propisano da sklopljeni ugovor, između ostaloga, sadrži i odredbu o visini i načinu plaćanja najamnine, s time da u skladu s odredbom čl. 6. istog ZND-a može biti zaštićena ili slobodno ugovorena,

10.3. Odredbom čl. 9. ZNS-a propisano je da slobodno ugovorenu najamninu plaćaju korisnici stanova za koje ovim Zakonom nije određeno plaćanje zaštićene najamnine.

11. Iz navedenih odredbi proizlazi da je slobodno ugovorena najamnina iz odredbe čl. 9. ZNS-a ugovorna kategorija, što znači da pravo na naplatu slobodno ugovorene najamnine pretpostavlja sklapanje ugovora o najmu između najmodavca i najmoprimca kojim ugovorom se najmoprimac obvezuje najmodavcu isplaćivati ugovorenu najamninu. U konkretnom slučaju, a što između stranaka nije sporno, u utuženom razdoblju ugovor o najmu konkretnog stana nije sklopljen. Obzirom da ugovor o najmu stana mora biti u pisanom obliku, da isti nije sklopljen, dakle, između stranaka nije postignut sporazum o visini najamnine kao bitnom elementu ugovora o najmu, navedeni ugovor između stranaka nije nastao, zbog čega tužitelj nije ovlašten od tuženice potraživati isplatu najamnine i to u visini koja je utvrđena Odlukom.

11.1. Kako tužitelj sa tuženicom nije sklopio ugovor o najmu, to proizlazi kako je tuženica u utuženom razdoblju bez pravnog osnova koristila stan u vlasništvu tužitelja. Protivno žalbi tužitelja, okolnost što je tuženica koristila nekretninu bez pravne osnove ne daje pravo tužitelju na naplatu slobodno ugovorene najamnine prema Odluci.

11.2. Spomenuta Odluka određuje visinu slobodno ugovorene najamnine, a plaćaju je najmoprimci u slučajevima propisanim ZNS-a po točki I. Odluke, tako i najmoprimci iz čl. 30. st. 2. ZNS-a po točki II. Odluke (osobe koje su imale stanarsko pravo koje su stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ZNS-a 28. listopada1996., a koje su prema čl. 30. st. 2. ZNS-a stekle prava i obveze najmoprimca). Zato tuženica nije osoba na koju se odnosi ta Odluka pa se ista na nju ne može ni primijeniti.

12. Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09,153/29,90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) nepošteni posjednik stana mora vlasniku naknaditi koristi ostvarene posjedom, a visina naknade će se utvrditi po sudskom vještaku u smislu visine mjesečne najamnine za predmetni stan. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Tuženica je u utuženom razdoblju koristila stan u uvjerenju d joj je korištenje dopušteno i to kao član kućanstva supruga HT kojem je odobreno privremeno useljenje i korištenje odmarališta (u kojem su tužiteljica i njezin suprug uredili stan) i to do eventualnog drugačijeg disponiranja tom nekretninom, a koje odobrenje nije opozvano. Tužitelj kada je postao vlasnik nije od supruga tuženice i tuženice tražio predaju stana u posjed, dok iz spisa proizlazi da nije dokazao da je na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stana. Stoga po stavu ovoga suda za utuženo razdoblje tuženica nije dužna platiti naknadu za to što je stan upotrebljavala i koristila primjereno onom pravu koje je odobreno njegovom suprugu, i to u visini slobodno ugovorene najamnine pa je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. i II. izreke.

13. Pravilno je sud prvog stupnja u točki III. izreke pobijane presude odlučio o troškovima postupka primjenom odredaba iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odredaba Tbr. 8. toč. 1. i toč. 4., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" br. 138/23) i Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23).

14. Kako žalbeni navodi tuženika na dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe jer nije uspio sa žalbom, (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić

.