REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8253/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 12. kolovoza 2024., broj Pp-3998/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. KP, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru od 12. kolovoza 2024., broj Pp-3998/2022-18, okr. KP je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 200,00 eura, koju je dužan platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.
2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Brune Čera, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da okrivljenik osnovano prigovara ocjeni izvedenih dokaza.
5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije prihvatio obranu okrivljenika jer je „neuvjerljiva i usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti“, a povjerovao je iskazu žrtve nasilja mlt. ĆP jer je „iskazivala jasno, uvjerljivo i logično povezano i sud nije imao razloga ne povjerovati njezinom iskazu“. Prije svega, nije jasno niti prvostupanjski sud obrazlaže zašto se kriterij jasnog, uvjerljivog i logično povezanog iskazivanja, kakvim je ocijenio iskaz mlt. ĆP, ne bi mogao primijeniti i na obranu okrivljenika, tim više što je ista potvrđena iskazima svjedokinja RP i DP, a osim toga okrivljenik je obranu iznosio dva puta (u PP Daruvar neposredno nakon počinjenja djela i na glavnoj raspravi) i to bez ikakvog proturječja u tim obranama. Ovu potonju činjenicu je prvostupanjski sud zanemario pri ocjeni dokaza.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje DP ocijenio parcijalno vjerodostojnim (istinitim da je razgovor između okrivljenika i mlt. kćeri bio povišenim tonom, a neistinitim da okrivljenik nije počinio radnje koje mu se stavljaju na teret), pri čemu nije dao jasne, logične, životne i uvjerljive razloge zbog čega ovoj svjedokinji vjeruje samo u onom dijelu iskaza za koji smatra da potvrđuje iskaz mlt. ĆP. Pritom, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ovaj sud smatra da dio iskaza svjedokinje DP koji je prvostupanjski sud prihvatio vjerodostojnim ne potvrđuje iskaz mlt. ĆP, jer vikanje i razgovor povišenim tonom nisu sinonimi. Tim više što imajući na umu povod razgovora (neuspjeh mlt. ĆP nakraju školske godine sa čak osam zaključenih negativnih ocjena) nije životno logično da razgovor bude miran i tih. Dakle, prema provedenom dokaznom postupku, okrivljenik je dva puta iznosio obranu koja je bila dosljedna i potvrđuju je iskazi svjedokinja RP i DP, a tereti ga iskaz svjedokinje mlt. kćeri ĆP.
7. Cijeneći gore navedeno, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, dokaze na koje mu je ukazano ovom odlukom, kao i druge dokaze za koje se ukaže potreba izvođenja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza donijeti novu zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.
9. Pritom će prvostupanjski sud voditi računa da odredba čl. 3. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.), koja se supsidijarno primjenjuje i u prekršajnom postupku, propisuje da će sud dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakona riješiti na način koji je povoljniji za okrivljenika. Ovo postupovno pravilo, poznato i kao načelo in dubio pro reo, određuje dokazni standard prema kojemu one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle, na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima. Iz citirane odredbe proizlazi i pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika: te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle, kada postoji sumnja na njihovo postojanje, pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.
10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja putem z.z. i tužitelja.
