REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-249/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, u građansko pravnoj stvari tužitelja DO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leu Perušku odvjetniku iz Pule, protiv tuženika KO pok. FO, [adresa], zastupanog po privremenom zastupniku Darku Vrbancu odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 08. prosinca 2025. održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te privremenog zastupnika tužene, na temelju čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se u cijelosti primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku TO pok. FO, [adresa] koji te se utvrđuje da je tužitelj DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica], oranica, sa 2122 m2 i kč. br. [katastarska čestica], oranica sa 3462 m2, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u vlasničkom dijelu od 1/1, pa se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Pula – Pola Općinskog suda u Puli-Pola ishodi uknjižbu svog prava vlasništva na naprijed navedenim nekretninama, u 1/1 dijela, što je tuženik dužan trpjeti, a koju uknjižbu de provesti zemljišnoknjižno odjel Pula-Pola Općinskog suda u Puli-Pola, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.391,10 eura u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj prema tuženiku preko iznosa priznato u stavku II izreke ove presude kao neosnovan, te tuženik prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola Zemljišnoknjižnog odjela Pula-Pola poslovni broj 25 Z-10045/2022, 25 Z-3604/2023 od 27. veljače 2023. godine odbijena je prijava predlagatelja DO za provedbu pojedinačnog ispravnog postupka u odnosu na nekretnine kč. br. [katastarska čestica], oranica, sa 2122 m2 i kč. br. [katastarska čestica], oranica sa 3462 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i upućen je predlagatelj, ovdje tužitelj da svoja prava glede predmetnih nekretnina ostvaruje u parnici tužbom za ispravak. Tužitelj je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina iz točke I. historijata ove tužbe, označenih kao kč. br. [katastarska čestica], oranica, sa 2122 m2 i kč. br. [katastarska čestica], oranica sa 3462 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za katastarsku općinu [katastarska općina]. Diobom dogovorenom u tužiteljevoj obitelji tužitelja iste su nekretnine pripale u vlasništvo tužitelja, a prije njega njegovih prednika: prabake ĆO, potom djeda LO, majke PO, rođ. LO i konačno tužitelja. Predlagatelj, i njegovi prednici su na nekretnini kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zasadili maslinik, dok se nekretnina kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi za sijanje djeteline. Do današnjeg dana predlagatelj je, sam i putem svojih pravnih prednika, u zakonitom, istinitom i poštenom i samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, preko 70 godina, stoga je i dosjelošću stekao pravo vlasništva na tim nekretninama, sukladno odredbama čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U zemljišnim knjigama na predmetnim je nekretninama kao zemljišnoknjižni vlasnik upisan tuženik ŽO, koji međutim nije i stvarni vlasnik istih nekretnina. Tužitelj nema drugih podataka o tuženiku, osim onih upisanih u vlasničkom listu, pa je predložio da naslovni sud imenuje tuženiku privremenog zastupnika. Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu donošenje odluke u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena je po privremenom zastupniku navela da se protivi tužbenom zahtjevu i tužbi, te predlaže da sud istu odbije. Smatra da nisu ispunjenje pretpostavke za stjecanjem vlasništva dosjelošću kako se to navodi u tužbi prije svega jer je tužitelju, ali i prednicima cijelo vrijeme poznato da nekretnine nisu njihovo vlasništvo. Tužitelj nije dostavio niti jednu ispravu iz koje proizlazi osnovanost tužbe i temelja posjedovanja. Tužitelj sam navodi u historijatu da su prije njega navedene nekretnine pripale u „vlasništvo“ prabake, pa djeda, pa majke i onda njemu. Iza svih navedenih se vodio ostavinski postupak te je svim navedenim time bilo poznato da nisu bili upisani kao vlasnici navedene nekretnine jer ista nije bila navedena u Rješenjima o nasljeđivanjima. Osporava se da bi tužitelj i prednici koje navodi imali zakonit, istinit i pošten posjed. Tužitelj, a ni prednici nisu upisani kao posjednici u katastar. Naime od osnutka čestica kč. [katastarska čestica] ista se vodi u posjedu AO, dok se kč. [katastarska čestica] vodi na ime posjednika EO, a zatim na KO. Takav je upis i danas. Tužitelj nije dokazao pravni slijed s navedenih posjednika a ni vlasnika na svoje ime. Osporavamo da bi tužitelj i prednici izvršavali samoposjed jer su znali da nemaju temelj za vlasništvo. Predlaže se da sud odbije tužbu i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 6-9 spisa-uvid u fotografije, 11-26 spisa, 54-55 spisa, 72-76 spisa-zapisnik o uviđaju, 80-86 spisa-nalaz vještaka s privicima uz isti i fotografije, 93-94 spisa- ortofoto snimka, 97-98 spisa-iskaz vještaka,104-107 spisa-iskazi s ročišta.

4. Primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih pisanih dokaza u spisu nije sporna činjenica da su predmetne nekretnine i to k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane prema zemljišno knjižnom sanju na ime HO sukladno vlasničkom listu na strani 18 spisa. Nije sporna činjenica da je tužitelj pokušao u zemljišno knjižnom postupku posl. br. Z-10045/22 i Z-3604/23 putem pojedinačnog ispravnog postupka ispraviti upis te da je u tom postupku rješenjem od 27.2.2023. listovi 11-14 spisa odbijen tužitelj kao predlagatelj za provedbu pojedinačnog ispravka postupka te je upućen u parnicu sa tužbom za ispravak. Nije sporna činjenica da na listovima 4-9 spisa prileže fotografije predmetnih nekretnina što je uostalom i fotografirano od strane vještaka mjernika na listu 83 spisa vezano za sadašnje stanje tih nekretnina. Nije nadalje sporna činjenica da na listu 22 spisa prileži rodni list za tužitelja iz kojeg je razvidno da je njegov otac bio NO, a njegova majka PO rođ. LO što je uostalom bilo u suglasnosti sa iskazima svjedoka. Nije sporna činjenica da na listu 23 spisa prileži rodni list za majku tužitelja PO iz kojeg je razvidno da su njezini roditelji bili LO i majka IO što je uostalom bilo podudarno i sa iskazima saslušanih svjedoka koji su upravo djeda tužitelja ZO povezivali kao djeda tužitelju upravo po majci tužitelja PO dok je djed tužitelja po ocu , dakle očev otac (otac od NO zvanog D) bio VO koji je dakle bio tužiteljev djed po ocu. Činjenicu srodstva potvrdio je vezano za pravne prednike tužitelja i svjedok UO sa ročišta od 8.12.2025. list 1 zapisnika navodeći da se njegov djed (djed od svjedoka) zvao OO dok je djed tužitelja po ocu bio VO uz potvrdu svjedoka da su svjedokov djed OO te djed tužitelja po ocu VO bili rođena braća. I ovaj svjedok je nesporno potvrdio da je tužiteljev djed po majci PO bio LO, te da je tužiteljev otac bio K a zvali su ga "Lišandro" list 1 zap. od 8.12.2025.g. Nesporna je činjenica iz samog iskaza tužitelja da je prabaka tužitelja sa majčine strane bila ĆO , da je prabaka tužitelja sa majčine strane umrla 1932.godine, da je djed tužitelja s majčine strane ŠO umro 1974.godine, dok je otac tužitelja NO (list 22 spisa) zvan " D" umro 2004.godine,list 3 zap. od 8.12.2025.godine.

6. Nije sporna činjenica da na listovima 24-27 spisa prileže izjave ovjerene kod javnog bilježnika BO, SO i ČO koji navode da je stvarni vlasnik k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] tužitelj te da te nekretnine drži u dugogodišnjem posjedu kao vlasnik.

7. Nije sporna činjenica da iz službenog povijesnog posjedovnog izvatka list 54- 55 spisa u odnosu na k. č. [katastarska čestica] se navodi da je od osnutka katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] 1991.g. ta čestica upisana na ime posjednika AO dok je glede k. č. [katastarska čestica] ta nekretnina bila prvo upisana na RO roš. F, zatim 1956. je izvršena promjena posjedovnog stanja na posjednika KO što je također izvršeno i 1978.g. vezano za istog posjednika na način da je i k. č. [katastarska čestica] prešla na KO, [adresa].

8. Nije sporna činjenica da su u svojim iskazima neki od saslušanih svjedoka primjerice ČO na ročištu od 14.11.2025. vezano za k. č. [katastarska čestica] naveo da se radi o nekretnini koju on vezuje za područje "Milevoje" dok k. č. [katastarska čestica] vezuje za područje "Kršine" što je istovjetno iskazao i svjedok UO na ročištu od 8.12.2025.g. za k. č. [katastarska čestica] koju je vezao za područje "Milevoje", dok je k. č. [katastarska čestica] vezivao za područje kojeg su zvali "Kršini".

11. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

12. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest da li su ispunjene pretpostavke na strani tužitelja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (usucapio), te da li je tužitelj cijeneći prigovore tuženika po privremenom zastupniku bio pošten odnosno savjestan posjednik.

13. Poradi identifikacije predmetne nekretnine proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika GO iz tvrtke VETING d.o.o..

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka list 81 spisa utvrđeno je da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica površine 2122 m2 te u naravi predstavlja maslinik, da je k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao oranica površine 3462 m2 te u naravi predstavlja izmalčiranu površinu očišćenu od niskog raslinja. Na zaprimljeni nalaz i mišljenje nitko od stranaka nije imao primjedbi. Vještak je predmetne nekretnine fotografirao na str. 83 spisa kao sastavni dio nalaza.

