Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-210/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužiteljice MG, ranije vl. obrta za morski ribolov, trgovinu i turizam LANĐIN, Kraj, Kraj 152, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika: 1. HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik VG, dipl.iur., i 2. GRAD BIOGRAD NA MORU, Biograd na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 7. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika Božu Vrkića, punomoćnika tuženika ad 1. VG i punomoćnice tuženika ad 2. Anđele Žunić, odvjetnice u uredu Luke Mrkića, odvjetnika u Zadru te nakon objave presude 18. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženicima isplatiti tužiteljici iznos od 4.910,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. listopada 2016. godine pa do isplate i to po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku ad 2. troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad 2. za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. rujna 2019. podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru radi naknade materijalne štete nastale na vozilu marke Opel Vivaro, reg. oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2012., broj šasije [broj šasije], u vlasništvu OTP leasing d.o.o., a čiji je korisnik bila tužiteljica. U tužbi navodi da je 15. listopada 2016. godine njezin suprug KG upravljao predmetnim vozilom državnom cestom D-503/001 u Biogradu na Moru te da je prilikom prolaska ispod podvožnjaka naišao na poplavljeni dio kolnika uslijed čega da je došlo do kvara motora tako da je na automobilu nastupila znatna šteta. Kako na cesti nije bilo nikakvih signala na moguću opasnost suprug tužiteljice KG da je doslovno uletio u lokvu vode. Ukupna šteta da je iznosila 4.910,74 EUR (37.000,00 HRK), a sam popravak da je izvršen u tvrtki Mehanizacija d.o.o. Zadar. Kako tužiteljica oboje tuženika smatra odgovornima za nastalu joj štetu odnosno za neodržavanje ceste D 503/001 koja je kritične prigode poplavila predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

U prilog prednjih navoda tužiteljica je dostavila pisano izvješće od 28. travnja 2017. o zatvaranju ceste D 503/001 radi poplave u podvožnjaku za dan 15. listopada 2016., izvještaj o kretanju vozila reg. oznake [registarska oznaka] dana 15. listopada 2016., radni nalog za ophodarsku službu kao i ophodarski dnevnik Ceste zadarske županije za dan 15. listopada 2016., fotografije mjesta događaja, vozačku dozvolu za KG br. 8074168, fotografije vozila Opel Vivaro reg. oznake [registarska oznaka], prijavu i zahtjev za naknadu štete te dopis Hrvatske ceste d.o.o. od 16. lipnja 2017. OTP Leasing d.d. Zagreb.

U nastavku postupka tužiteljica je predložila saslušati stranke i svjedoka KG, od Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) pribaviti odštetni zahtjev sa svom popratnom dokumentacijom, od Mehanizacije d.o.o. pribaviti podatke o popravku vozila (račun koje je ovo društvo izdalo tužiteljici kao i dokaz da je takva obveza podmirena) te izvesti dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad 1. HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor promašene pasivne legitimacije temeljem čl. 27. Zakona o cestama, kojim je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom ne održava sustav odvodnje na dijelu državne ceste koji prolazi kroz naselje kada je isti dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže. Navodi da je održavanje predmetne lokacije preuzelo trgovačko društvo Bošana, d.o.o., o čemu je sačinjen zapisnik o primopredaji potopnih pumpi dana 21. studenog 2011. godine. Stoga navedeni dio državne ceste da održava Grad Biograd na Moru putem trgovačkog društva Bošana, d.o.o. i to sukladno Zakonu o cestama obzirom se navedena dionica ceste nalazi u naselju. Ističe kako je u predmetima Pn-150/16 i Pn- 87/17 izrađen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Marina Beverina iz kojeg proizlazi kako je odvod oborinskih voda ispod nadvožnjaka u ulici dr. Franje Tuđmana spojen na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu Grada Biograda na Moru. Također ističe kako nema dokaza da se prometna nezgoda dogodila na mjestu i na način kako to tužiteljica navodi u tužbi, osobito jer nije sastavljen policijski zapisnik o očevidu temeljem kojega bi jedino bilo moguće nedvojbeno utvrditi mjesto i način prometne nezgode posebno stoga što iz priloga dostavljenih uz tužbu proizlazi kako navedenog datuma nije evidentirana prometna nezgoda u ulici dr. Franje Tuđmana.

