REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

Posl. broj: P- 1052/2025 –7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa boravištem u [adresa], koja je zastupana po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika FE iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zastupan po punomoćnici Tini Vujčić Šoša, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, uknjižbe i predaje, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice ŽEJŠ, tuženika FE te punomoćnice tuženika odvjetnice Tine Vujčić Šoša, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 dijela nekretnina označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 14732 KO [katastarska općina] i baš: 52. suvlasnički dio s neodredjenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52), 1. stan na XI. (jedanaestom) katu, označen brojem 51, površine 50,93 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, lođe, hodnika i degažmana, pa se ista ovlašćuje da temeljem ove presude može zatražiti i postići upis prava suvlasništva za 1/2 dijela na svoje ime, uz istodobni izbris tog prava sa imena ŽEJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je tuženik, kao oporučni nasljednik iza pok. FEJ dužan trpjeti.

2. Dužan je tuženik omogućiti tužiteljici suposjed stana pobliže opisanog u točki 1. ovog tužbenog zahtjeva i to u roku od 8 dana i baš na način da joj preda ključeve ulaznih vrata stana, te omogući nesmetano sukorištenje svih prostorija u stanu.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak. "

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 14. lipnja 2019. podnijela tužbu, radi utvrđenja, uknjižbe i predaje. U tužbi se navodi da je stan u [adresa], pobliže opisan u izreci presude, bračna stečevina tužiteljice i njezinog pok. supruga ŽEJ te da je tuženik tužiteljici oduzeo suposjed stana. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava suvlasništva za ½ dijela cijelog predmetnog stana, ovlast za uknjižbu i predaju suposjeda stana, sve na način kako je to specificirano u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je istakao da su ga pok. tetak ŽEJ i teka ŽE (tužiteljica) uzeli kao petogodišnjeg dječaka kako bi ga odgajali kao svoje dijete s obzirom da nisu imali vlastite djece. Nadalje je naveo da je pok. ŽEJ njemu oporučno ostavio predmetni stan uz suglasnost tužiteljice. U tom stanu da on stanuje od 1989. do danas.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem ZU 14732 k. o. [katastarska općina], ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 19. listopada 1993., oporuke od 11. veljače 2000., uplatnica za otkup stana, uvjerenja o prebivalištu za tuženika, pregledom priloženih fotografija, čitanjem vjenčanog lista, obavijesti o mirovini, saslušanjem tužiteljice i tuženika, saslušanjem svjedoka DE, VE, SE, KE, GE, NE, UE te uvidom u spise ovog suda P-3794/20, P-1192/21 i O-801/19, te je naknadno tuženik i dopunski saslušan.

4. Presudom Općinskog suda u Splitu, pos. broj P-3624/2019, od 24. travnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev te je tužiteljica obvezana na plaćanje troškova postupka tuženoj, ali je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl. broj Gž-220/2023-4, od 7. ožujka 2025. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu da je odlučno utvrditi je li sporni stan bračna stečevina pokojnog CE i tužiteljice na jednake dijelove i je li tužiteljica imala uvid u oporuku te da li je dala svoju suglasnost na istu, a jer nije sudjelovala kod sastavljanja oporuke.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među stranka sporno je pitanje:

- je li predmetni stan bračna stečevina i u kojem omjeru ukoliko jest,

- je li pok. ŽEJ s predmetnim stanom oporučno raspolagao uz suglasnost supruge ŽE ili nije,

- je li tuženik tužiteljici oduzeo suposjed stana.

7. Iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] proizlazi da je kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama upisan ĐE, pok. suprug tužiteljice.

8. Ostavinski postupak iza pokojnog ŽEJ, umrlog **.**.2019., je prekinut rješenjem ovog suda posl. broj O-801/2019, od 15. listopada 2020. te je supruga ostavitelja DEJ upućena da pokrene parnični postupak protiv oporučnog nasljednika FE radi utvrđenja da oporuka ostavitelja datirana sa "Split, 11. veljače 2000. godine" nije istinita ni pravno valjana, te je odlučeno da će postupak ostati prekinut dok se ne okonča postupak na koji je ista upućena te postupak ovog suda P-3624/2019.

9.Uvidom u spis ovog suda posl. broj P-3794/2020 utvrđeno je da se isti vodi po tužbi tužiteljice ŽE protiv tuženika FE te da se radi o sporu o nasljeđivanju koji je tužiteljica pokrenula sukladno naprijed navedenom rješenju iz ostavinskog postupka, međutim, ovaj postupak je rješenjem broj P-3794/2020 od 20. rujna 2023. prekinut do okončanja predmetnog parničnog postupka.

10. Spisu prileži Oporuka datirana sa danom 11. veljače 2000. kojom je oporučitelj ĐE raspolagao svojom imovinom na način da je jednosoban stan u [adresa] ostavio nećaku svoje supruge FE, sinu Ž iz [adresa], a svojoj supruzi ŽE je ostavio pravo doživotnog stanovanja u ovome jednosobnom stanu u [adresa]. Ostalu svoju imovinu položenu u K. O. [katastarska općina] i K. O. [katastarska općina] ostavitelj je ostavio svojoj supruzi DEJ. Oporuku je oporučitelj potpisao pred oporučnim svjedocima DE i RE, a oporuka je tijekom ostavinskog postupka proglašena 15. svibnja 2019.

11. Iz ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo kojeg su zaključili Županija [adresa] i ŽEJ dana 19. listopada 1993. razvidno je da je predmet istog bio upravo stan koji je i predmet ovog postupka te da je isti otkupljen kroz 360 mjesečnih obroka, a da je cijena iznosila 61905158 HRD.

12. Prilikom podnošenja odgovora na tužbu tuženik je u spis predmeta dostavio preslike uplatnica koje se odnose na otkup predmetnog stana, a za koje uplate tvrdi ih je on plaćao čemu sud poklanja i vjeru s obzirom da je u posjedu dostavljenih naloga za plaćanje ( za period od gotovo 10 godina) te da je plaćanje nastavljeno i nakon smrti pok. ĐE ( uplatnice na poleđini lista 26 i list 27 su plaćene nakon smrti pok. ŽEJ). Naknadno su u spis od strane tuženika dostavljene i uplatnice od 1996. pa do 2002. ( period od 6 godina) kao dokaz da je upravo on podmirivao otkup predmetnog stana. Međutim, uplatnice glase na ime pok. ŽEJ jer je upravo on bio nositelj stanarskog prava i imao je pravo na otkup stana pa se smatra da je tuženik stan platio u ime i za račun pok. CE.

13. Iz spisu priloženog vjenčanog lista proizlazi da su tužiteljica i pok. ŽEJ bili u braku od 3. kolovoza 1954. pa do njegove smrti.

14. Iz uvjerenja o prebivalištu za tuženika proizlazi da od 25. listopada 1989. pa neprekidno ima prijavljeno prebivalište u [adresa], dakle, od svoje 24. godine života.

15. Saslušana tužiteljica ŽE je navela kako se mlada udala za CE, da je ona bila domaćica, a njen suprug da je bio zaposlen u Slobodnoj Dalmaciji. Suprug ŽEJ da je zajedno s njom za vrijeme prijašnjeg sustava dobio stan u [adresa] kojeg je otkupio od sredstava svoje plaće i njih dvoje da su živjeli u tom stanu sigurno 10-tak godina, sve dok on nije otišao u invalidsku penziju, a nakon čega da su otišli živjeti na selo ( u periodu Domovinskog rata, a svakako prije Oluje). U stanu u [adresa] da su ostavili da stanuje tuženika FE, sina njene sestre, a da se on potom i oženio i živio u tom stanu po njihovom dopuštenju. Navela je da se njen nećak, tuženik, nakon što joj je preminuo suprug i nakon što je ona zbog starosti pala sa svojih nogu, njoj nije javio da joj ponudi da dođe živjeti s njim u istom kućanstvu u predmetnom stanu u [adresa], a koji da je njen stan, već da se javila kćer njene sestre koja živi u [adresa] i sa kojom ona sada živi. Tužiteljica je navela da nije znala za oporuku, a da je i znala da ona to ne bi dozvolila. Tužiteljica je navela da ona i pokojni suprug nisu imali djece te da nisu tuženika uzeli k sebi kao malo dijete već da je on dolazio kod njih iz razloga što mu je pok. tetak ŽEJ davao novaca. Tužiteljica je navela i kako je njezin suprug davao tuženiku novac za otkup stana te kada im je što trebalo platiti, kupiti i ostalo. Tužiteljica je negirala da bi tuženik vodio brigu o njoj i pokojnom joj suprugu nakon što su otišli živjeti na selo već je navela da dok su njih dvoje bili u snazi da su se brinuli se sami o sebi, a nećak kada je trebao preuzeti brigu o njoj da nije preuzeo. Navela je da je ranije bila poljoprivrednica, imala 4-5 tisuća loza, imala domaće životinje ( blago), bavila se s peradi, tako da je prodavala hranu i imala vlastitu hranu za sebe. Također je navela kako ona sa suprugom za vrijeme njegova života nije imala dogovor da bi taj stan ostavili nećaku te je navela da ona više nema ključ od predmetnog stana u [adresa] jer je tuženik promijenio bravu i ključeve od ulaznih vrata u stan. Navela je da su kod tuženika bili papiri od penzije i legitimacija pok. CE, a ona da je nakon smrti supruga tražila da joj ih donese te da od tada nema sa njim ništa. Iz iskaza tužiteljice razabire se da su se odnosi nje i tuženika nakon smrti pok. supruga joj CE poremetili.

