REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1075/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja HJ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik MJ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, Međunarodni cestovni granični prijelaz Duboševica, Gaj 2, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba DJ, radi otkaza kratkotrajnog boravka, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Beli Manastir, broj: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I-216-04/23-04/120 od 22. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika broj: 511-07-32-23-2, KLASA: NK UP/I-216- 04/23-04/120 od 22. kolovoza 2023. u točki 1. određeno je da se tužitelju, državljaninu Republike Srbije, nositelju putne isprave broj: 016833028 izdane 24. lipnja 2022., otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 mjeseca računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen. U točki 2. određeno je da tužitelju prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se rok za dragovoljni odlazak od 7 dana u kojem je dužan napustiti EGP, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja. Točkom 3. određeno je da će se tužitelj prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku za dobrovoljni odlazak iz točke 2. Prema točki 4. osporavanog rješenja, tužitelj je ujedno dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika u cijelosti. Citira dijelove obrazloženja osporavanog rješenja i navodi kako je tuženik na temelju izjave tužitelja dane u upravnom postupku zauzeo stav kako je tužitelj postupio protivno članku 56. stavku 1. točki 5. Zakona o strancima (''Narodne novine'', broj: 133/20., 114/22. i 151/22., dalje: Zakon o strancima) jer kratkotrajni boravak neće koristiti u namjeravanu svrhu (turistički posjet) nego da je imao namjeru raditi bez dokumentacije potrebne za rad državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj.

2.1. Smatra da se odredba članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj kratkotrajni boravak koristio protivno prijavljene namjeravane svrhe boravka u Republici Hrvatskoj, a što tuženik nije učinio. Ističe kako tužitelj u vremenskom rasponu od ulaska na teritorij Republike Hrvatske pa do policijskog postupanja nije niti mogao započeti izvršavati namjeravanu svrhu, a u konačnici da nije ni imao namjeru koris titi svoj boravak na području Republike Hrvatske, već na području Liberlanda – Gornja Siga, a koje područje ne pripada Republici Hrvatskoj, odnosno Republika Hrvatska nema jurisdikciju na istome.

2.2. Nadalje, osporava tuženikovo prejudiciranje tužiteljevih budućih radnji kao ''sljedbenika Liberlanda'' te iznosi navode u vezi teritorijalne pripadnosti područja Gornje Sige na kojem se nalazi tzv. ''Slobodna Republika Liberland'' za koje područje tvrdi kako ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Nadalje, smatra kako diplomatske note same po sebi ne predstavljaju izvor međunarodnog prava iz kojih se može izvoditi stav o postojanju i utvrđenju teritorija određene države na određenom geografskom području, već da mogu predstavljati jedino instituti međunarodnog prava kao primjerice međunarodna priznanja, bilateralni sporazumi, arbitražni pravorjeci i sl.

2.3. Predlaže Sudu provesti očevid na licu mjesta uz vještaka mjernika, izvršiti uvid u međunarodne ugovore i propise koji uređuju državnu granicu i prostorni plan te saslušati tužitelja i svjedoke. Predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka tuženik osporava tvrdnju tužitelja da je nepravilno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio odredbu članka 56. stavka 1. Zakona o strancima. Činjenično stanje utvrđeno je na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu zatjecanja tužitelja. Pojašnjava da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao iz Mađarske 21. kolovoza 2023., zajedno s još dvojicom državljana Srbije, isključivo s namjerom odlaska na područje naziva Gornja Siga, gdje je i zatečen 22. kolovoza 2023., a gdje se od 2015. godine okupljaju sljedbenici virtualne, nepostojeće države zvane ''Liberland'', s namjerom da na navedenom području do 25. kolovoza 2023. obavljaju razne poslove (krčenje šikare košnja trave i drugi poslovi koji bi bili potrebni), bez radne dokumentacije te uz naknadu od 50 eura po danu. Napominje kako sljedbenici navedene nepostojeće države na području Gornje Sige od 2015. godine smišljeno i planski provode razne provokativne aktivnosti na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njezine sigurnosti, kao i sigurnosti susjednih država, ignoriraju i osporavaju službena rješenja hrvatskih institucija, otežavaju redovne poslove policijskim službenicima te uznemiruju lokalno baranjsko stanovništvo. U navedenom je vremenu na tom području, samo od strane policije, evidentirano preko osamdeset raznih vrsta prekršaja te procesuirano sukladno zakonskim propisima, dok je tijekom 2023. godine na području Gornje Sige zabilježeno preko trideset raznih protupravnih radnji, zbog kojih su sljedbenici tzv „Liberlanda" procesuirani od strane policijskih službenika, raznih inspekcija Državnog inspektorata, Lučke kapetanije te Službe Šumarske i lovne inspekcije. Stoga navodi da je osnovano zaključeno kako tužitelj nije opravdao svrhu kratkotrajnog boravka, odnosno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe.

