REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-116/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja ad/1 ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad/2 JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad/3 TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa pun. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 3. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Matea Barbira, odvjetnika u Vrgorcu i zakonskog zastupnika tužene ID, dana 18.12.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji i to KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], suvlasnici u dijelovima od po 1/3, nekretnine oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], pov. 313 m2, ZU 879, sve u k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici mjerenja Zlatana Polića, geometra, prikazana lomnim točkama 6-9, 12-22, 6, koja skica (od veljače 2024) se proglašava sastavnim dijelom ove presude, što im je tužena dužna priznati;

II. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini iz toč. 1., na svoje ime, i u opisanom omjeru uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog suda u Metkoviću, i to baš na nekretnini oznake k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 879, sve u k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, kao vlasnik za cijelo (1/1), da upravo u [adresa] egzistira dvostruka numeracija nekretnina, pa tako posjed tužitelja od 1-3 pada na dio nekretnine iz toč. 1., koja odgovara nekretninama u k. o. [katastarska općina], kao niže. Naime, kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar nekretnina Split, Ispostava Vrgorac, na nekretninama iz toč. 1 upisani su pravni prednici tužitelja, i to njihov djed, sada pok. TD (na nekretninama k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), te stric LD ( na nekretnini k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Kako je rečeno, za područje uže gradske jezgre grada [adresa], na snazi je dvostruka numeracija nekretnina, pa tako nekretnina iz toč. 1., u svojim dijelovima, odgovara dijelovima nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], sve u k. o. [katastarska općina], čijim preklopom tužitelji posjeduju i dio sudske k. č. zem. [katastarska čestica], za k. o. [katastarska općina], a na kojoj je u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisana Republika Hrvatska.

U svrhu pravilne identifikacije predmeta prijepora, tužitelji su izradili skicu mjerenja po tvrtki Polić j.d.o.o., koja prikazuje da njihov posjed pada na:

- dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 396, k. o. [katastarska općina], zk tijelo IV, u površini od 136 m2, prikazano u skici mjerenja likom 1, 2, 22, 21, 1,

- dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 49, k. o. [katastarska općina], zk tijelo I, prikazano u skici mjerenja likom 2- 6, 22, 2,

- k. č. zgr. [katastarska čestica], ZU 384, k. o. [katastarska općina], zk tijelo V, u površini od 25 m2, prikazano u skici mjerenja likom 9-12, 9, a koje sve nekretnine zajedno, uz ranije spomenutu k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odgovaraju k. č. [katastarska čestica] (dio), 759 (dio) i 760, sve u k. o. [katastarska općina]. Ukupna površina promatranih nekretnina iznosi 539 m2, a u naravi predstavljaju kuću i dvorište; U odnosu na k. č. [katastarska čestica], k. č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tužitelji su utvrđeni vlasnicima Presudom OS Metković, br. P 132/24, tako da je izostalo utvrđenje vlasništva na dijelu nekretnine iz toč. 1. Tužbe; Dakle, bez obzira na upise i zemljišno knjižno i katastarsko stanje (toč. 1. i 2. Tužbe), tužitelji su jedini i isključivi suvlasnici (u dijelovima od po 1/3) dijela k. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 313 m2, i to baš onog dijela koji je u skici mjerenja Zlatana Polića prikazan lomnim točkama 6-9, 12-22, 6, a to suvlasništvo temelje na Ugovoru o darovanju nekretnina od siječnja mjeseca 2017. godine, kojeg su zaključili sa svojim ocem VD. Nadalje, prednik VD to vlasništvo stječe osnovom Rješenja o nasljeđivanju iza smrti svog oca, sada pok. TD, koji je pored činjenice građenja objekta na predmetnoj nekretnini, ishodio upis posjeda i vlasnosti u katastarskom operatu, i to u P.L. br. 293, 496, za k. o. [katastarska općina]. Tužitelji su po darovnom ugovoru iz toč. III zahtjeva stupili u posjed dijela nekretnina iz toč. 1., i taj posjed je miran počev od revizije katastra pa do danas (60 tih godina). Vlasništvo je stečeno putem dosijedanja, kao i temeljem činjenice građenja objekta, budući se tom građenju nitko i nikada nije protivio. Ovo, zato, jer predmetna nekretnina, koja u svom obuhvatu predstavlja i nekretnine iz Presude ovog suda br. P 132/24, jest obiteljska kuća i dvorište (zemljište nužno za redovnu upotrebu građevine). Zk stanje na području [adresa] je nesređeno zadnjih 100 godina, na što ukazuje i sama kontradikcija između upisa u zk i katastarskom operatu, koji je uspostavljen za područje Grada Vrgorca s ciljem otklanjanja pogrešnih upisa. Dakle, zk stanje u odnosu na nekretnine iz toč. 1 je nesređeno su tužitelji Zahtjevom za mirno rješenje spora tuženoj predložili sklapanje Nagodbe u odnosu na dio k. č. zem. [katastarska čestica], u površini od 313 m2, i to baš onog dijela koji je u skici mjerenja Zlatana Polića prikazan lomnim točkama 6-9, 12-22, 6, koja skica od veljače 2024 se ima smatrati sastavnim dijelom eventualne Nagodbe, koja bi omogućila tužiteljima stjecanje osnova za parcelaciju i upis u zk; Zahtjev za mirno rješenje spora je predan pošti 08.01.2025. g. (preporučeno!) da bi dopisom tužene u spisu ODO-a u Metković, br. N-DO-4/25, ista tražila dopunu Zahtjeva za mirno rješenje spora i to na način da tužitelji pokrenu postupak osiguranja dokaza. Tužitelji nisu udovoljili zahtjevu tužene, i to dopisom od iz mjeseca veljače 2025 godine, a na koji se je tužena oglušila. Upravo iz ovog razloga tužitelj smatra Tužbu pravovremenom, budući zahtjev za mirno rješenje spora nije odbijen, usvojen, a prošao je zakonski rok propisan odredbom čl. 186. a. ZPP-a. Tužitelj je stava kako od trenutka dostave dopisa tužene iz veljače 2025. godine nije počeo teći novi rok za podnošenje zahtjeva za mirno rješenje.