16. Iz iskaza tuženika FE proizlazi da je isti od svoje 5 godine stanovao kod tete i tetka, ovdje tužiteljice i njenog pok. supruga CE, a da bi ljeta provodio kod svojih roditelja koji su u [adresa] stanovali na udaljenosti od 1 km od tetka mu i tete, tako da je čitav život živio na relaciji obiteljske kuće roditelja i obiteljske kuće tetka i tete. Tuženik je naveo kako se cijeli svoj život brinuo za tetu i tetka. Naveo je da kada je bio mali da je sa tetkom redovito obavljao sve poljoprivredne radove u vinogradu koji ima 5000 loza te je uz njega i orao, polijevao vinograd, plijevio lozu, cijepao drva i dr., a nakon što je i odrastao da bi redovito vodio brigu o njima, da je tetku pružao sve što mu je bilo potrebno, vodio ga u doktora, brinuo se za njega prilikom njegovih hospitalizacija, da je bio sa tetkom CE povezan i da mu je vjerovao. Iz iskaza tuženika proizlazi da tužiteljica i pok. ŽEJ jedan period života nisu bili u dobrim odnosima, da je ovoj svađi doprinijela njegova sestra F kod koje sada tužiteljica živi. Tuženik je opisao i da tužiteljica ima težak karakter te da ista nije pričala niti sa svojom svekrvom, o kojoj se upravo on brinuo te je obavio sve što treba za sprovod kada je preminula skupa sa tetkom CE. Tuženik je naveo da čim je pok. ŽEJ preminuo da je on odmah tetu pitao što ona hoće, a da mu je ona kazala da hoće njemu biti gazda. Potom da ju je prilikom sahrane tetka ( u subotu) ponovno pitao što ona želi, a ona da mu je kazala da će odlučiti kada budu mrtvine (ostavinska rasprava). Međutim, da ga je već sutradan, nazvala sestra F i kazala da je ona razgovarala sa mužem i kćerkom i da su zaključili da su sami pa neka teta bude s njima i da su oni već tetu odveli kod njih. Naveo je kako je tetu taj ponedjeljak vozio da preuzme neke novce koje su navodno ona i tetak ŽEJ oročili i da su imali neke dionice, međutim da toga nije bilo pa da ga je teta optužila da je on to sve uzeo. Isti je naveo kako ga je teta ŽE cijeli njegov život zvala "zlato", da ga nikada nije zvala imenom, sve do trenutka smrti pok. tetka CE i da do tada nije bilo nikakvih problema u međusobnim odnosima. Tuženik je istkano kako su njegovi roditelji te tetak i teta praktički bili kao jedna obitelj koja se uvijek međusobno slagala i pomagala, a imaju čak i zajedničku grobnicu te da je on dojma i mišljenja da je njegova sestra F uzrok svih problema. Tuženik je naveo da je sastavljanje predmetne oporuke bilo otprilike u vrijeme kada je vodio tetka i tetku da oroče novce te da je tetka znala za oporuku, a osim nje da su za oporuku znali i njegovi roditelji, a vjeruje i sestra mu F. Tuženik je naveo kako je on platio otkupnu cijenu stana, porez i sve druge troškove, a kada su on i tetak razgovarali o otkupu stana da je tetak kazao: "Ti to otkupi i to je tvoje", da je tetka ŽE za sve znala i da su svi sve znali i da nije bilo nikakvih problema do trenutka smrti tetka CE. Tuženik je naveo da su tetak i tetka u predmetnom stanu živjeli nekoliko godina, da se on 1989. prijavio da živi u tom stanu, da je teta prva otišla živjeti na selo, a tetak ŽEJ da je još uvijek radio i ostao u stanu do odlaska u mirovinu kada je otišao živjeti na selo. Tuženik je naveo da je teti ŽE prvi put rekao za postojanje predmetne oporuke odmah kada je oporuka napravljena. Također je naveo da je teta ŽE, kada su on i tetak ŽEJ izlazili iz kuće sa ciljem da odu kod odvjetnika DE radi raspolaganja stanom, znala da njih dvojica idu u Split kod odvjetnika na tu nakanu. Također je naveo kako je on s tetkom zajednički obavljao poljoprivredne poslove i tada za vrijeme takvog načina života tetkova priča da je uvijek bila da njemu-tuženiku ne treba zemlje, da njemu treba stan i zato tuženiku ide stan, a teti ŽE da će ostati zemlja na selu te da je prilikom tih priča teta ŽE uvijek bila nazočna. Tuženik je obrazložio zašto nije bilo potrebe da on financijski pomaže tetu i tetka. Tuženik je naveo kako on ne brani tetki da ona dođe u stan.

Dopunski saslušan tuženik je naveo kako je do sastava oporuke došlo nakon što se tetak vratio iz bolnice, nakon preboljenog infarkta, te da su nakon ovog događaja tetak i teta potencirali da se mora sastaviti oporuka i da se ode kod Miće (kako zovu odvjetnika DE). Nije bilo govora da bi nešto bilo sporno jer je to bila volja i tetka i tete. Naveo je da je on odveo tetka kod odvjetnika koji da je sa tetkom pričao i ispitivao ga o njegovoj volji, te mu je tetak odgovarao, dok je on sjedio u pratnji. Nije znao reći zbog čega teta nije išla s njima. Detalje s tetom o ovome da nije pričao, iako su svi sve znali. Tetak da mu je rekao da je sačinio oporuku, ali da oporuku nitko nije vidio niti znao točan sadržaj do ostavine, ali da mu je rečeno da je napravljeno u skladu s dogovorom. Kada su se vratili na selo od odvjetnika da ih je teta pitala jesu li "opremili", i oni da su rekli da jesu, da se napravila oporuka i nitko ništa nije dovodio u pitanje. Prije sastavljanja oporuke da je bilo više dogovora, a jednom da ga je tetak ispred tete pitao bi li on radije da mu se ostavi kuća i zemlja na selu, na što on nije pristao, tako da je oporuka sačinjena po dogovoru, a poslije tetkove smrti da je uslijedio obrat, a tko je to potencirao da to ne zna. U odnosu na otkup stana da mu je tetak rekao da ga otkupi kako zna te da je on sve plaćao i otplatio, kasnije je rekao da su mu tetek i teta rekli da idu živjeti na selo, a stan da daju njemu te su mu zato rekli da on plaća otkup. Tuženik je naveo kako mu teta nije nikada rekla da nije suglasna s oporukom, da je bila suglasna i sve znala, a tek kada je otišla živjeti s njegovom sestrom da je promijenila mišljenje, a jednom da ju je pitao zašto mu to radi, što se dogodilo, na što da mu je odgovorila da ona sve zna, ali da ništa nije potpisala i da će sve pobiti. Tuženik je pojasnio kakvi su odnosi bili među njegovom tetom i tetkom te je naveo kako je u zadnje vrijeme tetak češće izbivao iz kuće, da je volio balote i kafić, te da su odnosi bili zategnuti, ali ne baš tako loši. Naveo je kako je to selo i da se drugačije na selu živi, ali da se teta nije baš "dala". Naveo je i kako je i njega mučio njihov odnos, a ovo da je mučilo i tetka. Uglavnom svi da su se prema njemu odnosili na način da je on u stanu i mora ih pomagati te nije bilo govora da će ovo biti nekome drugom, da se sve nekako podrazumijevalo. Naveo je da on ništa nije tražio, da su oni sami ovo htjeli, te je on podrazumijevao da je to njihov dogovor. Tuženik je naveo kako je teta htjela da se sastavi oporuka, da je tetak imao dvije sestre i još nećaka, a tetka ima još tri sestre i brata i nećake, i ovo da su oni ovo htjeli, te da nije slučajno da je njemu dan stan pored 50-ak nećaka. Naveo je kako je on s njima živio i da je teta bila puno zahtjevnija od tetka, da joj je sve činio i cijeli život joj ugađao, a na kraju što mu je napravila.

17. Svjedok DE, je naveo kako je živio na selu sve do završetka školovanja te je poznavao pok. ostavitelja ŽEJ od malena jednako kao i njegovu suprugu DEJ rođ. D, a isto tako da poznaje i FE. Kao svom sumještaninu, odvjetniku, najprije da mu se obratio pok. ŽEJ, te se informirao na koji način bi raspolagao svojom imovinom u korist nećaka svoje supruge, FE. Svjedok je naveo kako je njemu jako dobro poznato da je pok. ŽEJ, koji nije imao svoje djece, OE držao kao svog sina te mu je u prvom razgovoru izrazio želju da svoj stan kojeg je on dobio od svoje firme ostavi nakon svoje smrti nećaku svoje žene, FE. Svjedok je naveo kako je on pok. CE objasnio učinke i posljedice oporuke, kao pravnog posla, te mu je predložio i otvorio pitanje sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ili dosmrtnom uzdržavanju. U tom prvom razgovoru on se nije mogao izjasniti što u stvari želi, pa mu je kazao da će doći s OE i da će se dogovoriti na koji način će raspolagati predmetnim stanom. Početkom 2000. da su došli njih dvojica i da su se dogovorili da će sačiniti oporuku, s tim što su se dogovorili da će supruga ostavitelja imati pravo doživotnog stanovanja u tom stanu. Iz njihovog razgovora i ponašanja da je on zaključio da je i gospođa DEJ s tim suglasna i da ona zna za namjeru, pa i za termin da su tog dana došli kod njega, ali da ona nije bila u uredu i s njom nikada o ovom pitanju on nije razgovarao do trenutka kada je kao punomoćnik FE u ostavinskom postupku donio i javnom bilježniku predao oporuku pred svjedocima. Svjedok je naveo kako je tužiteljica DEJ za vrijeme trajanja ostavinske rasprave izjavila da ona ne zna za oporuku, da je njena nećakinja koja je bila prisutna, VE, i afektirala "vezano za spoznaju o oporuci", a da mu je poslije rasprave DEJ kazala da OE nije dobar prema njoj, da joj nije pomagao i sl., tako da je izrazila osobito nezadovoljstvo njegovim odnosom prema njoj i da ona nije suglasna da on naslijedi stan sukladno ovoj oporuci, a kako je on s obje strane "jako dobar" da je nakon toga OE otkazao punomoć jer u takvoj situaciji ne bi bilo korektno zastupati jednu od sukobljenih stranaka. Svjedok je naveo kako se sjeća da je pok. ŽEJ htio OE ostaviti svu svoju imovinu, ali da mu je OE rekao da mu ne ostavlja sve i da nešto ostane za druge.

18. Svjedokinja VE, sestra tuženika, nećakinja tužiteljice, je navela kako su pok. ŽEJ i teta OE držali kao svog sina, da je on trideset godina stanovao u njihovom stanu i ništa nije za to plaćao, da su ga pomagali i tretirali kao da je njihov. Za oporuku da je saznala tek na mrtvinama, a da se u njihovim obiteljskim druženjima nije nikada pričalo da bi se predmetni stan ostavio OE niti da se sama oporuka ikada spominjala. Ista je navela da su sada odnosi između nje i brata OE poremećeni , a da su do tetkove smrti odnosi između njih bili uredni.

19. Svjedok SE, srodnik parničnih stranaka, je naveo kako mu je poznato da pok. ŽEJ i DEJ nisu imali djece, da je OE sin Mandine sestre i da su njega ŽEJ i DEJ uzeli pod svoje. Naveo je kako je ŽEJ posebno volio OE i vodio ga sa sobom. Mandina sestra da je osim OE imala još dvoje djece, V i VE, ali da oni nisu bili toliko bliski s CE i DEJ koliko OE te da su njihovi obiteljski odnosi bili redu sve do Grgine smrti. Isti je naveo kako je ŽEJ pustio OE u svoj stan i da ta činjenica manje-više sve govori te mu nije jasno kako nisu do kraja ovo riješili. Svjedok je naveo kako su pok. ŽEJ i DEJ imali veliki vinograd i blaga te da je OE tu pomagao, da je dosta pomagala i Božina majka kao i ostali članovi obitelji. Svjedok je naveo i da je OE i nakon što se odselio u Split živio u Grginu stanu dolazio u [adresa] kod tetka i tete. Ovaj svjedok je naveo kako mu pok. ŽEJ nije nikada rekao da će stan oporučno ostaviti OE, odnosno da o toj temi nije nikada razgovarao niti sa CE niti sa DEJ. Svjedoku je poznato da je pred zadnje dane pok. ŽEJ bio dementan, da je znao odlutati, zna da je OE o njemu vodio računa, ali koliko bilo mu se teško izjasniti.

20. Svjedok KE, sada mještanin [adresa], naveo je da poznaje DEJ, a da je poznavao pok. CE kao i cijelu obitelj jer je Mandin susjed, udaljena mu je kuća jedno 100 m od Mandine. Isti je naveo da je kuća u kojoj su živjeli ŽEJ i DEJ bila jedina kuća pod pločom, a nakon Grgine smrti da DEJ više nije mogla u kuću jer joj je prokapalo sa svih strana. Svjedok je naveo kako je on DEJ odnosio lijekove kada je trebalo, da je OE radio na Jadroliniji i da zbog posla nije mogao dolaziti, a naveo je da OE nije viđao kako dolazi kod njih niti kada je bio dijete. Glede radova u polju je naveo kako se sjeća da je u vinogradu OE vodio magarca kojeg su imali ŽEJ i DEJ i sa magarcom da bi dva puta godišnje pomogao okopati vinograd, ali da je je danas vinograd zapušten, a da je i blago smaknuto jer DEJ više ne može na noge, a da se ranije ona o istom brinula. Svjedok je iskazao da smatra da je stan po pola od DEJ i pok. CE jer ga je ŽEJ dobio za vrijeme trajanja braka sa DEJ. Svjedok je naveo kako je on 1952. godište i da je sa 16 godina iz [adresa] otišao u Split gdje je živio, ali da je stalno dolazio u [adresa]. Dalje je svjedok kazao da je OE povremeno dolazio, da se sjeća i kad bi mu ŽEJ kazao da se OE na telefon javio da će doći pa da bi na molbu CE kupio pivo i ostalo što bi trebalo. Svjedok je kazao da bi DEJ dolazila kod njih na kavu i kada je pričala sa njegovom suprugom da je on čuo da bi DEJ govorila da je CE kao sinčić, da bi ŽEJ njemu potpisa i dao stan, a da je ona govorila da on neka potpisuje, a ona neće, da ona neće nikome davati već onome tko nju pomogne. Svjedok je naveo da je pok. ŽEJ bio autoritet i glava kuće, a da bi Božina sestra, VE, kod tetke DEJ dolazila na poziv tetke DEJ, kad CE ne bi bilo kod kuće, a kad bi ŽEJ bio kod kuće da VE nije dolazila, a zašto je bilo tako nazočni nije znao. Naveo je da je nakon Grgine smrti DEJ otišla živjeti kod nećakinje VE.

21. Svjedok GE, je naveo da se na adresu [adresa] u [adresa] doselio 1986. godine i tu da živi od tada do danas. Tuženika ZE da je upoznao kao susjeda u svojoj zgradi i kada se on doselio OE da je već bio tu. Kazao je da je on bio predstavnik stanara i da je uvijek OE plaćao sve što treba platiti, a da nikad nitko prezimena PE nije tu živio ni plaćao račune Svjedok je naveo da on nikada s OE nije pričao o tome tko su vlasnici stana jer ga to nikada nije zanimalo.

22. Svjedokinja NE, susjeda nećakinje tužiteljice VE, je navela da su ona i susjeda VE zajedno bile kod odvjetnika ŽEJŠ vezano za gospođu DEJ i njeno neslaganje oko stana u [adresa]. Svjedokinja je navela kako je u zadnje vrijeme ona u selu čula da je Ivkin brat, kojeg ona ne poznaje, bio dužan skrbiti o DEJ i pok. CE jer je on njihov nasljednik, ali da se dogodilo drugačije jer je danas DEJ kod nećakinje VE. Svjedokinja je navela da je čula priče da navodno nećak nije htio skrbiti o DEJ i da ju je potjerao, ali da su ovo priče pa ne može kazati da su točne. Svjedokinja je navela da su njoj VE i DEJ kazale da se DEJ ne slaže da po oporuci ŽEJ cijeli stan u [adresa] daje OE jer DEJ smatra da je pola stana njezina. Svjedokinja je navela da je samo razgovarala s DEJ i čula njenu stranu priče, a s obzirom da ne poznaje FE i da s njim nije pričala da ne zna njegovu stranu priče. Svjedokinja je navela da je čula da je OE bio dužan skrbiti o DEJ i CE jer je on njihov nasljednik i od DEJ i od ljudi u selu, a od same DEJ da je čula da se OE nije želio skrbiti o DEJ i da ju je navodno potjerao.

23. Svjedok UE, mještanin [adresa], je naveo kako mu je poznato da je pok. ŽEJ od Slobodne Dalmacije dobio stan u [adresa] te mu je poznato da je u tom stanu stanovao OE. Svjedok je naveo da su ŽEJ i DEJ u tom stančiću živjeli par godina, odmah nakon što je ŽEJ dobio stan, a onda da su otišli živjeti na selo. Naveo je da su odnosi unutar njihove obitelji bili uredni dok ŽEJ nije umro, a nakon ovoga da su se poremetili. Svjedok nije imao saznanja o tome tko se trebao brinuti o CE i DEJ kada ostare i vezano za stan u [adresa].

24. Analizom svih naprijed navedenih i izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključuje se slijedeće:

25. Predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu pok. ĐE i tužiteljice, jer je stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice. Naime, iz naprijed izvedenih dokaza, naročito navedenih pod točkom 7., 11.-13. iskaza parničnih stranaka i svjedoka, proizlazi da su se pok. ĐE i ŽE vjenčali 3. kolovoza 1954., da je pok. ĐE preminuo **.**.2019., da je za vrijeme trajanja braka pok. ĐE radio u tvrtki „Slobodna Dalmacija“, ranije društvenom poduzeću „Slobodna Dalmacija“, da je od poduzeća pok. ĐE dobio društveni stan sa stanarskim pravom, a koji stan je pobliže opisan u izreci presude, da je pok. ĐE taj stan otkupio 19. listopada 1993. i uknjižio se kao vlasnik za cijelo, da je za vrijeme trajanja braka ŽE (tužiteljica) bila domaćica i poljoprivrednica, koja je vodila kućanstvo i obavljala poljoprivredne radove te prodavala poljoprivredne proizvode, kao i vodila brigu o blagu (magarcu, kozama, peradi…), da je tuženik FE platio otkupnu cijenu predmetnog stana, što proizlazi iz činjenice da tuženik posjeduje sve uplatnice za otkup stana, međutim, uplatnice glase na ime pok. ŽEJ, što znači da je tuženik predmetni stan platio u ime i za račun pok. CE, što je logično jer pravo na otkup stana sa stanarskim pravom ima samo nositelj stanarskog prava, a to je bio pok. ĐE. Dakle, doprinos supružnika stjecanju bračne stečevine bio je jednak, jer je pok. ĐE radio i doprinosio za uzdržavanje obitelji, dok je supruga ŽE skrbila o kućanstvu i radila poljoprivredu. Za istaknuti je da se stranka ispravno pozvala na odluku Ustavnog suda RH UIII-3136/2003 od 25. siječnja 2006. u kojoj je zauzet stav da je osnov za određivanje bračne stečevine pravo na otkup stana koje je imovinsko pravo i osnov stjecanja vlasništva stana.