3.1. Ističe kako je boravak tužitelja započeo samim ulaskom na područje Republike Hrvatske u svrhu obavljanja raznih poslova kojima je krajnji cilj promoviranje virtualne, odnosno nepostojeće države ''Liberland. Pojašnjava kako su razlozi za otkaz kratkotrajnog boravka propisani člankom 56. stavkom 1. Zakona o strancima na temelju kojega je i doneseno osporavano rješenje, a u obrazloženju kojega je navedeno kako je utvrđeno da tužitelj svoj boravak nije i neće koristiti u turističke svrhe, nego u svrhu rada, odnosno promoviranja virtualne, nepostojeće države ''Liberland''.

3.2. Naime, tužitelj smatra turističkim boravkom svoju namjeru boravka (kampiranja) i obavljanja raznih poslova na području Gornje Sige. Iz tužiteljeve izjave zaključeno je kako postoji sumnja da će tužitelj tijekom svog boravka činiti prekršaje. U prilog tome ide i način dolaska na područje Gornje Sige, gdje je isti, došao preko Mađarske, svjesno izbjegavajući ulaz u Republiku Hrvatsku preko Graničnog prijelaza Batina, zbog bojazni kako će mu odbiti ulazak jer je bio svjestan da kao državljanin treće zemlje, odnosno Republike Srbije, ne može raditi u Republici Hrvatskoj bez potrebne dokumentacije. Pojašnjava kako je kampiranje definirano Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, kojim je ujedno propisana i zabrana kampiranja izvan kampova i područja koja lokalne jedinice određuju kao mjesta izvan kampova dozvoljenih za kampiranje. Što se obavljanja poslova tiče, rad državljana trećih zemalja reguliran je Zakonom o strancima te drugim zakonskim i podzakonskim propisima koji reguliraju radni odnos. Stoga, samo kampiranje protivno odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno rad bez radno pravne dokumentacije, protivan je odredbama Zakona o strancima i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji reguliraju radni odnos, predstavlja prekršaj pa pravilno zaključeno da postoji opravdana sumnja kako tužitelj svoj boravak neće koristiti u namjeravane (turističke) svrhe. Nezakonito kampiranje, odnosno nezakoniti rad ne potpadaju pod turističke svrhe. U prilog tome koja je svrha boravka osoba na području Gornje Sige govori i činjenica kako je na tom području, od strane djelatnika pravne osobe Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Batina, a temeljem rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, uklonjeno više bespravno sagrađenih objekata, te građevinskog materijala zatečenog na navedenom području.

3.3. Vezano uz navode tužitelja kako bi sve eventualne radnje obavljao na području na kojem Republika Hrvatska nema jurisdikciju, tuženik ističe kako se radi o području čiju državnu pripadnost tek treba utvrditi u nekom od budućih postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije. Smatra kako tužitelj želi anakronim i netočnim tumačenjem međunarodnog prava područje Gornje Sige prikazati kao ničiju zemlju (lat. terra nullius), odnosno stvaranje novog međunarodnog subjekta ''Slobodna Republika Liberland" što ne odgovara stvarnom međunarodnopravnom teritorijalnom statusu spomenute lokacije zato što je ta lokacija, pored još nekoliko uz obale Dunava, predmet pregovora o točnom i končanom razgraničenju između Republike Hrvatske i Republike Srbije te ujedno i zato što te dvije susjedne države nikada nisu smatrale tu lokaciju ničijom zemljom. Pojašnjava kako do okončanja postupaka razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije navedeno područje, sukladno bilateralnom dogovoru između dvije države, pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti.

3.4. Ističe kako se prilikom kontrole kretanja i boravka državljana trećih zemalja utvrđuju svi uvjeti iz članka 56. stavka 1. Zakona o strancima i u slučaju da utvrdi ijedan razlog Ministarstvo unutarnjih poslova, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazuje kratkotrajni boravak. U predmetnom članku navedeno je pet razloga zbog kojih će se otkazati kratkotrajni boravak te pored postojanja opravdane sumnje da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu (točka 5.), obveza donošenja rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka državljaninu treće države postoji i ako on ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka (točka 2.).

