REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-124/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Anto Pecirep, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice Republika Hrvatska - Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Zagreb, Sarajevska 7, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju DG isplati neto iznos od 695,37 EUR (slovima: šesto devedeset pet eura i trideset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom kako slijedi:

- na iznos od 12,65 EUR od 15.03.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.04.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.05.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.06.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.07.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.10.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.11.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.12.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 13,02 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 14,32 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 11,83 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.12.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.01.2024. godine pa sve do isplate

te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.659,39 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. 12. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je bio zaposlenik kod tuženog – MORH – Hrvatska kopnena vojska – sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe, sve do dana 01.06.2014. godine, kada je umirovljen. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženik nije tužitelju uredno plaćao dodatke na plaću, radi čega je sudskim odlukama tuženiku naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću.

DOKAZ: - preslika rješenja o radnom rasporedu predlagatelja

- preslika rješenja HZMO-a, Područna služba u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-

02/14-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-14-018798 od 13.11.2014. godine

- preslika presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-151/14 od 21.10.2015. g.

2. Međutim, prilikom umirovljenja i izračuna mirovinske osnovice tužitelju u njegov zbroj ostvarenih plaća i obračuna vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz svake priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tuženika pravovremeno obračunati i uplaćeni. Dana 18.12.2023. godine tužitelj je podnio pred nadležnom službom HZMO zahtjev za obnovu postupka za donošenje novog rješenja o visini mirovine, u kojem bi se trebali obračunati i iznosi iz navedenih sudskih odluka i novih podataka o plaći . Kako temeljem čl. 134. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22) tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno do donošenja tog novog rješenja u obnovljenom postupku isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao jer mu u ranijem obračunu mirovine nisu ušle u obračun osnovice plaće a time i mirovinske osnovice i iznosi utvrđeni citiranim sudskim odlukama.

DOKAZ : - zahtjev tužitelja od 18.12.2023. godine

3. Zbog ne uplate utuženih a potom i dosuđenih dodataka na plaću te pripadajućih poreza, prireza i doprinosa, kao i zbog nedostavljanja odgovarajućih obrazaca nadležnom HZMO-u o tom , tužitelj je oštećen za iznos razlike između ostvarene visine mirovine i visine mirovine koju bi tužitelj ostvario da je tuženik pravovremeno isplatio tužitelju dugovane neto iznose te pripadajuće poreze, prireze i doprinose na ove neto iznose i da je pravovremeno o tome dostavila odgovarajuće obrasce nadležnom HZMO u ne zastarnom roku unazad 5 godina, odnosno od 01.03.2019. godine pa do dana 01.01.2024. godine, kao prvog dana idućeg mjeseca nakon dana podnošenja zahtjeva za obnovu postupku, pa stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine za navedeno utuženo razdoblje.

III./ Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora, međutim njegovu zahtjevu nije udovoljeno.

DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

4. Obzirom na prezentirano činjenično stanje, a budući da tužitelj u ovom trenutku ne može utvrditi točnu visinu razlike mirovine dok mu tuženik ne dostavi podatke o visini uplate dugovanih neto iznosa te iznosa poreza doprinosa i prireza iz navedenih sudskih presuda, a kojima raspolaže tuženik, odnosno prije nego li se provede financijsko vještačenje, tužitelj sukladno čl. 186. b. ZPP-a, podnosi stupnjevitu tužbu te predlaže da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da dostavi : 1. podatke o visini uplate neto iznosa i pripadajućih poreza, doprinosa i prireza po naprijed navedenim sudskim odlukama

2. izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u navedenim sudskim odlukama u utuženom razdoblju od 01.03.2019. godine pa do dana 01.01.2024. godine

i P R E S U D U

„Nalaže se Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane, da tužitelju isplati, na ime naknade štete ,za utuženo razdoblje od 01.03.2019. godine pa do dana 01.01.2024. godine neutvrđeni neto iznos (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 29. 8. 2025. U podnesku zaprimio Nalaz i mišljenje vještaka D&S Karlovac d.o.o. od 13.08.2025. godine kojim je vještak sačinio izračun neto mjesečne razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću sukladno sudskim odlukama u razdoblju od 01.03.2019. do 01.01.2024. godine. Tužitelj se očituje na zaprimljeni Nalaz i mišljenje vještaka D&S Karlovac d.o.o. od 13.08.2025. godine na način da istomu ne prigovara u smislu njegove matematičke točnosti te precizira tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka, tako da tužbeni zahtjev sada glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju DG isplati neto iznos od 695,37 EUR (slovima: šesto devedeset pet eura i trideset sedam centi) zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 12,65 EUR od 15.03.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.04.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.05.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.06.2019. godine

- na iznos od 12,65 EUR od 15.07.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.08.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.09.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.10.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.11.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.12.2019. godine

- na iznos od 12,96 EUR od 15.01.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.02.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.03.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.04.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.05.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.06.2020. godine

- na iznos od 13,05 EUR od 15.07.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.08.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.09.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.10.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.11.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.12.2020. godine

- na iznos od 13,24 EUR od 15.01.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.02.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.03.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.04.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.05.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.06.2021. godine

- na iznos od 13,31 EUR od 15.07.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.08.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.09.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.10.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.11.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.12.2021. godine

- na iznos od 13,64 EUR od 15.01.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.03.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.04.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.05.2022. godine

- na iznos od 13,85 EUR od 15.06.2022. godine

- na iznos od 13,02 EUR od 15.07.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.08.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.09.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.10.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.11.2022. godine

- na iznos od 7,40 EUR od 15.12.2022. godine

- na iznos od 14,32 EUR od 15.01.2023. godine

- na iznos od 11,83 EUR od 15.02.2022. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.03.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.04.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.05.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.06.2023. godine

- na iznos od 7,80 EUR od 15.07.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.08.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.09.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.10.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.11.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.12.2023. godine

- na iznos od 8,45 EUR od 15.01.2024. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i Uredba 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to isplatom na žiro- račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, sve u roku 15 dana.“

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev radi naknade štete u neutvrđenom neto iznosu s osnove razlike mirovine za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 1. siječnja 2024. Tužitelj je bio zaposlen kao djelatna vojna osoba kod tuženika te je umirovljen 1. lipnja 2014.

Dokaz: čitanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

7. U tužbi tužitelj navodi da mu je tuženik kao poslodavac počinio štetu, jer mu nije pravovremeno obračunavao i uplaćivao iznose obveznih doprinosa, poreza i prireza te podnosio obrasce o promjeni podataka osiguranja nadležnoj službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pa mu prilikom umirovljenja nisu uzeti i dodaci na plaću iz sudske presude kojom mu je dosuđena isplata razlike naknade plaće. Presudom Općinskog suda u Karlovcu br. P-151/14-30 od 21. listopada 2015. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati razliku naknade plaće za godišnji odmor od 15. rujna 2011. do 15. listopada 2013 u iznosu 2.260,51 kn uz zatezne kamate. Presuda je postala pravomoćna 10. travnja 2017., a ovršna 25. svibnja 2017. Dokaz: čitanje presude Općinskog suda u Karlovcu.

8. S obzirom na datum kada je presuda postala pravomoćna i ovršna, datum kada je Porezna uprava izvršila obračun poreza, prireza i doprinosa po predmetnoj presudi te kada je tužitelj izravnom naplatom pred Financijskom agencijom izvršio naplatu iznosa dosuđenog presudom i činjenicu da se predmetnom tužbom potražuje isplata mirovine koja dospijeva mjesečno, tuženik ističe prigovor zastare prava na tražbinu po osnovi naknade štete. Naime, sukladno članku 230. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema stavku 2. toga članka u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Sukladno članku 227. stavku 1. ZOO pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine, a prema stavku 2. tog članka kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare. Glede navedene primjene prava dano je i tumačenje u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-110/2007-2 od 12. ožujka 2008. Također sukladno članku 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje u tekstu: ZR) ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