U prilog prednjih navoda dostavlja Zapisnik o primopredaji potopne crpke za otpadne vode tip FC 505 R1 u Biogradu n/M (podvožnjak Biograd n/m) društvu Bošana, d.o.o., presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-18/13-2 od 7. veljače 2014., presudu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe Biograd na Moru, poslovni broj Pn-150/2016-24 od 10. travnja 2018. i presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-87/17 od 16. veljače 2018.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ad 2. GRAD BIOGRAD NA MORU osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti. Otklanja bilo kakvu odgovornost za eventualnu štetu koja je tužiteljici nastala tvrdnjama da nije upravitelj niti vlasnik državne ceste, niti je investitor ili upravitelj sustava odvodnje na tom području, a navodi tuženika ad 1. o navodnoj primopredaji pumpi da su netočni jer tuženik ad 1. tuženiku ad 2. nikad nije predao na upravljanje bilo kakve uređaje i /ili naprave niti ih je tuženik ad 2. ikad preuzeo na upravljanje.

4. Općinski sud u Zadru rješenjem poslovni broj P-2603/2019-9 od 5. veljače 2020. oglasio se stvarno nenadležnim za vođenje ovog parničnog postupka te je po pravomoćnosti istog predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. U nastavku postupka tužiteljica je predložila pribaviti spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-150/16 i Pn-87/17 na koje se pozvao tuženik ad 1. u svom odgovoru na tužbu te izvršiti uvid u nalaze i mišljenja dipl.ing. Marina Beverina.

5.1. Tuženik ad 1. u nastavku postupka ustrajao je pri prigovoru promašene pasivne legitimacije pozivom na čl. 27. Zakona o cestama prema kojem ovaj tuženik ne može održavati dio javne ceste koji prolazi kroz naselje u prilog kojih navoda je dostavio i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-5246/19 u kojem je upravo po ovom pitanju jasno zauzet stav.

5.2. U nastavku postupka i tuženik ad 2. je ustrajao kod prigovora promašene pasivne legitimacije upirući da je riječ o državnoj cesti kojom upravlja tuženik ad 1. što da proizlazi iz čl. 82. Zakona o cestama. Odgovornost 2. tuženika da ne proizlazi iz čl. 27. Zakona o cestama obzirom da sustav za odvodnju nije dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže, a što je osnovna pretpostavka da bi se tuženika ad 1. oslobodilo odgovornosti održavanja ceste stoga predlaže u nastavku postupka provesti odgovarajuće vještačenje. U odnosu na navode tuženika ad 1. da je predao potopne pumpe trgovačkom društvu Bošana, d.o.o. ističe da je izvršena samo formalna primopredaja bez predaje građevinske, lokacijske, uporabne i ostalih dozvola zbog čega nije bilo mogućnosti iste staviti u funkciju. Osim toga, navedene pumpe da nisu spojene sa sustavom za odvodnju koji je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže na koje okolnosti predlaže saslušanje u svojstvu svjedoka LG, direktora Bošana, d.o.o. i ĐG, voditelja Hrvatskih cesta, Ispostave Zadar.

6. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te izveo dokaz saslušanjem tužiteljice MG kao i svjedoka KG utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Sud nije izvodio dokaze koje su stranke predložile na pripremnom ročištu jer je predmetni spor, spor male vrijednosti pa je sukladno odredbi čl. 461. a ZPP-a tužitelj dužan najkasnije u tužbi, a tuženik u odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznijetih činjenica. Na pripremnom ročištu stranke mogu iznositi nove činjenice i nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Kako stranke nisu dokazale da predložene dokaze bez svoje krivnje nisu mogle ranije iznijeti sud ih nije uzeo u obzir. Sud nije izveo ni druge, pravovremeno predložene dokaze po tužitelju o čemu će više biti riječ u nastavku obrazloženja.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na naknadu štete nastale na vozilu marke Opel Vivaro, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu OTP leasing d.o.o. kojeg je tužiteljica bila korisnica, a kojim je dana 15. listopada 2016. godine upravljao KG, suprug tužiteljice, kada je uletio u lokvu ispod podvožnjaka u Biogradu na Moru koji je poplavio.

10. Tužiteljica tvrdi da su za štetu na vozilu kriva oba tuženika i to zbog neodržavanja predmetne dionice ceste te zbog nedostatka odgovarajuće prometne signalizacije.

11. Oba tuženika istakla su prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se pri tom na odredbu čl. 27. Zakona o cestama, a tuženik ad. 2 svoju odgovornost dodatno je otklonio i navodima kako nije preuzeo sustav odvodnje u funkcionalnom smislu. Nadalje među strankama je sporan i sam nastanak šetnog događaja.

12. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

13. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: a) postojanje osobe odgovorne za štetu (štetnik), b) protupravna štetna radnja, c) postojanje štete i d) uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Sve navedene pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi postojala odgovornost za štetu.

15. Prema odredbi čl. 27. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje ZC) pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje, između ostalog, ne održava sustav za odvodnju, ako je dio mjesne kanalizacijske ili kanalske mreže. Prema st. 2. cit. čl. pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega. Slivnici uz javnu cestu u naselju te zamjena i popravak slivničkih rešetki i poklopaca revizijskih okana na kolniku javne ceste, koji nisu vezani na mjesnu kanalizacijsku ili kanalsku mrežu, održavaju se kao sustavni dio te javne ceste, osim ako nije drukčije ugovoreno.

16. Kako bi se utvrdilo tko je od tuženika odgovoran odnosno tko je od njih bio dužan otkloniti uzrok zbog kojeg tužiteljica tvrdi da je nastala šteta odlučno je razgraničiti nadležnost između tuženika ad 1. i tuženika ad 2. Obveza čišćenja javne ceste zakonski je podijeljena između tuženika ad 1. kao osobe koja upravlja državnim cestama do granice naselja, te tuženika ad 2. osobe koja obavlja komunalnu djelatnost održavanja javnih površina, ako se radi o naselju.

16.1. Kako se u konkretnom slučaju radi o cesti koja prolazi kroz naselje, odlučna, a sporna činjenica jest je li odvod oborinskih voda koje se skupljaju ispod nadvožnjaka na državnoj cesti D-503 u Biogradu na Moru spojen na mjesnu kanalizacijsku odnosno kanalsku mrežu Grada Biograda na Moru, nadalje sporna je činjenica predaje potopnih pumpi trgovačkom društvu Bošana, d.o.o. kao i mogućnost njihovog stavljanja u funkciju, a ovo iz razloga jer je tuženik ad 2. Grad Biograd na Moru osnovao to društvo kako bi na njega delegirao sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu dio svojih javnopravnih ovlaštenja (nadležnosti) koja se odnose na obavljanje komunalne djelatnosti pa tako između ostalog i odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda te čišćenje javnih i javno-prometnih površina. Takva organizacija obavljanja komunalne djelatnosti zasnovana je na zakonu te je time prebačena odgovornost za uredno i redovito izvršavanje djelatnosti javne službe. Tuženik ad 2. kao osnivač i jedini član tog društva prema odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj:111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15) ne odgovara za obveze tog društva, već je za sve obveze prema vjerovnicima, a koje proizlaze iz obavljanja djelatnosti koje spadaju u delegirani krug nadležnosti, odgovorno samo trgovačko društvu. Teret dokaza ovih spornih, a odlučnih činjenica je na tužiteljici.

16.2. Tužiteljica je, pored navedenog, također trebala dokazati i da je do štete došlo na način kako to navodi u tužbi.

16.3. Iz štetovnog spisa osiguratelja Adriatic osiguranje d.d. (stranice 61 do 82 spisa) proizlazi da je KG tom osiguranju 18. listopada 2016. podnio zahtjev za naknadu materijalne štete za predmetno vozilo i to za osigurani slučaj od 15. listopada 2016. u 15:00 sati u Biogradu na Moru kada je pri velikoj padalini kiše naletio na vodu koja je prešla preko vozila uslijed čega se vozilo ugasilo. Vučna služba da je vozilo odšlepala u Mehanizaciju Zadar gdje sumnjaju da je došlo do hidroudara. Događaj da nije prijavljen policiji. Spisu prileži i izvid štete od 19. listopada 2016. s popisanim dijelovima za popravak - motor ugradnja i izgradnja za što je predviđeno ukupno 24 sata rada mehaničara kao i fotografije predmetnog vozila.