3.5. Također, navodi da su odluke vezane uz povratak donesene na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, te su u obzir uzete i sve okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima. Izrečena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj određena je na temelju olakotnih i otegotnih okolnosti i u skladu je s propisanim zakonskim rasponom te je jednaka propisanom minimumu, a trajala je od 22. kolovoza 2023. do 22. rujna 2023. Odredba vezana uz napuštanje Europskog gospodarskog prostora primijenjena je u skladu sa člankom 184. stavcima 1. i 3. Zakona o strancima. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu na daljinu 17. prosinca 2025. te je strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., dalje: ZUS), pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja ostala je u cijelosti kod svih navoda iz tužbe te dokaznih prijedloga. Prigovorila je mjesnoj i stvarnoj nadležnosti suda kao i potpisu službene osobe na osporavanom aktu zbog čega je predložila i provođenje grafološkog vještačenja. Nadalje, pozvala se na dopise Županijskog suda i Državnog odvjetništva dostavljene u spis, a u prilog tvrdnjama o nenadležnosti tijela Republike Hrvatske traži uvid u spis upravnog postupka. Nadalje, ista je inzistirala da se u zapisnik navedu adrese predloženih svjedoka i to EJ, [adresa], JJ, [adresa], H, OJ, [adresa], Bromy, UJ, M 10, Batina, HJD, [adresa], Batina, a koje svjedoke predlaže ispitati na okolnosti da tužitelj nije nezakonito boravio niti koristio boravak na području na kojem se nalaze.

4.2. Službena osoba tuženika ostala je kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog akta i svih navoda iz odgovora na tužbu. Pozvala se na pravni stav Visokog upravnog suda iz presude kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1302/202 te na javno objavljenu praksu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Ppž-564/2024 od 03. srpnja 2024. Izjavila je da se protivi grafološkom vještačenju jer je rješenje potpisano sukladno zakonskim i podzakonskim aktima po ovlaštenju nadređene osobe.

4.3. Na održanoj raspravi Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem očevida uz vještaka mjernika, saslušanje tužitelja i svjedoka koje je tužitelj predložio u tužbi te grafološkog vještačenja potpisa na osporavanom aktu. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje očevida uz vještaka mjernika jer predmetni dokaz nije potreban za donošenje odluke u ovome sporu, a dokazni prijedlog tužitelja za grafološkim vještačenjem potpisa službene osobe na osporavanom rješenju smatra odugovlačećim, tim više što tužitelj nije ni iznio okolnosti zbog kojih bi taj potpis bio doveden u sumnju. Nadalje, dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja Sud je odbio jer tužitelji nije naveo na koje okolnosti bi isti trebao biti saslušan, a ujedno tužitelj je već bio saslušan tijekom upravnog postupka, a isto tako odbijen je i dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka jer su i predloženi svjedoci, kao i tužitelj bili u obvezi napustiti Republiku Hrvatsku u roku od 7 dana od dana primitka osporavanog rješenja te bi daljnje odgađanje rješenja ovoga spora bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, uzrokovalo bi nepotrebne troškove, a iz dokumentacije u spisu moguće je izvući zaključak o svim odlučnim činjenicama za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

5. Stvarna nadležnost Suda za postupanje u ovoj upravnoj stvari temelji se na članku 12. stavku 2. točki 1. ZUS-a prema kojem Upravni sudovi odlučuju o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela, a mjesna nadležnost temelji se na članku 13. stavku 2. ZUS-a kojim je određeno da ako tužitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u [adresa], mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa je proizlazi da je tuženik osporavanim rješenjem od 22. kolovoza 2023., donesenim po službenoj dužnosti, otkazao kratkotrajni boravak tužitelju, pozivom na propisano člankom 56. stavkom 1. i člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima.

8. Prema članku 56. stavku 1. Zakona o strancima Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako: 1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, 2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, 3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, 4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj, 5. postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu. Stavkom 2. toga članka određeno je da se rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca. Stavkom 3. određeno je da protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

9. Člankom 186. stavkom 1. Zakona o strancima određeno je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku. Prema stavku 2. toga članka ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

10. Nadalje, prema članku 184. stavku 1. Zakona o strancima državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Prema stavku 2. rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP -a. Prema stavku 3. istog članka prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana. Nadalje, prema stavku 6. toga članka rok za dragovoljni odlazak državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja državljanina treće zemlje na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.

11. Prilikom nadzora zakonitosti kretanja i boravka stranca u skladu s člankom 239. Zakona o strancima, tužitelj je 22. kolovoza 2023. saslušan, a o čemu spisu tuženika prileži Zapisnik KLASA: NK UP/I-216-04/23-04/120, BROJ: 511-07-32-23-1 od 22. kolovoza 2023.

11.1. Iz tužiteljeve izjave dane na predmetni zapisnik proizlazi da je 21. kolovoza 2023. u popodnevnim satima iz Sombora, Republika Srbija, osobnim vozilom kojom je upravljao njegov kolega D, zajedno s nećakom ŽJ i prijateljem od nećaka AJ, državljanima Republike Srbije, preko Mađarske došao u Republiku Hrvatsku, na pristanište borova u mjesto Batina oko 20,00 sati, nakon čega se D s osobnim vozilom vratio u Republiku Srbiju, a oni su čekali do 21,30 sati kada je po njih došao brod koji ih je odvezao na prostor Gornje Sige. Na upit službene osobe zašto je išao na područje Gornje Sige tužitelj je izjavio da ga je prethodno putem telefona nazvao češki državljanin EJ te ga zamolio da dođe na područje Gornje Sige i da ako ima još nekoga neka ga povede kako bi tamo radili, krčili šikaru, kosili i radili sve druge poslove koji bi bili potrebni. Nadalje, na upit je li za to trebao biti plaćen izjavio je da su trebali dobiti 50 eura po danu rada, a planirali su raditi do 25. kolovoza 2023. kada bi se vratili u Republiku Srbiju. Također, na upit zašto je u Republiku Hrvatsku išao preko Mađarske kada mu je preko graničnog prijelaza Batina puno bliže, tužitelj je izjavio da je svjestan kako kao državljanin treće države, odnosno Republike Srbije ne može raditi u Republici Hrvatskoj bez potrebne dokumentacije, a samim time se bojao da ga policijski službenici na graničnom prijelazu Batina ne bi vratili, pa je iskoristio činjenicu da je Republika Hrvatska u Schengenskom prostoru i na taj način ušao u Republiku Hrvatsku. Izjavio je da mu je žao ako je počinio bilo kakvu protupravnu radnju, ali da je zbog teške financijske situacije želio zaraditi novce. Na upit voditelja postupka izjavio je kako ne posjeduje odobrenje za boravka u drugoj državi članici niti ima članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj ili drugih sveza sa Republikom Hrvatskom. Na zapisnik nije imao primjedbi te je isti potpisao.

12. S obzirom na tužbene navode i dokazne prijedloge, valja reći kako predmet ovog spora nije utvrđivanje državne granice Republike Hrvatske, na koje okolnosti tužitelj neosnovano predlaže provođenje očevida te pribavljanje podataka od nadležnih tijela, međutim, s obzirom na tvrdnje tužitelja kako na području Gornje Sige na kojemu se nalazi tzv. "Slobodna Republika Liberland" ne postoji jurisdikcija Republike Hrvatske i zbog okolnosti radi kojih je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak, Sud je izvršio uvid u spisu dostavljenu diplomatsku notu broj: 4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske te diplomatsku notu broj: 83/23 Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije.

12.1. Iz diplomatske note broj 4513/2023 proizlazi da se njome Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije obavještava o provođenju nadzora i kontrole na području Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije, a radi osiguranja nadzora vanjske granice Republike Hrvatske s obzirom na to da je vanjska granica Republike Hrvatske od 1. srpnja 2013. ujedno vanjska granica Europske Unije, a od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora. Diplomatskom notom broj: 83-2/23 Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije primilo je k znanju tu obavijest i navelo da dijeli mišljenje da će se uspostavljanjem vlasti i nadzora na tom dijelu teritorija spriječiti proglašavanje ničije zemlje (Terra Nullius) i onemogućiti zaposjedanje i ilegalno kretanje osoba. U obje diplomatske note izražena je spremnost svake strane za daljnje pregovore o utvrđivanju granice.