9. Na temelju članka 111. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Budući da je drugim zakonom i to ZOO-om drugačije određena zastara u slučaju potraživanja naknade štete, u slučaju naknade štete proizašle iz radnog odnosa primjenjuju se odredbe ZOO-a, a prema članku 230. stavku 1. i 2. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. U konkretnom slučaju tužiteljevo saznanje za štetu poklapa se s isplatom mirovine, odnosno donošenjem presude, time da je znao da je tuženik kao poslodavac obveznik obračuna doprinosa i prema tome pretpostavljeni štetnik.

10. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u

Slavonskom Brodu klasa: 140-02/14-01/03351136921, urbroj: 341-16-05/3-14- 018798, od 13. studenoga 2014., tužitelju je određena starosna mirovina u iznosu 3.112,06 kn mjesečno počevši od 1. lipnja 2014. Tužitelj je tek 18. prosinca 2023. podnio nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za obnovu postupka u kojem bi se u izračun mirovine uzela u obzir sudska odluka, a o kojem zahtjevu nije donesena odluka. Stoga je neosnovano potraživanje štete za posljednjih pet godina kako to tužitelj potražuje, jer bi obzirom na odredbu članka 230. stavka 1. ZOO-a zastara nastupila nakon tri godine. Upravo je takvo pravno shvaćanje zauzeto Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-748/2022-2 od 7. lipnja 2023.

11. Prema članku 134. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Tužitelj je zahtjev sukladno citiranoj odredbi podnio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 18. prosinca 2023., o kojem zahtjevu nije donesena odluka. Tuženik u trenutku kada je predmetna presuda postala ovršna, više nije bio tužiteljev poslodavac, jer je tužitelj otišao u mirovinu 1. lipnja 2014., što je vidljivo iz dokumentacije priložene uz tužbu. Prema tome nije niti postojala obveza tuženika da tu presudu dostavi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je to mogao učiniti sam tužitelj i time odmah spriječiti nastanak utužene štete, dakle da mu ne nastane šteta od 25. svibnja 2017. pa nadalje. On je to učinio tek 18. prosinca 2023., čime je i sam doprinio nastanku štete. Osim toga, u povodu zahtjeva tužitelja, Porezna uprava je izdala tužitelju potvrdu uz obračun poreza i doprinosa na plaću za razdoblje od 2011. do 2013. na temelju predmetne sudske presude od 21. listopada 2015. Na temelju te presude, tužitelj je 20. studenoga 2017. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, po kojoj se naplatio protekom 60 dana. Dakle, najkasnije u trenutku kada je od Porezne uprave tužitelj zaprimio obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje, tužitelj ima saznanje koliko mu tuženik kao poslodavac nije pravovremeno obračunao i isplatio doprinosa što mu je utjecalo na visinu mirovine pa mu se od toga dana računa zastara prava potraživati naknadu štete od poslodavca. Stoga je do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 28. ožujka 2024., dopunjenog 15. travnja 2024., odnosno tužbe 8. srpnja 2024. svakako protekao zastarni rok od tri godine.

Dokaz: pregled i čitanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, presudu Općinskog suda u Karlovcu, zahtjev za izravnu naplatu, dokumentaciju tuženika uz izvješće o naplati.

12. Tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja kojim se tuženiku nalaže da dostavi podatke o visini uplate neto iznosa i pripadajućih poreza, doprinosa i prireza po predmetnim sudskim odlukama, budući da je tužitelj tražbinu po osnovi razlike naknade plaće za godišnji odmor po pravomoćnoj presudi naplatio u izravnoj naplati i od Financijske agencije zaprimio izvješće o naplati, a od Porezne uprave potvrdu i obračun doprinosa. Stoga je tužitelj u obvezi dokazati na temelju kojih podataka postavlja tužbeni zahtjev. Također, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja za donošenje rješenja suda kojim se tuženiku nalaže da dostavi izračun iznosa mjesečne neto razlike mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koji bi tužitelj primao za utuženo razdoblje, budući da izračun mirovine nije u nadležnosti Ministarstva obrane niti ono raspolaže podacima o mirovinama svojih ranijih zaposlenika. Izračun može dati o tome jedino nadležan Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i naloži tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

13. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja HZMO-a, Područna služba u Slavonskom Brodu, KLASA: 140-02/14-

01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-14-018798 od 13.11.2014., presudu Općinskog suda u Karlovcu posl.br.: P-151/14-30 od 21.10.2015. potvrdu o zaprimljenim dokumentima, rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu

KLASA: 140-02/24-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-24-027618 od 14.11.2024., dopis HZMO, Područni ured u Slavonskom Brodu od 4. 3. 2025., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu KLASA: 140-02/23- 01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-23-32654 od 2. 9. 2024., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu KLASA: 140-02/23-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-23-2858 od 24. 1. 2023., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu od KLASA: 140-02/22-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3- 22-24794 od 7. 12. 2022., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu od KLASA: 140-02/22-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-22-16936 od 7. 12. 2022., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu od KLASA: 140-02/19- 01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-19-63 od 16. 1. 2019., rješenja HZMO-a, Područni ured u Slavonskom Brodu od KLASA: 140-02/218-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-18-15014 od 9. 11. 2018., te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

14. Nesporno je da je tužitelj do umirovljenja 1. 6. 2014. bio zaposlenik tuženice. Za vrijeme rada u Ministarstvu obrane tuženica nije tužitelju uredno plaćala dodatke na plaću propisane važećim propisima radi čega je sudskom odlukom Općinskog suda u Karlovcu broj: P-151/14-30 od 21.10.2015 tuženici naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke.

15. Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mirovine u razdoblju od 1. 3. 2019. do 1. 1. 2024. godine. Pravna osnova tužiteljevog potraživanja je naknada štete.

16. U odnosu na prigovore tuženika, na pripremnom ročištu 23. 1. 2025. tuženik predlaže sudu da pozove tužitelja na dopunu tužbe i tužbenog zahtjeva tako da precizira tražbinu i postavi određeni tužbeni zahtjev glede visine zahtjeva, kao i dospijeća i tijeka zateznih kamata na glavnicu tužbenog zahtjeva jer nema nikakve osnove za podnošenje stupnjevite tužbe, budući da nije ostvarena niti jedna od pretpostavaka iz čl. 186.b ZPP-a za podnošenje takve tužbe. Ukoliko budu ostvareni uvjeti za provođenje daljnjeg postupka i provođenja vještačenja, predlaže se da se ono izvrši po HZMO i primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju i Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnik vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Također, tuženik predlaže izvođenje dokaza uvidom u sva rješenja o mirovini tužitelja, koja predlaže zatražiti od HZMO službenim putem te pribaviti očitovanje HZMO jesu li tim rješenjima obuhvaćene isplate po pravomoćnim presudama koje su temelj potraživanja u ovom predmetu i za koje razdoblje.

17. Osnovano tužitelj navodi da nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, obzirom HZMO vrši izračun mirovine, te je isto bilo poznato tek nakon podnošenja tužbe. Što se tiče prigovora zastare prava, tužitelj osnovano navodi da je šteta u konkretnom slučaju nastala kad je utvrđeno pravo tužitelja na višu mirovinsku osnovicu i mirovinu i utvrđenu njenu visinu, jer je u tom trenutku nastala i razlika između mirovine koju bi tužitelj ostvario da mu je tuženik platio iznose utvrđene u sudskim presudama.