16.4. Iz dokumentacije CESTE ZADARSKE ŽUPANIJE, d.o.o. (stranice 3 do 10 spisa) proizlazi da je toga dana ophodar IG na D503 vršio ophodnju predmetne dionice ceste u vremenu od 7:15-8:45, 13:15 do 14:45 te u vremenu od 16:20-16:50 kada je po pozivu Cesta zadarske županije Zadar izvršio intervenciju postavljanjem privremene prometne signalizacije zbog poplave u podvožnjaku na ulazu u gradu Biograd na Moru kao i da u Nadcestariji Benkovac ne postoje dokumenti niti informacije o prometnoj nezgodi na cesti D5037001 dana 15. listopada 2016.

17. Na okolnost ovog događa sud je suglasnošću stranaka izveo dokaz saslušanjem tužiteljice MG obzirom zastupnici po zakonu tuženika prema navodima stranaka nisu imali neposrednih saznanja o predmetu spora niti na sporne okolnosti te je izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka KG.

17.1. Svjedok KG u svom iskazu navodi da je dana 15. listopada 2016. upravljao predmetnim vozilom od Kakme prema Biogradu na Moru, a s njim u vozilu da je bila i njegova supruga MG. Unatoč kiši vidljivost da je bila dobra. Navodi da je vozio maksimalno do 50 km/h koliko je na tom mjestu i ograničenje brzine. Na cesti da nije bilo gužve ali isto tako da nije bilo niti nikakvih upozorenja da se ispod podvožnjaka, kojim bi trebao proći, nalazi velika količina vode. Dolaskom do podvožnjaka da je uočio da na cesti ima vode ali da nije mogao procijeniti koliko. Nastavio se kretati tom cestom i motor se ugasio. Nakon što je otvorio vrata kako bi izašao iz vozila voda da je ušla u vozilo. Navodi da je pozvao ovlašteni servis koji je poslao svoju šlep službu. Ne sjeća se koji vozač je došao po vozilo. Šlep služba da je vozilo odvezla kod ovlaštenog servisera "Mehanizaciju". Kada su rastavili vozilo da su utvrdili da je šteta nastala na motoru koji je doživio kako su mu tada rekli hidro- udar. Morali su zamijeniti cijeli motor. Koliko se sjeća ispostavljen im je jedan račun za popravak motora i trošak vučne službe koji su oni podmirili u visini od tada 37.000,00 HRK. Drugih svjedoka ovog događaja nije bilo. Tom prilikom na mjestu događaja da su pozvali i policiju ali da su mu isti odgovorili da nisu u mogućnosti doći jer da imaju puno slučajeva, ali ukoliko mu to zatreba radi budućih sudskih ili drugih postupaka da će mu na njegovo traženje izdati potvrdu o tome.

17.2. MG u svom stranačkom iskazu potvrđuje da se ovaj štetni događaj dogodio upravo onako kako je iskazao njen suprug KG. Tom prilikom da su žurili na trajekt koji je bio u 16:40 sati, tako da su ispod podvožnjaka prošli oko 16:10 sati. Cijelo vrijeme da je padala velika kiša pa i u vrijeme kada je došla vučna služba. Nema neposrednih saznanja o prijavi ovog događaja osiguranju niti o plaćanju računa koji je ispostavio ovlašteni servis "Mehanizacija" jer je to sve obavljao njen suprug. Suprug da je kasnije platio sve u servisu posuđenim novcem od prijatelja.