12.2. Stoga, iako tužitelj osnovano navodi kako diplomatske note same po sebi ne predstavljaju izvor međunarodnog prava iz kojih se može izvoditi stav o postojanju i utvrđenju teritorija određene države na određenom geografskom području, valja reći kako diplomatske note predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država odnosno radi se o prihvaćenom način međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja oko nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području.

12.3. Naime, u vezi spornog razgraničenja postoji dvojba treba li se granica između Republike Hrvatske i Republike Srbije prostirati sredinom toka Dunava ili granicama katastarskih općina, a s obzirom na današnji tok rijeke Dunav. Pri tome Republika Hrvatska smatra da granica treba pratiti granice katastarskih općina, a Republika Srbija da granica treba pratiti sredinu toka Dunava, što će biti ili predmet sporazuma ili međunarodne arbitraže. Stoga su netočne tvrdnje tužitelja da je područje Gornje Sige slobodno, odnosno ''terra nullius - ničija zemlja'' na koju nitko ne polaže pravo i ne želi preuzeti nadzor, već je to područje sporno s obzirom na različita viđenja razgraničenja dvije države.

12.4. Dakle, područje Gornje Sige na kojem je tzv. "Slobodna Republika Liberland" i na kojem području je tužitelj planirao obavljati rad bez potrebnih dozvola do 25. kolovoza 2023. područje je pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela Republike Hrvatske, a tzv. "Slobodna Republika Liberland" nije međunarodno priznata država i nema nikakvu vlast na području na kojemu tužitelj tvrdi da se ona nalazi.

13. Prema članku 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

13.1. Republika Hrvatska je u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Europske unije dužna provoditi odgovarajući nadzor vanjske granice Republike Hrvatske, jer je od 1. srpnja 2013. vanjska granica Republike Hrvatske ujedno granica Europske Unije, a koja je od 1. siječnja 2023. i vanjska granica Schengenskog prostora.

14. Da tužitelj kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj ne bi i nije koristio isti u turističke svrhe niti je opravdao svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka proizlazi već iz same izjave tužitelja dane na zapisnik od 22. kolovoza 2023. u kojoj navodi da je na područje Gornje Sige došao po pozivu češkog državljanina FJ s namjerom da upravo na tom području do 25. kolovoza 2023. obavlja poslove koji uključuju krčenje šikare, košenje i drugo, a za koji rad je trebao biti plaćen 50 eura po danu rada pri čemu je znao da mu kao državljaninu Republike Srbije rad bez potrebne dozvole nije dopušten. Stoga Sud smatra irelevantnim je li koristio ili će koristiti svoj boravak u izrečenu svrhu.

14.1. Dakle, prema mišljenju ovoga Suda, dovoljno je stoga da postoji opravdana sumnja da tužitelj kratkotrajni boravak tužitelj neće koristiti u namjeravanu, turističku svrhu i da s obzirom na iskazan cilj obavljanja nezakonitog rada postoji i opravdana sumnje da će činiti prekršaje (obavljati rad bez dozvole i dr.), a što je potrebno prevenirati. To posebno s obzirom da je na području Gornje Sige zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države ''Liberland'' koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

14.2. Vezano za navode tužitelja glede gramatičko-teleološkog tumačenja članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima koja predviđa opravdanu sumnju da se kratkotrajni boravak nije koristio u namjeravanu svrhu, valja reći da je u konkretnom slučaju, s obzirom na iskaz tužitelja i njegove namjere koje nisu turističke prirode (članak 56. stavak 1. točka 5.) i koje ne opravdavaju njegov kratkotrajni boravak (članak 56. stavak 1. točka 2.), odredbu članka 56. stavak 1. Zakona o potrebno tumačiti u skladu s ciljem iste, a to je onemogućiti daljnji boravak državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj koji za isti ne ispunjava potrebne uvjete.

15. Tužitelju je zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj određena na samo 1 mjesec s obzirom na sporne namjere, pa nema zapreke da tužitelj istekom te preventivne mjere, a radi odmora i upoznavanja Republike Hrvatske, ponovno ostvari svoje pravo kratkotrajnog boravka.

16. Slijedom navedenoga, prema mišljenju ovoga Suda opravdano je tužitelju otkazan kratkotrajni boravak i određena zabrana ulaska i boravka u roku od 1 mjeseca u Republici Hrvatskoj te je tuženik zakonito donio osporavano rješenje. Stoga je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

17. Kako tužitelj nije uspio u sporu, ne pripada mu ni zatraženi trošak pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 18. prosinca 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome Sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis