1              Gž-550/2022-3

              Gž-550/2022-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika Banke d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. L. i p., odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, broj: P-180/2019-41 od 30. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2023.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, broj: P-180/2019-41 od 30. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetne odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj 9010638982 koji su stranke zaključile 15.srpnja 2005. u dijelu u dijelom je određena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, kao i članka 1. i 7. istog Ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskom franku.

Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime razlike mjesečnih anuiteta zbog promjene tečaja CHF iznos od 13.595,45 kuna / 1.804,43 Eura sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno pod točkom II. izreke presude, kao i da mu isplati na ime razlike kamata koje su obračunate i naplaćene u odnosu na početnu ugovorenu kamatu u iznosu od 3.458,06 kuna /458,96 Eura, sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos kako je navedeno pod točkom III. izreke prvostupanjske presude.

Odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata koje na iznos od 34,81 kunu teku od 30. rujna 2005. do 30. listopada 2005., te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.062,50 kuna.

Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.958,00 kuna / 1.587,1 Eur u roku od 15 dana, dok je tužitelj odbijen za preostali dio parničnog troška.

              2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP).

              Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koja ništetnost je utvrđena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj:Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda RH broj:Rev-2221/18-11.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 15. srpnja 2005. uz kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a sa valutnom klauzulom u CHF.

9. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu i valutne klauzule tužitelj platio ukupno 17.053,51 kunu / 2.263,39 Eura.

10. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07. – dalje: ZZP) i to članka 3. točka 1. i članka 74.

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare.

Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 14. ožujka 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

13. Neosnovano žalitelj tvrdi da je tužitelj trebao dokazivati da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 15. srpnja 2005., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

15. Premda žalitelj u žalbi navodi da odredba članka 502.c. ZPP-a ne oslobađa sud dužnosti da u svakoj pojedinačnoj parnici utvrdi je li ujedno povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo osobe koja se u pojedinačnoj  parnici na takvu presudu poziva, potrebno je istaći da je prvostupanjski sud u obrazloženju  naveo da tuženik u tijeku postupka nije navodio činjenice niti predlagao dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno utvrđenje, već je u bitnom ponavljao navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite, a što čini i sada u žalbi. Isti niti u žalbi na navedene okolnosti ne predlaže nikakve dokaze.

16. Tuženik u žalbi iznosi svoja pravna stajališta i mišljenja o prvostupanjskoj presudi, ali su ista u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u postupcima za kolektivnu zaštitu potrošača, kao i odlukama Vrhovnog suda i Ustavnog suda RH u pojedinačnim parničnim postupcima za naknadu štete.

Tako ponavlja da je sporni Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika čime je dobio dodatnu pravnu snagu, pa tako i u pogledu promjenjive kamatne stope, premda je Ustavni sud u svojoj odluci broj:U III/4613/2021 od 30. lipnja 2022. (a i ranijim odlukama)već zauzeo stav da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog Ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a isti nije niti imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

17. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

18. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

19. Žalitelj se neosnovano poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH broj:Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima jer je, kako je naprijed već obrazloženo, sud utvrdio ništetnost spornih odredbi Ugovora u skladu sa navedenim odlukama VSRH, te ih temeljem Zakona o zaštiti potrošača smatra ništetnim i nepoštenim.

20. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

21. Činjenica da su osporene odredbe djelomično ništetne u ovom konkretnom slučaju ne znači da se radi o zabrani manjeg značaja, jer je riječ o promjenjivosti kamatne stope kao i valutnoj klauzuli uslijed kojih je tužitelju neosnovano znatno povećan iznos otplate kredita.

22. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je opravdano dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

23. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

Neosnovano žalitelj tvrdi i predlaže da se provede dopunsko financijsko vještačenje o promjenjivoj kamati jer je utvrđeno i u kolektivnim sporovima da je odredba o promjenjivoj kamati nedefinirana, nejasna a tužitelj nije bio dužan dokazivati da li je mijenjanje kamatne stope bilo u skladu sa parametrima koji nisu niti navedeni u spornom Ugovoru.

24. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

25. Nije osnovan žalbeni navod žalitelja da sud nije utvrđivao činjenice koje su odlučne za donošenje odluke o tome jesu li sporne odredbe u konkretnom Ugovoru o kreditu nepoštene, te da je tuženik doveden u neravnopravan položaj jer nije mogao dokazivati svoje navode iz odgovora na tužbu.

26. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

              27. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 23. listopada 2023.

              PREDSJEDNIK VIJEĆA

              Vesna Vrkić Perak,v.r.