15. Na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka kao i iskaza tužitelja kao parnične stranke ocjena je ovog suda da su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Dosjelost jest stjecanje prava vlasništva na temelju samog zakona. Pretpostavka izvanredne dosjelosti jest samostalan posjed određene kvalitete (pošten posjed), neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objektom dosjelosti te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari. Dosjelošću se dakle na temelju samog zakona bez upisa u zemljišne knjige vlasništvo stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki pa upis prava vlasništva koji je stečen temeljem dosjelosti nema konstitutivan karakter u odnosu na takvu nekretninu već samo deklaratoran karakter. Nadalje sukladno i čl. 18 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dalje u tekstu ZV, propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema st. 5 istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari cijeneći priležeće dokaze u spisu svoj činjenični osnov tužbe upravo i bazira na institutu tzv. izvanredne dosjelosti. Poštenje posjeda koje se uvijek predmnijeva jest subjektivan element koji mora postojati na strani posjednika odnosno njegovih pravnih prednika. Ne može biti pošten stjecatelja posjeda onaj koji je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed a to je njegovo ne znanje ispričivo. Sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice ŽS Rijeka Gž-972/21 od 9.5.2024. sama činjenica da bi neka osoba prilikom provođenja ostavinskog postupka imala saznanja da sve nekretnine koje su predmet nasljeđivanja nisu upisana na njegovo ime to samo za sebe ne upućuje na nesavjesnost posjeda. Isto tako i recentna sudska praksa primjerice ŽS Dubrovnik Gž- 1224/21 od 6.7.2022. prema kojoj činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali da upis u zemljišnoj knjizi konkretno da su sporne nekretnine upisane na tuženika ne čini sam za sebe prednik tuženika i tuženika nepoštenim. Isto tako i prema praksi npr. ŽS Split Gž-2911/24-3 od 28.11.2024. jasno je izraženo stajalište da je izvadak iz zemljišne knjige javna isprava te se smatra da istinito i potpuno odražava stvarno stanje. Međutim dopušteno je dokazivati da zemljišno knjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Presumpcija poštenja posjeda na temelju odredbe čl. 18 st. 3 ZV-a vrijedi dok god se nedvojbeno ne dokaže nepoštenje . Činjenica da se u rješenju o nasljeđivanju kao ostavina navode nekretnine onako kako su upisane u zemljišnoj knjizi na pravnog prednika ne utječe na presumpciju poštenja posjeda. Dakle da bi se presumpcija poštenja mogla obarati potrebno je da se opisano izvede ne temeljem pretpostavki već temeljem konkretnih dokaza što je ležalo na strani tuženika koji je imao dužnost dokazivati da su tužitelj i njegov i pravni prednici znali da im ne pripada pravo na posjed ili da su imali dovoljno razloga posumnjati u to da im ne pripada pravo na posjed. Opisano se dokazuje konkretnim dokazima, dakle ne pretpostavkama.

17. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da je tužitelj putem svojih pravnih prednika bio u dugogodišnjem posjedu predmetnih nekretnina počev barem još od 70-ih godina prošlog stoljeća te da dokazi koji prileže u spisu nisu oborili presumpciju poštenja na strani tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika.

18.Tako iz iskaza svjedoka ČO koji je doduše bio daljnji rod tužitelju ali čiji iskaz ovaj sud prihvaća jer je isti bio u suglasju s postojećim priležećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru potvrđeno je u bitnom da je svjedoku bilo poznato o kojim se nekretninama radi, jer se sjećao da je obitelj UO točnije otac tužitelja K koristio te dvije parcele što je svjedoku koji je rođen 1982.g. bilo poznato jer je u vrijeme kad je imao 14 odnosno 15 godina dakle 1996. ili 1997.g. dolazio kod svojeg djeda i bake Đ i CO te im je pomagao a njegova baka i djed T i CO su u blizini imali svoje nekretnine pa je svjedoku bilo poznato da je otac tužitelja "stari K" koristio te nekretnine jer je imao traktor te je sijao na obje parcele list 2 istog zapisnika. Svjedoku nije bilo poznato je li to bila djetelina ili nešto slično ali se više išlo u zimskom periodu te su se te parcele orale. Svjedok je iskazao da mu je bilo poznato da su se sadile masline na jednoj od parcela međutim nije bio siguran glede godine pa je sadnju maslina smjestio u 2008. godinu, ali kako je već navedeno nije bio siguran što ovaj sud prihvaća budući je sam tužitelj iskazao da su se masline sadile između 2010-2011.g. list 3 zap. od 8.12.2025. godine. Svjedok CO je nadalje iskazao da se po pričama sjećao da je djed tužitelja MO (ŠO) koristio te dvije nekretnine što zna po pričama kao i pričama obitelji tužitelja a njegov otac je imao kuću preko puta parcele od djeda tužitelja MO. Svjedok je iskazao da je on dolazio 201.0 na 2011.g. jer je u tom razdoblju on sadio trajne nasade maslina te je s Ć u tom razdoblju uzimao masline od udruge koje su davale poticaje za sadnice što je bilo u suglasju s dokumentacijom koju je priložio tužitelj na ročištu gdje je davao iskaz listovi 118-119 spisa, budući u to vrijeme udruga Agro udruga davala poticaje za sadnju maslina. Svjedok je vezano za priči oko problema za vlasništvo glede tužitelja vezano za period oko 2010.g. nadalje ali je naveo da mu tužitelj nije govorio za konkretne nekretnine već za područje Milevoje budući k. č. [katastarska čestica] spada u to područje, dok glede k. č. [katastarska čestica] koja spada u područje Kršine tužitelj mu nije govorio da je imao problema s vlasništvom. Svjedok je iskazao da mu nije poznato da bi bilo tko osporavao tužitelju vlasništvo vezano za nekretnine, da ih ne sije obrađivati ili da bi to bilo osporavano tužiteljevu ocu. Svjedok nije imao saznanja tko je KO jer se nikad vezano za te čestice nije spominjalo ime KO list 2 zap. od 14.11.2025. uz navod vezano za povijesni posjedovni izvadak da su svi na tom području bili JO. Svjedoku nije bilo poznato niti ime iz povijesnog posjedovnog izvatka AO osim da je stanovao u [adresa] ali mu nije bilo poznato da bi ta osoba koristila neku od ovih čestica. Svjedoku nije bilo poznato niti ime RO rođ. F. Naveo je da sigurno može reći da je obitelj tužitelj koristila ove dvije čestice kad je svjedok imao 14 godina (dakle 1996. ili 1997.g.) te da se nikad nije pričalo počev od djeda tužitelja da bi nešto bilo sporno vezano za korištenje tih čestica. Konačno svjedok je potvrdio da u razdoblju od 2011.g. su se sve te parcele pomalo zatvorile u korunu pa si morao ući u njih da nešto vidiš te da je u razdoblju 2011.g. sreo tužitelja više puta da ide poljskim putevima u blizini tih parcela.