18. Nadalje, u odnosu na prigovor zastare, ne bi se radilo o povremenim davanjima jer je odredbom čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-a, koji rok iznosi 5 godina, dok je st. 2. tog članka propisano da rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja, u konkretnom slučaju za tužitelja je to tek donošenjem novog rješenja o mirovini od 2. 9. 2024. odnosno od 14.11.2024.

19. Svojim podneskom od 01.10.2024. godine tužitelj je dostavio rješenje HZMO, Područni ured Slavonski Brod KLASA: UP/I 140-02/23-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-23-32654 od 2.9.2024. godine kojim rješenjem je tužitelju utvrđena nova svota mirovine, no tužitelj je u datom trenutku bio zaposlen kod poslodavca u punom radnom vremenu stoga mu je prilikom izračuna uzet u obzir mirovinski faktor 0,5. Dana 14.11.2024. godine nadležna služba HZMO je donijela rješenje u broj: UP/I 140-02/24-01/03351136921, URBROJ: 341-16-05/3-24-27618kojim se tužitelju priznaje pravo na novu – višu mirovinu, temeljem podataka o dodacima na plaću utvrđenih u pravomoćnim sudskim presudama koje je tužitelj ranije vodio protiv tuženika, uzimajući mirovinski faktor 1,0 budući tužitelj više nije zaposlen kod poslodavca u punom radnom vremenu.

20. Na osnovu provedenog vještačenja vještak je utvrdio da:

-da bruto razlika mirovine utvrđena kao razlika između mirovine koju je tužitelj primao i iznosa mirovine koju bi tužitelj primao da mu je tuženik pravovremeno isplaćivao dodatke na plaću utvrđene u presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: P-151/14 od 21.10.2015. godine u razdoblju od 1.3.2019. do 1.1. 2024. godine iznosi 696,07 EUR dok neto razlika mirovine utvrđena na osnovu ovako izračunate mirovine iznosi 695,57 EUR.U odnosu na izračun neto razlika mirovine vještak stavlja ogradu moguće pogreške na štetu tužitelja. Naime izračun neto razlike mirovine vještak je utvrdio samo na osnovu osobnog odbitka tužitelja jer mu nije poznat podatak da bi tužitelj imao druge odbitke povrh osobnog odbitka na ime moguće invalidnosti ili uzdržavanih članova obitelji.

21. Vještak je u cijelosti postupio po nalogu suda, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen, stranke i nisu prigovarale nalazu, stoga je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

22. Iz navedenih utvrđenoga slijedi da je tužitelj pretrpio štetu koja se očituje u razlici mirovine koju je trebao primati da mu je tuženica na vrijeme isplatila sve dodatke na plaću i pravovremeno uplatila dužne doprinose i mirovine koju je primao u utuženom razdoblju. Stoga je tuženica odgovorna za štetu i dužna ju je naknaditi tužitelju temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014. – u nastavku: ZR). Valja spomenuti i odredbu članka 92. ZR-a, naime, stavkom 1. navedenog članka propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, pa shodno tome se nakon obavljenog rada isplaćuju i dodaci na plaću, a koju razliku plaće je tužitelj ostvario u naprijed navedenim parničnim postupcima. Tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti za utuženi iznos od 695,37, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

23. Zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike mirovine do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 1. 10. 2024. i sastavljanje podneska od 29. 8. 2025. za svaku radnju iznos od 187,50 eura, za sastavljanje podneska od 12. 9. 2024. iznos od 46,88 eura, sastavljanje podneska od 22. 11. 2024. iznos od 46,88 eura i za sastavljanje podneska od 19. 3. 2025. iznos od 46,88 eura, za zastupanje na ročištu 23. 1. 2025. i 29. 10. 2025. za svaku radnju iznos od 187,50 eura, te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 93,75 eura, što zbrojeno iznosi 1.359,39 eura. U dosuđenim iznosima sadržan je i PDV. Kad se tom iznosu doda trošak vještačenja koji iznosi 300,00 eura ukupni trošak tužitelja iznosi 1.659,39 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18. prosinca 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel