REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 Pn-392/2021-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Brune Spiza, odvjetnika i punomoćnice tuženika OK, diplomirane pravnice, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od €4.778,02 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 24. lipnja 2020. godine pa do isplate, sve uz naknadu troškova ovog parničnog postupka u visini od € 1.788,44, također sa kamatom po prethodno navedenoj kamatnoj stopi od presuđenja do isplate.

O b r a z l o ž e nj e

Tužiteljica u tužbi navodi, da je dana 8. svibnja 2020. stradala u prometnoj nesreći kao putnica u autobusu linije 121 koji vozi od Črnomerca prema Karažniku. Kod križanja Ulice Bologne s Gornjim Vrapčem vozač autobusa Jaklin Marijan bio je prinuđen naglo i intenzivno kočiti radi izbjegavanja naleta na automobil koji se sa sporedne ceste uključivao na glavnu cestu. U silovitom kočenju tužiteljica je pala na pod autobusa i zadobila teške tjelesne ozljede radi kojih je kolima hitne medicinske pomoći dovezena u OB Sv. Duh. Na odjelu je boravila pet dana, a dijagnosticirane su ozljede u vidu prijeloma sakralne kosti s pomakom, natučenja glave s potresom mozga.Tuženik je u svojem spisu 70 AO 8079/2020 tužiteljici isplatio nesporni dio odštete u iznosu od 30.000,00 kn. II. Tužiteljica se devet mjeseci nakon ozljeđivanja liječila u kućnoj njezi, uglavnom uz ležanje i mirovanje. U času podnošenja tužbe još je izrazito nestabilna i nesigurna pri hodu, žali se na vrtoglavice i bol u zatiljnom dijelu glave. U predjelu zdjelice i leđa razvio se snažan kronični bolni sindrom. U sklopu liječenja tužiteljici je propisana potporno-rasteretna ortroza, preporučena za nošenje u periodima dnevne aktivnosti do najviše tri sata, u kontinuitetu do najviše tri tjedna. Tužiteljica traži preostalu odštetu neimovinske štete i predlaže da sud provede vještačenje koje će ocijeniti strah, bolove i trajne posljedice te sve nelagode koje tužiteljica trpi kroz vrijeme liječenja. Tužiteljica traži odštetu.

Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja od dana 08.05.2020. godine, pasivnu legitimaciju te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Tužitelj se obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, a u kojem mu je temeljem priložene dokumentacije dana 02.07.2020. godine sa osnova neimovinske i imovinske (nenovčane) štete isplatio iznos od 30.000,00 kuna. Isplatom navedenog iznosa 30.000,00 kuna, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik se ne protivi provođenju medicinskog vještačenja međutim prije provođenja istog predlaže temeljem odredbi čl. 108 ZPP-a obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije u izvorniku kao i cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona prije i poslije nezgode radi razgraničenja prijašnjih ozljeda od posljedica predmetnog ozljeđivanja. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je isti previsoko postavljen, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Radi iznijetog predlaže se sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova sudskih pristojbi tuženiku.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju u spisu predmeta, kao i dokaz medicinskim vještačenjima po dr. Jakši Filipoviću i dr. DK.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom da nije sporna dinamika nastanka štetnog događaja, ali jest visina i osnovanost utuženog potraživanja, izveden je dokaz prvo medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću. Vještak je naveo da je liječenje završeno 03.11.2021.Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 7 %. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, a manjeg intenziteta 75 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te blažeg 60 dana po štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 3h dnevno kroz 30 dana, a zatim 2h dnevno kroz 45 dana. Naruženje ne postoji.

Dr. DK, također stalni sudski vještak, naveo je u svojoj ekspertizi da su ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu s štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice po prijelomu križne kosti, a zaostale su i vrtoglavice nakon potresa mozga. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Nakon ozljeđivanja zaostale su povremene vrtoglavice. Na pregledima neurologa i ORL navodi se nestabilnost i nesigurnost održavanja ravnoteže. Pregled zdravstvenog kartona od 01.03.1999, do 05.11.2021. Prije ove povrede vrtoglavice se ne spominju, Tegobe s vratnom kralježnicom od 1999. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 7%. s kirurške strane, s neurološke strane trajne posljedice iznose 7 % zbog vrtoglavica i nestabilnosti, objedinjene posljedice iznose 12%. O tome se vještak konzultirao s dr. Filipovićem. Tužtieljica je trpjela bol intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 75 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te blažeg 60 dana po štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 3h dnevno kroz 30 dana, a zatim 2h dnevno kroz 45 dana. Naruženje ne postoji.

Vještak se usmeno očitovao i na ročištu, navodeći da su od strane tuženika izneseni prigovori na ocjenu trajnih posljedica kod tužiteljice koja je zadobila prijelom križne kosti tijela S3 kralješka, natučenje glave i potres mozga. Dijagnozu potresa mozga postavili su liječnici koji su liječili tužiteljicu. Vještaci ne postavljaju nikakve nove dijagnoze kojih nema u medicinskoj dokumentaciji. U dokumentaciji se navodi da je tužiteljica hospitalizirana u bolnici Sv. Duh gdje se verificiraju navedene ozljede. Nema sigurnih znakova gubitka svijesti, događaj ne rekonstruira (to znači da se događaja ne sjeća). Ima mučninu i povratila je. Na kontrolnom pregledu dana 17.6.2020. opisuje se smanjenje bolnosti uz vrtoglavice. Pregled ORL 12.3.2021. na njemu se opisuje nesigurnost održavanja ravnoteže. Na kliničkom pregledu vještaka navodi da ima tegobe pri dužem sjedenju i hodanju. Navodi da nije u mogućnosti hodati vani bez pratnje iz razloga zanošenja uslijed vrtoglavice. Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice po prijelomu križne kosti, a zaostale su i vrtoglavice. Na pregledima neurologa i ORL navodi se nestabilnost i nesigurnost održavanja ravnoteže.

Pregled zdravstvenog kartona od 1.3.1999. do 5.11.2021. prije ove povrede vrtoglavice se ne spominju u zdravstvenom kartonu liječnika opće prakse. Zaključak: u med. dokumentaciji postavljena je dijagnoza potresa mozga i natučenja glave nakon čega su nastale vrtoglavice koje prije predmetnog štetnog događaja nije imala. Nije se sjećala tog događaja pri čemu se nije sjećala da li je bila u nesvijesti ili nije. Što se tiče objedinjene ocjene trajnih posljedica od strane oba vještaka ona je donesena zajednički o čemu smo se prije toga dogovorili i konzultirali dr. Filipović i on (list 148 spisa).

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještaci je detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno duševne bolove, fizičke bolove i strah te trajne posljedice budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1947. godine), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovim osnovama u ukupnom iznosu od €4.772,02 po svim osnovama, sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50% za neimovinsku štetu, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine iznosi € 4.747,71, točno onako kako je i tužiteljica zatražila u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Odluka je donesena uzimajući u obzir prethodno navedeno kao i notorne činjenice ekonomske krize i podivljale inflacije), kao i nespornu visinu sasta tuđe pomoć i njege od €4 (l. 174) te činjenicu već prethodno uplaćenog iznosa od strane tuženika u visini od 30.000,00 kuna / €3984,06.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : zastupanje u mirnom postupku 100 bodova Tbr 7/1, sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, ročište 30. rujna 2021. godine 100 bodova Tbr. 9/1, podnesak 07. siječnja 2025. godine Tbr. 8/1, ročište 02. travnja 2025. godine i 16. srpnja 2025. godine svako po 50 bodova Tbr. 9/3, te ročište 05. studenog 2025. godine 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 7.518,00 kuna, uz PDV-t 25% 9.397,50 kuna / € 1.248. Na ovaj trošak sud dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu €47,12, trošak 2 vještačenja po €199,08 i 200 i pristojbe na ovu odluku €94,24 - ukupno € 1.788,44.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju materijalni trošak odvjetničkog ureda, požurnice ili nisu bili neophodni za vođenje postupka (čl. 155 ZPP-a).

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je u cijelosti podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i sa tri odluke Županijskog suda u Zagrebu iz ove godine.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku €94,24

2. tuženiku po pun.