REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-129/2025-17.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puran, odvjetniku iz Bjelovara, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika-protutužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, OIB: 16581678738, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika ĐS, odvjetnika u odvjetničkom uredu Jugoslava Puran, te punomoćnice tuženika- protutužitelja odvjetnice Nataše Ružička, na ročištu 18. prosinca 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženiku-protutužitelju VS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.963,37 EUR (sedam- tisuća-devetsto-šezdeset-tri eura i trideset-sedam centi), sa zakonskom zateznom kamatom koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 3.981,68 EUR počam od 1. siječnja 2014. godine do isplate, te na iznos od 3.981,68 EUR Kn počam od 1. siječnja 2015. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj LS iz [adresa] podnio je 12. listopada 2018. tužbu protiv tuženika VS iz [adresa] radi utvrđenja da je raskinut ugovor o kupoprodaji i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da je krajem srpnja 2013. tuženiku posudio - dao na besplatno korištenje priključno vozilo - prikolicu sa samoistovarivačem reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku posudbe priključno vozilo bilo odjavljeno (od 09. srpnja 2012.), da je inače u dokumentaciji bila navedena kao dio osnovnih sredstava tužiteljeva autoprijevozničkog obrta koji je odjavljen, da je u trenutku posudbe dogovor stranaka bio da će tuženik za potrebe obavljanja poslova na svom poljoprivrednom gospodarstvu koristiti prikolicu dok ne završi sezona poljoprivrednih radova - prijevoza sijena i slame, da je negdje u jesen 2013. godine tužitelj odlučio, nakon što mu je kamion bio uništen, prodati prikolicu te mu je u pregovorima s potencijalnim kupcima ponuđen iznos od oko 105.000,00 Kn kao tržišna vrijednost prikolice, da je tužitelj tuženiku ponudio da on za taj iznos kupi prikolicu jer se nalazila kod njega i očigledno mu je bila potrebna, s čime se tuženik suglasio i sklopili su usmeni ugovor o kupoprodaji, međutim, tuženik nije tužitelju odmah isplatio kupoprodajnu cijenu, već je to obećao učiniti nakon što mu bude plaćen kukuruz i soja roda 2013., što je prema redovitom tijeku stvari trebalo biti u proljeće 2014., da se tužitelj tuženiku obratio 2014. godine kada se vratio iz Kanade, međutim tuženik mu je rekao da ne može platiti kupovninu jer mu nije isplaćen novac za isporuku kukuruza od strane Prodanić d.o.o. vlasnika SS te od Lipak d.o.o., da je tužitelj poznajući opću tešku situaciju u poljoprivredi pristao da se isplata kupovnine prolongira za još godinu dana do kraja ljeta 2015. godine kada tuženiku bude isplaćen novac za požnjevenu pšenicu, da je u ljeto 2015. ponovno od tuženika zatražio isplatu no on se ponovno opravdavao da nema novca i da je urod pšenice gotovo propao, da kad je tužitelj 2016. godine ponovno došao iz Kanade tuženik je opet rekao da nema sredstava za isplatu i da će mu platiti kada njegova majka realizira prodaju nekretnina u BIH, da su se izgovori tuženika ponavljali i 2017. i tada je tužitelju postalo očigledno da tuženik ne namjerava ni vratiti niti platiti prikolicu, da je potom odlučio uzeti svoju prikolicu s tuženikovog imanja i to je i učinio dana 9. rujna 2017., da su se potom stranke verbalno sukobile u Kaštelu, da je prilikom uzimanja svoje prikolice i prilikom razgovora s tuženikom u Kaštelu izjavio kako raskida usmeno sklopljeni kupoprodajni ugovor, da je ugovor raskinut zbog neispunjenja tuženikove obveze i po samom zakonu sukladno čl.361. i 362. Zakona o obveznim odnosima, da je vrijednost prikolice u trenutku predaje u posjed tuženiku iznosila oko 105.000,00 Kn, a uslijed konstantnog korištenja od strane tuženika kroz nekoliko godina je njena vrijednost umanjena za iznos od minimalno 80.000,00 Kn i sada vrijedi oko 25.000,00 Kn, pa tužitelj zahtijeva da mu tuženik temeljem čl.360. Zakona o obveznim odnosima nadoknadi običnu štetu koja se sastoji u umanjenju vrijednosti predmetne prikolice u iznosu od 80.000,00 Kn, a zahtijeva i da mu tuženik nadoknadi izgubljenu dobit, kao drugi vid štete, koja proizlazi iz činjenice da bi tužitelj iznajmljivanjem prikolice godišnje zaradio barem 4.500,00 Kn, stoga od 2013. godine do 09. rujna 2017. godine kada je povratio prikolicu u svoj posjed, zahtijeva isplatu iznosa od 22.500,00 Kn, pa, pored utvrđenja da je ugovor raskinut 09. rujna 2017. godine, na ime naknade štete potražuje iznos od ukupno 102.500,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 09. rujna 2017. godine do isplate, te naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 19. prosinca 2018. tuženik se općenito usprotivio tužbi, a u podnesku od 19. veljače 2019. godine naveo je u bitnome da priznaje činjenicu da je predmetna prikolica bila u posjedu tuženika od ljeta 2013. godine do 09. rujna 2017. godine kada ju je tužitelj nasilno oduzeo iz posjeda tuženika povodom čega se protiv tužitelja vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem K-513/2018. radi kaznenog djela protupravne naplate, da je predmetna prikolica u posjed tuženika došla jer su konji u vlasništvu tužitelja nanijeli štetu na tuženikovim usjevima kukuruza, soje, pšenice i na livadama pa su stranke postigle dogovor da će tužitelj nadoknaditi štetu tuženiku u mirnom postupku, da je potom tužitelj predao tuženiku na besplatnu uporabu predmetnu prikolicu kao izraz dobre volje i zahvalnosti obzirom da je tuženik pristao ne pokretati protiv tužitelja postupak za naknadu štete na usjevima a u studenom 2013. godine tužitelj je tuženiku ponudio prodaju prikolice i tuženik je na to pristao te su usmeno dogovorili uvjete kupoprodaje na način da cijena iznosi 90.000,00 Kn a od tog iznosa ima se odbiti iznos štete na usjevima u iznosu od 20.000,00 Kn te je dogovoreno da će tuženik u nekoliko rata isplatiti prikolicu a konačna isplata biti će prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora i prijenosa prava vlasništva, da je tuženik krajem 2013. godine predao tužitelju na ime kupoprodajne cijene 25.000,00 Kn, a zatim krajem 2014. godine 30.000,00 Kn, potom je po uputi tuženika PS iz [adresa] predao tužitelju krajem 2013. godine iznos od 5.000,00 Kn koji je dugovao tuženiku, dakle, tuženik je isplatio tužitelju ukupno na ime kupoprodajne cijene 60.000,00 Kn i za isplatiti je preostalo još 10.000,00 Kn, da je u čitavom periodu od usmeno dogovorene kupoprodaje pa do nasilnog oduzimanja prikolice iz posjeda tuženika, tuženik opetovano pozivao tužitelja da se pristupi potpisu kupoprodajnog ugovora i prijenosu prava vlasništva te konačnoj isplati kupoprodajne cijene, da je nakon toga tužitelj najprije u jednom trenu zatražio od tuženika da mu u cijelosti isplati kupoprodajnu cijenu prije potpisa kupoprodajnog ugovora, što je tuženik odbio, a potom je bez ikakve prethodne izjave o raskidu ili najave raskida ugovora o kupoprodaji dana 07. rujna 2017. godine pristupio u dvorište tuženika i iz njega uz korištenje fizičke sile i prijetnje odvezao predmetnu prikolicu, da su neistiniti navodi tužbe da bi tuženik odugovlačio s isplatom cijene, da je netočno da bi se stranke srele 28. kolovoza 2017. godine na kramu u Kreštelovcu kako to navodi tužitelj, a niti je ikada tuženik bio u društvu RS ili FS, da je dakle tuženik u cijelosti postupio sukladno usmenom ugovoru o kupoprodaji te je preostala obveza isplate iznosa od 10.000,00 Kn što je trebao izvršiti prilikom prijenosa prava vlasništva, a do čega nije došlo zbog tužiteljevog odustanka od prodaje izjavljenog konkludentnom radnjom, odnosno oduzimanjem prikolice iz posjeda tuženika 09. rujna 2017. godine, da je kupoprodajna cijena iznosila 90.000,00 Kn, a ne 105.000,00 Kn kako se neistinito navodi u tužbi i tuženik je prikolicu koristio kroz vremenski period od 4 godine, a ne 5 godina. Nadalje tuženik osporava da bi vrijednost prikolice uslijed korištenja od strane tuženika bila umanjena za iznos od 80.000,00 Kn, a tužitelj također neosnovano potražuje i iznos od 4.500,00 Kn godišnje na ime izgubljenog najma za prikolicu obzirom da tužitelj za taj iznos nije mogao godišnje iznajmiti prikolicu jer je tužiteljev autoprijevoznički obrt odjavljen 31. prosinca 2010. godine a prikolica je odjavljena s danom 09. srpnja 2012. godine, da je tuženik cijelo vrijeme posjedovanja bio pošteni posjednik te je do raskida ugovora došlo upravo voljom tužitelja a ne zbog neispunjenja obveze od strane tuženika, pa tužitelj nema pravo potraživati naknadu štete od tuženika ni obične štete niti izmakle dobiti,