Odredbom čl. 551. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20), dalje ObZ, propisano je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene toga zakona, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.

Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se danom primjene toga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečene po prijašnjim propisima.

Citirana odredba čl. 551. st. 1. ObZ-a nema retroaktivno značenje na imovinske odnose bračnih drugova nastale prije stupanja na snagu ObZ-a, i to iz razloga, jer se radi o procesnoj, a ne materijalnopravnoj odredbi. Suprotnim tumačenjem oduzelo bi se vlasništvo koje je već stečeno.

Odredbom čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ 11/78, 45/89, 59/90), dalje ZBPO, propisano je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

Odredbom čl. 279. ZBPO-a propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliko je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.

Odredbom čl. 281. st. 1. ZBPO-a propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

Sukladno citiranim odredbama sud smatra da je predmetni stan u [adresa] bračna stečevina supružnika S, i to njihova zajednička imovina. Određivanjem suvlasničkog udjela u toj zajedničkoj imovini proizlazilo bi da su supružnici S ŽEJ suvlasnici svaki za po ½ dijela cijelog, jer je njihov doprinos u stvaranju bračne stečevine jednak, a sukladno citiranim odredbama čl. 271., 279. i 281. ZBPO-a sve u svezi s odredbom čl. 551. st. 1. i 2. ObZ-a.

26. Nadalje, je bilo potrebno utvrditi je li pok. ĐE sa predmetnim stanom oporučno raspolagao uz suglasnost supruge ŽE ili bez njezine suglasnosti i znanja.

Odredbom čl. 277. st. 1. ZBPO-a propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Stavkom 2. propisano je da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Stavkom 3. propisano je da svojom posebnom imovinom bračni drug raspolaže samostalno.

Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje ZOO/91) u svezi s odredbom čl. 1163 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Odredba čl. 103. st. 1. ZOO/91 sadržajno je identična danas važećoj odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

Dakle, zbog protivnosti prisilnim propisima (čl. 277. st. 1. i 2. ZBPO-a u svezi s odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a) ništav je ugovor kojim jedan od bračnih dugova, bez suglasnosti drugog bračnog druga, otuđi ili optereti nekretninu koja je zajednička imovina bračnih drugova ili otuđi svoj udio u takvoj imovini ( ovakav stav iskazan je u odlukama viših sudova npr. Vs, Rev-2517/89 od 10. svibnja 1990.; Vs, Rev-937/88-2 od 15. veljače 1989., Ustavni sud RH u odluci U-III-493/2002 od 13. listopada 2004., a što je sve sud i naveo u ukinutoj odluci P-3624/19, od 24. travnja 2023.).

Iz izvedenih dokaza, naročito iskaza tuženika, svjedokinje VE i svjedoka DE proizlazi da pok. ĐE i ŽE nisu imali vlastite djece zbog čega su tuženika, kad je bio petogodišnje dijete, uzeli sebi da ga odgajaju kao svoga. Nadalje iz iskaza samih stranaka i svih svjedoka proizlazi da su odnosi unutar obitelji parničnih stranaka bili uredni sve do smrti pok. CE, a sama činjenica da je tuženik imao osobnu iskaznicu pok. CE i dokumentaciju od Grgine mirovine ukazuje na to da je OE bio njihova osoba od povjerenja odnosno taj koji se brinuo o njima, pored ovoga i svjedok KE je opisao telefonske razgovore između pok. CE i tuženika koji ukazuju na činjenicu kontakta i bliskosti između pok. CE i tuženika. Među parničnim strankama nije bilo sporno da je u predmetnom stanu tuženik uz suglasnost tužiteljice i pokojnog joj supruga stanovao čitav period kako to i sam tvrdi u odgovoru na tužbu i dokazuje priloženim dokazima, a ovo je potvrđeno i iskazom svjedoka VE, SE, GE i UE. Analizom ostalih dokaza sud zaključuje da je tužiteljica znala za postojanje oporuke koju je sačinio pok. CE. Naime, iskazu same tužiteljice sud ne poklanja vjeru u cijelosti, ali se razabire da je ista imala očekivanja da će nakon smrti supruga živjeti sa tuženikom u predmetnom stanu, u zajedničkom kućanstvu, a kakav je i bio smisao oporuke pok. CE jer je istom tužiteljici ostavljeno pravo doživotnog stanovanja u ovome stanu, ali da su se odnosi sa tuženikom nakon smrti pokojnog joj supruga poremetili. U danim iskazima tuženik je tvrdio da je sačinjanije oporuke na način kakav je sačinjena bila volja i želja pok. CE i tužiteljice, da su oboje inzistirali na njezinom sastavljanju i da se ode kod Miće ( odvjetnika DE) nakon što je pok. CE doživio infarkt, da je tužiteljica toga dana znala da njih dvojica idu kod odvjetnika na tu nakanu i da ih je po povratku iz odvjetnika pitala " jesu li opremili". Saslušani svjedok DE također je naveo kako je iz ponašanja tuženika i pok. CE zaključio i da je gospođa ŽE suglasna sa oporukom i da zna za namjeru pok. CE iako je naknadno rekao da je tijekom ostavinske rasprave ista izjavila da ne zna za oporuku i da bi mu kasnije rekla da OE nije dobar prema njoj. Da je tužiteljica znala za postojanje oporuke ukazuje i iskaz svjedoka KE koji navodi kako je njegovoj supruzi govorila da bi AE potpisa i dao stan, da je CE kao sinčić, a i iskaz svjedokinje NE jer je ista navela da je osobno od tužiteljice čula da je AE njihov nasljednik, ali da se dogodilo drugačije jer je čula od ŽE da se nije želio skrbiti za nju.

Slijedom navedenog s obzirom da se iskaz FE ukazuje kao logičan i životan te je potkrepljen navodima same tužiteljice ŽE te iskazima saslušanih svjedoka u ranije navedenom dijelu, zaključuje se da su tužiteljica, a i svi u njihovoj obitelji znali da je pok. AE, nakon što je preživio infarkt (srčani udar) dana 11. veljače 2000. sačinio oporuku kojom je predmetni stan u [adresa] ostavio nećaku svoje supruge FE (tuženiku) s plodouživanjem u korist supruge ŽE, a supruzi ŽE je ostavio sve na selu.

Oporuka je jednostrani pravni posao za slučaj smrti. Stoga dakle, u konkretnom slučaju imamo otuđenje bračne stečevine (predmetni stan u [adresa]) uz suglasnost drugog bračnog druga, konkretno supruge ŽE. Kako je utvrđeno, ŽE je bila suglasna s predmetnim oporučnim raspolaganjem. Nakon smrti pok. supruga CE, ŽE se evidentno predomislila iz razloga što su se poremetili odnosi između je i njezinog nećaka FE. Stoga ŽE sada tvrdi da ona i suprug AE nisu AE uzeli sebi i odgajali ga kao svoje dijete i da nije znala za predmetu oporuku. Međutim, do stjecanja prava vlasništva na temelju oporuke dolazi trenutkom smrti ostavitelja, dakle u trenutku otvaranja nasljedstva. Upis u zemljišnu knjigu je deklarativnog karaktera, a ne konstitutivnog. Naime, odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje ZV, propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka propisano je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi. Slijedom svega navedenog u konkretnom slučaju radi se o otuđenju bračne stečevine oporučnim raspolaganjem uz suglasnost drugog bračnog druga. Stoga dakle, nema povrede citirane odredbe čl. 277. st. 1. ZBPO-a u svezi s odredbom čl. 103. st. 1. ZOO/91 u svezi s odredbom čl. 1163. st. 1 ZOO-a.

27. Kako je naprijed objašnjeno, trenutkom otvaranja nasljedstva (31. siječnja 2019.), tuženik FE postao je vlasnik za cijelo predmetnog stana (čl. 128. st. 1. ZV-a u svezi s čl. 277. st. 1. ZBPO-a u svezi s odredbom čl. 103. st. 1. ZOO/91 u svezi s odredbom čl. 1163. st. 1 ZOO-a).

Nadalje, trenutkom otvaranja nasljedstva iza pok. ŽEJ prestalo je pravo vlasništva za ½ dijela cijelog EE. Stoga tužiteljica nema nikakva vlasnička prava na predmetnom stanu pa tako ni pravo na suposjed. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za predaju suposjeda stana iz odredbe čl. 161. st. 1. ZV-a koja propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Ovdje je za istaknuti da je tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijevala predaju suposjeda po osnovu suvlasništva za ½ dijela na osnovu bračne stečevine, dok nije tražila predaju posjeda po osnovu plodouživanja. Sud je vezan tužbenim zahtjevom i činjeničnim navodima tužbe.

28. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev nije snovan zbog čega ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155. ZPP. Tuženiku je trošak odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ( " Narodne novine" broj: 138/2023, dalje Tarifa).

Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, sastava podneska od 27.08.2021., zastupanja na 9 ročišta ( 04.11.2021., 19.01.2022., 09.03.2022., 17.05.2022., 27.09.2022., 10.11.2022., 02.06.2025., 05.09.2025. i 04.11.2025.) svaka radnja u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbt.8.t.1., 9.t.1. i 54. Tarife, a što sveukupno iznosi 5.500,00 eura. S obzirom da je u cijelosti uspio u postupku neće mu nastati trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, a ni pristojbe presude radi čega mu nije u ovome dijelu obistinjen trošak.

Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 18. prosinca 2025.

SUTKINJA

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

punom. tužitelja

z.z. tuženika