REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž - 11174/2025

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1582/17

Zagreb

U I M E R E P U B L I KE H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. TČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021. i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. TČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 28. listopada 2025., broj: Pp - 3296/2024-17, u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. TČ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. TČ je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 (sedamdest) eura, svaka, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 28. listopada 2025., broj: Pp - 3296/2024-17, okr. TČ je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članku 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna 1.590,00 eura, koju je dužan platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okr. CČ je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitleji, majke EČ, rođ. **.**.1941., iz [adresa], u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na način da se okrivljenik ne smije približiti žrtvi nasilja na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze sa EČ, izrečene po Policijskoj postaji Šibenik s Ispostavom Primošten u trajanju od 8 dana.

2. Protiv te presude, okr. TČ pravodobno je po braniteljici Mariji Perko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marić Stajčić&Perkov, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okr. TČ ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer je pobijana presuda u bitnom proturječna sama sebi i razlozima presude.

5.1. Suprotno takvim paušalnim žalbenim navodima kojim se samo djelomično prepisuje zakonski tekst odredbe članka 195. točke 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja činjenica kojima se ta povreda ostvaruje, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. TČ zbog ove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da se odluka o prekršajnoj odgovornosit temelji isključivo na iskaz žrtve i posrednom svjedočenju VČ. Okrivljenik dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve EČ jer prvostupanjski sud prilikom ocjene vjerodostojnost iskaza žrtve nije uzeo u obzir zdravstveno stanje žrtve EČ odnosno da ista već 35 godina boluje od visokog krvnog tlaka i psihičke uznemirenost, a što utječe na sposobnost žrtve da objektivno percipira stvarnost, a sud nije adekvatno vrednovao. Osim toga, okrivljenika prigovar ocjeni iskaza svjedinje VČ koja je imala samo posredna saznanja o događaju te ocjeni provedenog suočenja između okrivljenika i žrtve u kojoj ocjeni je prvostupanjski sud veću vjerodostojnost pridao emocionalnoj reakciji žrtve tijekom suočenja. Ističe da je zaključak suda utemeljen samo iskazu žrtve u direktnoj suprotnosti s načelom in dubio pro reo.

6.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu ispitane svjedokinje – žrtve ŽČ, koja je detaljno i precizno iskazivala o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Vjerodostojnost iskaza žrtve EČ proizlazi i iz iskaza svjedokinje VČ i svjedoka SČ koji su svjedočili o uznemirenosti žrtve EČ i to neposredno nakon samog događaja, a uzemirenost žrtve EČ konstatirana je i u Obrazcu procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja (list 13 spisa) neposredno nakon događaja od strane službene osobe koja je postupala, svjedoka SČ koji je o toj činjenici koju je neposredno opažao iskazivao i na sudu. Isto tako, vjerodostojnost iskaza žrtve EČ proizlazi i iz dokazne radnje suočenja između okrivljenika i žrtve koju dokaznu radnju pravilno proveo i iskaz žrtve, suprotno žalbenim navodima, ocjenio vjerodostojnijim od obrane okrivljenika jer je žrtva EČ iskazivala životno logično i uvjerljivo kao majka koja je bila uznemirena ponašanjem sina. Stoga, nisu točni žalbeni navodi okrivljenika da se presuda temelji samo na iskazu žrtve EČ jer je iskaz žrtve potkrijepljen i ostalim u postupku provedenim dokazima.

6.3. Iz naprijed navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog nije osnovana.

7. Žaleći se zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazne, okrivljenik ističe da je izrečena kazna pretjerana i ne odgovara težini djela.

7.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.2. Naime, za prekršaj za koji su okr. TČ proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.590,00 eura, kuna do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura te kao teža kazna, kazna zatvora od najmanje 70 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna 1.590 eura, predstavlja novčanu kaznu izrečenu zakonom u propisanom minimalnom iznosu novčane kazne. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena novčana kazna, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7.3. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, majke EČ, na udaljenosti ne manoj od 100 metara, u trajanju od 6 mjeseci. I po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos koji po ocjeni ovog suda, neće dovesti u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

9. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu i tužitelja.