te je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, pa s obzirom da je tuženik isplatio tužitelju na ime kupoprodajne cijene iznos od 30.000,00 Kn krajem 2013. godine (25.000,00 Kn osobno te 5.000,00 Kn PS po nalogu tuženika), te daljnji iznos od 30.000,00 Kn krajem 2014. godine, sve temeljem ugovora o kupoprodaji prikolice koji je voljom tužitelja raskinut 07. rujna 2017. godine, te koji iznos tužitelj odbija dobrovoljno isplatiti tuženiku, tuženik postavlja sljedeći protutužbeni zahtjev kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 60.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 30.000,00 Kn od 01. siječnja 2014. godine do isplate i na iznos od 30.000,00 Kn počam od 01. siječnja 2015. godine do isplate, kao i naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U podnesku od 26. ožujka 2019. godine tužitelj se u cijelosti usprotivio protutužbi osporivši da bi mu tuženik osobno ili putem PS isplatio bilo kakav iznos na ime kupnje prikolice, te da bi njegovi konji uzrokovali bilo koju štetu s kojom bi bio izvršen prijeboj tuženikove obveze plaćanja kupovnine u iznosu od 20.000,00 Kn.

4.1. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka ovaj sud je presudom posl. br. Pn-

183/18-60 od 16. prosinca 2020.:

(I.) utvrdio da je dana 09. rujna 2017. godine raskinut ugovor o kupoprodaji prikolice sa samoistovarivačem reg. oznake [registarska oznaka], sklopljen 2013. godine između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca,

(II.) naložio tuženiku da, na ime naknade obične štete nastale na prikolici i izmakle koristi zbog nemogućnosti korištenja prikolice, tužitelju plati 57.667,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2020. do isplate, (III.) a u preostalom dijelu, odnosno iznad navedenog iznosa pa do punog utuženog iznosa od 102.500,00 Kn, tužbeni zahtjev za isplatu je odbijen kao neosnovan,

(IV.) naložio tužitelju da isplati tuženiku 60.000,00 Kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 30.000,00 Kn počam od 1. siječnja 2014. do isplate, te na iznos od 30.000,00 Kn počam od 1. siječnja 2015. do isplate,

(V.) odredio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

4.2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-53/2021-4 od 5. prosinca 2024. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama II. i III. (protiv točke I. žalbe nisu uložene), dok je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuta u točkama IV. i V. i u tom dijelu vraćena na ponovni postupak.

5. U ponovljenom postupku (provedenom pod posl. brojem P-129/2025) izvedeni su dokazi:

- pročitane su isprave: izvadak iz obrtnog registra za autoprijevoznički obrt tužitelja (list 10), preslika prometne dozvole za priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 11-12 i 57), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru br. K-DO- 767/2017-17 od 26. travnja 2018. godine protiv LS zbog počinjenja kaznenog djela protupravne naplate (list 13-18), preslika knjižice vozila (list 23-26), preslika kartona izvršenih preventivnih tehničkih pregleda vozila (list 27-28),

dopis Policijske postaje Pakrac od 04. travnja 2019. godine (list 31), preslik dijela spisa Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-513/18 (list 34, list 60-70, 89-90 i 105- 106),

- izvršen je uvid u preslike fotografija prikolice (list 57-58),

- pročitani su iskazi stranaka (list 50-51),

- pročitani su iskazi svjedoka OS (list 43), GS (list 43-44),

IS (list 44), ČS (list 44), PS (list 44), ŽS (list 44-45), CS (list 45), DS (list 46), KS (list 49) i BS (list 49),

- dodatno su saslušani svjedoci PS (list 213-214), ŽS (list 208- 209), CS (list 209-210) i TS (list 211-212).

6. Zahtjev protutužbe za isplatu je osnovan u cijelosti.

7. Nije sporno:

- da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac u jesen 2013. godine sklopili ugovor o kupoprodaji priključnog vozila - prikolice Schwarzmuller 3A3S HKE, reg. oznake [registarska oznaka], a tuženik je još i prije toga bio u posjedu prikolice temeljem posudbe od tužitelja,

- da je tužitelj 9. rujna 2017. samovoljno i bez suglasnosti tuženika oduzeo prikolicu iz tuženikovog posjeda.

8. Sporno je:

- koju su kupoprodajnu cijenu, rok i način plaćanja stranke ugovorile,

- je li tuženik djelomično isplatio tužitelju ugovorenu kupoprodajnu cijenu, kada i u kojem iznosu,

- jesu li tužiteljevi konji ranije tijekom 2013. godine napravili štetu na tuženikovim poljoprivrednim usjevima, te je li naknada štete prema sporazumu stranaka uračunata u kupoprodajnu cijenu za prikolicu.

9. Sadržaj izvedenih dokaza:

9.1. Isprave:

9.1.1. Iz preslike prometne dozvole za priključno vozilo - prikolicu Schwarzmuller 3A3S HKE reg. oznake [registarska oznaka], preslike knjižice vozila i preslike kartona izvršenih preventivnih tehničkih pregleda vozila proizlazi da je tužiteljev vlasnik predmetnog vozila te da je posljednji tehnički pregled vozila izvršen 2010. godine, a iz izvatka iz obrtnog registra za autoprijevoznički obrt tužitelja proizlazi da je obrt odjavljen 31. prosinca 2010. godine.

9.1.2. Iz dopisa Policijske postaje Pakrac od 4. travnja 2019. godine proizlazi da su policijski službenici u razdoblju od 19. svibnja do 31. srpnja 2013. godine u 4 navrata postupali po dojavama o štetama od konja na području Kapetanovog Polja, ali niti u jednoj dojavi ili postupanju kao oštećeni se ne vode tuženik ili njegova majka CS.

9.1.3. Iz preslika spisa Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K-513/18 proizlazi da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak po optužnici

Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru br. K-DO-767/2017-17 od 26. travnja 2018. godine zbog kaznenog djela protupravne naplate navodno počinjenog dana 9. rujna 2017. godine u Trojeglavi na način da je tužitelj, uz primjenu sile i ozbiljne prijetnje prema majci tuženika CS, odvezao predmetnu prikolicu iz dvorišta njezine kuće u namjeri da ishodi povrat novca koji mu duguje tuženik, te je prvostupanjskom nepravomoćnom presudom posl. br. K-513/18-26 od 10. lipnja 2020. godine na koju je uložena žalba, tužitelj oslobođen optužbe.

9.2. Svjedoci:

9.2.1. Svjedok OS (nećak tužitelja) iskazao je u bitnome da mu je poznato da je tužiteljeva prikolica za kamion više godina bila kod tuženika koji ju je koristio, da ne zna kakav je dogovor između njih dvojice bio vezano za tu prikolicu ni da li je između njih bilo dogovora o prodaji prikolice, da je tužitelj opet uzeo prikolicu jer mu nije bila isplaćena, što mu je rekao tužitelj.

9.2.2. Svjedok GS (nećak tužitelja) iskazao je u bitnome da mu je poznato da je tuženik koristio tužiteljevu kamionsku prikolicu u razdoblju od jeseni 2013. godine do preklani, da iz njegove priče zna da je između stranaka bila dogovorena prodaja te prikolice za cijenu od 13.000,00 EUR, da ne zna je li tuženik išta isplatio ujaku, da je zajedno s ujakom otišao po prikolicu, da je tužitelj otišao po prikolicu jer nije bila isplaćena ugovorena cijena, da nema saznanja o dogovoru o otplati prikolice.

9.2.3. Svjedok MS iskazao je u bitnome da mu nije poznato da bi tuženik koristio tužiteljevu kamionsku prikolicu, a zna da je tužitelj imao kamion i da je vukao nekakvu prikolicu, možda prije 5 godina, da ne zna o kakvoj se prikolici radilo i u kakvom je stanju bila.

9.2.4. Svjedok ZS iskazao je u bitnome da mu je poznato da je tužitelj imao nekakvu kamionsku prikolicu, a ne zna je li ju tuženik koristio i ne zna je li između stranaka postojao nekakav dogovor o tome, da je tužitelj jednom prilikom došao kod njega u Kajganu i pitao ga ima li CS kod njega novac, na što je negativno odgovorio budući da je za odrađeni posao uvijek bilo plaćen.

9.2.5.1. Svjedok PS iskazao je u bitnome da mu je poznato iz priče da je tuženik koristio tužiteljevu kamionsku prikolicu, a ne zna kakav dogovor su oni imali o tome ni u kojem razdoblju je ta prikolica bila kod VS, da ga je prije jedno 4-5 godina tuženik nazvao i rekao mu neka tužitelju preda novce koje je bio dužan tuženiku, a radilo se o iznosu od 5.000,00 Kn, da je tužitelj došao kod njega te mu je predao taj iznos, da je bilo ljetno vrijeme i bilo je toplo, da misli da je taj novac predan vezano za prikolicu, jer drugih odnosa između ZS i VS nije bilo, ali ne zna je li mu tada to VS rekao ili je to samo njegov zaključak, da je prilikom predaje tog novca tužitelju bio u Garešnici kod svoje kuće i tom prilikom nije sastavljena nikakva isprava, a nije bilo ni svjedoka.

9.2.5.2. Dodatno saslušan u ponovljenom postupku iskazao je:

„Ja inače imam silos, a 2013. imao sam manjak kukuruza u silosu pa sam bio prinuđen pokriti taj manjak i u tu svrhu bez računa sam od VS kupio 15 tona kukuruza. Ne sjećam se ročno koliko sam ostao dužan Milanu za taj kukuruz. Jednom prilikom me VS nazvao i rekao da će doći L do mene što je nadimak LS, i neka mu predam 5.000,00 kn za prikolicu. U tom trenutku nisam znao o kakvoj se prikolici radi. Moje dugovanje prema Milanu bilo je veće od 5.000,00 kn, ali se više ne sjećam koliko je iznosio i ostatak dugovanja prema Milanu sam podmirio u tom razdoblju možda unutar mjesec dana. L je došao do mene na adresu moje firme u Garešnici Moslavačka 99 a i ja sam mu predao 5.000,00 kn u gotovom novcu. Ne sjećam se o kojim se apoenima radilo. Kratko smo porazgovarali. L je žurio jer je imao majstore doma. Spomenuo je da mu je taj novac za radove na krovu kuće. Do sudskog postupka nisam ništa posebno o toj isplati razgovarao s LS i VS. Nitko drugi nije bio prisutan prilikom te isplate. Nismo napravili nikakvu pisanu potvrdu o toj isplati. Na pitanje punomoćnika tužitelja kako to da je u svoj prvom iskazu sudu naveo da je mislio da je taj novac predan vezano za prikolicu, ali da ne zna je li mu to tada rekao VS ili je sam zaključio, a sada iskazuje da je taj novac predan za prikolicu, ne znam što bih na to odgovorio i više se točno ne sjećam. Kao što sam rekao kukuruz od VS sam kupio na crno pa nije izdan račun, a da je račun za to izdan, ne bi namirio materijalni manjak.“

9.2.6.1 Svjedok ŽS iskazao je u bitnome da mu je poznato je da je jedno vrijeme tuženik koristio tužiteljevu kamionsku prikolicu, da je bila nekakva veća šteta na tuženikovoj pšenici pa su se njih dvojica dogovorili da se radi namirenja te štete prikolica proda tuženiku, da ne zna koliko je iznosila ta šteta ni koliko je dogovoreno da bude cijena prikolice, da misli da je prikolica bila kod VS od 2013. godine, da je u 12. mjesecu, možda 2014. godine, VS nosio nekakav novac LS za prikolicu, ne zna o kojem se iznosu radilo ni je li poslije bilo nekakvih plaćanja za prikolicu, da su štetu na usjevima pšenice napravili tužiteljevi konji na tuženikovoj njivi u Kapetanovom Polju, da je za VS kombajnirao pšenicu njegovim kombajnom i na taj mu način pomagao, da je šteta na pšenici bila dosta velika, da je dosta je bilo pšenice zgaženo pa bilo i konjskog izmeta pa se na tim mjestima heder kombajna mora podignuti da izmet ne bi ušao u zrno, da su se konji tamo zadržali duže vrijeme, nije to bilo jedna dan, da zna za spomenutu isplatu te 2014. godine jer je zajedno s VS bio na kolinju te su zajedno autom otišli do tužitelja i VS je rekao da mu nosi novce za prikolicu, da je on ostao u autu, a VS je sam išao kod tužitelja u kuću, da misli da je posljednji put vidio prikolicu 2017. godine u vrijeme žetve, da su po njegovom mišljenju štetu na usjevima pšenice napravili konji, da se to moglo vidjeti po konjskom izmetu, te da i on sam ima konje pa je temeljem toga procijenio da su štetu napravili konji, da nakon nastanka štete VS nije zvao policiju već su se njih dvojica dogovorili da ta šteta uđe u cijenu prikolice i da dodatno VS plati do pune cijene, da za taj dogovor stranaka zna jer mu je VS to rekao, da to znaju i svi Milanovi ukućani, da s VS nije ni u kakvom odnosu i ne koristi njegove nekretnine, niti na njih vodi svoje ovce radi ispaše, da zna da su štetu prouzročili tužiteljevi konji, da su inače ti konji u Brekinskoj u štalama, a u to vrijeme bili su bez nadzora i hodali su po njivama i šumama, da na tom području i u okolici nitko drugi ni nema konje osim tužitelja, da inače jedan do dva dana godišnje pomaže VS prilikom kombajniranja pšenice te je u tom razdoblju i bio na spomenutoj njivi u Kapetanovom Polju.

