Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-479/2019-107

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ana Tomašević iz Zagreba, protiv I tuženika VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan-Filip Gregović iz Zagreba, II tuženika ŠO iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Ivan-Filip Gregović iz Zagreba, III tuženika ŽO iz [adresa], IV tuženika PO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ljubomir Vuković iz Zagreba i V tuženika D iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ljubomir Vuković iz Zagreba, poradi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 3. studenog 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, opunomoćenika I, II tuženika, opunomoćenika IV i V tuženika, a u izočnosti uredno pozvanog III tuženika, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DO koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj DO na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.1980. s ČO, pravnim prednikom prvotuženika VO, stekao valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva uknjižbom prava vlasništva na novoformiranoj z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (voćnjak površine 604 m2) koja se formira prijavnim listom za zemljišnu knjigu RN 2059/14 k. o. [katastarska općina] za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (voćnjak površine 604 m2), te su prvotuženik VO BO, trećetuženik AO i četvrtotuženik NO, osobno i kao pravni sljednici iza pok. VO FO, dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za korist tužitelja DO na novoformiranoj z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (voćnjak površine 604 m2) koja se formira prijavnim listom RN 2059/14 k. o. [katastarska općina] od 3624/5214 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 242 čhv ili 869 m2) upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu dopustiti i provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva upisanog za korist drugotuženika ŠO na nekretnini svojeg knjižnog prednika, prvotuženika BO, koja se sastoji od 3624/5214 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 242 čhv ili 869 m2) upisane u zk.ul.br. Grad Zagreb (uknjiženo pod posl. brojem Z-66615/18 pod prvenstvenim redom upisa predbilježbe prava vlasništva provedene pod posl.brojem Z-53068/18) na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. listopada 2018., pa se nalaže ponovna uknjižba prava vlasništva na 3624/5214 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 242 čhv ili 869 m2) za korist prvotuženika BO, te su prvotuženik VO BO i drugotuženik ŠO dužni trpjeti brisanje prava vlasništva na 3624/5214 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 242 čhv ili 869 m2) s imena drugotuženika ŠO i ponovnu uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini za korist prvotuženika BO, nakon čega je BO dužan trpjeti uknjižbu brisanja njegovog uknjiženog suvlasništva u 3624/5214 dijela radi upisa novoformirane z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (voćnjak površine 604 m2) koja se formira prijavnim listom RN 2059/14 k. o. [katastarska općina] od 3624/5214 dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 242 čhv ili 869 m2) upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižbe prava vlasništva na navedenoj novoformiranoj zk čestici za korist tužitelja DO.

III Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak s zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku 15 dana. "

