REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P Ob-312/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Zrinki Mataja kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zaprešića, protiv I-tužene PIH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužena EI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Kornelija Brlečić Ivko, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave dana 14. studenog 2025. godine zaključene u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da zajedničku imovinu kao bračnu/izvanbračnu stečevinu tužitelja PI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i I-tužene PIH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] čine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od zk. tijelo A I kč. br. [katastarska čestica] gradilište u Jagnedju površine 82 čhv i zk tijelo A II kuća u [adresa]

13/a sagrađena na kč. br. [katastarska čestica].

II. Utvrđuje se da udio tužitelja u zajedničkoj imovini – bračnoj/izvanbračnoj stečevini iz toč. I izreke ove presude u 356/1000 dijela, a I-tužene u 644/1000 dijela.

III. Nalaže se I-tuženoj PIH OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tuženoj EI, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trpjeti upis prava vlasništva tužitelja i I-tužene na nekretninama opisanim u toč. I izreke ove presude u omjeru iz toč. II izreke ove presude.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje preko dosuđenog udjela od 356/1000 dijela do zatraženog udjela od 6/11 dijela.

V. Tužene su dužne naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 5.390,15 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su stranke prvotno živjele u izvanbračnoj zajednici od 1986. godine do 1996. godine kada su sklopile brak a koja bračna zajednica je trajala do 2012. godine dok je brak formalno razveden 29.5.2014. godine. Za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice tužitelj i I–tužena su sredstvima ostvarenim radom i to najviše tužitelja te pozajmicama od članova obitelji sagradili i uredili kuću u [adresa]. Kuća je građena tijekom 1992. i 1993. godine te su stranka uselile u prizemlje 1994. godine. Zadnji veći radovi izvršeni su 2009. godine i to promjena limarije i izgradnja nadstrešnice iznad ulaznih vrata kuće. U razdoblju trajanja izvanbračne i bračne zajednice tužitelj je ostvarivao veliku zaradu dok je tužena ostvarivala prihode samo u razdoblju od 1994. do 1996. godine. Novac pozajmljen za gradnju kuće također je vratio tužitelj iz svoje zarade. Tužitelj je financirao sve troškove projektiranja, ishođenja građevinske dozvole, izgradnje, priključenja na javne mreže, te vraćanje pozajmica iz svoje zarade. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da zajedničku imovinu kao izvanbračnu stečevinu stranaka čine nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] gradilište i kuća, te se utvrđuje da je udio tužitelja u zajedničkoj imovini u 6/11 dijela a I-tužene u 5/11 dijela.

U slučaju da se ne usvoji glavni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio i eventualni kumulirani zahtjev na način da se utvrđuje da su tužitelj PI u 6/11 dijela i I- tužena PIH u 5/11 dijela suvlasnici nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br [katastarska čestica] gradilište i kuća te su tužene dužne trpjeti zemljišnoknjižni upis tužiteljevog i I-tuženičinog prava suvlasništva na navedenim nekretninama u iskazanim omjerima.

2. I-tužena PIH je u odgovoru na tužbu navela da su I-tužena i II- tužena upisane kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini i to I-tužena u 1/3 dijela dok II-tužena u 2/3 dijela. II-tužena EI je ugovorom o darovanju svoj suvlasnički dio na gradilištu i kući darovala I-tuženoj koja je izvanknjižni vlasnik navedene nekretnine u cijelosti unatoč tome što ugovor o darovanju nije proveden u zemljišnim knjigama. II-tužena EI je znala za gradnju i istu je dozvolila ali isključivo radi svoje kćeri pri čemu II-tužena nije imala nikakvu volju i namjeru da bi time tužitelj stekao pravo vlasništva na građevini i zemljištu. Isključiva namjera EI je bila da pomogne kćeri da sa svojom obitelji ima uvjete za stanovanje. Budući je tužitelj znao da gradi na tuđem zemljištu nije mogao steći pravo vlasništva niti na građevini niti na zemljištu već eventualno ima pravo na povrat uloženih sredstava za koje je povećana vrijednost nekretnine. Što se tiče vraćanja pozajmica ističe se da je tužena PIH također ostvarivala prihode i to u gotovo čitavom razdoblju trajanja bračne zajednice a posebice tokom gradnje kuće te je sudjelovala u vršenju povrata sredstava. I-tužena je osim plaće ostvarivala i druge dohotke i to temeljem obavljanja poslova u svojstvu nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi, temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora, ugovora o djelu. Tuženima je kao članicama Stambene zadruge s p.o. Samobor bio dostupan građevni materijal po vrlo povoljnim cijenama. I-tužena je aktivo sudjelovala i u drugim segmentima izgradnje kuće. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. II-tužena EI je u odgovoru na tužbu navela kako je ista suvlasnica sporne nekretnine u 2/3 dijela a I-tužena u 1/3 dijela s time da je ugovorom o darovanju od 21.12.2000. godine svoj suvlasnički dio darovala kćeri PIH s time da ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama ali predstavlja valjan pravni posao. Tužena je znala za gradnju ali je istu dozvolila isključivo svojoj kćeri bez ikakve volje i namjere da tužitelj stekne suvlasništvo na zemljištu i građevini. II-tužena osporava navode tužitelja o velikoj zaradi te da bi isti sam vraćao pozajmice iz svoje zarade.

Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, rješenje o nasljeđivanju iz pok. RI, presudu posl. br. P2-1417/12-16 od 29. svibnja 2014. godine, ugovor o darovanju nekretnine od 21. prosinca 2000. godine, preslik radne knjižice I-tužene, preslik radne knjižice tužitelja, podatke o plaći I-tužene, potvrdu Psihijatrijske bolnice Sv. Ivan, ugovor o djelu, potvrda o isplaćenom primitku CZSS Zagreb, rješenje Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 31.12.2013. godine, ugovor o kreditu, nalaz vještaka te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka TI, DI, ĆI, UI, ŠI, FI.

5. Tužitelj je u iskazu naveo da su se stranke upoznale kada je imao 19 godina a tužena je imala 18 godina. Išla je još u srednju školu a on je radio. Prava veza je krenula kad je tužena imala 20 godina a on 21 godinu. 1987.g. je došao živjeti kod tužene u obiteljsku kuću njezine majke na adresi [adresa]. Brak su sklopili 15.6.1996.godine. Od 1987.g. pa do 15.6.1996.g. konstantno su zajedno živjeli. Kod majke tužene su živjeli sve do 1995.g. kada su se preselili u novoizgrađenu kuću s adresom [adresa]. Kuća se građevinski počela graditi 1992.g. dok su od 1991.g. ishodovali papire. Građevinsko zemljište na kojem su gradili kuću bilo je u vlasništvu 2/3 majke tužene a 1/3 tužene. Svrha gradnje je bila da si sagrade obiteljski dom, planirali su imati djecu. Majka tužene dala im je blagoslov, rekla je djeco evo vam tu zemlja pa gradite. Nije bilo prepreke za gradnju s njezine strane. Zemljište na kojem su gradili je do zemljišta odnosno kuće majke tužene. Gradnja je trajala brzo, nakon dvije godine su se već uselili u sagrađeni objekt. Za gradnju kuće su od sestrične tužene posudili 20.000,00 DEM s namjerom da taj novac sestrični polako vraćaju, ali je sestrični zatrebao novac pa su od njegove sestre posudili 10.000,00 DEM i s tim novcem vratili cjelokupni dug sestrični. Sestrični su inače vratili novac tako da ga je zaradio i vratili su ga u par slijedećih godina, u tom su se periodu riješili svih dugova. Njegovoj sestri su također vrlo brzo vratili novac i to većinom iz njegove zarade. Tada je supruga još i radila. Radila je do rođenja sina. Za dovršetak cijele kuće je trebalo još novaca a namakli su ga iz njegove zarade. Kuća inače ima 227 m2 i sastoji se od prizemlja i kata i trenutno je kompletno uređena. Zadnji radovi su bili 2006./2007.g. kad se stavljala fasada. Trošak fasade s ugradnjom klima uređaja i građevinske limarije je koštao 130.000,00 kn odnosno oko 17.000,00 EUR. Nadstrešnicu nad ulazom su gradili godinu dana poslije i ona je koštala 4.000,00 EUR. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bavio se prodajom kave, peciva po sajmovima, a od 9.2.1992.g. bavi se proizvodnjom sendviča i distribucijom po firmama što mu je glavna zarada već 30 godina. Što se tiče zarade minimalno je iznosila 2.000,00 do 3.000,00 DEM mjesečno a maksimalno oko 5.000,00 DEM mjesečno. Nešto između je bila konstanta u njegovoj zaradi. Kao primjer navodi da je mirovina tete tužene iznosila 150,00 DEM. U braku su imali jedno dijete, kupovali su dionice, imali su stambenu štednju za sina, policu životnog osiguranja za njega, III stupac mirovinskog za suprugu i dionice INE, Telekoma, Iskona, novi auto i posao na zelenoj tržnici. Kuću su gradili majstori osim što su im susjedi pomogli prilikom betoniranja jedne deke. Zemljište je inače odmah bilo pogodno za gradnju kuće. Za vrijeme unutarnjeg uređenja kuće tužena nije radila tj. obavljala je povremene poslove. Snosio je sve troškove kućanstva i sina, također i troškove uređenja kuće. Niti on niti tužena nisu dizali kredite u braku. Tužena nije bila kreditno sposobna a on svoju djelatnost nije mogao legalno raditi. Majka tužene je podigla iz Ljubljanske banke na račun gradnje kuće staru deviznu štednju od 6.000,00 DEM. Sredstva su se mogla dići putem stambene zadruge te su troškovi podizanja tih sredstava iznosili oko 1.100,00 DEM tako da su na kraju dobili 4.900,00 DEM Ta sredstva su potrošena za krovište kuće, kupili su kamion građevinske limarije i drvenu građu. Vratili su taj novac mami tužene i to u iznosu od 6.000 DEM i to iz njihovog zajedničko rada. Napustio je obiteljsku zajednicu u 1. mjesecu 2012. godine tako da se preselio kod majke tužene. Brak je službeno razveden 2014. godine u lipnju. Za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice tužena je radila 13 mjeseci u bolnici u Jankomiru, zatim 2. godine u Nrekamontu knjigovodstvene poslove, zatim je u više firmi radila 6, 7 mjeseci sveukupno. Cilj joj je bilo da godišnje zaradi 5.000,00 kn kako bi uplatila treći stup mirovinskog osiguranja. I on joj je koji puta pomagao s tim uplatama, a jednom mu je i otuđila novac 3.500,00 kn koji mu nikad nije vratila. Od rođenja sina 1996.g. pa do prestanka braka tužena je bila domaćica. Imali su par godina prije prestanka braka dogovor da svaki kuha jedan tjedan. Tužena je održavala kuću. Nabavljao je hranu. Nešto je i ona kupovala stvari preko Diners kartice koju je onda podmirivao. Tužena se više brinula za sina, on je financirao tenis, putovanja, školu, Nije između njih postojao nikakav usmeni niti pismeni dogovor o imovini kad su se razišli. Kad su bili u CZZS vezano za razvod pitao je tuženu što će s imovinom a ona je rekla „nemoj sada o tome i rastava i kuća, pričekaj da se malo situacija smiri“. Tužena je kao nesporno iznosila da je suvlasnik kuće. Jedno vrijeme je i njezina sestra dala oglas za prodaju kuće, za kuću se tražio iznos od 230.000,00 EUR. Jednom je rekla da će ga sin P isplatiti. Jednom je angažirao i odvjetnicu ali se tužena nije mogla izjasniti koliko mu kuće pripada, koji omjer odnosno koji postotak. Ističe da je plaća supruge frizirana i to za potrebe porodiljne naknade. Bilo je navedeno da ima plaću 1.000,00 DEM da bi mogla imati prvih 6 mjeseci porodiljnu naknadu u 100% iznosu tj. 1.000,00 DEM, slijedećih 6 mjeseci je imala 500,00 DEM. Snosio je troškova pribave dokumentacije, dobio je punomoć majke tužene da pribavi dokumentaciju i to idejno rješenje, građevinsku dozvolu, plaćao je doprinose. Inače je otac tužene 10 godina prije gradnje počeo pribavljati tu dokumentaciju te je i platio neke doprinose i to vodni doprinos što su priznali a to je bilo 20% troška cjelokupnog doprinosa. Razgovarao je s majstorima, pribavljao materijal, plaćao, dok je na njegovo pitanje supruzi koji je njezin doprinosu tome ona rekla citira: "Ja čistim iza majstora". Uz punomoć je sve obavljao za upis kuće u zemljišne knjige. U kuću su se uselili 1995.g. Nakon toga je sagrađena kotlovnica veličine par m2, to bi bilo 1996.g. Nakon 1999.g. vršeno je unutarnje uređenje gornjeg kata. Stavljeni su panel parketi, uređena je kupaonica, terasa i rađen je namještaj po mjeri i to dva velika plakara. Tužena je od 1994. do rođenja sina radila u firmi Nrekamont. U periodu od 1992.g. do 1994.g. kad se gradila kuća nije radila nigdje. Tužena je čistila iza majstora, ali to nije ekvivalent uloženim sredstvima. Supruga je čistila i održavala kuću. Iza rođenja sina tužena je bila u teškom psihičkom stanju, radilo se o postporođajnoj depresiji išli su dva puta kod psihoterapeuta. Pomogla im je njezina mama dok nije došao kući, brinuo se o cijelom kućanstvu i djetetu dok nije tužena došla k sebi, a kasnije je ona preuzela osnove kućanskih poslova iako je predložio da imaju pomoć u čišćenju kuće. Ravnopravno je obavljao poslove pranja veša, sušenje veša skupljanje i peglanja. Od 1993.g. pa nadalje krenula mu je izvrsna zarada. A pri gradnji kuće su imali ideju napraviti kuću, iznajmiti prizemlje i s time vraćati dugove njezinoj familiji a kasnije i njegovoj. 1992.g. je počeo raditi na sajmovima i radi i danas. Novac za granju kuće su posuđivali negdje početkom 1992.g. prije nego što je počeo raditi na sajmovima 2.9.1992.g. 1995.g. su se uselili u prizemlje koje je bilo uređeno na način da su imali parkete, kuhinju, jedan stol, kupaonu, i uređenu jednu sobu za spavanje. Nije bilo centralnog grijanja a grijali su se na uljnu peć. Od prvotnog uređenja prizemlja do njegovog odlaska iz kuće su tri puta preslagivali parkete, nekoliko puta krečili, doradila se kotlovnica, kupili su nove stolice metalne za stol, postavili laminate u sobi. Kat na kući je zapravo visoko potkrovlje, ima na oba dva dijela kosinu. Potkrovlje se uređivalo negdje iza 2000.g. Za vrijeme gradnje kuće odnosno nakon toga, nakon useljenja, posudio je njezinoj sestri 20.000,00 DEM i kad im je ona vratila novac nakon 6 godina uredili su potkrovlje. Odustali su od ideje iznajmljivanja kompletnog prizemlja jer je počeo jako dobro zarađivati. Samo su iznajmljivali prostor veličine oko 20 m2 i to cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice. I dan danas je iznajmljen taj prostor a novac je do trenutka njegovog odlaska služio za troškove kućanstva, a nakon odlaska 11 godina ga uzima isključivo bivša supruga, a radi se o iznosu od 20.000,00 EUR za cijelo to vrijeme do današnjeg dana. Nakon što su se uselili u prizemlje kuće nisu odmah išli uređivati potkrovlje iz razloga što su posuđivali novac sestri tužene i podmirivali svoje troškove kućanstva, koji su se kretali oko 3.000,00 DEM mjesečno. Tužena mu je pomagala u poslu jedino kad se bavio prodajom kave. Kupovali su sirovu kavu, nosili je pržit, pakirali je u vrećice, što mu je tužena pomagala i podavali je. Tužena je samo jednom prodavala kavu a sve ostalo vrijeme je to sam radio. Kad se bavio prodajom sendviča tužena mu je znala pomagati pri slaganju sendviča. Na bilo kakvu kritiku njezinog rada ona je otišla. Kasnije je više nije tražio da pomaže. Kad je radio čestitke tj. prodavao ih sa zarađenim novcem je platio građevinsku dozvolu. Tužena je pomagala na način da je nabavljala čestitke od svoje sestrične po povoljnim cijenama ili badava. Kad su radili „grincajg“ nekih 7 do 8 mjeseci, nabavljao je sav materijal i financirao. Ispočetka su „grincajg“ slagali zajedno a kasnije zbog neslaganja naravi jedan dan on, jedan dan tužena. Tužena je dostavljala „grincajg“ ujutro po dućanima a on u daljnjoj okolici i na zelenu tržnicu. Otvorio je obrt 2006. na zelenoj tržnici i imao ga je do 2012.g. U cijelom tom periodu vodila je knjigovodstvo uz njegovu pomoć. Zna da je čuvala tuđu djecu ali ne zna koliko je zarađivala. Čistila je poslovni prostor, tako je čistila u stambenoj zadruzi u Samoboru i čistila je stan vlasnika stambene zadruge. Kladio se je u kladionicama. Ostvarivao je i dobitak i gubitak. Bivša punica mu je 2019.g. samoinicijativno posudila novac da si kupi stan u iznosu od 47.000,00 EUR. 2008. ili 2009.g. je od svoje zarade kupio 4 paketa dionica Telekoma i to jedan na svoje ime, jedan na ime svoje sestre, njezinog muža i jedan na ime tužene. Kupio je 26 ili 28 dionica INE.

6. Tužena je iskazala da je zajednički život s tužiteljem započeo negdje 1987.g. ili 1988. godine živjeli su u kući njezine mame. U 6. mjesecu 1996.g. su sklopili brak. Više-manje su zajedno živjeli u kontinuitetu, znali su se posvađati pa je tužitelj otišao na tjedan dana ali se vraćao. Sin je rođen u 11. mjesecu 1996.g. Njezin otac je imao ideju gradnje još jedne kuće za nju i sestru. Otac je prikupljao dokumentaciju i to lokacijsku dozvolu, plaćao je doprinose, ishodio je građevinsku dozvolu na svoje ime. Kad su kasnije gradili nešto su im priznali od plaćenih doprinosa. Zemljište na kojem su gradili kuću naslijedila je iza oca. Tako je dobila 1/3 a mama 2/3 jer se sestra odrekla svog dijela u korist mame. Mama je uvijek htjela da se sagradi kuća jer su emocionalno bili vezani za tu zemlju. Pristala je da se njoj sagradi kuća jer tada sa tužiteljem i nije bila u braku. Njezina frendica je napravila nacrt za kuću a drugu preinaku je napravila besplatno. Inače u tom periodu je imala obiteljsku mirovinu jer je bila redovni student. Zarađivala je probavajući čestitke, knjige, a 1990.g. se zaposlila u PB Jankomir gdje je radila godinu dana. Plaća joj nije bila mala. Kupila je kamion materijala za gradnju kuće. Bilo je ratno razdoblje, građevinski materijal je bio jeftin, kupovali su grede, crijep, željezo, cigle i prije nego što su počeli graditi kuću. Sredstva su bila iz njezine plaće. Počeli su graditi u zimi 1991.g. pa im je susjed zaustavio gradnju jer su izišli van gabarita, a nastavljena je gradnja na ljeto ili jesen 1991.g. ili 1992.g. Tada je još radila u Jankomiru. Nakon Jankomira se sa mjesec do dva pauze zaposlila u firmi Nrekamont gdje je radila sve do 1996.g. kad je ostala trudna i bila na čuvanju trudnoće. Te godina je i firma propala pa se prijavila kod svoje sestre sve do kraja 1997.g. kada je sin P napunio godinu dana. Nakon toga se prijavila na burzi gdje je primala naknadu 9 mjeseci. Nakon toga je neprijavljeno radila u knjigovodstvu u jednoj firmi 6 mjeseci, u drugoj također 6 mjeseci, čuvala je djecu prijateljici, čistila je stan prijateljici i poslovni prostor i tražila je posao u struci. Također je i svojoj sestri obavljala knjigovodstvene poslove. Bila je domaćica. Sama gradnja kuće je počela 1991. ili 1992.godine. Kuća je bila pogodna za useljenje te su se u nju uselili i to u donji dio u 6. mjesecu 1994.godine. Kuća je bila skromno namještena, koristila je i svoj djevojački namještaj, ormar, tepih. Što se tiče potkrovlja kuće sastojao se od krova i zidova i bio je neuređen. Betonski pod, betonske stepenice, kupili su stara vrata. Iza 2000.godine su krenuli s daljnjim uređenjem tavanskog prostora. I dan danas nije prostor uređen. Preselili su se u sobe na katu a sin je tada imao 5 ili 6 godina odnosno bio je pred školu. Kasnije su uređivali kupaonu koja i dan danas nije do kraja uređena. Fasada je išla dosta kasnije i to 13, 14 godina nakon izgradnje kuće negdje 2007.godine. Faktična bračna zajednica je prestala kada je tužitelj otišao u 1. mjesecu 2012.g. a i par godina prije ista nije funkcionirala, bile su im razdvojene financije, spavanje, rad u kući. Službeno su se razveli 2014.godine, a nisu se uspjeli dogovoriti oko iznosa alimentacije. Što se tiče financiranja gradnje kuće iza faksa se odmah zaposlila tako je godinu dana radila u Bolnici Jankomir i imala veliku plaću. Nakon toga je 4 godine radila u građevinskoj firmi Nrekamont također je imala dobra primanja. Kad je bila na čuvanju trudnoće također je imala solidna primanja. Sredstva za gradnju kuće su i od njezine zarade a i dosta je posudila. Novac za gradnju kuće posudila je od svoje sestrične NI. Ona joj je dala 6.000,00 DEM. Također je mama 1992.g. u 6. mjesecu na temelju stare devizne štednje digla kredit na 10 godina uz kamatu od 8 %. Digla je iznos od preko 6.000,00 DEM a vraćalo se preko 7.000,00 DEM. Tužitelj nije novac posudio od svoje sestre za gradnju kuće već je on njoj davao novac. Tužitelj je od svog oca dobio nešto novaca kao poklon za svadbu. Radilo se o iznosu od 10.000,00 DEM. Tužiteljev otac je prodao svoj stan i otišao iz Zagreba. Tužiteljeva sestra je znala živjeti kod njezine mame kad se gradila kuća a i kod njih je živjela na neuređenom tavanskom prostoru par godina. Sav materijal za kuću su kupili prije gradnje, kupili su i crijepove i željezo i stol, kuhinju, prozore, rolete. To je tada bilo sve jako jeftino. Vraćala je posuđeni novac sestrični NI budući je zarađivala i mogla je mjesečno staviti sa strane. Vraćala je to iz svojih primanja. Tužitelj je tada vrlo kratko radio. Možda dva puta tjedno s knjigama ili je par sati svako jutro na sajmovima prodao slance. Kasnije je radio sendviče. To je bilo u početku gradnje. Kasnije je tužitelj otvorio svoju firmu i to negdje 2005. ili 2006.g. zapravo se radilo o obrtu. Pomagala mu je voditi papire. Radila je plaće, ulaz robe, kalkulacije, cijene. Obrt je zatvorio u postupku razvoda. Što se tiče kredita kojeg je podigla mama, istog su mjesečno vraćali na 10 godina. Vraćao se kredit iz zajedničkih primanja. Želja da se sagradi kuća potječe još od njezinog oca koji je to pokrenuo, plaćao doprinose, građevinsku dozvolu. Nije na vrijeme započeo gradnju pa je dio uplata doprinosa propao a dio su priznali. U vrijeme gradnje kuće je tužitelj bio njezin dečko. Mama je znala za gradnju, želju oca i nje je podupirala u gradnji. Inače mama nije baš bila zadovoljna s izborom dečka jer u to vrijeme nije niti radio. U periodu gradnje kuće od 1990. do 1995.g. tužitelj nigdje nije bio prijavljen i nije radio. Kako se kuća gradila u periodu rata imali su najjeftinije majstore koji su radili u fušu i to nekvalitetno. Nisu imali niti novaca za skupe majstore. Nisu imali nadzor nad gradnjom kuće. Morali su vršiti i popravke, tako da se ne bi srušio krov kuće pozvala je čovjeka iz svoje firme da napravi nadvoj na kući, uštemavao je dodatne stupove koji su držali konstrukciju. Morali su mijenjati krovnu gredu jer nije bila prefarbana zaštitom protiv crva. Zajedno su platili majstore koji su gradili. Kako je imala prijatelje iz građevinske firme radili su joj vrlo povoljno građevinske nacrte a besplatno preinake. Kad je bila doma vodila je brigu o djetetu, o njegovom vrtiću, obrazovanju, vodila je domaćinstvo, kuhala, spremala, čistila, kosila travu održavala okućnicu. Struja kroz kuću bila je nekvalitetno, neplanski provedena pa kad su uvodili centralno grijanje majstor je uvijek naletio na instalacije. Kad su se uselili u kuću nisu imali novaca za uvođenje centralnog grijanja već su uzeli staru uljnu peć njezine mame. Centralno su uveli kad se rodio P. Kad je tužitelj počeo zarađivati kupovali su i dionice. To je bilo u vrijeme kad je otvorio obrt. Kupovane su dionice INA-e, T-coma, Atlantisa i to više paketa, osim na njihovo ime i na ime tužiteljeve sestre i njezinog muža. Imao je i životno osiguranje. Imala je treći stup mirovinskog. Po prestanku bračne zajednice tužitelj je uzeo te dionice sa sobom. U periodu kad mu je išao posao kupio je i auto, kojeg je također odnio sa sobom. Kad su se razišli tužitelj je ulazio u kuću i uzimao si je stvari. Kad je prestala faktična bračna zajednica u siječnju 2012.godine tužitelj je otišao kod njezine mame i smjestio se u potkrovlje njene kuće. Znao im je dolaziti. Nakon godine dana, jer nije plaćao režije, mama je tražila da on izađe. I on je otišao drugim ženama. Nisu platili priključak vode niti kanalizacije za kuću jer su se priključili na mamine instalacije a bila je vlasnica mamine kuće u 1/3 dijela i računi su dolazili na njeno i mamino ime. Između njih nije bilo nikakvog dogovara niti je traženo od strane tužitelja da se imovina podijeli. Kad je mama darovala njoj je darovala. Tužitelj je bio angažiran oko pribave projektne dokumentacije, majstora, oko kojih se i ona angažirala, oko upisa u zemljišne knjige i nabave materijala. Tužitelj tada nije radio 8 sati kao što je ona bila zaposlena pa je imao više vremena. U periodu od 1992.g. do 1995.g. bila je zaposlena onako kako je evidentirano u radnoj knjižici ali su zajedno prodavali kavu, čestitke, pravili grincajg, sadili su krastavce, čuvala je djecu, čistila, pomagala je sestri, snimala nešto na TV. U periodu od 1992. do 1995.g. tužitelj je ostvarivao prihod prodajom slanaca a zajednički su radili grincajg, kavu, prodavali čestitke, knjige. Kad je radila u bolnici radno vrijeme joj je bilo od 8,00 do 16,00 sati a u građevinskoj firmi od 9,00 do 17,00 sati. Kod mame u garaži su pržili kavu, ona ju je pakirala a tužitelj ju je prodavao. Vikendom je prodavala knjige, čestitke. Ne može reći koliko je iznosila zarada tužitelja od tih poslova. U to vrijeme su posuđivali novac za gradnju kuće, a što bi ga posuđivali da je bila tako velika zarada kao što navodi tuženik. U tom periodu su zajednički financirali životne troškove. U tom periodu je više financijski doprinosila od tužitelja. Zajednički su financirali nakon gradnje opremanje kuće. Svrha gradnje kuće na prvom mjestu je bila ispunjenje očeve želje a to je on rekao i na samrti. U to vrijeme nisu bili u pravoj vezi, bili su dečko i cura, koji su se svađali i mirili, gradilo se na njezinom zemljištu. Tužitelj nikada nije tražio i želio da mu se nešto da od imovine. Gradnja te kuće je bila u svrhu njegovog dokazivanja. Između njih nije postojao dogovor o diobi imovine. Tužitelj je rekao da će ona ostati u kući s djetetom a on je sa sobom odnio sve dionice, auto, životno, nije plaćao alimentaciju niti školovanje djeteta. Usmeni dogovor je bio budući on neće plaćati alimentaciju za dijete a uzeo je sve novce, onda će se to uzeti kao dug kod kupnje. Nisu posudili sestri tužitelja 20.000,00 DEM nakon što su napravili kuću. Novac koji je posuđen od sestrične joj se vratio do 1998.g. a imala je primanja od čuvanja trudnoće, porodiljne naknade 1.000,00 DEM. Da je tužitelj tražio njezina mama bi darovni ugovor napisala i na njega, ali nije tražio.

7. Iz iskaza svjedoka TI proizlazi da PI poznaje od 1992.g. a upoznao ga je u Zagrebu na zelenoj tržnici. Tužene nije nikada upoznao. PI je tamo prodavao peciva, perece, sendviče iz auta, vozio kolica sa sendvičima. Tada je na Zelenoj tržnici bilo preko 400 kupaca a oko 200 vozila koja su prodavala robu a minimalno dva prodavača. Tako je bilo svaki dan osim nedjelje kada je bio manji promet. Ne zna koja bi bila njegova zarada. Bio je jedini koji je tako prodavao, bio je još jedan restoran ali su se oni žalili na tužitelja jer im je oduzimao zaradu. Tužitelj je 2010. godine imao kiosk isto na Zelenoj tržnici iz kojeg je prodavao pekarske proizvode, zvao se obrt [obrt]. Zatvoren je 2016.g. Uspio je prodati svu svoju robu, vozio je po dva, tri puta. I on je od njega kupovao jer je bio jedini. Također se bavio i prodajom telefonskih kartica. Tu je bila jako dobra zarada čak je bilo i sukoba oko toga. Ništa ne zna o imovini tužitelja samo zna da ima pokretni auto. I nakon 2016.g. i dalje zna dolaziti na Zelenu tržnicu prodavati sendviče ali puno manje, u zanemarivom iznosu u odnosu na 1990-te godine. Tužitelj je dolazio prodavati u periodu od 1992. do 2016. godine svaki dan osim nedjelje tada nije radio. Tužitelj je kada je imao otvoren kiosk imao i radnicu koja je u njemu radila. Tužitelj je zatvorio kiosk jer je pala prodaja. Najvjerojatnije su bili veliki troškovi najma. Kada je prodavao peciva 90-tih dolazio je na zelenu tržnicu već oko 6,00 sati pa kada je prodao robu ponovo je dolazio s novom robom oko 11,00 sati. Na zelenoj tržnici se znalo izmjenjivati oko 400 ljudi čak su znala biti vozila u toku dana na istom mjestu po dva. Ne zna kako se zvala cura koja je radila u obrtu niti tko je vodio papire za obrt. Tužitelj je tada vozio auto Renault 4.

8. Svjedok DI, bratić tužitelja, je iskazao kako ne zna kad su se stranke oženile. Sa PI se počeo intenzivnije družiti 1986.g. te je s njim počeo prodavati knjige, a on se time bavio. Kad se time bavio tužitelj i tužena su zajedno živjeli. Posao su obavljali na način da je došao k njemu doma, napunili su auto knjigama i krenuli ih prodavati po kućama, po Zagrebu, Samoboru i okolici. To je s njim radio 1987., 1988. g. a onda je otišao u vojsku, a kada se vratio onda se zaposlio drugdje. Zna sigurno da je PI prodavao knjige do njegovog odlaska u vojsku 1988.g. a dalje ne zna. Zatim je s njim jedno vrijeme prodavao čestitke i to dvije, tri godine negdje od 1989. do 1991. godine pred rat. Kad se bavio prodajom knjiga a što je obavljao pretežno vikendom njegova je zarada mjesečna bila 600,00 do 700,00 DEM. Ne zna da li je PI taj posao radio preko tjedna ali su sigurno zajedno radili za vikend. PI je više knjiga prodavao od njega i zarada mu je bila vikendom 5 do 6 puta veća od njegove. Kad su se bavili prodajom čestitki zarada je bila tri do pet puta veća nego sa knjigama. Prodavao je čestitke u vrijeme Božića, Uskrsa. Za Božić je počela prodaja 1.12. Ne ulazi u to u kojem vremenu je PI prodavao čestitke. Nakon rata kada je vidio kako njegov posao sa pecivom dobro ide onda je i PI krenuo u taj posao. Zna da se PI tim poslom bavio 1992.g. i to barem 10 godina ako ne i više. Osim peciva prodavao je i sendviče. Vikendom je sendviče i peciva prodavao na Zelenoj tržnici. Vidio ga je kad god bi došao bilo u 6 ujutro ili 3 popodne. I preko tjedna je prodavao peciva na svim tržnicama koje su radile u to vrijeme i po okolnim gradovima i mjestima. Taj posao s pecivima je na terenu radio sam. Njegova zarada na štandu sa pecivima je mjesečno tada iznosila 4.000,00 do 5.000,00 DEM a štandovi su mu bili na Trgu burze, kraj Cibone i Trgu Francuske revolucije. Misli da je PI na Zelenoj tržnici prodavao jako puno, ako je on na svojim štandovima dnevno prodavao 3.000 do 4.000 slanaca i 1.000 buhtli, kruha i ostalog. On je puno više radio s ljudima i prodavao svoju robu dolazeći ljudima. Posao sa pecivima je tužitelj kasnije proširio na sendviče. Ne zna da li bi tužitelj imao za to kakovu firmu. Nekada se radilo to na način da je otišao u Gradski ured rekao da želi postaviti štand i platio je neki paušal za to mjesto. Nije trebalo imati otvorenu firmu ili obrt. Kasnije se to počelo mijenjati. Što se tiče imovine stranaka zna da je dolazio u [adresa] gdje je bila mala siva kućica na koju su digli kat a kasnije su napravili kuću do toga. Ne zna kad je građena. Zna da je cijelo vrijeme PI radio. Što se tiče zaposlenja supruge puno puta je dolazio k njima i uvijek je bila doma. Ne zna ništa o financiranju gradnje kuće, ali zna da je PI radio od jutra do mraka. Kad je dolazio uvijek je bila tužena, popili su kavu, piće, sjedio je kod njih, a bila je i majka tužene. Kad su govorili o kući govorili su kao „naša kuća“. Knjige su se prodavale od 1986. do 1988. godine odnosno u tom periodu su zajedno prodavali knjige. Tužena nije na terenu s njima prodavala knjige. Ne zna gdje je PI nabavljao knjige. Prodavali su beletristiku, enciklopedije, dječje knjige. Ne zna koliko su knjige koštale niti koliku su razliku u cijeni postizali. Ne zna da je tužena u to vrijeme bila prijavljena u AD Cesarec, u izdavačkoj kući. U vojsci je bio periodički od 1991. do 1995.g. Počeo se baviti pecivima 1992.g. a ne zna točno kad je tužitelj krenuo sa time. Razmjenjivali su informacije i iskustva o prodaji. Misli da je tužitelj imao štand na Zelenoj tržnici uvijek ga je vidio kako hoda sa pecivima po Zelenoj tržnici. Kad je dolazio po robu na Zelenu tržnicu vidio je PI kako šeće i prodaje peciva. Koliko zna PI nije imao radno vrijeme, vječno je radio, isto kao i on. Ne zna da bi se PI bavio sportom. Zna da je PI od automobila ima Stojadina i Renault Laguna. Ne zna da li je PI kupovao dionice, jer s njim nije živio. Nema pojma da li je PI kockao jer se time ne bavi. Kuća stranaka se gradila kad je radio u Eukanubi od 1993. do 2000. g. U toj kući je krečio cijelo prizemlje. Ne zna da li su kuću gradili majstori ili prijatelji. Vidio je da se kuća gradi, da je PI stalno na terenu i da prodaje. Kad su prodavali knjige strankama dolazio je svaki tjedan. Tada nije bilo nove kuće. Ne zna da bi majka tužene prodavala slance po bolnicama. Ne zna da bi tužitelj tijekom radnog dana išao na tenis. Ne zna da bi tužitelj za kuću posuđivao novac. Ne zna da bi se tužitelj bavio kamatarenjem.

9. Svjedokinja ĆI, sestra tužitelja, je iskazala da su stranke počele hodati 1986.godine. Prvo je to bila kratka veza da bi se preselio kod PIH 1987.godine. Tada su živjeli u kući Sanjine mame i to nevjenčano, a tamo je živjela još i Sanjina sestra. U toj kući su živjeli do 1994.g. Svoju kuću su počeli graditi u ratno doba 1990. ili 1991.g. Kad je PI otišao od njih 1987.g. radio je u Ini Naftaplinu. Poslije se bavio preprodajom robe. Zna da je jedno vrijeme pržio i prodavao kavu, zatim nosio slance i sendviče po sajmovima, prodavale su se knjige, čestitke. Svim tim poslovima se bavio prije gradnje kuće. Misli da je PI dnevno zarađivao 200,00 do 300,00 DEM. Kad je izišao iz Ine 1986.g. doma je nosio komplete knjiga. Zatim je prodavao čestitke čak je i ona nešto prodavala da bi si zaradila za džeparac. Zarada od toga je bila odlična. Prodajom sendviča se bavi već 30 godina. Prodavao ih je na Zelenoj tržnici, hladnjači, vikendom po sajmovima. Kuću su gradili na zemljištu pokraj kuće Sinišine punice. Kuća se počela graditi 1993.g. tada su bili napravljeni temelji i bili su zidovi do prve deke. Tada je živjela u kući Sanjine mame na tavanu, tamo je bila uređena soba. Tada su PI i PIH živjeli u kući ali u prizemlju, a i Sanjina mama je imala sobu u prizemlju. Zemljište za gradnju kuće im je poklonila Sanjina mama da si napokon sagrade kuću. Novac za gradnju kuće je od zarade. PI je stalno radio osim jedan dan u tjednu dok je PIH radila povremeno. Nakon završenog fakulteta radila je u Jankomiru na zamjeni godinu dana. Radila je u nekom knjigovodstvu 6 mjeseci a poslije toga godinu ili dvije u Nrekamontu, a onda je išla na čuvanje trudnoće i porodiljni. U novu kuću su se uselili krajem 1994.g. i ona se s njima skupa uselila. Kuću su gradili majstori, a i prijatelji su dolazili neto teže betonirati. Ne zna da li bi bili kreditno sposobni u vrijeme kad se gradila kuća. Zna da su stranke od Sanjine mame iz Ljubljanske banke posudile novac, zatim su od Sanjine sestrične posudili iznos od 20.000,00 DEM i od nje 10.000,00 DEM. Imala je taj novac jer su njezini roditelji prodali stan u [adresa], sebi su kupili imanje a njoj su trebali kupiti garsonijeru. Novac se brzo trošio je molila tatu da joj da 10.000,00 DEM za uređenje njezine sobe u kući stranaka. Dala im je tih 10.000,00 DEM. Vratili su joj taj novac kad si je išla kupovati stan. Od tih 10.000,00 DEM su vratili novac sestrični od PIH. Vjerojatno su vratili i novac Sanjinoj mami iz Ljubljanske banke. Misli da se radilo o kreditu koji se onda mjesečno vraćao. Taj novac za vraćanje svega toga je od Sinišine zarade koji je super zarađivao. Kad se uselila u kuću, kuća je imala zidove, vrata, prozore, iznutra je bila požbukana, uređena je bila kuhinja i kupaona, parket u dnevnom boravku. Spavala je u sobi sa betonskim podom na kojem je bio tepison. Nakon 1994.g. napravljena je kotlovnica za centralno grijanje, stavljena je peć na lož ulje. Popločila se garaža, napravljen izlog za najam kao poslovni prostor. Centralno je uvedeno 1996.g. Kasnije se uređivalo potkrovlje, obložene su stepenice, u potkrovlju se uredila kupaona i tri sobe. U potkrovlju su stavljeni podovi u sobe. Sobe su se krečile, stavljen je namještaj. Na zadnje je stavljena fasada, klima, nadstrešnica ispred ulaznih vrata, namještaj u dnevnom boravak, blagovaonski stol. Od njih se odselila 1996.g. kad si je kupila stan. Radovi su trajali do 2012. ili 2013. godine. Tužitelj je tada imao kiosk na Zelenoj tržnici u kojem je prodavao sendviče, slance, bureke. Znala je pomagati u slaganju sendviča, a poslije je taj posao prebacio na pekaru, tj. slagao je sendviče u pekari. Živjela je sa strankama od kad su njezini roditelji prodali svoj stan 1993.g. pa do 1996.g. i to malo u kući Sanjine mame a malo u kući stranaka. Kad se gradila kuća PI je znao biti sa svojim poslom gotov do 9, 10 sati a onda je radio na kući i to sam ili sa majstorima a pomagao je i susjed u vožnji materijala. Pretpostavlja da je PIH dok je bila kod kuće bila uz majstore. Možda počistila poslije majstora. EI je govorila da je djeci dala zemlju da si naprave kuću i da stvore obitelj. PIH nije kad je poslije dolazila govorila da bi kuća bila njezina. Zna da je fasada rađena nakon 1998.g. a ne zna kojim tempom se uređivao kat kuće. Kada je brat prodavao slance dizao se rano oko 3, 4 sata ujutro i dolazio je natrag doma oko 9 ili 10 sati. Ne zna da li je tada bio doma jer je radila od 8,00 do 16,00 sati. Kada je tužena radila, imala je normalno radno vrijeme. Ne zna tko je kupovao građevinski materijal. Ne zna tko je plaćao majstore. Nada je kad su joj znali doći u goste i to ona i njezina mama znala reći ja je djeci dala zemlju. Kad je rekla djeci mislila je na PI i PIH a Sanjina sestra E se odrekla svog dijela. To je čula kroz priču. Ne zna od koga je čula. Nije poznavala tuženu u vrijeme kad joj je tata još bio živ. Nije imala saznanja da bi tata tužene zatražio građevinsku dozvolu za to zemljište. Nije imala saznanja tko je radio građevinsku dozvolu. Gđa. EI nikada nije komentirala što stranke žive izvanbračno. Ne zna zašto su stranke živjele izvanbračno. Oženili su se zato što je PIH ostala trudna i trebala je roditi. Cijelo to vrijeme je sa bratom u dobrim odnosima, tj. nije s bratom razgovarala nekih pola godine od 1996.g. dok si nije kupila stan. Kad je živjela kod njih sudjelovala je u troškovima režija i pomagala je PI raditi sendviče. Tužena je jedno kratko vrijeme pomagala raditi sendviče. Pomagala je i sa kavom kratko vrijeme. Ne zna da li je prodavala knjige jer je tada još studirala. Možda je prodavala čestitke za džeparac. U obrtu brata je tužena sudjelovala možda oko papira. Otac je dao novac pod izlikom da će se njoj u kući stranaka urediti soba pošto se soba nije uredila taj novac joj se vratio. Gradilište za kuću je bilo od Sanjine mame. Njezina ili Sanjina ideja je bila da se na taj načni od oca izvuče novac.

10. Svjedokinja UI je iskazala da stranke poznaje od 1992.g. PIH je upoznala kad ju je u firmu dovela njezina sestra te je PIH radila u računovodstvu, radi se o firmi Nrekamont. PI je upoznala kad je dolazio po PIH u firmu još su tada bili cura i dečko. Bili su dečko i cura i kad je firma otišla u stečaj. PIH je radila u firmi od 1992.g. pa sve dok nije firma otišla u stečaj tada su svi zaposleni dobili raskid ugovor o radu. To je bilo negdje 1997. ili 1998. godine. Plaće u firmi su bile iznadprosječne, firma je imala 280 radnika, redovno su se isplaćivali porezi i doprinosi. Bila je suvlasnik firme, član društva i osoba ovlaštena za zastupanje. Radilo se u inozemstvu. Firma je zaposlenicima isplaćivala nagrade, božićnicu, uskrsnicu i regres, u sadašnjim novcima plaća je tada iznosila 1.500,00 do 2.000,00 EUR. PIH je inače radila u računovodstvu, obračun poreza i doprinosa, vize za radnike. Nakon što je firma otišla u stečaj Sanjina sestra R je otvorila knjigovodstveni servis te je PIH kod nje radila. Ne zna koliko dugo je PIH radila u tom knjigovodstvenom servisu. Za vrijeme rada u firmi Nrekamont PIH je normalno ostvarivala staž. Od ostaloga zna da je Sanjin otac htio napraviti kuću za PIH i R. Platio je sve doprinose izvadio građevinsku dozvolu s time da je R kasnije odustala od toga da bi se gradila kuća, da bi tamo živjela kada je upoznala svog muža. Zna da je PIH počela graditi kuću još dok je radila u firmi jer su njihovi radnici njoj pomagali graditi kuću. Pomagali su raditi neke radove koje je ona ugovarala i to se odvijalo van radnog vremena radnika i pretpostavlja vikendom. Misli da joj je inženjerka dodatno radila neki nacrt ali o tom ne zna detalje. Ne bi znala da li je PI bio zaposlen kada je dolazio u firmu po PIH. PIH je počela u firmi početkom 1992.g. Nije odmah bila primljena već je došla raditi na ispomoć, a dovela ju je sestra R. Kad su vidjeli da to funkcionira zaposlili su je. Ne može se sjetiti da li se tužena nakon porodiljnog vratila raditi u firmi. Evidentirane u knjigama su bile plaće, regres, božićnice, uskrsnice, ali ne i povremene nagrade. Ne može konkretno reći kolika je konkretno iznosila plaća tuženika ali firma je imala super plaće, radilo se u Italiji i Njemačkoj. Plaće su se isplaćivale oko 1.500,00 DEM i bile su daleko bolje od svih ostalih građevinskih firmi. Ne zna iznos porodne naknade tužene. Misli da nisu radnicama koje su trebale ići na porodni frizirali plaću zadnjih 6 mjeseci da bi mogli dobiti veću porodnu naknadu. To ne bi dopustio većinski vlasnik. Ne sjeća se isplate Božićnice tuženoj krajem 1992.g.

11. Iz iskaza svjedoka ŠI, sestrične tužene, proizlazi da je tužitelja upoznala prije rata negdje 1988. ili 1989.g. Tada su oni bili dečko i cura. Oni su dosta dugo hodali. Oženili su se malo prije nego što im se rodio sin. Živjeli su kod njezine tete odnosno Sanjine mame. Kod nje su živjeli dok nisu počeli raditi kućicu, pa su je dovršili pa su se odselili. Što se tiče sredstava za gradnju kuće zna da su se mučili i radili. Radili su i na crno. Prodavali su knjige. PIH je kao komercijalist prodavala čestitke. Njezina mama ju je zaposlila u bolnici kao socijalnog radnika. Kasnije je radila u firmi ove gospođe koja je bila prije. Radila je i u knjigovodstvenom servisu svoje sestre R. Negdje iza 1990. godine obje stranke su bile kod nje sa tetom EI i posudili su novac za gradnju kuće. Oni su tražili 5.000,00 DEM a doma je u kuverti imala negdje oko 6.300,00 DEM i dala im je sav novac. Vratili su joj sav novac nakon duljeg vremena kad je morala nešto kupovati. Teta EI joj je donijela taj novac. Misli da ju je dovezla PIH. Vjeruje da su novac zaradili pa su ga onda vratili. Bili su oboje vrijedni. Na imanju su i uzgajali krastavce. Bavili su se svim i svačim. Misli da joj je teta rekla da su stranke posudile novac i od gospođe FI. T ne zna o toj posudbi od gospođe FI. Ne zna da li su obje stranke bile zaposlene kad se gradila kuća, misli da nisu već da su oboje radili na crno. Njihov tata je već ishodio papire za gradnju kuće tj. da će djeci sagraditi kuću, ali se on razbolio pa je to PIH preuzela. U tu kuću je dolazila kad su se vjenčali, kad im se rodio sin. Kuća nije bila dovršena samo je donji dio bio dovršen. Unutra je bilo uređeno tako da se moglo useliti. Nije bilo zavjesa, samo toliko da se moglo živjeti. PI je radio na zelenoj tržnici, prodavao peciva i sendviče, sendviče su radili kod kuće, kasnije je otvorio obrt. Stranke su kuću zajedno radile.

12. Svjedokinja FI je iskazala da je PIH upoznala 1975. godine. Radila je s njezinim roditeljima i dolazila im je u njihovu kuću. PI je upoznala negdje 2000. godine isto kad je dolazila u kuću, kad su se i oni upoznali. Bili su cura i dečko dok im se nije rodio sin. Stanovali su na tavanskom stanu u kući od punice. Ne zna koje godine su počeli graditi kuću, a otac je već prije pripremio papire pa je umro. Kuća i dan danas nije završena. Posudila im je novac za gradnju kuće, novac je posudila Sanjinoj mami ali je znala za što se koristi. Posudila im je 6.000,00 ili 6.500,00 DEM. Novac je vraćen ali ne odmah jer su imali takav dogovor. Nada joj je vratila novac. Taj novac je EI dala PIH. PI i PIH su iznajmljivali neku sobicu u tavanskom stanu i ne zna zapravo iz kojeg su joj vratili posudbu. Vjerojatno, ali nije sigurna da im je u više navrata posudila novac. S time da to poslije nisu bile neke svote. Koliko joj je rekla Sanjina mama u vrijeme gradnje kuće stranke malo jesu, malo nisu bile zaposlene. PIH je neko vrijeme radila u bolnici Jankomir, a za ostalo ne zna. Dok se nije doselio PIH misli da je PI radio u INI. Radili su i na crno. Zna da su radili čestitke, slagali grincajg. Ništa joj nije poznato o njihovoj zaradi. Bila je u njihovoj kući koju su sagradili više puta. Više je dolazila EI. Često je dolazila do 2010. godine a kad je otišla u penziju rjeđe. Kuća ima fasadu. Kuća je iznutra imala lijep prostor ali nije baš bio neki namještaj. Sjeća se nekih plastičnih stolica. EI je bila više nezadovoljna što PI nije imao stalni radni odnos.

13. Tijekom postupka provedeno je i građevinsko vještačenje te je zadatak vještaka bio utvrditi vrijednost nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka siječanj 2012. godine i to posebno utvrditi vrijednost zemljišta, vrijednost kuće te udio vrijednosti zemljišta u vrijednosti cjelokupne nekretnine.

14. Iz nalaza vještaka proizlazi da vrijednost građevinskog dijela nekretnine iznosi 87.012,91 EUR, vrijednost uzgrednih troškova je 5.636,46 EUR dok je vrijednost zemljišta 37.488,78 EUR. Tržišna vrijednost nekretnine u siječnju 2012. godine zaokruženo iznosi 130.000,00 EUR. Tržišna vrijednost zemljišta u siječnju 2012. godine zaokruženo iznosi 37.000,00 EUR ili 285/1000 udjela.

15. Stranke su iznijele prigovore na nalaz vještaka te je vještak u svom iskazu vezano za prigovore naveo kako bi rješenje o izvedbenom stanju utjecalo na vrijednost nekretnine da se procjenjuje sadašnja vrijednost nekretnine tj. nešto bi podiglo vrijednost nekretnine. Budući je rješenje izdano 2017. godine ne utječe na vrijednost nekretnine u siječnju 2012. godine. Za potrebe izrade nalaza i mišljenja kad su u pitanju kuće koristi se troškovna metoda a ne poredbena metoda, dakle kad bi se uzimala usporedna metoda za obiteljske kuće moralo bi se onda prikupiti podatke o svim usporednim nekretninama a kao što je održavanje, godina izgradnje, legalnost i sl. s obzirom da vlasnici usporednih nekretnina nisu stranke u postupku to je nemoguće prikupit. U sklopu troškove metode zemljište se procjenjuje usporednom metodom, samo zemljište, a da bi se izbjegao subjektivni izbor usporednih nekretnina uzeti su podaci porezne uprave o prosječnoj vrijednosti nekretnina u tom području koje se nalaze u sustavu e-nekretnina. Prodajna vrijednost iz oglasnika ili iz ponuda se po zakonu ne može uzimati u obzir s obzirom da je statistički dokazano da razlika između traženih i realiziranih cijena može biti više od 20 % na niže. Što se tiče godina kad su se te ponude radile, u to doba cijena nekretnina je još uvijek bila jako niska, a cijena nekretnina se u RH tek oko 2017.g. počela oporavljati. To se vidi iz grafa koji je priložen u nalazu. Elaborat je napravljen prema zakonski utvrđenoj metodi te do daljnjega ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Udio uzgrednih troškova od 5.636,46 EUR u vrijednosti samo kuće od 87.012,91 EUR iznosi 65/1000 a u odnosu na cijelu nekretninu ispada 43/1000 dijela.

16. Vještak se i pismeno očitovao o prigovorima stranaka u podnesku od 27. prosinca 2024. godine u kojem je naveo da je kao obračunsku vrijednost starosti objekta uzeo deset godina a kao srednja tj. prosječna starost izvedenih radova u periodu 1992. - 2012. Uzgredni troškovi se za prosječan objekt kreću u paušalnom rasponu cca. 8% vrijednosti novogradnje a uključuju troškove projektiranja, aktivnosti oko gradnje, trošak priključaka, doprinosa, raznih sitnih administrativnih troškova i sl. U konkretnom slučaju zbog nepostojanja priključka vode i kanalizacije upotrijebljen je paušalni iznos uzgrednih troškova od 4%.

17. Uvidom u presudu posl. br. P2-1417/12-16 od 29. svibnja 2014.godine utvrđeno je da je razveden brak tužitelja i I-tužene.

18. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. RI posl.br. O-3899/82 od 26. listopada 1982. godine proizlazi da je EI naslijedila nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u 2/3 dijela a VI u 1/3 dijela.

19. Iz ugovora o darovanju nekretnine od 21. prosinca 2000. godine proizlazi da je EI darovala svoj dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] PIH.

20. Iz preslike radne knjižice I-tužene proizlazi da je bila zaposlena u Psihijatrijskog bolnici Jankomir od 30.10.1990. do 27.11.1991.g., u poduzeću za usluge Nrekamont od 2.11.1992. do 31.5.1996.g., u M.Ž. usluge d.o.o. od 17.6.1996. do 22.11.1997.g., u MINI-TEKS d.o.o. od 10.7. do 8.8.2000.g., u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava od 13.10.2011. do 30.11.2011. i od 1.12.2011. do 31.12.2011. godine.

21. Iz preslike radnje knjižice tužitelja proizlazi da je bio zaposlen u INA-NAFTAPLIN od 18.7.1983. do 8.1.1984.g., od 11.2.1985. do 28.9.1986.g., u izdavačkoj djelatnosti od 2.3.1987. do 22.5.1990.g., u M.Ž. usluge d.o.o. od 25.7.1995. do 30.4.1997.g., u obrtu [obrt] od 1.5.1997. do 31. 10.1998.g.

22. Iz podataka o plaći I tužene proizlazi da je 1997. godine ostvarila nadoknadu plaće u iznosu od 27.206,98 kn,

23. Iz potvrde Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan Zagreb od 6.3.2006. godine proizlazi a je I-tužena bila u radnom odnosu na poslovima socijalne radnice od 30.10.1990. godine do 27.11.1991. godine.

24. Iz ugovora o djelu proizlazi a je I-tužena ostvarila prihod u lipnju 2007. godine u iznosu od 1.773,05 kn bruto radeći u Društvu oboljelih od miastenije gravis Hrvatske.

25. Iz potvrda o isplaćenom primitku Centra za socijalnu skrb Zagreb proizlazi da je PIH ostvarila u 2010. g. dohodak u iznosu od 1.516,70 kn neto, u 2012. godini u iznosu od 5.000,00 kn neto.

26. Iz rješenja Gradskog ureda za gospodarstvo, rad i poduzetništvo od 31.12.2013. godine proizlazi da je tuženik imao obrt pod nazivom [obrt] koji je upisan u Obrtni registar rješenjem od 12.12.2005. godine a odjavljen s danom 31.12.2013. godine.

27. Iz ugovora o kreditu zaključenog između Zagrebačke banke i II tužene dana 10.6.1992. godine proizlazi da je EI podigla kredit u iznosu od 6.120,00 DEM radi izgradnje stana-kuće.

28. S obzirom na vrijeme gradnje kuće 1991.-1995. godina ima se primijeniti Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 51/89, 59/90) dalje ZBPO.

29. Iz odredbe čl. 277 ZBPO proizlazi da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova zajednička imovina.

30. Iz čl. 287 st. 2 ZBPO proizlazi da se pri određivanju koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i o pomoć jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji i brizi oko odgoja i podizanja djece kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

31. Rečene odredbe zakona o načinu stjecanja zajedničke imovine treba shvatiti tako da se zajedničkim stjecanjem ima smatrati sve ono što je rezultat rada i zalaganja bračnih drugova bez obzira da li su se u stjecanju pojedinih dijelova imovine istodobno angažirala oba bračna druga. To je zato što je brak istovremeno i svojevrsna ekonomska zajednica koja ostvaruje prihode za svoju egzistenciju u kojoj zbog svoje specifičnosti postoji određena podjela rada i poslova, tako da na određenim poslovima uobičajenim i potrebnim za bračnu zajednicu može biti angažiran samo jedan bračni drug a na drugim poslovima drugi bračni drug.

32. Tijekom postupka je utvrđeno da su tužitelj i I-tužena započeli zajednički život 1987. ili 1988. godine, da su brak sklopili u lipnju 1996. godine te da je bračna zajednica trajala do 1.12.2012. godine s time da je brak razveden u lipnju 2014. godine. Za vrijem trajanja zajedničkog života tj. izvanbračne zajednice tužitelj i I-tužena su prvotno živjeli u kući majke I-tužene i to sve do 1995.godne ka da su se uselili u novu kuću. Tužitelj i I-tužena su si organizirali zajednički život na način da je tužitelj od početka radio i zarađivao „na crno“ prodavajući knjige, čestitke, slance, sendviče da bi u jednom trenutku otvorio obrt i to 2005. godine kojeg je zatvorio 2013. godine u kojem se također bavio prodajom sendviča, dok je I-tužena bila u radnom odnosu sve do rođenja sina 1996. godine nakon čega je kako sama kaže bila domaćica. Tako je vodila kućanstvo, brinula o djetetu, održavala kuću i okućnicu, dok je tužitelj financijski doprinosio obitelji ali je i tada pomagala tužitelju u slaganju sendviča, vodila knjigovodstvo za vrijeme poslovanja obrta, obavljala poslove čišćenja, čuvala djecu te tako zarađivala.

33. Gradnju kuće su tužitelj i I-tužena započeli 1991. ili 1992. godine dok su tijekom1991. godine ishodovali dokumentaciju za gradnju. Gradnja kuće je završena 1994. ili 1995. godine kada su se u istu uselili s time da je naknadno 1996. godine sagrađena kotlovnica. Navedene stranke su iza 2000. godine uređivale potkrovlje, dok je 2006./2007. godine napravljena fasada te godinu dana kasnije nadstrešnica.

34. Kuća je građena na zemljištu koje je nesporno suvlasništvo I-tužene u 1/3 dijela i II-tužene 2/3 dijela a koje su 1982. godine naslijedile iza pok. RI (oca I- tužene, supruga II-tužene), dakle kuća je građena na zemljištu koje je posebna imovina tuženih. II-tužena EI je 2000. godine svoj suvlasnički do darovala PIH.

35. Što se tiče financiranja gradnje kuće, u periodu gradnje (1991-1995.) tužitelj je zarađivao najvećim dijelom prodavajući slance i sendviče na zelenoj tržnici, dok je tužena bila zaposlena što proizlazi iz njezine radne knjižice. Nadalje su obje stranke navele da su posudile novac za gradnju i to od sestrične tužene (prema navodima tužitelja radilo se o iznosu od 20.000,00 DEM, a prema navodima tužene 6.000,00 DEM) a posuđena sredstva su vraćena iz primanja tj. zarade. Nadalje su tijekom gradnje od majke tužene posudile staru deviznu štednju u iznosu od 6.000,00 DEM, na način da je podignut kredit, a koji je vraćen zarađenim sredstvima tj. iz njihovog zajedničkog rada, zajedničkih primanja. Kupovan je građevinski materijal također sredstvima proizašlim iz rada. Obje stranke su financijski doprinijela gradnji kuće. Dakle kuća je građena zajedničkim sredstvima stranaka te je kuća njihova zajednička imovina.

36. U pogledu doprinosa tužitelja i I-tužene u stjecanju zajedničke imovine (gradnji kuće) iznosi se da niti tužitelj a niti I-tužena nisu dostavili dokaz o visini svojih primanja te tako tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da je znatno više zarađivao od I-tužene, naprotiv stranke su posuđivale novac kako bi mogle graditi kuću a kojeg su onda vraćale iz zajedničkih sredstava.

37. Niti saslušani svjedoci i to TI i FI nemaju saznanja o zaradi tužitelja, dok se iz iskaza DI, ĆI proizlazi da je zarada tužitelja bila odlična s time da svjedokinja SI također iznosi da su plaće zaposlenika dakle i I-tužene bile iznadprosječne.

38. Slijedom navedenog sud smatra da je doprinos tužitelja i I-tužene u gradnji kuće bio podjednak.

39.U pogledu ostalih radova na kući i to stavljanja fasade te izgradnja nadstrešnice a koji su vršeni 2006. godine ili 2007. godine ima se primijeniti Obiteljski zakon (Narodne novine116/2003,17/2004,136/2004,107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015.

40. Iz čl. 249 Obiteljskog zakona proizlazi da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

41. Iz čl. 249 st. 1 Obiteljskog zakona proizlazi da bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili.

42. Kako iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik zarađivao radeći na crno dok je tužena u to vrijeme bila domaćica tj. brinula o obitelji i djetetu ali je i povremeno zarađivali obavljajući razne poslove te kako su fasada i nadstrešnica napravljeni sredstvima proizašlim iz rada a koja su bračna stečevina stoga sud smatra da su i u tim radovima stranke sudjelovale u jednakim dijelovima.

43. U vezi građenja kuće od strane tužitelja na tuđem zemljištu (odredbe 152,152,154,156 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) ističe se da su tužitelj i I-tužena kao suvlasnica zemljišta zajedno gradili objekt te je tako nastala nova zgrada u stambene svrhe. II-tužena je bila sa istim upoznata, te je u odnosu na II-tuženu postojalo i znanje i volja da se sagradi stambeni objekt a čak je i II-tužena financijski sudjelovala u izgradnji (podignut je kredit starom deviznom štednjom EI). Dakle nije se gradilo proziv znanja i volje I-tužene i II-tužene.

44. Kako iz nalaza vještaka kojeg sud cijeni vjerodostojnim i sačinjenim prema pravilima struke proizlazi da vrijednost zemljišta iznosi 37.488,78 EUR, a što je posebna imovina I-tužene, da vrijednost građevinskog dijela nekretnine iznosi 87.012,91 EUR i uzgrednih troškova 5.636,46 EUR u čemu su tužitelj i I-tužena financijski podjednako sudjelovali pa udio tužitelja u istima iznosi 46.324,68 EUR (43.506,45 + 2.818,23) odnosno udio tužitelja u cjelokupnoj nekretnini (kuća i zemljište) iznosi 356/1000 dijela, dok udio tužene 644/1000 dijela.

45. Što se tiče uzgrednih troškova u koje ulaze trošak projekta, nadzor, trošak financiranja, ishođenja dozvola, doprinosa i priključaka ističe se da obje stranke iznose kako je dio doprinosa već snosio otac I-tužene s time da niti jedna stranka nije dokazala o kojem se iznosu radi stoga te navode stranaka nije bilo moguće uzeti u obzir.

46. Vezao za prigovor II-tužene koji se odnosi na nedostatak pasivne legitimacije ističe se da je II-tužena i nadalje upisana kao suvlasnica nekretnine, stoga navedeni prigovor nije osnovan.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. Zakona o parničnom postupku. Trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika a imajući u vidu zatraženi trošak kao i vrijednost predmeta spora.

Temeljem naprijed navedenog zakonskog članka utvrđeno je da je uspjeh tužitelja u parnici 65,27%, dok je uspjeh tuženih 34,73%, te razlika postotaka iznosi 30,54%.

Tužitelju je prema troškovniku priznat trošak za sastav tužbe po Tbr. 7 toč. 1 od 500 bodova, za pristup na ročište dana 22.11.2022.g. po Tbr. 9 toč. 2 od 250 bodova, za pristup na ročište dana 8.3.2023.g. po Tbr. 9 toč. 5 od 50 bodova, za pristup na ročište dana 12.4.2023.g, 13.9.223.g., 6.12.2023.g., 20.3.2024.g., 6.6.2024.g., 3.4.2025.g., 14.11.2025.g. po Tbr. 9 toč. 1 od 500 bodova za svako ročište, za pristup na očevid dana 25.9.2024. po Tbr. 9 toč. 5 od 500 bodova, za sastav podnesaka od 9.11.2022.g., 23.2.2023.g., 1.3.2023.g.,11.12.2024.g. po Tbr. 8 toč. 1od 500 bodova te je tako ukupno dosuđeno 6800 bodova što iznosi 13.600,00 EUR uz PDV od 25% po Tbr. 46 u iznosu od 3.400,00 EUR te je tako ukupno dosuđeno 17.000,00 EUR na što je dodan trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 649,48 EUR ovaj trošak sveukupno o iznosi 17.649,48 EUR, a razmjerno uspjehu tužitelja u postupku od 30,54 % ovaj trošak iznosi 5.390,15 EUR.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025. godine.

S u d a c:

Zrinka Mataja

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

dna:

pun. tužitelja

pun. tuženika