9.2.6.2. Dodatno saslušan u ponovljenom postupku iskazao je:

„Sjećam se da je bila jesen, mislim da je to bilo u jesen 2013. godine kada sam tuženiku pomagao prilikom radova kombajniranja pšenice. Ja sam upravljao jednim kombajnom a VS drugim. Prijateljski sam mu pomagao. Uočili smo štetu na usjevima pšenice a po tragovima kopita vidjelo se da potiče od konja. Poslije mi je VS pričao da su to konji od V iz [adresa]. Inače konji su bili smješteni u Acinoj štali u Brekinskoj. Štala nije bila u njegovom vlasništvu već ju je on samo koristio. VS mi je također pričao da se dogovorio s L vezano za tu štetu od njegovih konja i da neće zvati policiju već da će pod račun uzeti Acinu prikolicu. VS je pričao i da su dogovorili cijenu te prikolice u visini od 90.000,00 kn i da je L dužan platiti taj iznos umanjen za visinu štete na pšenici. Ne znam kako su njih dvojica procijenili štetu na pšenici a ne znam ni koju razliku cijene je VS bio dužan platiti L. Sve to mi je poznato iz razgovora s Milanom. Poslije te žetve prikolica je bila kod Milana i on ju je više godina koristio, možda do 2017. ili 2018. godine. Mislim da je to bilo iduće 2014. kad sam Milanu pomagao prilikom svinjokolje. Nakon što smo završili s poslom VS me pitao hoću li ići zajedno s njim kod V da mu odnese novce u vezi prikolice. Vidio sam da je Milanova majka izbrojala i predala VS određeni novčani iznos, on je stavio novčanice u džep i zajedno smo Milanovim autom marke Audi A4 otišli u [adresa] kod V. Dovezli smo se do njegove kuće a ja sam ostao u autu, vidio sam da je VS otišao kod V. Vidio sam da su razgovarali. Razgovor je bio miran i bez tenzija. Već je bio sumrak. Cijelo vrijeme sam bio u autu i nisam posebno obraćao pažnju na njih dvojicu tako da ne mogu reći da sam vidio predaju novca. Stakla na automobilu su se već pomalo maglila. Nakon što se VS vratio u automobil nismo ništa posebno razgovarali o predaji novca i vratili smo se Milanovoj kući i završili kobasice. Ne znam ništa o nekakvim eventualnim drugim isplatama između njih dvojice. To je bilo vrijeme kad se radilo na silaži kukuruza. VS mi je rekao da su neki ljudi odvezli Acinu prikolicu a nije rekao koji je razlog odvoženja, rekao je da se njegova majka tome jako protivila. Žetvu pšenice vršili su na jednom velikom bloku od 50 jutara kod Goveđeg Polja i u tom bloku uočili su zgaženu pšenicu i konjski izmet, a nakon nekoliko dana Acina prikolica bila je kod VS i od VS je čuo da se s L dogovorio oko štete i bez policije. LS poznajem ali nismo ni u kakvom posebnom odnosu. Prilikom opisanog događaja kad sam s VS otišao automobilom Marijanovoj kući nisam izlazio iz auta i nisam smatrao da trebam biti prisutan njihovom razgovoru. Mislim da me je LS vidio u automobilu.“

9.2.7.1 Svjedok CS (majka tuženika) iskazala je u bitnome da je tužiteljeva kamionska prikolica bila kod njezinog sina u vremenu od kolovoza 2013. godine do 9. rujna 2017. godine, da su tužiteljevi konji pravili dosta velike štete na njihovim usjevima pa je njezin sin nazvao tužitelja i postigli su dogovor da će sin kupiti od njega prikolicu, a od cijene će se odbiti šteta, da su ti konji hodali po njihovoj njivi duže vrijeme odnosno tijekom 5. i 6. mjeseca i sve do 9. mjeseca, da je sin imao namjeru posuditi prikolicu ali su na kraju postigli neki dogovor, da nisu prijavili policiji ali drugi ljudi koji su imali slične štete su to prijavili policiji i to se može provjeriti, da je 2013. godine njezin sin na ime cijene prikolice odnio tužitelju njegovoj kući 25.000,00 Kn, a za otprilike godinu dana odnio mu je kući još 30.000,00 Kn, da je ugovorena cijena prikolice bila 90.000,00 Kn, da je dio cijene koji je otpao na štetu na usjevima bio barem 20.000,00 Kn, da je taj iznos koji je otpao na štetu bio relativno neodređen i to se trebalo kasnije vidjeti, ali dogovoreno je da to bude minimalno 20.000,00 Kn, da je njezin sin tužitelju nosio kući gotov novac i nije tražio da mu tužitelj išta potpiše, da je 9. rujna 2017. godine tužitelj došao kod njih kući, došlo je do sukoba i zakvačio je prikolicu i odvezao ju, da je pokušala spriječiti odvoženje prikolice jer je osobno izbrojala novac koji je njezin sin nosio tužitelju, da je dogovor bio da se ostatak cijene isplati kad se prepiše prikolica, da osim novca koji je tuženik predao tužitelju još je i PS dao tužitelju 5.000,00 Kn, pa je možda ostalo još za isplatiti 10.000,00 Kn ili nešto malo manje ili više, da ne zna zašto taj ugovor nije bio potpisan i zašto se tužitelj naljutio, da je prikolica 2017. godine bila u istom stanju kao i na početku, da su je te godine koristili za prijevoz pšenice i slame, da imaju još prikolica pa nisu koristili samo ovu, da su prikolicu koristili uglavnom kod žetve žita, kukuruza i soje, i to najviše 10-15 dana godišnje, da nisu poduzeli nikakve radnje da bi se prikolica prepisala jer je nakon odvoženja prikolice policija podnijela prijavu i to je u proceduri, da nisu poduzimali pravne radnje kako bi osigurali svoje potraživanje, da je iznos od 25.000,00 Kn sin odnio tužitelju u kolovozu ili rujnu 2013. godine, a 30.000,00 Kn odnio mu je pred blagdane 2014. godine, da je prvi puta sin išao sam, a drugi put s njim je autom otišao ŽS, ali ŽS je rekao da je ostao u autu, da joj je sin rekao da je novac predao tužitelju i da se u njihovoj kući točno zna kada se za što troši novac, da nije sudjelovala u dogovoru o visini štete ni o kupnji prikolice te su sve dogovarali njih dvojica, a sin joj je rekao što su dogovorili, da su se njih dvojica poznavali i ranije i nije bilo nikakvih problema, da kad bi vidjela da se konji nalaze na njivi odmah bi nazvala sina i rekla mu a on bi nazvao tužitelja i poslije ju obavijestio da je tužitelj rekao da će doći po konje, da bi konji odlazili i opet se vraćali te bi ona o tome obavještavala sina, da je tužitelj tražio da ga ne tuže jer su ga drugi tužili, da te svoje njive u Kapetanovom Polju nisu ogradili, a to ni ne mogu učiniti jer obrađuju oko 50-60 ha zemlje na tom području.

9.2.7.2. Dodatno saslušana u ponovljenom postupku iskazala je:

„Budući da su Marijanovi konji napravili štetu na našoj pšenici moj sin VS i LS su se dogovorili da VS ne zove policiju, a što ga je LS zamolio budući da su u vezi konja drugi ga već prijavljivali, već da VS kupi Marijanovu prikolicu koja je ranije već bila kod VS na posudbi, s tim da je cijena same prikolice prema njihovom dogovoru bila 90.000,00 kn, a umanjeno za 20.000,00 kn kolika je bila šteta na pšenici, preostalo je platiti još 70.000,00 kn. Ne sjećam se točno kada je ta prikolica bila na posudbi i je li bila i prije nego što su Marijanovi konji napravili štetu na pšenici. Sin VS mi je pričao da su se njih dvojica tako dogovorili. U to vrijeme oni su bili u dobrim odnosima i posjećivali su se. Dio dogovorene cijene prikolice u iznosu od 25.000,00 kn VS je odnio LS još 2013. godine u jesen. Tada je išao sam. Nisam potpuno sigurna zašto nije odnio cjelokupnu dogovorenu cijenu a mislim da možda u to vrijeme nismo imali više od 25.000,00 kn. Između njih je dogovor bio da će se ostatak cijene platiti kad se prepiše vlasništvo prikolice. VS je još jednom prilikom nosio novac za prikolicu LS a to je bilo 2014. godine u vrijeme svinjokolje. Tada mu je odnio 30.000,00 kn što dobro znam jer sam ja izbrojala taj novac i predala ga Milanu. Više se ne sjećam o kakvim se novčanicama radilo. VS je pozvao ŽS da ode s njim kod LS radi predaje novca. Poslije su mi rekli da je ŽS ostao sjediti u autu i da je VS sam otišao LS predati novac. Još jednom prilikom izvršena je isplata za prikolicu i to posredstvom PS. Moj sin ga je zamolio da LS preda 5.000,00 kn i obvezao se da poslije vrati PS taj novac. PS je predao LS taj novac. To sam čula od VS. Ne znam detalje, odnosno gdje je izvršena primopredaja novca i tako dalje. Jednom prilikom LS je došao kod nas kući i razgovarao s VS o tome da bi trebalo riješiti prijepis prikolice, jer je trebao putovati u Kanadu. U razdoblju nakon toga dogodilo se da je Milanov mobitel bio pokvaren nekoliko dana. Možda je prošlo mjesec dana od spomenutog dolaska LS našoj kući radi dogovora o prijepisu prikolice, kada smo uočili da je LS sporednim putem došao na naše imanje i traktorom kačio svoju prikolicu. Ja sam stala na traktor kako bih ga spriječila da ju odveze, a on me odgurnuo s traktora i rekao dečku koji je bio s njim "gazi ju". Ja ne bih stala na traktor i pokušavala spriječiti odvoženje prikolice da mu nismo dali novac za prikolicu. Ne znam je li između VS i LS bio dogovoren rok za isplatu cijene i prijepis vlasništva prikolice. Prilikom odvoženja prikolice LS je bio vidno ljut i nije htio sa mnom razgovarati. Ne znam iz kojeg razloga je LS bio tako ljut. Ostala je razlika za platiti još 10.000,00 kn i ne bi se penjala na traktor i riskirala život da je bilo drugačije. Moj sin nije nakon ovih događaja pokretao postupak protiv LS s tim da je bio pokrenut kazneni postupak protiv LS i mislim da će u njemu sve biti riješeno. Na područjima na kojima su tužiteljevi konji napravili štetu na pšenici imam u vlasništvu njive a također i u zakupu s gradom Pakracom ukupno oko 60 ili 50 hektara zemljišta, a riječ je o tablama površine oko 5-10 ha koje su vezane ali ima tu i njiva u vlasništvu drugih osoba, a konji su radili štetu na više lokacija odnosno na više tabli i njoj ali i drugim vlasnicima zemljišta. U razdoblju od posudbe prikolice pa do njezinog odvoženja LS je znao svraćati našoj kući, a ne znam točno koliko puta i ne mogu reći jeli to bilo jednom, dvaput, triput, znao je sjesti i razgovarati s VS a znao je nekada i zastati autom i VS bi prišao autu i tako bi razgovarali, u to vrijeme njihovi odnosi su bili dobri. Ne znam je li prilikom tih susreta

LS tražio isplatu za prikolicu.„

9.2.8.1. Svjedok TS (supruga tuženika) iskazala je u bitnome da zna da je tuženik koristio tužiteljevu prikolicu u razdoblju od 2013. do 2017. godine kada ju je tužitelj odvezao iz njihovog dvorišta, praktički ukrao, da je između njezinog supruga i tužitelja bio postignut dogovor o kupnji prikolice za cijenu od 90.000,00 Kn u ratama, s tim da bi se 20.000,00 Kn odbilo za štetu koju su napravili tužiteljevi konji na njihovim usjevima u Kapetanovom Polju, da je radi dogovora njezin suprug išao tužitelju a nekada je i tužitelj dolazio k njima, da je bila prisutna i čula da razgovaraju o prikolici, da vodim brigu o maloj djeci i nije detaljnije slušala njihove razgovore, da je vezano za tu štetu od konja tužitelj molio njezinog supruga da ga ne tuži jer su ga svi drugi već tužili, da je tuženik krajem 2013. godine odnio tužitelju kući 25.000,00 Kn, krajem 2014. još 30.000,00 Kn za tu prikolicu, a još 5.000,00 Kn tužitelju je dao neki čovjek kojeg ne poznaje, a koji je tuženiku dugovao novac, da je jednom njezin suprug išao tužitelju sam radi predaje novca, a drugi put je s njim išao ŽS, da je ona kod kuće vidjela da suprug uzima novac i da ga nosi tužitelju, da nije bila prisutna kod predaje novca tužitelju, da nije tražio od tužitelja potvrdu o predaji novca, a inače on od nikoga ne traži i svima vjeruje, da je bila prisutna kad je 2017. godine tužitelj sporednim putem došao u njihovo dvorište i uzeo prikolicu, da je tada bila prisutna i njezina svekrva, a suprug nije, da ne zna zašto je to tužitelj učinio jer je prije toga sve bilo u redu i nije bilo nikakvih problema, da je dogovor bio da se sva cijena isplati nakon prijepisa prikolice, da ne zna zašto nije došlo do prijepisa, da je suprug rekao da je tužitelj u Kanadi i da će riješiti kad se vrati, da ne zna zašto je tužitelj uzeo prikolicu, da ŽS pomaže njezinom suprugu kod kombajniranja pšenice, soje i zobi, dakle, dva ili tri puta godišnje, a dolazi pomagati i kod svinjokolje, te također i njezin suprug pomaže IS kad treba.

9.2.8.2. Dodatno saslušana u ponovljenom postupku iskazala je:

„Budući da su tužiteljevi konji napravili štetu na našoj pšenici moj suprug se dogovorio s LS da ga neće tužiti jer su ga drugi već zbog takvih problema tužili, već su se njih dvojica dogovorili da će Milan uzeti Marijanovu prikolicu. Dogovorili su cijenu prikolice 90.000,00 kn umanjeno za štetu na pšenici od 20.000,00 kn. Dogovorili su plaćanje u ratama. Rok isplate cjelokupne cijene nisu dogovorili jer je LS bio u Kanadi. Kada je dolazio iz Kanade u [adresa] LS je znao doći kod supruga. Bilo je to nekoliko puta. Sjedili su kod nas u kući u razgovarali, sjećam se da sam im ja rezala hranu. Razgovarali su o svačemu i nisam sigurna jesu li razgovarali i o plaćanju prikolice, u to vrijeme su djeca bila mala nisam imala vremena sjediti u boravku. Poznato mi je i da je u dva navrata Milan nosio Marijnu novac. Prvi put je to bilo 2013. godine i Milan je nosio 25.000,00 kn. Vidjela sam kada je Milanova majka izbrojala tak novac i predala mu. Iduće godine u vrijeme svinjokolje također je nosio novac LS. Taj put odnio mu je 30.000,00 kn. Također sam vidjela kada je Milanova majka izbrojala taj novac. Taj put VS je išao kod LS zajedno s ŽS. Nisam bila s njima i ne znam je li ŽS bio nazočan prilikom predaje novca. Još jednom prilikom kada mu je predan iznos od 5.000,00 kn. Taj novac predao mu je na zamolbu mog supruga PS. PS nam je dugovao određeni iznos za kukuruz pa je s obzirom na taj dug VS s njim dogovorio da on LS preda 5.000,00 kn. Nisam sigurna koliko je iznosio dug za kukuruz i je li on bio veći od 5.000,00 kn. Ne znam zašto je nakon svega toga LS nasilno odvezao prikolicu. U razdoblju od otprilike mjesec dana prije odvoženja prikolice nisam vidjela ni čula da bi između mog supruga i LS bilo nekih razgovora o prikolici i da bi bilo nekakvih nesporazuma. Koliko znam međusobni odnos mog supruga i LS bio je dobar sve do odvoženja prikolice. Isplata iznosa od 25.000,00 kn izvršena tužitelju u jesen 2013. godine. Nakon što mi je predočeno da sam u svom ranijem iskazu navela kako je ta isplata bila krajem 2013. godine, pojašnjavam da je to za mene isto, odnosno da je jesen kraj godine, a nije sigurna koji mjesec je bio. Isplata koju je tužitelju izvršio PS bila je zadnja od ove tri, ali ne znam točno kada. U razdoblju od isplate iznosa od 30.000,00 kn 2014. godine pa do odvoženja prikolice 2017. godine, LS je dolazio kod nas kući ali ne sjećam se koliko puta, te također ne mogu reći je li prilikom dolazaka tražio od VS isplatu budući da nisam bila prisutna njihovim razgovorima. Ne sjećam se je li LS dolazio kod Milana i u razdoblju 2013. godine i ne znam jesu li se poznavali u to vrijeme, odnosno ne sjećam se.“

9.2.9. Svjedok KS iskazao je u bitnome da je tužitelj ranije imao prikolicu dok je imao kamion, da ne zna gdje je sada ta prikolica, ne zna je li između stranaka bilo nekakvih dogovora vezano za tu prikolicu, ni je li između njih dvojice bilo nekakvih poslova, dogovora ili transakcija, da ne zna ništa o tome da bi tužiteljevi konji izazvali nekakve štete na poljoprivrednim usjevima i da u razdoblju od 2013. - 2017. godine nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu s tuženikom i nije imao potraživanja prema tuženiku ni tuženik prema njemu.

9.2.10. Svjedok BS iskazao je u bitnome da je jedno vrijeme VS koristio Marijanovu prikolicu, a ona se sada nalazi u Garešnici ili u Hrastovcu, misli u Garešnici, da ju je zadnji put vidio kod Marijanovog nećaka GS, odnosno OS, da ne zna kakav su dogovor LS i VS imali vezano za tu prikolicu ni je li bilo nekakvih plaćanja vezano za prikolicu,

da ne zna da bi tužiteljevi konji radili nekakve štete na poljoprivrednim usjevima, da je dana 9. rujna 2017. godine bio nazočan kod tužitelja u Dežanovcu gdje su se stranke prepirale, da se ne sjeća točno što su govorili, da ih je on smirivao i govorio da se ne svađaju i da će doći policija, a također je tuženiku rekao " Đ, što ne platiš prikolicu", da ništa na to nije bilo odgovoreno, da je inače radio s tužiteljem i bili su zajedno u kamionu pa je u razgovoru s njim čuo kako tužitelj govori da mu tuženik nije platio za prikolicu, te sve što zna o tome čuo je od tužitelja, da mu tužitelj nije govorio kolika je bila ugovorena cijena prikolice i je li mu Milan platio išta ili ništa.

9.3. Iskazi stranaka:

9.3.1. Tužitelj LS iskazao je u bitnome da dugo poznaje tuženika, da ga je VS došao pitati da mu posudi prikolicu za prijevoz bala i posudio mu je, da mu je u međuvremenu pod kamion podmetnut eksploziv od strane čovjeka s kojim je imao spor vezano za bager, pa više nije imao čime vući prikolicu i odlučio ju je prodati, to je bilo u 6. ili 7. mjesecu 2013., da se 2013. ili 2014. dogovorio s tuženikom da mu prikolicu proda za cijenu od 13.000,00 EUR u Kn, da je cijena trebala biti plaćena na račun njegovog prijevozničkog obrta koji je još tada bio aktivan, a ugasio ga je 2014. ili 2015., da je cijena prikolice trebala biti plaćena odmah, odnosno odmah nakon košnje pšenice 2014., da mu ni nakon košnje pšenice, a ni naknadno nije ništa plaćeno za prikolicu, a tuženik je više puta obećavao da će platiti, da se izgovarao da je godina bila sušna, pa potom kišna i tako dalje, da je njegov novac kod KS, PS i kod ZS, odnosno da mu oni duguju, da je to išao kod njih provjeriti i svi su to opovrgnuli, da nije utužio plaćanje cijene za prikolicu a tuženik mu je stalno obećavao da će platiti kad proda kukuruz i slično, da je spomenuo i da njegova mama ima kuću u [adresa] koju će prodati, da je više puta dolazio kod tuženika pitati za novac, da je u razdoblju od otprilike 2005. ili možda čak 2002. do 2011. ili 2012. držao konje, da su se jednom prilikom konji, odnosno 6 konja je pobjeglo i 3-4 dana su lutali pa su tako prelazili preko različitih poljoprivrednih površina, da su napravili štetu i na tuženikovim usjevima, ali nije to bila tako velika šteta kao što je primjerice rekao svjedok ŽS, da mu inače svjedok ŽS nije platio za 3 njegova konja, da je vezano za štetu koja je nastala u dobroj namjeri i posudio Milanu prikolicu, da misli da je ta šteta na usjevima bila 2011., da je upravo kroz posudbu prikolice na neki način obeštetio VS, da nikada nisu razgovarali da bi ta šteta bila uračunata u cijenu za prikolicu, da je nakon svega toga prošlo puno vremena, a prikolica mu nije plaćena, da je od 2014. u Kanadi i tamo bude 10 mjeseci, a ovdje po 2 mjeseca u godini, da je po povratku iz Kanade došao tuženikovoj kući pitati za isplatu te mu opet nije bilo plaćeno, da je 28. kolovoza 2017. razgovarao s tuženikom i rekao mu da je sada gotovo i neka mu vrati prikolicu ili će doći po nju, da je 9. rujna 2017. došao po svoju prikolicu i uzeo ju, da prije nego što ju je predao tuženiku, prikolica nije bila nova ali je bila tehnički ispravna, da je zamjerio tuženiku što je okolo ljudima pričao da je uzeo prikolicu pod dug, da je prikolica bila uvedena u dugotrajnu imovinu njegovog autoprijevozničkih obrta, da vezano za štete na usjevima od njegovim konja, nitko ga od oštećenih nije kontaktirao a vezano za to nije mu dolazila niti policija, da je za štete čuo i nije ih ni osporavao, međutim, nije on jedini imao na tom području konje, da u vrijeme dogovora o kupoprodaji prikolice njegov privatni bankovni račun je bio u blokadi, a račun njegovog obrta nije bio u blokadi, te da nije bilo dogovoreno nikakvo potpisivanje ugovora, već je samo tuženik trebao izvršiti uplatu, te bi mu on izdao račun za prikolicu.

9.3.2. Tuženik VS iskazao je u bitnome da su negdje u 6. ili 7. mj. 2013. godine tužiteljevi konji hodali na području Kapetanovog Polja i napravili su štetu na njegovim usjevima, a također su štetu napravili i drugim usjevima, da je tužitelja nazvao i rekao mu za taj problem a on je rekao da ga bude riješio, da su poslije konji nastavili hodati ljudima u vrtove i dvorišta, a kad sam ga drugi put zvao molio me da ne zovem policiju i rekao je da su svi drugi već zvali, da se u 7. mj. se s njim čuo i rekao da treba prikolicu za prijevoz bala i on je rekao da će mu posuditi, da se prikolicom se služio negdje do kraja kolovoza i početka rujna iste godine, a tada mu se tužitelj javio i rekao da ide u Kanadu i želi prodati prikolicu, rekao je da treba keš, a na račun mu nije ni mogao platiti jer je bio blokiran, da je dogovorena cijena od ukupno 90.000,00 Kn i da šteta na usjevima koja je iznosila oko 20.000,00 Kn bude uračunata u cijenu, da je na ime cijene tužitelju PS dao 5.000,00 Kn što je dugovao tuženiku za kukuruz, da je krajem rujna ili početkom listopada 2013. godine predao tužitelju u njegovoj kući 25.000,00 Kn nakon čega je on otišao u Kanadu, iz Kanade je došao iduće godine i otprilike krajem 11. mj. mu je kod njegove kuće predao još 30.000,00 Kn, da je vrijeme prolazilo, a idućih godina tužitelj je pretežno boravio u [adresa] i dolazio je uglavnom preko ljeta, da nije točno da bi se 2017. godine za Malu Gospu njih dvojica sreli, da je inzistirao da sklope ugovor za prikolicu, da nije točno i nikad nije rekao da bi prikolicu uzeo tužitelju pod dug, da se 2017. godine doista dogodilo da mu mobitel 3 dana nije radio a to se može provjeriti i po ispisu poziva, da je ubrzo nakon toga odnosno 9. rujna 2017. godine tužitelj došao kod njega kući i uzeo prikolicu, a tom prilikom je i njegovu majku bacio s traktora, da je još ostalo 10.000,00 Kn za platiti do pune ugovorene cijene, da su 2013. godine štetu na njegovim usjevima uzrokovali upravo tužiteljevi konji, a na tom području jedino je on imao konje i to veliki broj konja, radilo se o tridesetak konja, da je sam tužitelj dolazio tamo i tražio konje i odvozio ih, da su prilikom predaje novca bili prisutni jedino njih dvojica s tim da je jednom ŽS išao s njim, ali je ostao u autu i nije izlazio, a jednom je novac tužitelju predao PS kod njegove kuće, da nije tražio od tužitelja potvrde o isplatama i dogovor je bio da će pisati kupoprodajni ugovor, da su si međusobno vjerovali, da 2013. odnosno 2014. godine tužitelj više nije imao aktivan obrt i ugasio ga je još 2010. godine što mu je sam rekao, da tužitelj nikad nije tražio od njega da mu vrati prikolicu, da nije provjeravao je li u vrijeme dogovora o kupoprodaji prikolice račun tužitelja bio blokiran i tužitelj je to sam rekao i vjerovao mu je, a također je tužitelju vjerovao i nije posebno provjeravao je li u to vrijeme njegov prijevoznički obrt bio zatvoren, da je njemu više odgovaralo da tužitelju plati za prikolicu na račun, a tužitelj je sam rekao da treba keš, da 2014. godine u 11. mj. kada je odnio novac tužitelju s njim u autu je bio ŽS ali on nije zalazio u kuću, da je prikolicu koristio i za prijevoz na polju i na cesti a pretežno ju je koristio za prijevoz bala, a jednom prilikom tužitelj ga je zamolio da mu preveze drva tom prikolicom, te je to i obavio jedan čovjek koji mu pomaže, i to NS, da njihovi odnosi uopće nisu bili narušeni sve do 9. rujna 2017. godine, da nikakav postupak vezano za novac koji je tužitelju predao nije pokretao, a želio je vidjeti što će učiniti državno odvjetništvo u postupku koji je pokrenut.

10. Ocjena dokaza:

10.1. Isprave:

Istinitost sadržaja isprava u spisu stranke nisu osporavale.

10.2. Svjedoci i stranke:

10.2.1. Svjedoci MS, ZS i KS nisu imali saznanja o odlučnim činjenicama. Što se tiče iskaza ostalih saslušanih osoba općenito se može reći da su bili uvjerljivi i odrješiti u svojim navodima te način njihovog verbalnog i neverbalnog izražavanja nije otkrivao očite znakove koji bi navodili na sumnju u njihovu istinitost. Mahom svi svjedoci kao i stranke naizgled su ostavili dojam da govore bez zadrške i u okvirima svojih saznanja, te nisu zamijećene očite nelogičnosti ili unutarnja proturječja.

10.2.2. Ipak, detaljna usporedba sadržaja ostalih izvedenih dokaza sa sadržajem iskaza te međusobna usporedba pojedinih iskaza pokazale su koji od njih ne mogu biti prihvaćeni kao vjerodostojni. Tako je primjerice tužitelj iskazao da se 2013. ili 2014. godine dogovorio s tuženikom da mu proda prikolicu i da je cijena trebala biti plaćena na račun njegovog prijevozničkog obrta koji je još tada bio aktivan, a račun obrta nije bio u blokadi, što ne može biti točno jer iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je njegov autoprijevoznički obrt odjavljen još 2010. godine.

10.2.3. Tužitelj je također negirao i da bi išta primio neposredno ili posredno od tuženika na ime kupoprodajne cijene, a to je opovrgnuo svjedok PS iskazavši da je prije 4-5 godina (op. svjedok je saslušan 10. lipnja 2019. godine) na traženje tuženika, prema kojemu je imao dugovanje, tužitelju predao iznos od 5.000,00 Kn. Pritom u iskazivanju svjedoka PS nije nađeno ništa što bi upućivalo na postojanje niti najmanje sumnje u njegovu istinitost.

10.2.4. Nadalje, tvrdnju tuženika da je nosio tužitelju njegovoj kući novac za prikolicu (25.000,00 Kn i potom još 30.000,00 Kn), osim uvjerljivih iskaza svjedoka CS i DS, u bitnome podupire i svjedok ŽS (koji je jednom bio s tuženikom kad je nosio novac tužitelju), jednako kao i tvrdnju da su tužiteljevi konji tijekom 2013. godine napravili znatnu štetu na tuženikovim poljoprivrednim usjevima u Kapetanovom Polju, a visinu koje štete je tužitelj u svom iskazu minorizirao (op. nakon što ju je u odgovoru na tužbu najprije u potpunosti negirao).

10.2.5. Da su tužiteljevi konji u razdoblju od 19. svibnja do 31. srpnja 2013. godine uzrokovali štete na poljoprivrednim površinama na području Kapetanovog Polja proizlazi iz dopisa Policijske postaje Pakrac od 4. travnja 2019. godine. Da na tom području tuženik obrađuje velike blokove poljoprivrednog zemljišta, što u svom vlasništvu, što u zakupu, proizlazi iz iskaza svjedoka CS i ŽS.

10.2.6. Opisane očito neutemeljene tvrdnje tužitelja - da je račun njegovog prijevozničkog obrta još bio aktivan u vrijeme dogovora o kupoprodaji prikolice (što ne može biti točno jer iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je njegov autoprijevoznički obrt odjavljen još 2010. godine), te da njegovi konji nisu uzrokovali štete na tuženikovim poljoprivrednim usjevima odnosno da su one bile male (što ne može biti točno s obzirom na razmjerno velike poljoprivredne površine koje tuženik obrađuje na području Kapetanovog Polja i na razmjerno dugo razdoblje nekontroliranog kretanja tužiteljevih konja po okolici tog naselja), bacaju sjenu na vjerodostojnost tužiteljevog iskazivanja u cjelini.