II Nalaže se tužitelju DO naknaditi I tuženiku VO i II tuženiku ŠO trošak parničnog postupka u svoti od 5.000,00 EUR s zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. godine do isplate po stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a IV tuženiku PO i V tuženiku V 1.375,00 EUR sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. siječnja 2019. godine tvrdi da je 1. travnja 1980. godine sklopio Ugovor o kupoprodaji s I tuženikovim prednikom ČO koji mu je prodao stambenu zgradu podignutu na kč. br. [katastarska čestica], koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nalazi se u [adresa], a koja će nakon izvršene parcelacije dobiti novi broj i površinu za cijelu od 360.000,00 din, te je ugovor u prodavateljevo ime potpisala TO kao opunomoćenica, tužitelj je u cijelosti isplatio kupoprodajnu nekretninu te mu je prodavatelj istu predao u samostalan posjed. U ovosudnom postupku poslovni broj P- 1363/16 je tužitelj tužio ČO, a kasnije njegovoga slijednika tj. I tuženika te iz presude Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1693/18 proizlazi da je sud nedvojbeno i pravomoćno utvrdio da je tužitelj na osnovi navedenog ugovora o kupoprodaji kupio dvije zk.č.br. 8927/2, obiteljske stambene zgrade u [adresa] i dvorište ukupne površine 869 m2, koji kupljeni dio u naravi odgovara neupisanoj kući u [adresa] i dvorišta, kojim dimenzijama i položajem odgovaraju diobnim nacrtom broj RN-650/80 od 24. travnja 1980. godine, u katastru novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 604 m2, koji elaborat je proveden u katastru, a promjena nije provedena u zemljišnoj knjizi. Premda je u navedenoj parnici odbijen tužbeni i protutužbeni zahtjev, bitno je istaknuti da je odbijen protutužbeni zahtjev VO radi utvrđenja da je ništav predmetni ugovor o kupoprodaji, te je tako zapravo utvrđeno da je isti pravno valjan i da je predmet kupoprodaje bio dio zk.č.br. 8927/2 obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište ukupne površine 869 m2, što u naravi predstavlja dvorište i kuću u [adresa], izgrađenu na zk.č.br. 8927/2, u katastru oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 604 m2, a jedini razlog zbog kojeg je odbijen tužiteljev zahtjev u toj parnici radi utvrđenja da predmetni ugovor o kupoprodaji predstavlja pravnu osnovu za prijenos prava vlasništva jest bio taj što tužitelj nije svoj tužbeni zahtjev usmjerio na parcelacijom izdvojenu katastarsku tj. zemljišnoknjižnu česticu koja bi se formirala za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja predstavlja stvarnu i ozbiljnu volju ugovornih strana. Nadalje, navodi da je prijavnim listom za zemljišnu knjigu RN-2059/14 k. o. [katastarska općina] formirana zk.č.br. 8927/2 k. o. [katastarska općina], voćnjak površine 604 m2, od dijela sadašnje zk.č.br. 8927/2 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 869 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se formira za kl.br. 493/1 k. o. [katastarska općina], koju je tužitelj kupio od prvotuženikova prednika te razjašnjava da je ČO nakon smrti njegova oca Š pripalo ukupno 805/869 dijela zk.č.br. 8927/2 k. o. [katastarska općina] od 869 m2, a Ž FO je pripao preostali dio od 64/869 dijela te čestice, što je i upisano u zemljišnoj knjizi. Iako je u zemljišnoj knjizi upisana samo kuća u [adresa], u naravi je postojala i kuća u [adresa], te su ČO, FO i IO u naravi podijelili česticu tako da kuću u [adresa] i dvorište koriste FO i IO, a kuću u [adresa], ČO, te su ove kuće u katastru evidentirane na odvojenim katastarskim česticama i to kč. br. [katastarska čestica] za [adresa]. i kč. br. [katastarska čestica] za [adresa], sve k. o. [katastarska općina], što je i vidljivo iz obrazloženja ovosudnog rješenja poslovni broj R1-1631/75 od 7. srpnja 1975. Nakon ove stvarne podjele je ČO sklopio predmetni ugovor o kupoprodaji s tužiteljem, a predmet kupoprodaje je kč. br. [katastarska čestica], površine 604 m2, upisana u katastru kao kuća br. 4a i dvorište, na osnovi parcelacijskog elaborata RN-650/80 k. o. [katastarska općina] kojim su formirane i kč. br. [katastarska čestica], ulica površine 79 m2, kč. br. [katastarska čestica], voćnjak površine 57 m2, upisana u katastru kao posjed UO i kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 4 i dvorište površine 233 m2 u posjedu FO i IO, što je slijedilo stvarnu podjelu na terenu te smatra da je predmet kupoprodaje između njega kao kupca i ČO kao prodavatelja bila upravo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je u ugovoru navedeno da ČO prodaje stambenu zgradu na kč. br. [katastarska čestica] k.o. grad [adresa] u [adresa], dakle zgradu koja se nalazila na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja je temeljem elaborata RN-850/80 upisana na kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina] ove promjene i usklađenja nisu provedena u zemljišnoj knjizi, tako da je izrađen prijavni list za zemljišnu knjigu RN-2059/14 kojim se formiraju tri nove zk čestice od one 8927/2 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 869 m2, i to zk.č.br. 8927/2, voćnjak površine 604 m2, koja se formira za kč. br. [katastarska čestica], zk.č.br. 8927/6, voćnjak površine 57 m2, koja se formira za kč. br. [katastarska čestica] i zk.č.br. 8927/7, obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište površine 208 m2, koja se formira za kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] i predstavljaju samostalne nekretnine koje su nastale izvanknjižnim razvrgnućem suvlasničke zajednice za zk.č.br. 8927/2 k.o. grad Zagreb te tužitelj zahtjeva u ovoj parnici utvrđenje prava vlasništva na novoformiranoj zk.č.br. 8927/2, voćnjak površine 604 m2, koja je formirana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je na osnovi predmetnog ugovora postao izvanknjižni vlasnik te nekretnine, a koja se formira od ukupno 3624/5214 dijela zk.č.br. 8927/2 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 869 m2, koja je bila uknjižena kao I tuženikovo vlasništvo u 4830/5214 dijela na temelju rješenja o nasljeđivanju iza ČO no, taj je suvlasnički dio pogrešno unesen u ostavinsku imovinu iza ČO jer je već ranije otuđen tužitelju predmetnom ugovorom, slijedom čega I tuženik to nije mogao ni steći nasljeđivanjem, a ova zk.č.br. je danas uknjižena kao suvlasništvo FO u 96/5214 dijela, ŽO od 144/5214 dijela i ZO od 144/5214 dijela s tim što je FO umrla, a ovosudnim rješenjem posl.br. O-1908/05 od 31. siječnja 1986. su je naslijedili muž IO te sinovi AO i DOE, što nije provedeno u zemljišnoj knjizi, a i IO je umro te su njegovim nasljednicima ovosudnim rješenjem posl.br. O-1938/00 od 19. srpnja 2004. proglašeni NO i ŽO.

Stoga tužitelj ovdje zahtjeva utvrđenje da je ovim ugovorom stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva uknjižbom na novoformiranoj zk.č.br. 8927/2, površine 604 m2, koja odgovara nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je na osnovi izvanknjižnog razvrgnuća i stvarnog uživanja od strane ČO te FO i IO pripada u isključivo vlasništvo prodavateljevo, a zatim na osnovu tog ugovora tužiteljevo, te mu je potrebna isprava kojom se svi upisani nositelji knjižnih prava na toj čestici površine 869 m2, slažu s provedbom prijavnog lista, pa je obuhvatio III-V tuženike, budući je njegov prijedlog posl.br. Z-17967/04 radi uknjižbe prava vlasništva odbijen zbog opisa nekretnine u predmetnom ugovoru. Tužitelj je ishodio i upis zabilježbe spora pod posl.br. Z-30397/08 i to spora u ovosudnom postupku posl.br. P-1363/16, koja zabilježba je brisana pod brojem Z-49369/18 na I tuženikov prijedlog od 18. rujna 2018., koje rješenje je doneseno 20. rujna 2018. godine, budući je odbijen protutužbeni zahtjev I tuženikov u tom parničnom postupku, a istodobno je I tuženik podnio i prijedlog za uknjižbu zabilježbe prvenstvenog reda radi namjeravanog otuđenja nekretnine, koji upis je dopušten i proveden rješenjem ovog suda posl.br. Z- 46487/18 od 5. rujna 2018., te navodi da je I tuženik zaprimio presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1693/18 od 8. svibnja 2018. godine, ali odmah nakon toga je ishodio upis zabilježbe prvenstvenog reda namjeravanog otuđenja, što ukazuje na jasnu i ozbiljnu njegovu namjeru da nekretninu proda trećoj osobi, iako je znao da nije u stvarnosti njegova te je do toga i došlo, jer je pod posl. br. Z-53068/18 u zemljišnoj knjizi proveden upis predbilježbe prava vlasništva na suvlasničkom udjelu VO za korist II tuženikovu na temelju ugovora o kupoprodaji od 9. listopada 2018. godine iz kojeg je vidljivo da je čl. 11. II tuženik upoznat s činjenicom da je ovosudnim rješenjem posl.br. Z-49369/18 od 20. rujna 2018. godine dopušten upis brisanja zabilježbe spora upisane pod posl.br. Z-30397/08 te je prijedlogu za upis predbilježbe prava vlasništva II tuženik priložio ovosudno rješenje posl.br. Z- 46369/18 od 20. rujna 2018. te je tako imao saznanja o postojanju navedene presude višeg suda i najmanje što bi se očekivalo od savjesne osobe koja namjerava kupiti nekretninu u vrijednosti od 100.000,00 EUR jest provjeriti o čemu se radi u toj parnici, a navedena je presuda u trenutku sklapanja toga ugovora o kupoprodaji bila dio zbirke isprava, dakle javna i neobično je što taj ugovor o kupoprodaji sadrži odredbu o brisanju zabilježbe spora i da je II tuženik svojem prijedlogu za upis predbilježbe prava vlasništva priložio primjerak rješenja ovog suda posl.br. Z- 46369/18 od 20. rujna 2018. godine o brisanju zabilježbe spora što znači da je II tuženik imao saznanja da nekretnina nije čista, odnosno da postoje druge osobe tj. tužitelj koji polaže prava na nju, na osnovi ugovora o kupoprodaji od 1. travnja 1980. godine, a koji je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1693/18 utvrđeno da je valjano prodana tužitelju. Ako II tuženik nije obavio uvid u zemljišne knjige i zbirku isprava pod posl.br. Z-46369/18, koja sadrži navedenu presudu višeg suda, nije postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige pa ne može uživati pravnu zaštitu. II tuženikova nesavjesnost se još očituje u činjenici da je pod posl.br. Z-66615/18 bio zaprimljen njegov prijedlog radi opravdanja predbilježbe u koje vrijeme je bila još upisana zabilježba pokretanja postupka osiguranja pod posl.br. Z-57285/18 na temelju prijedloga za osiguranje određivanjem privremene mjere od 26. listopada 2018. godine radi zabrane i otuđenja nekretnine, koji prijedlog je uložen u zbirku isprava posl.br. Z-57285/18, a koje rješenje je doneseno 4. prosinca 2018. godine, dočim je II tuženikov prijedlog za opravdanje predbilježbe zaprimljen 7. prosinca 2018. godine te je taj II tuženikov prijedlog prihvaćen, pa je rješenjem ovog suda posl.br. Z-66615/18 opravdana predbilježba i tako je II tuženik ishodio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u I tuženikovom suvlasničkom udjelu. Tužitelj smatra da je očekivano da osoba koja je predbilježila pravo vlasništva na nekretnini prije podnošenja prijedloga za opravdanje predbilježbe provjeri zemljišnoknjižno stanje te bi savjesna i poštena osoba nakon utvrđenja da je nakon upisa predbilježbe prava vlasništva za njenu korist u zemljišnoj knjizi proveden daljnji upis u korist treće osobe koja tvrdi da je izvanknjižni vlasnike nekretnine razmislila o tomu želi li opravdati svoju predbilježbu, a pri tomu je II tuženik mogao i obaviti uvid u prijedlog za osiguranje od 26. listopada 2018. godine te se ponovno uvjeriti u činjenicu da je kupio nekretninu koja je valjanim pravnim poslom otuđena tužitelju pa se očito vidi nesavjesnost i nepoštenje I i II tuženika, zbog čega zahtjeva kao u tužbi tj:

III Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak s zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku 15 dana. "

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu od 11. ožujka 2019. godine prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji jer nije vlasnik predmetne nekretnine, smatra da je ugovor o kupoprodaji od 1. travnja 1980. godine ništav, jer je u to vrijeme u zk.č.br. 8927/2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila u društvenom vlasništvu te nije mogla biti predmet kupoprodaje, a ni kuća u [adresa] nije bila upisana u zemljišnim knjigama pa vlasnik iste nije mogao biti nositelj prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu niti ga prenositi na drugoga te je ovdje riječ o prodaji neizgrađenog građevinskog zemljišta, što je ništavo sukladno Zakonu o prometu zemljišta i zgrada, također je zbog rješenja ovog suda posl.br. R1-1631/75 od 7. srpnja 1975. godine razvidno da je predmetna nekretnina bila zajedničko vlasništvo više osoba, a ČO je bio suvlasnik samo 805/869 dijela predmetne zk.č.br. 8927/2 k. o. [katastarska općina] i to kuće [adresa], a ne kuće u [adresa]. Nadalje, osporava navod da bi predmet kupoprodaje bio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se to ne nalazi u predmetom ugovoru, kojim je pak i ugovoreno da će tužitelj na svoj trošak podići garažu u korist ČO, što nije učinio te se ne može smatrati da je ispunio ugovornu obvezu i osporava da bi tužitelj ikad bio u posjedu predmetne nekretnine na bilo koji način što je i razvidno iz zapisnika od 22. studenog 1984. godine, sukladno kojem su tada u posjedu predmetne nekretnine bio ČO te ističe da tužitelj punih 25 godina nije poduzimao nikakve pravne radnje radi utvrđenja prava vlasništva i stjecanja posjeda predmetne nekretnine. Zatim ističe kako je točno da je podnio prijedlog radi upisa zabilježbe prvenstvenog reda namjeravanog otuđenja nekretnine no poriče tužiteljev navod da je takvo njegovo postupanje dovelo do očite jasne i ozbiljne namjere da otuđi nekretninu, iako je znao da navodno nije njegova, jer je presudom Županijskog suda u zagrebu posl.br. Gž- 1693/18 pravomoćno odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine te je po proteku više mjeseci od dovršetka predmetnog spora I tuženik odlučio prodati nekretninu u trenutku kada u zemljišnim knjigama nije bio zabilježen nikakav spor s tužiteljem niti je I tuženik mogao znati da će tužitelj u budućnosti pokretati nove sporove protiv njega te I tuženik nije ni skrivao svoju namjeru da proda ovu nekretninu niti je postupao u lošoj namjeri budući je u zemljišnoj knjizi ishodio upis prvenstvenog reda namjeravanog otuđenja te je 9. listopada 2018. godine tu nekretninu prodao II tuženiku u dobroj vjeri budući je prethodni spor s tužiteljem bio pravomoćno dovršen u I tuženikovu korist, a u zemljišnoj knjizi nije bilo nikakvih zabilježba. Točno je da je II tuženik bio upoznat s činjenicom da je ovosudnim rješenje posl.br. Z-53068/18 od 20. rujna 2018. godine dopušten upis brisanja zabilježbe spora u zemljišnim knjigama jer se on kao kupac htio uvjeriti da su prethodni sporovi dovršeni te da je brisana zabilježba spora, a neosnovan je navod da je II tuženik imao saznanja kako predmetna nekretnina nije čista, budući je iz povijesnog zk izvatka razvidno upravo suprotno, jer je postupak osiguranja kao i ovaj parnični postupak tužitelj pokrenuo nakon što su I i II tuženik 8. listopada 2018. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji. Također smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer prijavni list RN-2059/14 nije provediv u zemljišnim knjigama jer nije suglasan s provedbom toga lista kao ni ostali suvlasnici te je s AO i ZO **.**.2007. zaključio diobni ugovor o podjeli nekretnine na temelju geodetskog elaborata RN-650/80 uz međusobno davanje tabularnih izjava o provedbi istog elaborata što ukazuje da nisu suglasni s provedbom prijavnog lista, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu trošak parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu od 11. ožujak 2019. godine poriče da bi znao za Ugovor o kupoprodaji iz 1980. godine i za možebitno tužiteljevo pravo na predmetnoj nekretnini. Htio je kupiti ili izgraditi kuću za svoju obitelj te se raspitivao i krajem rujna 2018. godine od znanca saznao da I tuženik prodaje predmetno zemljište i da je dopuštena gradnja te je obišao i to zemljište s I tuženikom koji mu je rekao da je isto naslijedio od oca i da se dugo vodio spor koji je pravomoćno završen u njegovu korist te mu je predao zemljišnoknjižni izvadak s interneta kojim dokazuje da je vlasnik i da nema spora, kao što mu je dao rješenje iz katastra od 2014. godine po kojem je on posjednik u katastru te je rješenje pravomoćno i po uputi prijateljevoj je otišao u zk odjel i utvrdio da je I tuženik s još drugim osobama upisan na nekretnini te je pitao službenika ima li smetnja da mu I tuženik proda nekretninu prema stanju u zemljišnoj knjizi i rješenju katastra koje je predočio službeniku, a koji mu je rekao da nema smetnje da mu I tuženik proda svoj dio zemljišta te je postojao spor i da će se zabilježbe o sporu izbrisati te ga je uputio u katastar, što je II tuženik i učinio te mu je tamo objašnjeno da je I tuženik sam upisan na zemljištu i nema ništa sporno zbog čega je nazvao I tuženika i s njim dogovorio kupoprodaju, a koji I tuženik ga je prethodno uvjerio da nema problema s njegovom rodbinom, koji su upisani s njim na nekretnini te je s njima sve sudski i dogovorno riješeno i da su isprave sudski ovjerene te je potrebno podnijeti sudu zahtjev da se podijeli cijela čestica i isposlovao je isprave potrebne da se građevinsko zemljište upiše kao posebna čestica te je pokazao izvornik sudskog rješenja od 20. rujna 2018. godine o tomu da se brišu zabilježbe o sporu pa je mislio da ne treba dalje istraživati, i nije znao za ugovor iz 1980. godine niti je vidio presudu na koju se poziva tužitelj. Nakon što je objasnio I tuženiku kako će platiti gradnju kuće, sklopili su Ugovor o kupoprodaji, a I tuženik mu je predao zatim isprave po kojima se može upisati u zemljišne knjige, uz odgodu upisa, platio je porez i otišao u dvije banke radi kredita te im je pokazao ugovor o kupoprodaji i vlasnički list, gdje su zahtijevali da bude uknjižen 1/1, o čemu je obavijestio I tuženika i dogovorio se s njim da će mu ovaj dopustiti uknjižbu na kupljenu nekretninu i pokazao mu međe zemljišta te su potpisali zapisnik i nije imao namjeru bilo koga prevariti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu trošak parničnog postupka.

4. III-V tuženici u odgovoru na tužbu od 26. veljače 2019. godine tvrde da su I tuženikovi i njihovi prednici bili suvlasnici predmetne nekretnine, poriču da bi tužitelj posjedovao ili suposjedovao iste, posredno znaju o postojanju ugovora o kupoprodaji od 1. travnja 1980. godine te da su njihovi preci te godine odbili potpisati sličan ugovor s tužiteljem jer je u to vrijeme predmetna nekretnina bila u društvenom vlasništvu i nije mogla biti predmet kupoprodaje među fizičkim osobama, što je bio ništav pravni posao, a temeljem rješenja R1-21631/75 od 7. srpnja 1975. predmet tužiteljevog ugovora je bila nekretnina u zajedničkom vlasništvu prednika svih tuženika, prednici III-V tuženika su se protivili da tužitelj bilo kako posjeduje ovu nekretninu te su tek 22. studenog 1984. godine prednici tuženika sklopili sudsku nagodbu pred ovim sudom posl.br. P-540/84 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i opisuju što je koji stekao od njih. Dne 10. listopada 2007. godine je na osnovi te sudske nagodbe sklopljen između tuženika diobni ugovor za predmetnu nekretninu s tabularnim izjavama pa je ČO istom 22. studenog 2024. postao vlasnik obiteljske stambene zgrade koja nije bila upisana u zemljišnoj knjizi, na adresi [adresa], te nije osnovano da bi tužitelj od III-V tuženih mogao tražiti bilo kakvu pravnu radnju glede ovih nekretnina pa prigovaraju promašenoj pasivnoj legitimaciji i predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

5. Prvotuženik još podneskom od 13. svibnja 2021. godine prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u ovosudne spise poslovni brojevi P-1363/16, Z-66615/18, Z-53068/18 i Z-49369/18, Ugovor o kupoprodaji od 1. travnja 1980. godine s potvrdom nečitljivog nadnevka o isplati kupoprodajne cijene na listu 14 spisa, punomoć ovjerenu 26. lipnja 1980. godine, ovosudna rješenja o nasljeđivanju broj O-6054/06, O-3208/01, O-1908/05, O-1938/2000, presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1693/18, povijesni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], rješenje ovosudno posl. broj R1-1631/75, potvrdu Grada Zagreba od 10. lipnja 2014. s izvatkom iz katastarskog plana i izvatkom iz posjedovnog lista 1520 s prijepisom posjedovnog lista 1521 i parcelacijski elaborat RN 650/80, prijavni list za zemljišnu knjigu od 18. veljače 2014. s potvrdom Grada Zagreba od 24. rujna 2018. i 16. svibnja 2014. godine te diobnim nacrtom, ovosudno rješenje posl.broj Z- 17967/04, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovosudno rješenje posl. broj Z-49369/18, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 9. listopada 2018. godine, sudsku nagodbu od 22. studenog 1984. godine ovog suda, diobni ugovor od 10. listopada 2007. godine, ovosudno rješenje broj Z-49369/18 s ispisom pregleda statusa predmeta, rješenje Grada Zagreba od 11. lipnja 2014. godine, II tuženikovo pismo od 1. prosinca 2018. godine s potvrdom o primitku te potvrdu od 7. prosinca 2018. godine, ovosudno rješenje broj posl. broj Z-17967/04, projektna dokumentacija iz 1980. na listovima 129-135 spisa, dodatak ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 6. prosinca 2018. godine, prijedlog predbilježbe vlasništva od 9. listopada 2018. s prijamnim brojem pošiljke, uvid u izvod iz katastarskog plana na listu 202 spisa, ovosudno rješenje broj posl. broj Z-66615/18, Z-67846/18, Z- 49369/18, rješenje Grada Zagreba od 11. lipnja 2014. uvjerenje od 10. lipnja 2014., presudu Županijskog suda u Varaždinu posl.broj Kž-67/2011 i Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj Ko-3586/07, ovosudno rješenje broj posl. broj Z-5809/19, izvod iz katastarskog plana na listovima 285 i 286, prijepis posjedovnog lista broj 3342, 1520, 1521, preglede statusa predmeta Z-53068/18 i Z-49369/18, uvid u rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj O-509/25, od 17. ožujka 2025, preslušao stranke, nije preslušao II tuženika, koji se nije odazvao urednom pozivu na ročište 15. studenog 2021. godine, a njegov navod da je spriječen zbog poslovnih obveza nije osnovan jer je pravodobno primio sudski poziv i mogao je urediti svoje obveze, a k tomu se je i odrekao prava na saslušanje na ročištu 8. siječnja 2024. godine, preslušao svjedoke TO i ĐO.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. O prigovorima litispendencije i presuđene stvari je pravomoćno odlučeno te nisu posebno obrazlagani ovom presudom.

9. Nije prijeporno kao na ročištu 8. siječnja 2024. da je novoformirana kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine 604 m2, formirana prijamnim listom RN 2059/14 od dijela same te zk.č.br. 8927/2 k.o. grad Zagreb, u ranijoj površini od 869 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da predstavlja 3624/5214 dijela te čestice, zbog čega je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga radi očevida i mjerničkog vještačenja.

10. Za potrebe ovog postupka je prvo trebalo utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke II budući ostali tuženikovi prigovori promašene pasivne legitimacije te odluka o tužbenom zahtjevu iz točke I. ovise o odluci treba li zemljišno knjižnom odjelu ovog suda dopustiti i provesti uknjižbu brisanja prava vlasništva upisanog za korist II tuženog na predmetnoj nekretnini te nalaganje ponovne uknjižbe prava vlasništva za korist I tuženika, te da su I i II tuženik dužni trpjeti brisanje prava vlasništva s II tuženikova imena i ponovnu uknjižbu prava vlasništva za korist II tuženom, nakon čega je on dužan trpjeti brisanje njegovog uknjiženog suvlasništva radi upisa novoformirane čestice i uknjižbe tužiteljeva prava vlasništva na njoj.

11. Uvidom u ovosudni spis posl. broj Z-53068/18 nije utvrđeno da je II tuženik 9. listopada 2018. godine predao ovom sudu prijedlog radi predbilježbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na osnovi ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. listopada 2018. godine, diobnog ugovora od 10. listopada 2007. godine, obnovljenoga geodetskog elaborata za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 24. rujna 2018. i rješenje ovog suda posl.br. Z-46487/18 od 5. rujna 2018. godine, te je ovosudnim rješenjem isti poslovni broj od 19. studenog 2018. dopušten upis predbilježbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist II tuženika.

12. Nadalje je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na listu 58 spisa utvrđeno da je pod rednim brojem 1.8 vlastovnice upisano da je pod brojem Z-57285/18 zaprimljenog 26. listopada 2018. zabilježeno pokretanje postupka, prijedlog za osiguranje donošenjem privremene mjere 26. listopada 2018., zabrane otuđenja i opterećenja, a pod rednim brojem 1.9 vlastovnice je pod brojem Z-58143/18 zaprimljenog 31. listopada 2018. zabilježeno rješenje o ovrsi ovog suda posl.broj Ovr-7008/18-2 od 29. listopada 2018. godine, odbijen je prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere.

13. Dakle, tužitelj se neosnovano poziva na ovosudni postupak posl. broj Z- 57285/18 jer je on započeo nakon ovosudnog postupka posl. broj Z-53068/18, a i sam ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine između I i II tuženika je sklopljen 9. listopada 2018. tj. prije pokretanja ovosudnog postupka posl. broj Z-57285/18.

14. Uvidom pak u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za isti zk uložak iste katastarske općine na listu 55 spisa pod rednim brojem 7.4 vlastovnice je pod brojem Z-49369/18, zaprimljeno 18. rujna 2018., upisano brisanje zabilježbe temeljem ovosudne presude posl. broj P-1363/16-84 od 7. prosinca 2018. godine i pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1693/18-2 od 8. svibnja 2018. godine se briše zabilježba pod brojem Z-30397/08, a pod točkom 1.6. iste vlastovnice je pod b rojem Z-49369/18, zaprimljeno 18. rujna 2018. godine, temeljem istih presuda brisana zabilježba pod Z-30397/08, dočim je pod brojem 4.1 iste vlastovnice bila upisana prije toga pod brojem Z-30397/08, zaprimljena 19. svibnja 2008. da se temeljem tužbe uložene u ovosudnu zbirku isprava pod brojem Z- 21250/06 i podneska tužitelja zaprimljenog kod ovog suda 15. svibnja 2008.na broj P-7244/07 zabilježuje spor na nekretnini I tuženikovoj.

15. Po ocjeni ovog suda je II tuženik imao razloga postupati s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri je stekao ovu nekretninu sklopivši ugovor o kupoprodaji 9. listopada 2018. godine s I tuženim, jer je I tuženik bio suvlasnik bio suvlasnik iste sukladno rješenju o nasljeđivanju ovog suda posl. broj O-6054/06 od 28. studenog 2006. godine(list 17 spisa). Stoga su prihvatljivi II tuženikovi navodi iz njegova odgovora na tužbu da ga je I tuženik upoznao s postojanjem parnice poslovni broj P-1363/16, ranije posl. broj P-7244/07 jer je već taj parnični postupak bio pravomoćno dovršen 8. svibnja 2018. godine kad je donesena presuda Županijskog suda u zagrebu posl. broj Gž-1693/18, a koja drugostupanjska presuda je otpremljena strankama 24. srpnja 2018. godine i nedvojbeno je ju je I tuženik zaprimio tijekom kolovoza 2018. godine, te je I tuženik 18. rujna 2018. godine podnio prijedlog ovom sudu posl. broj Z-49369/18 radi brisanja zabilježbe te tužbe, što je i provedeno, kako je prethodno obrazloženo, a u to vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji I i II tuženika, potonji II tuženik nije imao razloga sumnjati u I tuženikovo suvlasništvo niti potrebe razgledati navedene sudske presude u zbirci isprava, već je logično da mu je bilo bitno kako je taj parnični postupak pravomoćno dovršen te je I tuženik ostao suvlasnik predmetne nekretnine i nakon toga parničnog postupka, a u vrijeme kada je s II tuženikom pregovarao i sklapao ovaj ugovor o kupoprodaji.

16. Također je uvjerljivo zbog istih razloga da je I tuženik pokazao II tuženiku zk izvadak za ovu nekretninu "s interneta" iz kojeg je vidio da je I tuženik vlasnik tj. suvlasnik zemljišta i da nema spora za to zemljište, jer je to odgovaralo zemljišnoknjižnom stanju krajem rujna 2018. godine, kako je prethodno obrazloženo. isto tako je prihvatljiv II tuženikov navod iz odgovara na tužbu da je tad dobio od I tuženika rješenje Grada Zagreba od 11. lipnja 2014. godine (list 84. spisa) po kojem je II tuženik posjednik tj. korisnik ove nekretnine.

17. Također je uvjerljiv navod II tuženikov da je bio u bankama radi kredita za kupnju ovog zemljišta s zemljišnoknjižnim izvatkom kojim zapravo dokazuje I tuženikovo suvlasništvo ove nekretnine, jer to odgovara njegovu pismu od 1. prosinca 2018. godine (listovi 85. i 86. spisa) te potvrdi od 7. prosinca 2018. godine o obilasku i predaji predmetne čestice (list 87. spisa).

18. Nadalje, zbog svih ovih navoda je uvjerljiv i II tuženikov navod da je provjerio zemljišnoknjižno stanje u zemljišnim knjigama i posjedovno stanje u katastru te da nije opazio ništa osim I tuženikova suvlasništva, što je i logično, budući je I tuženik tada bio uknjižen kao suvlasnik, a zabilježba ovosudnog postupka posl.broj P-1363/16 je bila brisana, dočim prijedloga za zabilježbu prijedloga za osiguranje donošenjem privremene mjere još nije bio ni zaprimljen. To sve tim više što je uz ugovor o kupoprodaji između I i II tuženika od 9. listopada 2018. godine priložen i ovjereni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu od 28. rujna 2018. godine, neslužbena kopija verificiranog zemljišnoknjižnog izvatka za istu nekretninu ishođenu na dan neposredno prije potpisa tog ugovora, ovjerena preslika sudske nagodbe u postupku ovog suda posl. broj P-540/84 od 22. studenog 1984. godine i diobnog ugovora između I tuženika, III tuženika te prednika IV i V tuženika od 10. listopada 2007. godine, obnovljeni geodetski elaborat za provedbu u zemljišnim knjigama za kl.br. 493/1 k. o. [katastarska općina] od 18. veljače 2014. godine, obnovljen 24. rujna 2018. godine, posjedovni list na predmetnu nekretninu, ovosudno rješenje posl. broj Z-46487/2018 od 5. rujna 2018. godine o zabilježbi prvenstvenog reda i posl. broj Z-49369/18 od 20. rujna 2018. godine o brisanju zabilježbe spora, iz čega proizlazi osnovanost II tuženikova navoda da je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, budući iz svega toga ne proizlazi da bi on morao znati za tužiteljev ugovor o kupoprodaji s I tuženikovim prednikom ČO iz 1980. godine.

19. K tomu, sud ocjenjuje da II tuženik niti nije morao pribavljati presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-1693/18 iz zbirke isprava budući obrazloženje te presude na koje se poziva tužitelj u ovom postupku ne obvezuje nikoga pa ni II tuženika, već je ono što obvezuje izrjeka presude.

20. Također, ranije zabilježbe poput one pod brojem 3.1. vlastovnice u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 55. spisa) pod brojem Z- 83164/06 o zabilježenoj odbijenoj uknjižbi prava vlasništva na nekretnini ČO određena rješenjem ovog suda posl. broj O-6054/06, UPP-OS-144/06 od 28. studenog 2006. godine, je brisana još 2006. godine, kao što je ovaj sud rješenjem posl. broj Z-17967/04 od 22. studenog 2005. godine odbio tužiteljev prijedlog radi uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

21. Stoga sud ocjenjuje da je tužitelj u cijelosti postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, jer je provjerio stanje u istima i štoviše u katastru, nije dužan ispitivati pretpostavljeno tj. izvanknjižno stanje niti je mogao znati za njega, a suprotno niti ne proizlazi iz tužiteljeva iskaza te II tuženik provjerio i faktično stanje u naravi sukladno potvrdi o obilasku i predaji parcele od 7. prosinca 2018. godine te k tomu nije ni dužan provjeravati što piše u obrazloženju presude koja se nalazi u zbirci isprava, a da bi bio u dobroj vjeri, niti upis u glavnoj knjizi u rujnu ili listopadu 2018. upućuje na zbirku isprava, niti je tužitelj dokazao suprotno, jer je dokazni teret na njemu, a njegov iskaz i stanje zemljišnih knjiga jesu takvi da to nije dokazao, kako je prethodno obrazloženo (Rev-x-25551/11 i U-III-1830/07). K tomu je II tuženik provjerio i stanje u zemljišnoj knjizi kako je prethodno obrazloženo (Rev-734/06).

22. Slijedom toga sud utvrđuje da je II tuženik postupak sukladno odredbi čl. 124, st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-52/25), a nema dokaza da bi postojala prava, tereti ili ograničenja na temelju zakona po stavku 2, iste zakonske odredbe u vrijeme sklapanja ovog ugovora o kupoprodaji nekretnine s I tuženim niti to tužitelj tvrdi ili dokazuje.

23. Glede odredbe čl. 125, st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, II tuženik jest u dobroj vjeri po ocjeni ovog suda, kako je prethodno obrazloženo, prvi zatražio upis u zemljišne knjige prijedlogom pod posl. brojem Z- 53068/18, tj. predbilježbu od 9. listopada 2018. godine, a tužiteljev je prijedlog radi uknjižbe pod brojem Z-83164/06 odbijen još 2006. godine (točka 3.1. vlastovnice predmetnog zemljišnoknjižnog uloška). Također je uvidom u predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine između I i II tuženika utvrđeno da je sklopljen u pisanom obliku te je I tuženik ovjerio svoj potpis i izdao tabularnu izjavu, a nekretnina koja je bila predmet kupoprodaje je točno opisana sukladno stanju u zemljišnim knjigama, zbog čega je II tuženik i uknjižio svoje pravo suvlasništva, te su ispunjene i odredbe čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u svezi s odredbom čl. 125, st. 1. istog Zakona.

24. Što se tiče odredbe čl. 125, st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sud ne prihvaća tužiteljev iskaz u dijelu da je I tuženikov prednik ČO predao kuću u [adresa] s zemljištem u samostalan posjed, jer iz njegova iskaza te svjedoka TO i ĐO, ali i I tuženikova iskaza te III tuženikova iskaza, kao i prednika IV i V tuženih proizlazi da je ČO ostao živjeti u toj kući do požara 2003. godine, što nije samostalan posjed po odredbi čl. 11, st. 1. istog Zakona, a to što je ČO možda predao ključeve kuće tužitelju i što je svjedokinja TO brala voće, a svjedok ĐO kosio travu oko kuće ne znači samostalan posjed kraj činjenice da je I tuženikov prednik ostao živjeti u toj kući do požara 2003. godine, a k tomu je nelogično da tužitelj ima takav posjed, ako je I tuženik srušio tu kuću 2007. godine. Sve i da je tužitelj bio samostalan posjednik, nije dokazao da II tuženik nije postupao u dobroj vjeri kad je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s I tuženikom za istu nekretninu tj. nije dokazao da bi II tuženik znao da je tužitelj sklopio Ugovor o kupoprodaji s I tuženikovim prednikom ČO, a nekmoli da bi tužitelj bio u samostalnom posjedu te nekretnine, sve kako je obrazloženo prethodno o II tuženikovoj dobroj vjeri i stjecanju povjerenjem u zemljišne knjige te tako nisu ispunjene ove kumulativne pretpostavke, te je tužbeni zahtjev u dijelu točke II. odbijen.

25. Slijedom toga osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije I tuženiku za točku I. tužbenog zahtjeva. Naime, II tuženik je uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine prije podnošenja tužbe, što je znao i tužitelj, sukladno tužbenim navodima. To stoga, jer je II tuženik podnio prijedlog radi predbilježbe prava vlasništva pod posl. brojem Z-53068/18 dne 9. listopada 2018. godine, a onaj poslovni broj Z-66615/18 radi opravdanja predbilježbe prava vlasništva je podnio 7. prosinca 2018. godine pa primjenom odredbe čl. 120, st. 3. i čl. 121, st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je tad i stekao suvlasništvo ove nekretnine. To nadalje znači da I tuženik kao nevlasnik nije dužan ništa trpjeti na nekretnini koja nije njegovo suvlasništvo, niti mu sud može to naložiti te je odbijen tužbeni zahtjev protiv njega u toj točci tužbenog zahtjeva.

26. U odnosu na II, IV i V tuženika, oni jesu suvlasnici u idealnim dijelovima predmetne nekretnine sukladno zemljišnoknjižnom izvatku za istu, kao i rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj O-509/25 od 17. ožujka 2025. godine. No, kako Ugovor o kupoprodaji od 1. travnja 1980. godine sa prijavnim listom zadire i u suvlasnički omjer ovih tuženika tako što se od zemljišnoknjižne čestice kako je uknjižena izdvaja i dio njihova suvlasništva, neovisno o možebitnim diobama koje nisu uknjižene, to sud ocjenjuje da su oni jedinstveni i nužni suparničari s II tuženim kao sada uknjiženim suvlasnikom glede ovog dijela tužbenog zahtjeva iz točke I. (Revd 1902/22) te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen i protiv njih, budući je odbijen protiv II tuženika kako je prethodno obrazloženo, a sam II tuženik nije obuhvaćen ovom točkom I. tužbenog zahtjeva.

27. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku primjenom Tbr. 7, 8. i 9. OT je sud I i II tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za ročište 20. 9.2019., podnesak 13.5.2021., ročišta 14.5.2021. i 15.11.2021., podnesak od 17.1.2022., ročišta 2.2.2023., 8.1.2024. i 3.11.2025. po 250 bodova svako, što je 500,00 EUR svako, ili ukupno 4.000,00 EUR uz PDV od 1.000,00 EUR, što je 5.000,00 EUR ukupno, trošak dviju žalba od 15.10.02019. i 19.1.2022. nisu priznati jer su žalbe bile neosnovane, kao što nije osnovan ni trošak ročišta za objavu kao potpunoma nepotreban za uspjeh u postupku primjenom odredbe čl. 155, st. 1. istog Zakona, a sudske pristojbe za odgovor na tužbu nisu dužni platiti sukladno odredbi čl. 4, st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18-51/23).

28. IV i V tuženiku je sud priznao trošak odvjetničkog zastupanja podneska od 17.4.2025. i ročišta 3.11.2025. po 250 bodova, ili 500 bodova uvećano za zastupanje više osoba po tbr. 40, st. 1. OT ili 50 bodova što je 550,00 bodova ili 1.100,00 EUR uz PDV od 275,00 EUR što je 1.375,00 EUR, a ni oni ne plaćaju sudsku pristojbu za odgovor na tužbu zbog istog razloga kao I i II tuženici.

29. III tuženik nije razvrstao svoj trošak parničnog postupka, a ni on ne plaća sudsku pristojbu za odgovor na tužbu zbog istog razloga kao i ostali tuženici.

30. Zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka I i II tuženicima teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi propisanoj odredbi čl. 19, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/25) uz uvećanje od tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku I i II tuženika

- III tuženoj osobno

- opunomoćeniku IV i V tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte