Poslovni broj 34 Gž-1817/2023-5

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž-1817/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. /OIB: …/ iz Z., koju zastupa M. K. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. iz Z., protiv tuženika trgovačkog društva, H. a. d.o.o. /OIB: …/ sa sjedištem u Z., koga zastupa Z. T. i V. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. iz Z., radi predaje nekretnina, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/20119-50 od 16. svibnja 2022. i žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/2019-68 od 12. rujna 2022., na sjednici održanoj 24. listopada 2023., 

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/2019-50 od 16. svibnja 2022.

 

          II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška povodom žalbe protiv prvostupanjske presude.

 

 

                                                     r i j e š i o   j e

 

          I.  Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/2019-68 od 12. rujna 2022.

 

          II.  Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova povodom žalbe protiv rješenja.

             

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev usmjeren protiv tuženika za predaju u neposredan posjed nekretnina - k. č. 1474/2, površine 770 m2 i k. č. 1474/3, površine 2762 m2, obje upisan u zk. ul. 308064 k.o. H., na način opisan u točki 1. stavka prvog izreke, slobodnih od stvari i osoba i zahtjev za naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke) i naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 19.500,00 kn / 2.588,09 eura[1] (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda. Zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku i sudsku pristojbu na žalbu.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen prijedlog tužiteljice-predlagateljice osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine na povrat posjeda nekretnina oznake k. č. br. 1474/2 i 1474/3, k.o. H. te na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja predajom posjeda nekretnina oznake k. č. br. 1474/2 i 1474/3, k.o. H. tužiteljici-predlagateljici osiguranja, određivanjem privremene mjere zabrane tuženiku-protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu tužiteljici-predlagateljici osiguranja na nekretninama na koje je usmjerena tražbina u vlasništvu tužiteljici-predlagateljice osiguranja oznake k. č. br. 1474/2 i 1474/3, k.o. H. i provođenje bilo kakvih promjena na nekretninama u vlasništvu tužiteljice-predlagateljice osiguranja oznake k. č. br. 1474/2 i 1474/3, k.o. H., za nalaganje tuženiku-protivniku osiguranja da obustavi sve radove i poslove i prestane poduzimate bilo koje radnje kao što su zemljani radovi, građevinski radovi, iskopi, asfaltiranje ceste, postavljanje ograda, postavljanje instalacija i tome slično kojima se mijenja stanje na nekretninama u vlasništvu tužiteljice-predlagateljice osiguranja oznake kčbr. 1474/2 i 1474/3, k.o. H..

 

5. Protiv rješenja žali se tužiteljica (predlagateljica osiguranja) pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

 

5.1. Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak povodom žalbe protiv rješenja u iznosu 150,93 eura / 1.137,18 kn.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalbe su neosnovane.

 

8. Predmet spora je zahtjev za predaju u neposredan posjed nekretnina - k. č. 1474/2 površine 770 m2 i k. č. 1474/3 površine 2762 m2, obje upisane u zk. ul. 1303 k.o. H., slobodnih od osoba i svih stvari, zahtjev za izdavanje mjere radi osiguranja namirenja nenovčane tražbine i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

9. Iz rezultata raspravljanja i stanja spisa u bitnome proizlazi;

 

-          da je tuženik na temelju rješenja upravnog tijela 2012. uveden u posjed predmetnih nekretnina (list 21. spisa);

-          da su prije donošenja navedenog rješenja po tuženiku deponirana sredstva u iznosu 1.737.752,00 kuna, u skladu sa tada važećim Zakonom o cestama i Zakonom o izvlaštenju;

-          da je u razdoblju 2012. - 2014. u potpunosti izmijenjen izgled i namjena nekretnina, tako što je na k. č. 1474/2, površine 770 m2 i k. č. 1474/3 površine 2726 m2, sve k.o. H. rekonstruiran i dograđen dio autoceste A3 Z.-L., pod-dionica I. R.-R. (čvor I. R. s priključnim i servisnim cestama);

-          da je 11. srpnja 2014. izdana uporabna dozvola za rekonstruirani čvor I. R. s priključnim i servisnim cestama 1., 2. i 3. faza,

-          i da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-18/2016-37 od 10. prosinca 2018. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-636/2019-2 od 7. siječnja 2021.) otklonjena sudska zaštita posjeda na predmetnim nekretninama.

 

10. Na temelju u bitnome navedenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljici ne pripada pravo uspostavljanja prijašnjeg pravnog i faktičnog stanja predmetnih nekretnina jer da to nije moguće iz razloga što su nekretnine od 2014. godine po izgrađenosti i namjeni javna cesta (javno dobro u općoj upotrebi), već da joj pripada pravo na obeštećenje, što nije predmet ove parnice.

 

11. Tužiteljica, kao i tijekom prvostupanjskog postupka ustraje na shvaćanju da joj pripada pravo uspostavljanja prijašnjeg faktičnog stanja predmetnih nekretnina jer da je tuženik 2012. stupio u posjed istih bez da je proveden postupak izvlaštenja i isplaćena joj naknada, da postupanje tuženika jest samovlasno i nezakonito, da nije jasno na temelju kojih okolnosti je prvostupanjski sud zaključio da su nekretnine javno dobro u općoj uporabi, a ne njezino vlasništvo, da Zakon o cestama ne navodi da "… javno dobro u općoj uporabi nastaje kao posljedica samovlasnog i protupravnog oduzimanja posjeda i izgradnje objekata…", da tuženik u vrijeme oduzimanja nije imao njezinu suglasnost za oduzimanje niti izgradnju, a niti da je vještak evidentirao sve objekte na nekretnini.

 

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i za svoju odluku u bitnome dao jasne razloge, koje se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu. 

 

13. Naime, Zakonom o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 4/2023., u daljnjem tekstu: ZC-a) u kontinuitetu je propisano:

 

-          da javnu cestu čine cestovna građevina … građevine za odvodnju ceste i pročišćavanje otpadnih voda sakupljenih na cestovnoj građevini, zemljišni pojas s obiju strana ceste … potreban za nesmetano održavanje ceste širine prema projektu ceste, … cestovno zemljište u površini … (članak 4. ZC-a);

 

-          da su javne ceste, ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ZC-a, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ZC-a i drugim propisima (članak 2. stavak 1. točka 1. ZC-a);

 

-          da su javne ceste javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Republike Hrvatske (članak 3. stavak 1. ZC-a);

 

-          da javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu (članak 3. stavak 5. ZC-a),

 

-          i da se javna cesta upisuje se u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske, uz upis H. a. d.o.o. kao pravne osobe ovlaštene upravljati autocestama, … (članak 3. stavak 6. ZC-a).

 

14. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017., u daljnjem tekstu: ZVDSP-a) je među ostalim popisano:

 

-          da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno (članak 35. stavak 1.);

 

-          da namjenu stvari u vlasništvu Republike Hrvatske određuje zakon ili državno tijelo koje je za to nadležno na temelju zakona (članak 35. stavak 3.);

 

-          da svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene, koje njima neposredno upravlja (članak 35. stavak 4.),

 

-          i da dotadašnjem posjedniku prestaje njegov posjed (apsolutni prestanak posjeda) kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda (članak 28. stavak 2. ZVDSP-a).

 

15. Prema tome, kako su predmetne čestice, u naravi cestovne građevine, na temelju ZC-a i ZVDSP-a postale vlasništvo Republike Hrvatske (javno dobro u općoj uporabi), to tužiteljici ne pripada pravo tražiti od tuženika predaju predmetnih nekretnina u vlasnički posjed, uspostavljanjem stanja kako je bilo prije izgradnje javne ceste, kako je to zaključio i prvostupanjski sud, već pravo na naknadu koje ostvaruje u upravnom postupku i koje nije predmetom ove parnice.

 

16. To što prije rekonstrukcije čvora I. R. sa priključnim i servisnim cestama (radovi izvedeni na temelju pravomoćne lokacijske dozvole od 18. srpnja 2011. i pravomoćne građevinske dozvole od 16. ožujka 2012.) i prije izdavanja uporabne dozvole (11. srpnja 2014.) nije proveden postupak izvlaštenja nekretnina i tužiteljici isplaćena naknada (o čemu se vodi upravni postupak) ili što su nekretnine oduzeto iz posjeda po nekom drugom pravnom osnovu, nisu okolnosti koje bi bile od utjecaja na razrješenje predmetnog spora (predaje u vlasnički posjed predmetnih nekretnina u stanju u kavom su bile prije rekonstrukcije i izgradnje, slobodnih od svih stvari, osoba, tuženika ili trećih osoba) kako to tumači tužiteljica, zastupajući pogrešno shvaćanje da njezino pravo vlasništva i posjeda predmetnih nekretnina nije prestalo jer da se bez rješenja o izvlaštenju nije moglo pristupiti rekonstrukciji / dogradnji navedenog dijela javne ceste.

 

17. Naime, tužiteljica gubi iz vida da se pravo na povrat nekretnine može ostvariti do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno da nakon promijenjene namjene nekretnine, što je slučaj u konkretnoj parnici (namjena nekretnine je promijenjena prije podnošenja predmetne tužbe), ne može s uspjehom tražiti predaju u posjed, već eventualno naknadu štete ili naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava, a što ista u predmetnoj parnici ne potražuje.

 

18. S obzirom na navedeno bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke tužiteljičino inzistiranje da se po vještaku ucrta i istočni rub kanala jer da se isti proteže (izgrađen) na k. č. 1474/2. To iz razloga, što nije sporno da se kanal (cestovna građevina) nalazi na dijelu te čestice, a niti da se postupak izvlaštenja vodi za cijelu k. č. br. 1474/2.

 

19. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelj na predaju u neposredan posjed predmetnih nekretnina slobodnih od stvari i osoba, tuženika ili trećih osoba.

 

20. Nadalje, nije u pravu tužiteljica kada tvrdi da prvostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova postavljen na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 21. travnja 2022. i prije zaključenja rasprave u spis priložio troškovnik (list 303. - 306. spisa) jer da je prema odredbi članka 106. a ZPP-a  tuženik kao obveznik e-komunikacije sve podneske pa time i troškovnik trebao dostaviti putem e-komunikacije.

 

20.1. To iz razloga što se neovisno o načinu dostave, prema pravilima o podnescima, izjave koje se daju podneskom mogu, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda (članak 106. stavak 5. ZPP-a), a što znači da stranka, neovisno o tome je li "obveznik e-komunikacije", nije lišena prava da umjesto podneskom, svoje izjave daje usmeno na zapisnik kod parničnog suda.

 

21. Nije u pravu tužiteljica niti kada tvrdi da je odluka o visini troškova paušalna.

 

21.1. Na ročištu održanom 28. kolovoza 2014. tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora sa 10.001,00 kuna, a koja je mjerodavna za odluku o visini nagrade za zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT).

 

21.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podnio odgovor na tužbu (list 29. - 30. spisa), sedam obrazloženih podnesaka (24. rujna 2019. /list 113. - 117. spisa/, 30. srpnja 2019. /list 156. - 159. spisa/, 19. svibnja 2020. /list 198. - 200. spisa/, 3. studenog 2020. /206. - 208. spisa/, 11. svibnja 2021. /list 248. - 251. spisa/, 17. rujna 2021. /list 271. - 273. spisa/ i 13. prosinca 2012. /list 282. - 284. spisa/) i tri neobrazložena podneska (1. listopada 2019., 3. studenog 2020. i 5. ožujka 2021.).

 

21.3. Prema tome, neovisno o kojim obrazloženim podnescima se radi materijalno pravo nije primijenjeno na štetu tužiteljice kad je tuženiku za odgovor na tužbu i sedam obrazloženih podnesaka priznata nagrada za četiri obrazložena podneska po 100 bodova (Tbr. 8/1. OT).

 

21.4. Pravilno je odmjerena nagrada za zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku i na ročištima navedenim u točki 16. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

21.5. OT-om je određeno da će se za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, odvjetniku odmjeriti nagrada iz Tbr. 7. točke 1., 3., 6. i 7. (Tbr. 9/1. OT), a odredbom članka 155. stavkom 2. ZPP-a da se troškovi propisani tarifom odmjeravaju prema toj tarifi.

 

21.6. Na ročištima 4. rujna 2019. (list 161. - 163.), 11. studenog 2019. (list 181. - 182. spisa), 10. veljače 2021. (list 213. - 214. spisa), 16. ožujka 2021. (list 230. - 232. spisa), 18. svibnja 2021. (list 252. - 253. spisa), 20. listopada 2021. (list 274. spisa), 10. veljače 2022. (list 285. - 286. spisa) i 21. travnja 2022. (list 303. - 305. spisa) se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi, tako da tuženiku pripada pravo na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, za svako to ročište po Tbr. 9/1. OT, zbog čega se suprotni žalbeni navodi tužiteljice ne mogu prihvatiti.

 

21.7. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženik po nalogu suda na ime troškova očevida i vještačenja uplatio iznos od 4.500,00 kn (list 163. i 175. spisa) i da su tim sredstvima podmireni troškovi očevida i vještačenja, to je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku iznos od 4.500,00 kn, a ne kako ona navodi u iznosu 4.000,00 kn. To što je tužiteljica neosnovanim inzistiranjem na saslušanju vještaka prouzročila i naknadila daljnji trošak sudjelovanja vještaka na jednom ročištu, ne umanjuje njezinu dužnost da tuženiku naknadi trošak očevida i vještačenja u pisanom obliku u ukupnom iznosu od 4.500,00 kn, koji je tuženik podmirio.

 

28. Tužiteljici nisu priznati troškovi povodom žalbe protiv presude jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

29. N. je i osporavanje prvostupanjskog rješenja po tužiteljici.

 

30. To stoga, što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.), odnosno što tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a što jest jedna od kumulativno određenih pretpostavki iz navedene odredbe, bez ostvarenja koje nije moguće odrediti privremenu mjeru.

 

31. Prema tome, nije u pravu tužiteljica (predlagateljica osiguranja) kada tvrdi da je učinila postojanje svoje nenovčane tražbine vjerojatnom i druge pretpostavke za određivanje predložene mjere jer da je vlasnica nekretnina čiji posjed da je tuženik bespravno zauzeo prije 11 godina, da prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije pretpostavka za određivanje predložene privremen mjere i da je namjera tuženika - protivnika osiguranja upropastiti njezine nekretnine.

 

32. Tužiteljici (predlagateljici) osiguranja nije priznat trošak žalbe protiv rješenja jer nije uspjela sa istom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

33. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/2019-50 od 16. svibnja 2022. i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-879/2019-68 od 12. rujna 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužiteljici, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II) i izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 24. listopada 2023.

 

       Predsjednica Vijeća:

                                                                                              Nika Grospić Ivasović, v.r.