2. Tužena u odgovoru na tužbu kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom od 07.02.2025. izrijekom je odbio pokretanje postupka osiguranja dokaza. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Vrgorca kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području te Županijske uprave za ceste Split. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Grad Vrgorac, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku.

Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.).

Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Među strankama je sporno tko je i od kada posjednik predmeta spora, te što je predmet spora bio kroz povijest u naravi/ stvarnoj kulturi, odnosno jesu li tužitelji stekli vlasništvo nekretnine darovanjem od oca, odnosno njegovi prednici dosjelošću.

4. Tijekom postupka izvedeni su predloženi dokazi pregledom svih isprava u spisu (izvadak iz zemljišne knjige ZK uložak [broj ZK uloška] s lista 4 spisa; posjedovni listovi s lista 5 i 6 spisa; podaci katastarskog plana, skica usklađenja s lista 7-10 spisa; ugovor o darovanju s lista 11 spisa; rješenje o nasljeđivanju O-21/2005 s lista 13 i 14 spisa; presuda zbog ogluhe P-132/2024 s lista 15-18 spisa; zapisnik s lica mjesta od 10. listopada 2025. s lista 42-44 spisa), uviđajem na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika te saslušanjem svjedoka ĐD, PD, DD i VD.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Naime, u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini kao zemljišnoknjižni vlasnik upisana je Republika Hrvatska (vidljivo iz Zk izvatka), pa je pasivna legitimacija tužene neupitna, obzirom da se radi o tužbu kojom se tužitelj želi upisati vlasnikom, uz istodobno brisanje postojećeg upisanog vlasnika.

7. Nadalje, iz očitovanja Grada Vrgorca, a kojeg je dao na ročištu lica mjesta dana10.10.2025.g, proizlazi da predmetna nekretnina ne predstavlja nerazvrstanu cestu.

8. Svjedoci CD, ĐD, ND, DD su jasno i detaljno iskazivali povijesni slijed stjecanja vlasništva, navodeći u bitnom da je otac tužitelja VD nekretninu naslijedio od svog oca CD, koji da bi predmetnu nekretninu kupio od obitelji Č, a potom izgradio kuću na svom zemljištu do 1980 godine. Tu činjenicu je potvrdio i otac tužitelja, VD.

10. Svjedoci su dali detaljne informacije o načinu korištenja nekretnine, a na licu mjesta se i sud uvjerio da je nekretnina već duže vremensko razdoblje pod utjecajem ljudske djelatnosti, što je bilo vidljivo i po zidovima koji omeđuje nekretninu, sa svih strana, obiteljskoj kući izgrađenoj unutar tih zidova, uređenom dvorištu u središtu Grada Vrgorca;

11. Iz Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Vrgorcu, br. O 21/05, sud utvrđuje da je prednik tužitelja, i to VD, nasljednik TD (oca), rođ. **.**.1930. g., umro dne 03.02.2025. g. , te da je upravo nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište, pripala u posjed i vlasništvo VD.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zlatana Polića, a koje vještvo je vještak razjasnio na licu mjesta, proizlazi da površina predmetne nekretnine iznosi 313 m2, da je to geometrijski dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Iz skice Polića od veljače 2024. g., jasno je, kako ovaj dio odgovara k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

13. Iz posjedovnog lista br. 293, k. o. [katastarska općina], sud nalazi da je nekretnina k. č. [katastarska čestica], upisana kao posjed djeda tužitelja, sada pok. TD.

14. Iz Presude Općinskog suda u Metkoviću, br. P 132/2024, sud utvrđuje da su tužitelji utvrđeni suvlasnicima, u dijelove od po 1/3, preostale površine zemljišta prikazane u skici vještaka Zlatana Polića, odnosno, površina zemljišta tužitelja identificirana za potrebe ovog postupka i postupka pod posl. br. P 132/2024 iznosi 539 m2, a u naravi su to kuća i dvorište.

15. Sud je poklonio vjeru svjedocima jer su dovoljno stari da mogu znati sve te bitne činjenice, lokalni su mještani, a iskazi su im podudarni, sukladno stanju lica mjesta, te vrlo životni, detaljni i logični.

16. Iz Ugovora o darovanju iz siječnja 2017. proizlazi da je VD darovao svojoj djeci – ovdje tužiteljima predmet spora, kao i predmet spora u parnici koja se vodila kod ovog suda br. P 132/24.

17. Iz fotografija lica mjesta, fotografija s geoportala, sud utvrđuje da je lice mjesta u svojim granicama evidentirano na službenim mapama, a nekretnina iz skice izmjere, odgovara fotografijama lica mjesta, koje je tužena predala u spis na roč. glavne rasprave od 03.12.2025.

18. Na ovako utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § (paragrafa) 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: „OGZ“), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: „ZOVO“), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: „ZV“).

19. Nekretnine se mogu steći, a time i njihov zakonit posjed (čl. 18. st. 1. ZV), na četiri načina: na temelju pravnog posla, odluke suda ili druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, što je danas propisano čl. 114. do 160. ZV, a ranije bivšim zakonima i pravnim pravilima koji su regulirali područje stvarnog prava. Što se tiče nasljeđivanja kao temelja stjecanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja. Prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio je čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

20. U konkretnom parničnom spisu, a na temelju iskaza saslušanih svjedoka, jasno proizlazi da je predmet spora prije 1970. godine bio omeđen starim suhozidima, da je bio u posjedu Č. Nadalje, djed tužitelja, je stupio u posjed 70 tih godina prošlog stoljeća, te nekretninu izgradio do 1980 godine. Vlasništvo i posjed TD je, jasno, prešao na oca tužitelja, koji je iste darovao svojoj djeci u dijelove od po 1/3.

21. U više odluka viših sudova je utvrđeno, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao: "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina. To jer je spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Izloženo pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske prihvaća i ovaj sud.

22. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U ono vrijeme, 1. siječnja 1997., kako to proizlazi iz raspravne građe, nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno za to nitko nije istako bilo kakvu primjedbu ili prigovor, a to niti ne proizlazi iz raspravne građe. Pritom se kod nevrijeđanja vlasničkih prava poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama (vlasnički list) ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

23. Odluka o troškovima postupka je izostala jer isti nije niti popisan.

24. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 18. prosinca 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na županijski sud, pisanim podneskom u 3 (tri) primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. ODO GUO Metković