10.2.7. Napominje se da o činjenicama sklapanja kupoprodajnog ugovora i o djelomičnom izvršenju obveze plaćanja ugovorene cijene nesporno nisu bile sačinjene isprave (što nije neuobičajeno prilikom ugovaranja pravnih poslova i ispunjavanja ugovornih obveza ove vrste između osoba koje se poznaju i međusobno si vjeruju), pa sud nije raspolagao drugim dokazima osim iskazima svjedoka i stranaka. Unatoč tomu, analiza svih izvedenih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti vodi zaključku da je izvršeno djelomično plaćanje ugovorene cijene i da je ugovorenom cijenom bila obuhvaćena i visina štete nastale na tuženikovim poljoprivrednim usjevima od tužiteljevih konja. Potonja činjenica nije neposredno od utjecaja na odluku o zahtjevu protutužbe jer tuženik potražuje isključivo povrat tužitelju plaćenih iznosa, a ne i iznos štete na usjevima koji je bio uračunat u kupoprodajnu cijenu.

10.2.8. Postoje određene okolnosti koje se mogu tumačiti dvojako, odnosno u skladu s interpretacijama obje stranke. Primjerice pitanje kako to da tuženik prije podnošenja tužbe od strane tužitelja nije sam pokrenuo postupak radi povrata novca koji je tužitelju platio na ime kupoprodajne cijene za prikolicu, može biti interpretirano kao znak da plaćanja nije ni bilo (što tvrdi tužitelj), ali može biti interpretirano (što tvrdi tuženik) i u kontekstu očekivanja budućeg raspleta situacije s obzirom na vođenje kaznenog postupka protiv tužitelja (postupak Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. K- 513/18 zbog kaznenog djela protupravne naplate navodno počinjenog 9. rujna 2017. godine u Trojeglavi na način da je tužitelj, uz primjenu sile i ozbiljne prijetnje prema majci tuženika CS, odvezao predmetnu prikolicu). Ni jedna od ovih mogućih interpretacija po ocjeni suda sama po sebi ne donosi prevagu u korist bilo koje stranke, te su zaključci suda utemeljeni na cjelokupnoj analizi izvedenih dokaza.

10.2.9. Slično važi i za neke druge okolnosti (određene nepodudarnosti između sadržaja optužnice u spomenutom kaznenom postupku vezano za visinu ugovorene kupoprodajne cijene i činjeničnih tvrdnji tuženika u ovom parničnom postupku). One ne dokazuju same po sebi niti jednu od činjenica odlučnih u ovom parničnom postupku, a određene nepodudarnosti nisu neočekivane ni s obzirom na različite predmete ovih dvaju vrsta postupaka, te ograničenost raspravljanja u kaznenom postupku primarno na činjenice koje predstavljaju obilježja inkriminiranog kaznenog djela.

10.2.10. Ni revoltiranost tužitelja i nasilno oduzimanje predmetne prikolice iz posjeda tuženika ne može biti tumačeno jednodimenzionalno, odnosno kao dokaz da mu ništa nije bilo plaćeno od strane tuženika. Po ocjeni suda nije mu bila plaćena cjelokupna ugovorena kupoprodajna cijena i ostala je razlika za plaćanje od 10.000,00 Kn, pa je i to moglo biti uzrok njegovog nestrpljenja i revoltiranosti, a kad se to poveže s tuženikovim iskazivanjem o kvaru mobitela i nemogućnosti da se javi tužitelju na njegove pozive u vremenu neposredno prije tužiteljevog čina oduzimanja prikolice, što je od strane tužitelja moglo biti protumačeno kao namjerno odbijanje komunikacije, dakle, kao znak tuženikovog nepoštovanja i nekorektnosti, tužiteljeva burna reakcija sagledana u takvom kontekstu nije neobična.

10.2.11. Dakle, opisane okolnosti na koje tuženik upire kao na dokaz da nije bilo ni djelomične isplate cijene, sagledane u cjelokupnom kontekstu svih izvedenih dokaza nisu dovele u sumnju činjenične tvrdnje tuženika koje su po ocjeni suda dostatno dokazane.

10.2.12. Zbog iznesenih razloga nije moglo biti prihvaćeno tužiteljevo osporavanje djelomičnog ispunjenja tuženikove obveze isplate ugovorene kupoprodajne cijene (30.000,00 Kn i 25.000,00 Kn te 5.000,00 Kn posredstvom PS, uz uračunavanje u cijenu iznosa od 20.000,00 Kn na ime štete na poljoprivrednim usjevima učinjene od strane tužiteljevih konja; op. kao što je već napomenuto pod 10.2.7. uračunavanje navedene štete u kupoprodajnu cijenu nije neposredno od utjecaja na odluku o zahtjevu protutužbe jer tuženik potražuje isključivo povrat tužitelju plaćenih iznosa, a ne i iznos štete koji je bio uračunat u cijenu).

11. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:

11.1. Nakon kritičke analize i ocjene izvedenih dokaza u skladu s odredbom čl.8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), kako je to naprijed izloženo pod 10., utvrđeno je:

- da su u jesen 2013. godine, kada su bili u dobrim odnosima i kada je postojalo međusobno povjerenje, tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili usmeni ugovor o kupoprodaji priključnog vozila - prikolice Schwarzmuller 3A3S HKE, reg. oznake [registarska oznaka],

- da je ugovorena cijena od 90.000,00 Kn u koju se uračunava iznos od 20.000,00 Kn na ime štete učinjene ranije te godine na tuženikovim poljoprivrednim usjevima od strane konja u vlasništvu tužitelja,

- da nije ugovoren krajnji rok za isplatu kupoprodajne cijene,

- da je tuženik tužitelju isplatio u gotovini dio ugovorene kupoprodajne cijene, i to 25.000,00 Kn osobno i 5.000,00 Kn posredstvom PS krajem 2013. godine, te 30.000,00 Kn osobno krajem 2014. godine,

- da ostatak cijene od 10.000,00 Kn tuženik nije htio isplatiti dok se ne sastavi pisani ugovor i time omogući registracija prikolice kao vlasništva tuženika,

- da je potom tužitelj 9. rujna 2017. godine samovoljno oduzeo prikolicu iz tuženikovog posjeda i izjavio da raskida ugovor o kupoprodaji,

- da su tog dana stečeni zakonski uvjeti za raskid ugovora (o čemu je već pravomoćno presuđeno).

11.2. Utvrđene činjenice sud je podveo pod odredbe čl.368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO): „(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“

11.3. Slijedom iznesenih činjeničnih utvrđenja da je tuženik tužitelju isplatio u gotovini dio ugovorene kupoprodajne cijene od 60.000,00 Kn / odnosno 7.963,37 EUR po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 Kn (25.000,00 Kn osobno i 5.000,00 Kn posredstvom PS krajem 2013. godine i još 30.000,00 Kn osobno krajem 2014. godine) te da je naknadno kupoprodajni ugovor raskinut, temeljem odredbi čl.368. st.2. i 5. i čl.29. st.2. ZOO tužitelj je dužan vratiti tuženiku navedeni novčani iznos sa zateznim kamatama tekućima od primitka tih isplata.

11.4. Zbog toga je presuđeno kao pod točkom I. izreke.

12. Parnični troškovi:

Uspjeh stranaka u ovoj parnici (uzevši u obzir i presudu posl. br. Pn-183/18-60 od 16. prosinca 2020.) ocijenjen je približno podjednakim, pa je temeljem odredbe čl.154. st.4. ZPP presuđeno u toči II. izreke.

U Pakracu, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.