19.Iz iskaza svjedoka BO svjedoku nisu bile poznate po fotografijama predmetne parcele već je naveo da je on kad je imao 10 godina (imenovani je rođen 1972.g. što bi znači negdje oko 1982.g.) dolazio u [adresa] kod tužiteljevih roditelja te su brali radič ali se ne sjećam da li su to bile te nekretnine. Svjedok je potvrdio da su roditelji bili " L" Alesandro otac i majka PO te da mu je bilo poznato iz priča da je neka tužiteljev teta koristila te nekretnine i da su to ostavili njegovima ali nije znao ime tete. Niti ovom svjedoku nije bilo poznati ime tuženika niti osoba AO i RO. Svjedok je potvrdio da je 1982.g. kad je imao 10 godina da je dolazio kod roditelja tužitelja da su brali radič "na nekim nekretninama" ali ne zna kojim. To gdje su brali je bilo nešto obrađeno te su radič brali na jednoj nekretnini. I ovaj svjedok nije čuo da tamo gdje su brali radič da bi netko govorio da tu nemaju pravo brati.

20.Nadalje, iz detaljnog iskaza svjedoka SO koji iskaz ovaj sud prihvaća u cijelosti svjedok je objasnio rodoslovlje vezano za djeda tužitelja o majci kao i djeda tužitelja po ocu budući je svjedokov djed OO te djed tužitelja po ocu VO (LO je bio tužiteljev djed po majci PO) su bili braća a oca tužitelja su zvali " D". Svjedok je iskazao da zna gdje su te nekretnine te je iskazao da mu poznato da je djed po majci ŠO prolazio i nešto radio kao i brat od P svjedokov djed OO jer su bili zajedno. Djed tužitelja po majci DT je na nekretnini gdje su sada masline "imao tovara i kravu" uz napomenu da su to bile negdje 70-e godine prošlog stoljeća a možda i prije. Svjedok je opisao: " DT je baš u to vrijeme hodia s kravom i tovarom i s tovarom je orao ali je to bila plitka brazda nekih 10cm. Nakon P tu nekretninu gdje u sada masline je delao otac tužitelja D, orao je i sijao žito, sadio pšenicu, krumpire" list 2 zapisnika od 8.12.2025.g. Svjedok je iskazao da je otac tužitelja D tu nekretninu gdje su masline radio negdje do 90-ih godina dok je mogao a poslije se razbolio te je dvije godine nakon što otac tužitelja nije mogao raditi tužitelj je počeo čistiti tu nekretninu. Svjedok je iskazao da je i u tom razdoblju od dvije godine otkad se tužitelj v otac razbolio te nije mogao raditi nekretninu gdje su masline tužitelj dolazio na tu nekretninu jer ga je svjedok viđao. Prije sadnje maslina DO je sijao neke kulture na toj nekretnini te ju je kosio a poslije pripremio za masline. U odnosu na k. č. [katastarska čestica] svjedok je iskazao da je to područje kojeg su zvali Kršine da je tamo bila druga struktura zemlje te se više sijalo onoga što nije puno trebalo obrađivati primjerice djetelina, lucerna te se ta nekretnina koristila kao pašnjak. Iako svjedok nije puno zalazio vidio je i djeda od tužitelja P da je tuda prolazio. I otac tužitelja je koristio k. č. [katastarska čestica] jer je na njoj sijao djetelinu kosio ju je a i brat od oca tužitelja VO (DOL) je koristio tu nekretninu a moglo se raditi negdje između 75 i 80-e godine. Nakon oca tužitelja tužitelj je nastavio koristiti k. č. [katastarska čestica] budući ju je malčao. I brat od oca tužitelja DOL je koristio tu nekretninu kao pašnjak jer je imao ovce pa bi se ta nekretnina kosila te je i tužitelj kosio te je upravo tužitelj svjedoka jednom ili dva puta zamolio u 2000.g. da mu pokosi tu nekretninu. Ovaj svjedok je naveo da je čuo za KO ali da ne zna gdje je i šta je te da nikad tu osobu nije vezivao za ove nekretnine. Svjedoku je bilo poznato tko je AO ali je naveo da on nije koristio nijednu od odvih nekretnina. Za osobe iz povijesnog izvatka KT i KO je iskazao da za njih nije čuo. U konačnici svjedok je iskazao da nikad nije čuo da bi djedu tužitelja, ocu tužitelja ili tužitelju bilo tko branio da koristi ove nekretnine ili da bi tvrdio da te nekretnine njima ne pripadaju list 2 zapisnika od 8.1.2025. godine.

21. Već na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka i bez iskaza tužitelja razvidno je da su pravni prednici tužitelja njegov djed po majci LO (djed tužitelja po ocu je bio VO) nakon djeda tužitelja po majci i otac tužitelja NO razvidno je da su pravni prednici tužitelja koristili predmetne nekretnine kako su to i životno i objektivno opisivali svjedoci te da je to korištenje nekretnina prema iskazu svjedoka SO rođ. 1952.g. datiralo još od 70-ih godina prošlog stoljeća. U odnosu na nekretninu gdje su kasnije posađene masline ista se koristila od strane djeda tužitelja po majci DT na način da je djed tužitelja po majci tu imao tovara (magarca) i kravu te je čak u to vrijeme i hodao s tovarom i kravom te je i orao tu nekretninu gdje su sada masline k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Korištenje te nekretnine trajalo je nakon toga od strane oca NO budući je djed tužitelja po majci FT po iskazu tužitelja umro 1974.g. pa je nakon djeda tužitelja po majci istu nastavio koristiti otac tužitelj Ž dok se nije razbolio međutim i u razdoblju od dvije godine po bolesti oca tužitelja tužitelj je dolazio na k. č. [katastarska čestica] i koristio je. I glede k. č. [katastarska čestica] razvidno je da se ta nekretnina koristila od djeda tužitelja po majci LO a i s obzirom da je tu bila druga struktura zemlje koristila se za kulture koje ne treba puno obrađivati jer se više sijala na način da se sadila djetelina, "lucerna" te se koristila kao pašnjak. I otac tužitelja je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sijao djetelinu i kosio ju je a što je moglo biti u razdoblju između 75 i 80-ih godina prošlog stoljeća te je čak i brat tužiteljevog oca VO kosio k. č. [katastarska čestica] te je tu držao ovce kad je ta nekretnina bila kao pašnjak pa bi se i kosila. K. č. br. [katastarska čestica] je kosio i sam tužitelj primjerice u 2000.g. jednom ili dva puta te je čak i zamolio svjedoka SO da mu istu pokosi.

22. Stoga vezano za utvrđivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti je, cjeneći dugotrajno razdoblje posjedovanja predmetnih nekretnina od strane pravnih prednika tužitelja, valjalo uzimati u obzir i pravna pravila bivšeg OGZ-a tj. Paragrafa 1460, 1468 u svezi s paragrafom 326 i 328 OGZ-a. Tako je bivšim OGZ-om bilo propisano u Paragrafu 1460 da posjed u svakom slučaju mora biti pošten i istinit i trajati cijelo vrijeme određeno zakonom dok je paragrafom 1468 bilo propisano vrijeme za izvanredno dosjedanje protekom 30 godina. Prema pravnom pravilu Paragrafa 328 OGZ-a presumiralo se da je svaki posjed pošten dok je Paragraf 326 OGZ-a propisivao da je nepošten posjednik ona koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje (u tom smislu recentna sudska praksa primjerice presuda ŽS Pula Gž- 299/13 od 18.03.2013. godine, odluka istog suda Gž-628/15 od 09.05.2017. godine, presuda istog suda Gž-2697/12 od 18.11.2013. godine itd. da se više ne nabraja). Isto tako sukladno izraženom načelnom mišljenju Opće sjednice bivšeg saveznog suda broj 3/60 od 04. travnja 1960.g. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima se u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina. No kad bi se opisano i zanemarilo, a ne može, razvidno je prema suglasnim iskazima saslušanih svjedoka da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i primjenom čl. 28 st. 4 bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojem je savjesni posjednik nepokretne stari na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom roka 20 godina i u razdoblju od 1980. pa do 2000.godine do saznanje tužitelja 2011 na 2012. godinu. Stoga su cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir dugo vremensko razdoblje (od sedamdesetih godina prošlog stoljeća pa do 2011.godine) glede neprekidnog korištenja predmetnih nekretnina od strane tužiteljevih prednika ostvarene pretpostavke za dosjelost čak i primjenom bivšeg ZOVO-a.

23. U takvom kontekstu sud prihvaća iskaz tužitelja saslušanog kao parnične stranke budući je isti bio u suglasju sa postojećim dokazima u spisu kojima sud pridaje vjeru, a iz čijih iskaza proizlazi u bitnom da je njegov djed po ocu bio KO, VO. Tužitelj je iskazao da vezano za ove nekretnine po priči njegove mame djed FT (po mami) i njegova nona tj. koja mu nije bila prava nona jer se djed ponovno oženio, da u oni obrađivali te nekretnine (očitom omaškom je ušlo na zapisnik "ni su obrađivali" umjesto što je vidljivo iz cijelog konteksta "oni su obrađivali" op.a.) te su imali voz s tovarom, to je moglo biti negdje 2-3 godine prije 1974.g. kad je umro njegov djed. Tužitelj je iskazao da mu je mama rekla da se na ovoj nekretnini gdje su sada masline vjerojatno sadilo povrće jer je to nekretnina najbliže selu, na ovoj drugoj nekretnini je bilo krmno bilje. Djed FT je dalje obrađivao k. č. [katastarska čestica] (sadio bilje). Na upit otkad je djed FT obrađivao tako ove nekretnine tužitelj je odgovorio da je to bilo negdje ako se uzme da je baka umrla 1932. godine znači da je on barem otada to obrađivao. Tužitelj je nadalje iskazao da je k. č. [katastarska čestica] je u vlasništvu FO, to je brat od P, u navod da misli na k. č. [katastarska čestica], to je imao FO, to je bio brat od P. K. č. [katastarska čestica] list 84 spisa je u vlasništvu ĐT, to je sestra od ĆO, jedna i druga su rođene KO, Pasque tužiteljeve prabake s majčine strane. K. č. [katastarska čestica] se koristila za sadanju povrća i tu se većinom sijao crveni radič. Nakon djeda tužiteljev otac je nastavio koristiti k. č. [katastarska čestica]. Sadio se u vrijeme tužiteljevog oca i majke a sadio se većinom crveni radič na k. č. [katastarska čestica]. Tužitelj je iskazao da saznaje da on i njegova obitelj nisu vlasnici ovih dviju parcelu otprilike 2011. na 2012. godinu, da ima potvrde o kupovini masline 2010.g. -2011.g. i tada saznaje da je po papirima danas upisan tuženik. Tužitelj je iskazao da se nikad prije njegovog saznanja niti njemu niti njegovim pravnim prednicima nitko nije obraćao niti govorio da obrađeno nešto što nije njihovo. Tužitelje je iskazao citira se: "Uvijek su moji prednici i ja ove nekretnine smatrali našim". Na upit da li su probali stupiti u kontakt s tuženikom odgovorio je citira se:" probali smo ga pronaći međutim nismo mogli jer je on vjerojatno 30-ih godina otišao. To sam saznao jer je on pustio mojoj pranoni ĆO to kod diobe, smatrali smo da je on tada otišao 30-ih godina. Ja ne znam da li je on u biti te nekretnine pustio i da li mu je dan novac" završen citat. Na upit suca na temeljem čega su onda njegovi prednici i on smatrali da su one dvije nekretnine njihove ako nema ovakvih saznanja odgovorio je citira se:" jer su moji prednici smatrali da je to njive i da im je on to dao, ne znam koji je bio osnov za to. Moji prednici nikad nisu spominjali tuženika. TT je osoba koji je živio u [adresa] ali niti od strane mojih prednika nije vezivan za ove nekretnine. Nije mi poznato niti ime RO. Na upit suca ove nekretnine su još od smrti moje bake ĆO 1932.g. korištene od strane moje obitelji." završen citat. Tužitelj je iskazao da on danas koristi k. č. [katastarska čestica] jer ima ugovor s RH. U odnosa na k. č. [katastarska čestica] postoji zid list 85 spisa južna i zapadna strana kako sudac ucrtava, a sjeverna strana postoji kao brnistra a s istočne strane tu je čisto. Na upit da li je bilo perioda da nije koristio nakon smrti tate 2004.g. neke od ovih dviju nekretnina tužitelj je odgovorio da je k. č. br. [katastarska čestica] je korištena cijelo vrijeme te da je nastavio sam saditi crveni radič na k. č. [katastarska čestica] do sadnje masline 2010. na 2011.g., a ova druga k. č. [katastarska čestica] kad je ta njegov otac umro 2004.g. 2005.g. tužitelj se zaposlio te zbog posla nije stigao koristiti, ali je dolazio na nju,i gledao je. Vezano za upit privremenog zastupnika tuženika list 93 spisa tužitelj je iskazao da je jedan period zbog posla bilo malo zapušteno da je radio u banci do 2018.g. tako da ovo što se vidi na snimkama je brnistra. Vezano za list 93 spisa tužitelj je iskazao da tada nije imao malčer koji košta 1700-2000 eura pa je ostalo tako zarašteno, međutim dolazio je na tu nekretninu, dolazio sam i obilazio u tom razdoblju. Ova k. č. [katastarska čestica] je bio pašnjak sve do 2007-2008.g. 2019-2020.g. je to izmalčirano i naknadno očišćeno malčerom. Radio je do 2018.g. kao direktor u poslovnici banke.Na upit pun. tužitelja vezano za parcelu gdje su masline tužitelj je iskazao da je to uvijek bilo od RO. K. č. [katastarska čestica] je pripala jednom bratu A a k. č. [katastarska čestica] je pripala P. Ova 410/1 koliko je tužitelju poznato jedino je ta parcela od obitelji RO uz navod da je k. č. [katastarska čestica] da je to nekretnina od ĆT udata ĐT sestre od tužiteljeve prabake E uz navod citira se:"Nikad unutar moje obitelji nije bila sporna ova podjela to je bilo tako postavljeno, ovo od jednog ovo od drugog." Završen citat. Tužitelj je iskazao da su ĆO i ĆT bile sestre, te da su FT i FO su braća i oni su sinovi ĆO udate FO.

24. Na temelju analize iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja razvidno je da su predmetne nekretnine doista u dugotrajnom posjedu tužitelja putem njegovih pravnih prednika i to još od djeda tužitelja po majci LO tj. barem od 1932.godine kad je umrla baka te da su se po saznanju tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] gdje su danas masline da se vjerojatno sadilo po saznanju tužitelja povrće te se većinom sadio crveni radić, dok se na kč. br. [katastarska čestica] sadilo krmno bilje, te je takav pošten posjed tužitelja i njegovim pravnih prednika trajao sve do 2011. odnosno 2012.godine kad tužitelj saznaje da je po papirima upisan tuženik. Stoga su po ocjeni ovog suda ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću i to kako putem pravnih pravila OGZ-a tako i temeljem bivšeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime od 1932. godine od kad je djed tužitelja obrađivao predmetne nekretnine pa do 2011.godine kad tužitelj saznaje da nije vlasnik predmetnih nekretnina, budući nitko tužitelju i njegovim prednicima nije osporavao pravo vlasništva na tim nekretninama su se po ocjeni ovog suda ispunile pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva putem izvanredne dosjelosti i to već i po odredbama bivšeg OGZ-a. Naime cijeneći navedeno razdoblje za utvrđivanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti je valjalo uzimati u obzir i pravna pravila bivšeg OGZ-a tj. Paragrafa 1460, 1468 u svezi s paragrafom 326 i 328 OGZ-a. Tako je bivšim OGZ-om bilo propisano u Paragrafu 1460 da posjed u svakom slučaju mora biti pošten i istinit i trajati cijelo vrijeme određeno zakonom dok je paragrafom 1468 bilo propisano vrijeme za izvanredno dosjedanje protekom 30 godina. Prema pravnom pravilu Paragrafa 328 OGZ-a presumiralo se da je svaki posjed pošten dok je Paragraf 326 OGZ-a propisivao da je nepošten posjednik ona koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje (u tom smislu recentna sudska praksa primjerice presuda ŽS Pula Gž- 299/13 od 18.03.2013. godine, odluka istog suda Gž-628/15 od 09.05.2017. godine, presuda istog suda Gž-2697/12 od 18.11.2013. godine itd. da se više ne nabraja). Isto tako sukladno izraženom načelnom mišljenju Opće sjednice bivšeg saveznog suda broj 3/60 od 04. travnja 1960.g. rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima se u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe bio je 20 godina. No kad bi se opisano i zanemarilo, a ne može, razvidno je prema suglasnim iskazima saslušanih svjedoka da su se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću čak i primjenom čl. 28 st. 4 bivšeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima prema kojem je savjesni posjednik nepokretne stari na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom roka 20 godina. I u razdoblju od 1980. godine pa do 2011.godine ostvarivan je pošten posjed predmetnih nekretnina, to ti više što iz iskaza tužitelja proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] do 2007 odnosno 2008 bila pašnjak gdje se sadilo krmno bilje. Stoga su cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir dugo vremensko razdoblje (od tridesetih godina prošlog stoljeća pa do 2011.godine) glede neprekidnog korištenja predmetnih nekretnina od strane tužiteljevih prednika ostvarene pretpostavke čak i primjenom bivšeg ZOVO-a. Iako je tuženik po privremenom zastupniku dostavio DOF iz 2011.godine i 2014/2016. godinu po ocjeni ovog suda nije doveo u pitanje pošteno korištenje predmetnih nekretnina. Naime razvidno je i iz DOF fotografija za 2011. godinu da je kč. br. [katastarska čestica] pripremljena za obradu a nisko raslinje upravo kao ograda se nalazi oko južnog i zapadnog dijela, list 94 spisa. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] list 93 spisa razvidno je iz DOF za 2011.godinu raslinje čija se visina a time i starost što je bitno naglasiti ne može utvrditi budući je snimano iz zraka pa se samo iz te fotografije nije mogla utvrditi starost raslinja a iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je do 2007/2008 tu bio pašnjak vezano za krmno bilje što sud prihvaća budući je i svjedok SO potvrdio da ga je tužitelj zamolio za košnju 2000.godine. Iz iskaza tužitelja kojeg ovaj sud prihvaća razvidno je da se on u to vrijeme radio u banci sve to 2018.godine te da je ta nekretnina "bila malo zapuštena" ali iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je dolazio na istu i vršio posjedovne čine i na toj nekretnini što je potvrđeno iskazom svjedoka ĐO. U svakom slučaju razvidno je da je i glede kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ta nekretnina na području Kršini bila nekretnina koja se po iskazu svjedoka LT nije morala puno obrađivati jer se tu sadila djetelina, lucerna, te se koristila kao pašnjak, sijala se djetelina i kosila što je činio čak i brat oca tužitelja VO zvan DOL, nakon čega je tužitelj nastavio koristiti tu nekretninu. Stoga jer razvidno da se u razdoblju od 1980.godine pa do iza 2000.godina i ta nekretnina koristila od prednika tužitelja njegovog oca Ž zvanog " D" budući je otac tužitelja umro 2004.godine, te je nakon smrti oca istu nastavio koristiti tužitelj koji je istu malčao, ali je po iskazu svjedoka Bruna Grpca 2000. godine i košena , što znači da su se ostvarile pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva ne samo putem OGZ-a već i putem bivšeg ZOVO-a. Povratno tuženik nije dostavio a niti predložio dokaze glede izgleda kč. br. [katastarska čestica] prije 2011.godine iz kojih bi se moglo zaključivati suprotno iskazima saslušanih svjedoka da ista nije korištena i u razdoblju od 1980. pa do 2004.godine kad je umro otac tužitelja, odnosno da nije korištena i nakon toga do 2011.godine, a teret tog dokaza ležao je na tuženiku koji u tom smjeru nije predlagao dokaze. Ono što je bitno naglasiti tužitelj , jer to i sam priznaje, za nastali problem saznaje tek 2011. na 2012.godinu što su iskazivali i pojedini svjedoci iz čega proizlazi jasan zaključak da je temeljem zakona putem svojih pravnih prednika stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki primjenom instituta izvanredne dosjelosti budući osim tužitelja i njegovih pravnih prednika nitko drugi iste nije koristio niti tvrdio da bi njemu pripadala prava na istim nekretninama niti je što je bitno naglasiti bilo tko osobe iz povijesnog posjedovnog izvatka uopće vezivao za predmetne nekretnine.

26. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjalo je u cijelosti prihvatiti primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženoj na način kako je to sadržajno i navedeno u izreci ove presude.

27. U odnosu na postupovni dio ove parnice rješenjem od 7.12.2023.godine list 31 spisa imenovan je tuženiku privremeni zastupnik temeljem članka 84 st. 2 točka 4 ZPP-a. Na ročištu od 8.12.2025. godine na izričit upit suda u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja stranke su se suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu, te je na istom ročištu zakazano ročište za objavu presude za dan 20.1.2025.godine ali je isto zbog spriječenosti prezakazano rješenjem za dan 18.12.2025.godine.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154 st. 1 ZPP-a.

23.Tužitelj je u ovoj pravnoj stari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe 100 bodova Tbr. 7/1, za zastupanje na ročištima od 11.4.2024., 14.11.2024. (uviđaj), 18.7.2025., 14.11.2025., 8.12.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište tbr. 9/1, za sastav obrazloženog podneska od 24.4.2023.godine 100 bodova tbr. 71, ili ukupno 700 bodova što pomnoženo sa 2,00 eura po bodu Tbr. 50 u svezi s Tbr. 48/3 iznosi 1.400,00 eura uz pdv od daljnji 25% ili 350,00 eura zbrojeno 1.750,00 eura. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu po Tr. br. 1. st. 1. u zatraženom iznosu od 26.55 eura te daljnji iznos sudske pristojbe na presudu 50% od iznosa od 26.55 eura eur što na ime iznosa sudskih pristojbi iznosi 51,10 eura. Tužitelju pripada i trošak predujma za postavljanje privremenog zastupnika tuženiku u iznosu od 140,00 eura i trošak vještačenja mjernika po računu , uz trošak izlaska suda na lice mjesta te trošak privremenog zastupnika tuženiku od 450,00 eura ili po toj osnovi 590,00 eura, odnosno ukupno 2.391,10 eura (ili 1.750,00 eura + 51,10 eura + 590,00 eura), stav II izreke ove presude što mu je dužan isplatiti tuženik.

24. Sukladno prethodno obrazloženom valjalo je odbiti tužitelja prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude kao neosnovan, te tuženika prema tužitelju u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane, stav III izreke ove presude.

U Puli, 18. prosinca 2025. godine

S u d a c

Saša Javoran

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i ostale stranke u postupku, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po privremenom zastupniku