18. Iz zahtjeva za naknadu štete kojeg je 3 dana nakon događaja podnio suprug tužiteljice KG proizlazi da je štetni događaj bio u 15:00 h i da događaj nije prijavljen policiji. KG u iskazu navodi da je događaj prijavio policiji koja nije mogla obaviti očevid ali da su mu rekli da će mu za potrebe postupka izdati potvrdu o tome. Tužiteljica je iskazivala da se štetan događaj zbio oko 16:10 h. Budući da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je ophodarska služba u relevantno vrijeme vršila ophodnju po ophodaru IG koji je nakon dojave PP Biograd (16:17 h), intervenirao zbog velike količine vode postavljanjem prometne signalizacije (od 16:46 do 16:50 sati), kako je to i prikazano na fotografijama (stranica 9 do 10 spisa) vrijeme štetnog događaja je sporna, a odlučna činjenica temeljem bi sud (uz druge dokaze) mogao sa sigurnošću utvrditi da je do oštećenja vozila došlo upravo na način kako to tužiteljica tvrdi u tužbi odnosno zbog vode koja se nalazila u podvožnjaku odnosno da je uzrok navedenog događaja propust u održavanju (bilo kojeg tuženika). Stoga iskaze tužiteljice i svjedoka KG, njenog supruga, u nedostatku drugih dokaza sud ne može prihvatiti kao dostatne za utvrđenje odlučnih činjenica, budući se radi o osobama neposredno zainteresiranima za ishod spora, a koji iskazi nisu potkrijepljeni drugim objektivnim dokazima kojima bi sud mogao provjeriti istinitost njihovih navoda. Naime, na mjesto događaja nije pozvana policija, mjesto događaja nije fotografirano (makar od strane tužiteljice ili njenog supruga), nema svjedoka koji bi svjedočili o ovome događaju; tužiteljica nije predložila saslušati ni vozača vučne službe, procjenitelja Tomislava Smolića, mehaničara koji je obavio popravak vozila niti ophodara IG koji je postavio prometnu signalizaciju oko 16:45, a prethodno na toj dionici ceste bio u periodu 13:15 do 14:45, dakle neposredno prije šetnog događaja, prema navodima iz Zahtjeva za naknadu štete KG. Tužiteljica nadalje nije dostavila niti račun društva Mehanizacija d.o.o. koje je izvršilo popravak, za koji svjedok KG tvrdi da uključuje i trošak vučne službe, niti je dostavila dokaz da je takav račun i podmirila. Pored navedenog tužiteljica nije dostavila ni dokaz da je sama prethodno pokušala pribaviti ove isprave na koje se poziva kao dokaz (čl. 232. ZPP-a). Ističe se kako je nad društvom Mahanizacija d.d. rješenjem ovog suda od 26. travnja 2021. pokrenut prethodni postupak radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka, rješenjem od 21. siječnja 2022. otvoren i zaključen stečajni postupak nad tim društvom, a društvo rješenjem Tt-22/2083-1 od 27. svibnja 2022. i brisano.

19. Obzirom da je među strankama sporna osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, a da tužiteljica nije dostavila ili predložila izvođenje dokaza iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi: tko je u vrijeme događaja bio nadležan i odgovoran za održavanje sustava odvodnje ispod predmetnog podvožnjaka u smislu čl. 27. ZC-a, je li sustav potopne crpke za otpadne vode funkcionalno preuzet od društva Bošana, d.o.o., je li predmetni događaj nastao onako kako tužiteljica tvrdi te postoji li uzročna veza između eventualnog propusta tuženika i nastale štete sud nije izvodio daljnje dokaze (prometno vještačenje) kojim bi se utvrđivala visina štete već je ocjenjujući da tužiteljica nije dokazala postojanje svih pretpostavki za odgovornost tuženika za naknadu štete o njenom zahtjevu odlučio kao u toč. I. izreke presude. Za istaknuti je kako je tužiteljica tijekom postupka obzirom na činjenicu da je u međuvremenu kuna kao sredstvo plaćanja prestala postojati uredila tužbeni zahtjev ali da je, očito omaškom, pri preračunavanju označeni iznos od 37.000,00 HRK sada označila kao 4.966,44 EUR (stranica 98 spisa) čime po ocjeni suda nije preinačen tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku ad. 2. GRAD BIOGRAD NA MORU kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom sporu kao osnovan priznati zatraženi trošak i to: za sastav odgovora na tužbu, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), zatim za zastupanje na ročištima održanima 25. veljače 2021. i 7. studenoga 2025., sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, u iznosima od po 100 bodova (vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife) kao i za zastupanje na ročištu održanom 5. veljače 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife u iznosu od 50 bodova (umjesto zatraženih 100 bodova) odnosno iznos od 700,00 EUR, što uvećano za PDV od 25 %, temeljem Tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 875,00 EUR (točka II. izreke presude), dok je za razliku (točka III. izreke) zahtjev ovog tuženika odbijen kao neosnovan (125,00 EUR).

U Zadru 18. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćnicima,

- tuženiku ad. 1.,

- tuženiku ad. 2. po punomoćniku,

- u spis.