REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7810/2021-101
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari I tužitelja ZER, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nada Magdić, odvjetnica iz Zagreba i II tužitelja ZE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nada Magdić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb kojeg zastupa punomoćnik Sanja Porobija, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. studenog 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 18. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. platiti I tužiteljici ZER 6.078,17 eura s zateznom kamatom koja teče, i to:
: na iznos od 43,46 eura od dana 15.11.2007. godine do isplate, : na iznos od 42,68 eura od dana 15.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 43,94 eura od dana 15.01.2008. godine do isplate, : na iznos od 43,71 eura od dana 15.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 84,08 eura od dana 15.03.2008. godine do isplate, : na iznos od 83,56 eura od dana 15.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 80,78 eura od dana 15.05.2008. godine do isplate, : na iznos od 81,75 eura od dana 15.06.2008. godine do isplate, : na iznos od 80,91 eura od dana 15.07.2008. godine do isplate, : na iznos od 80,68 eura od dana 15.08.2008. godine do isplate, : na iznos od 80,61 eura od dana 15.09.2008. godine do isplate, : na iznos od 83,64 eura od dana 15.10.2008. godine do isplate, : na iznos od 85,47 eura od dana 15.11.2008. godine do isplate, : na iznos od 82,74 eura od dana 15.12.2008. godine do isplate, : na iznos od 89,88 eura od dana 15.01.2009. godine do isplate, : na iznos od 89,89 eura od dana 15.02.2009. godine do isplate, : na iznos od 87,42 eura od dana 15.03.2009. godine do isplate, : na iznos od 87,92 eura od dana 15.04.2009. godine do isplate, : na iznos od 87,96 eura od dana 15.05.2009. godine do isplate, : na iznos od 86,95 eura od dana 15.06.2009. godine do isplate, : na iznos od 87,05 eura od dana 15.07.2009. godine do isplate, : na iznos od 116,53 eura od dana 15.08.2009. godine do isplate, : na iznos od 117,82 eura od dana 15.09.2009. godine do isplate, : na iznos od 116,23 eura od dana 15.10.2009. godine do isplate, : na iznos od 117,12 eura od dana 15.11.2009. godine do isplate, : na iznos od 116,89 eura od dana 15.12.2009. godine do isplate, : na iznos od 119,43 eura od dana 15.01.2010. godine do isplate, : na iznos od 121,04 eura od dana 15.02.2010. godine do isplate, : na iznos od 120,59 eura od dana 15.03.2010. godine do isplate, : na iznos od 122,16 eura od dana 15.04.2010. godine do isplate, : na iznos od 125,13 eura od dana 15.05.2010. godine do isplate, : na iznos od 109,52 eura od dana 15.06.2010. godine do isplate, : na iznos od 112,56 eura od dana 15.07.2010. godine do isplate, : na iznos od 112,36 eura od dana 15.08.2010. godine do isplate, : na iznos od 118,74 eura od dana 15.09.2010. godine do isplate, : na iznos od 114,87 eura od dana 15.10.2010. godine do isplate, : na iznos od 115,64 eura od dana 15.11.2010. godine do isplate, : na iznos od 81,02 eura od dana 15.12.2010. godine do isplate, : na iznos od 81,18 eura od dana 15.01.2011. godine do isplate, : na iznos od 80,11 eura od dana 15.02.2011. godine do isplate, : na iznos od 80,62 eura od dana 15.03.2011. godine do isplate, : na iznos od 80,56 eura od dana 15.04.2011. godine do isplate, : na iznos od 82,28 eura od dana 15.05.2011. godine do isplate, : na iznos od 86,03 eura od dana 15.06.2011. godine do isplate, : na iznos od 90,31 eura od dana 15.07.2011. godine do isplate, : na iznos od 74,58 eura od dana 15.08.2011. godine do isplate, : na iznos od 68,60 eura od dana 15.09.2011. godine do isplate, : na iznos od 66,52 eura od dana 15.10.2011. godine do isplate, : na iznos od 66,57 eura od dana 15.11.2011. godine do isplate, : na iznos od 66,76 eura od dana 15.12.2011. godine do isplate, : na iznos od 68,37 eura od dana 15.01.2012. godine do isplate, : na iznos od 68,80 eura od dana 15.02.2012. godine do isplate, : na iznos od 68,15 eura od dana 15.03.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,97 eura od dana 15.04.2012. godine do isplate, : na iznos od 68,16 eura od dana 15.05.2012. godine do isplate, : na iznos od 68,55 eura od dana 15.06.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,84 eura od dana 15.07.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,58 eura od dana 15.08.2012. godine do isplate, : na iznos od 66,00 eura od dana 15.09.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,18 eura od dana 15.10.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,68 eura od dana 15.11.2012. godine do isplate, : na iznos od 67,18 eura od dana 15.12.2012. godine do isplate, : na iznos od 66,60 eura od dana 15.01.2013. godine do isplate, : na iznos od 66,34 eura od dana 15.02.2013. godine do isplate, : na iznos od 66,08 eura od dana 15.03.2013. godine do isplate, : na iznos od 67,14 eura od dana 15.04.2013. godine do isplate, : na iznos od 65,31 eura od dana 15.05.2013. godine do isplate, : na iznos od 64,93 eura od dana 15.06.2013. godine do isplate, : na iznos od 64,99 eura od dana 15.07.2013. godine do isplate, : na iznos od 64,70 eura od dana 15.08.2013. godine do isplate, : na iznos od 65,22 kuna od dana 15.09.2013. godine do isplate, : na iznos od 65,52 eura od dana 15.10.2013. godine do isplate, : na iznos od 65,60 eura od dana 15.11.2013. godine do isplate, : na iznos od 66,20 eura od dana 15.12.2013. godine do isplate i : na iznos od 65,37 eura od dana 15.01.2014. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2155. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2155. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
II tužitelju ZE 4.211,14 eura s zateznom kamatom koja teče, i to:
: na iznos od 31,97 eura od dana 01.11.2007. godine do isplate, : na iznos od 32,18 eura od dana 01.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 32,13 eura od dana 01.01.2008. godine do isplate, : na iznos od 32,58 eura od dana 01.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 61,78 eura od dana 01.03.2008. godine do isplate, : na iznos od 62,45 eura od dana 01.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 60,48 eura od dana 01.05.2008. godine do isplate, : na iznos od 59,70 eura od dana 01.06.2008. godine do isplate, : na iznos od 60,35 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate, : na iznos od 58,89 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate, : na iznos od 58,92 eura od dana 01.09.2008. godine do isplate, : na iznos od 59,62 eura od dana 01.10.2008. godine do isplate, : na iznos od 64,56 eura od dana 01.11.2008. godine do isplate, : na iznos od 60,63 eura od dana 01.12.2008. godine do isplate, : na iznos od 64,59 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate, : na iznos od 64,95 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate, : na iznos od 65,04 eura od dana 01.03.2009. godine do isplate, : na iznos od 64,16 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate, : na iznos od 63,87 eura od dana 01.05.2009. godine do isplate, : na iznos od 62,62 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate, : na iznos od 61,51 eura od dana 01.07.2009. godine do isplate, : na iznos od 83,20 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate, : na iznos od 83,84 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate, : na iznos od 83,06 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate, : na iznos od 82,28 eura od dana 01.11.2009. godine do isplate, : na iznos od 83,15 eura od dana 01.12.2009. godine do isplate, : na iznos od 83,95 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate, : na iznos od 84,81 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate, : na iznos od 84,21 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate, : na iznos od 85,81 eura od dana 01.04.2010. godine do isplate, : na iznos od 85,02 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate, : na iznos od 74,71 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate, : na iznos od 79,06 eura od dana 01.07.2010. godine do isplate, : na iznos od 77,71 eura od dana 01.08.2010. godine do isplate, : na iznos od 81,34 eura od dana 01.09.2010. godine do isplate, : na iznos od 78,96 eura od dana 01.10.2010. godine do isplate, : na iznos od 77,10 eura od dana 01.11.2010. godine do isplate, : na iznos od 55,42 eura od dana 01.12.2010. godine do isplate, : na iznos od 57,14 eura od dana 01.01.2011. godine do isplate, : na iznos od 55,47 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate, : na iznos od 55,43 eura od dana 01.03.2011. godine do isplate, : na iznos od 54,18 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate, : na iznos od 54,25 eura od dana 01.05.2011. godine do isplate, : na iznos od 57,39 eura od dana 01.06.2011. godine do isplate, : na iznos od 57,61 eura od dana 01.07.2011. godine do isplate, : na iznos od 48,15 eura od dana 01.08.2011. godine do isplate, : na iznos od 46,86 eura od dana 01.09.2011. godine do isplate, : na iznos od 44,98 eura od dana 01.10.2011. godine do isplate, : na iznos od 44,71 eura od dana 01.11.2011. godine do isplate, : na iznos od 44,30 eura od dana 01.12.2011. godine do isplate, : na iznos od 44,67 eura od dana 01.01.2012. godine do isplate, : na iznos od 45,08 eura od dana 01.02.2012. godine do isplate, : na iznos od 44,85 eura od dana 01.03.2012. godine do isplate, : na iznos od 44,21 eura od dana 01.04.2012. godine do isplate, : na iznos od 44,13 eura od dana 01.05.2012. godine do isplate, : na iznos od 44,13 eura od dana 01.06.2012. godine do isplate, : na iznos od 43,63 eura od dana 01.07.2012. godine do isplate, : na iznos od 43,40 eura od dana 01.08.2012. godine do isplate, : na iznos od 42,92 eura od dana 01.09.2012. godine do isplate, : na iznos od 42,24 eura od dana 01.10.2012. godine do isplate, : na iznos od 42,51 eura od dana 01.11.2012. godine do isplate, : na iznos od 42,44 eura od dana 01.12.2012. godine do isplate, : na iznos od 42,11 eura od dana 01.01.2013. godine do isplate, : na iznos od 41,11 eura od dana 01.02.2013. godine do isplate, : na iznos od 41,36 eura od dana 01.03.2013. godine do isplate, : na iznos od 41,34 eura od dana 01.04.2013. godine do isplate, : na iznos od 40,72 eura od dana 01.05.2013. godine do isplate, : na iznos od 39,79 eura od dana 01.06.2013. godine do isplate, : na iznos od 39,12 eura od dana 01.07.2013. godine do isplate, : na iznos od 39,21 eura od dana 01.08.2013. godine do isplate, : na iznos od 39,19 kuna od dana 01.09.2013. godine do isplate, : na iznos od 39,55 eura od dana 01.10.2013. godine do isplate, : na iznos od 38,92 eura od dana 01.11.2013. godine do isplate, : na iznos od 38,80 eura od dana 01.12.2013. godine do isplate i : na iznos od 38,63 eura od dana 01.01.2014. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 01 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja ZER kojim zahtjeva zatezne kamate na:
: na iznos od 43,46 eura od 01.11.2007. do 15.11.2007. godine, : na iznos od 42,68 eura od 01.12.2007. do 15.12.2007. godine, : na iznos od 43,94 eura od 01.01.2008. do 15.01.2008. godine, : na iznos od 43,71 eura od 01.02.2008. do 15.02.2008. godine, : na iznos od 84,08 eura od 01.03.2008. do 15.03.2008. godine, : na iznos od 83,56 eura od 01.04.2008. do 15.04.2008. godine, : na iznos od 80,78 eura od 01.05.2008. do 15.05.2008. godine, : na iznos od 81,75 eura od 01.06.2008. do 15.06.2008. godine, : na iznos od 80,91 eura od 01.07.2008. do 15.07.2008. godine, : na iznos od 80,68 eura od 01.08.2008. do 15.08.2008. godine, : na iznos od 80,61 eura od 01.09.2008. do 15.09.2008. godine, : na iznos od 83,64 eura od 01.10.2008. do 15.10.2008. godine, : na iznos od 85,47 eura od 01.11.2008. do 15.11.2008. godine, : na iznos od 82,74 eura od 01.12.2008. do 15.12.2008. godine, : na iznos od 89,88 eura od 01.01.2009. do 15.01.2009. godine, : na iznos od 89,89 eura od 01.02.2009. do 15.02.2009. godine, : na iznos od 87,42 eura od 01.03.2009. do 15.03.2009. godine, : na iznos od 87,92 eura od 01.04.2009. do 15.04.2009. godine, : na iznos od 87,96 eura od 01.05.2009. do 15.05.2009. godine, : na iznos od 86,95 eura od 01.06.2009. do 15.06.2009. godine, : na iznos od 87,05 eura od 01.07.2009. do 15.07.2009. godine, : na iznos od 116,53 eura od 01.08.2009. do 15.08.2009. godine, : na iznos od 117,82 eura od 01.09.2009. do 15.09.2009. godine, : na iznos od 116,23 eura od 01.10.2009. do 15.10.2009. godine, : na iznos od 117,12 eura od 01.11.2009. do 15.11.2009. godine, : na iznos od 116,89 eura od 01.12.2009. do 15.12.2009. godine, : na iznos od 119,43 eura od 01.01.2010. do 15.01.2010. godine, : na iznos od 121,04 eura od 01.02.2010. do 15.02.2010. godine, : na iznos od 120,59 eura od 01.03.2010. do 15.03.2010. godine, : na iznos od 122,16 eura od 01.04.2010. do 15.04.2010. godine, : na iznos od 125,13 eura od 01.05.2010. do 15.05.2010. godine, : na iznos od 109,52 eura od 01.06.2010. do 15.06.2010. godine, : na iznos od 112,56 eura od 01.07.2010. do 15.07.2010. godine, : na iznos od 112,36 eura od 01.08.2010. do 15.08.2010. godine, : na iznos od 118,74 eura od 01.09.2010. do 15.09.2010. godine, : na iznos od 114,87 eura od 01.10.2010. do 15.10.2010. godine, : na iznos od 115,64 eura od 01.11.2010. do 15.11.2010. godine, : na iznos od 81,02 eura od 01.12.2010. do 15.12.2010. godine, : na iznos od 81,18 eura od 01.01.2011. do 15.01.2011. godine, : na iznos od 80,11 eura od 01.02.2011. do 15.02.2011. godine, : na iznos od 80,62 eura od 01.03.2011. do 15.03.2011. godine, : na iznos od 80,56 eura od 01.04.2011. do 15.04.2011. godine, : na iznos od 82,28 eura od 01.05.2011. do 15.05.2011. godine, : na iznos od 86,03 eura od 01.06.2011. do 15.06.2011. godine, : na iznos od 90,31 eura od 01.07.2011. do 15.07.2011. godine, : na iznos od 74,58 eura od 01.08.2011. do 15.08.2011. godine, : na iznos od 68,60 eura od 01.09.2011. do 15.09.2011. godine, : na iznos od 66,52 eura od 01.10.2011. do 15.10.2011. godine, : na iznos od 66,57 eura od 01.11.2011. do 15.11.2011. godine, : na iznos od 66,76 eura od 01.12.2011. do 15.12.2011. godine, : na iznos od 68,37 eura od 01.01.2012. do 15.01.2012. godine, : na iznos od 68,80 eura od 01.02.2012. do 15.02.2012. godine, : na iznos od 68,15 eura od 01.03.2012. do 15.03.2012. godine, : na iznos od 67,97 eura od 01.04.2012. do 15.04.2012. godine, : na iznos od 68,16 eura od 01.05.2012. do 15.05.2012. godine, : na iznos od 68,55 eura od 01.06.2012. do 15.06.2012. godine, : na iznos od 67,84 eura od 01.07.2012. do 15.07.2012. godine, : na iznos od 67,58 eura od 01.08.2012. do 15.08.2012. godine, : na iznos od 66,00 eura od 01.09.2012. do 15.09.2012. godine, : na iznos od 67,18 eura od 01.10.2012. do 15.10.2012. godine, : na iznos od 67,68 eura od 01.11.2012. do 15.11.2012. godine, : na iznos od 67,18 eura od 01.12.2012. do 15.12.2012. godine, : na iznos od 66,60 eura od 01.01.2013. do 15.01.2013. godine, : na iznos od 66,34 eura od 01.02.2013. do 15.02.2013. godine, : na iznos od 66,08 eura od 01.03.2013. do 15.03.2013. godine, : na iznos od 67,14 eura od 01.04.2013. do 15.04.2013. godine, : na iznos od 65,31 eura od 01.05.2013. do 15.05.2013. godine, : na iznos od 64,93 eura od 01.06.2013. do 15.06.2013. godine, : na iznos od 64,99 eura od 01.07.2013. do 15.07.2013. godine, : na iznos od 64,70 eura od 01.08.2013. do 15.08.2013. godine, : na iznos od 65,22 kuna od 01.09.2013. do 15.09.2013. godine, : na iznos od 65,52 eura od 01.10.2013. do 15.10.2013. godine, : na iznos od 65,60 eura od 01.11.2013. do 15.11.2013. godine, : na iznos od 66,20 eura od 01.12.2013. do 15.12.2013. godine i : na iznos od 65,37 eura od 01.01.2014. do 15.01.2014. godine.
III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. naknaditi I tužitelju ZER i II tužitelju ZE trošak parničnog postupka od 5.911,47 eur u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi od 8. srpnja 2015. godine tvrde da je I tužitelj sklopio s tuženim 21. travnja 2006. godine Ugovor o kreditu na 122.600,00CHF u kunskoj protuvrijednosti, a II tužitelj 4. kolovoza 2004. sklopio ugovor o kreditu s tuženim od 94.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti te su ugovorene promjenjive kamatne stope sukladno tuženikovoj odluci o kamatnim stopama, početna je iznosila 4,50% godišnje te se pozivaju na presudu posl. broj P-1401/12 i smatraju da su ništetne te ugovorne odredbe i zahtijevaju kao u podnesku od 22. rujna 2022. godine tj: „I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. ZAGREB, Trg bana Josipa
Jelačića 10, OIB 92963223473, da isplati:
I.1.Prvotužiteljici ZER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 46.445,13 kuna/6.078,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, i to:
: na iznos od 327,43 kuna/43,46 eura od dana 01.11.2007. godine do isplate, : na iznos od 321,59 kuna/42,68 eura od dana 01.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 331,10 kuna/43,94 eura od dana 01.01.2008. godine do isplate, : na iznos od 329,32 kuna/43,71 eura od dana 01.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 633,50 kuna/84,08 eura od dana 01.03.2008. godine do isplate, : na iznos od 629,55 kuna/83,56 eura od dana 01.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 608,62 kuna/80,78 eura od dana 01.05.2008. godine do isplate, : na iznos od 601,97 kuna/81,75 eura od dana 01.06.2008. godine do isplate, : na iznos od 609,58 kuna/80,91 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate, : na iznos od 607,90 kuna/80,68 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate, : na iznos od 607,32 kuna/80,61 eura od dana 01.09.2008. godine do isplate, : na iznos od 630,22 kuna/83,64 eura od dana 01.10.2008. godine do isplate, : na iznos od 643,96 kuna/85,47 eura od dana 01.11.2008. godine do isplate, : na iznos od 623,44 kuna/82,74 eura od dana 01.12.2008. godine do isplate, : na iznos od 677,20 kuna/89,88 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate, : na iznos od 677,31 kuna/89,89 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate, : na iznos od 658,69 kuna/87,42 eura od dana 01.03.2009. godine do isplate, : na iznos od 662,42 kuna/87,92 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate, : na iznos od 662,77 kuna/87,96 eura od dana 01.05.2009. godine do isplate, : na iznos od 655,12 kuna/86,95 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate, : na iznos od 655,88 kuna/87,05 eura od dana 01.07.2009. godine do isplate, : na iznos od 877,98 kuna/116,53 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate, : na iznos od 887,69 kuna/117,82 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate, : na iznos od 975,74 kuna/116,23 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate, : na iznos od 882,46 kuna/117,12 eura od dana 01.11.2009. godine do isplate, : na iznos od 880,71 kuna/116,89 eura od dana 01.12.2009. godine do isplate, : na iznos od 899,88 kuna/119,43 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate, : na iznos od 911,94 kuna/121,04 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate, : na iznos od 908,55 kuna/120,59 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate, : na iznos od 920,45 kuna/122,16 eura od dana 01.04.2010. godine do isplate, : na iznos od 942,81 kuna/125,13 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate, : na iznos od 825,17 kuna/109,52 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate, : na iznos od 848,09 kuna/112,56 eura od dana 01.07.2010. godine do isplate, : na iznos od 846,54 kuna/112,36 eura od dana 01.08.2010. godine do isplate, : na iznos od 894,67 kuna/118,74 eura od dana 01.09.2010. godine do isplate, : na iznos od 865,47 kuna/114,87 eura od dana 01.10.2010. godine do isplate, : na iznos od 871,26 kuna/101,64 eura od dana 01.11.2010. godine do isplate, : na iznos od 610,46 kuna/81,02 eura od dana 01.12.2010. godine do isplate, : na iznos od 611,64 kuna/81,18 eura od dana 01.01.2011. godine do isplate, : na iznos od 603,60 kuna/80,11 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate, : na iznos od 607,46 kuna/80,62 eura od dana 01.03.2011. godine do isplate, : na iznos od 607,01 kuna/80,56 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate, : na iznos od 619,96 kuna/82,28 eura od dana 01.05.2011. godine do isplate, : na iznos od 648,21 kuna/86,03 eura od dana 01.06.2011. godine do isplate, : na iznos od 680,45 kuna/90,31 eura od dana 01.07.2011. godine do isplate, : na iznos od 561,89 kuna/74,58 eura od dana 01.08.2011. godine do isplate, : na iznos od 516,84 kuna/68,60 eura od dana 01.09.2011. godine do isplate, : na iznos od 501,22 kuna/66,52 eura od dana 01.10.2011. godine do isplate, : na iznos od 501,55 kuna/66,57 eura od dana 01.11.2011. godine do isplate, : na iznos od 503,00 kuna/66,76 eura od dana 01.12.2011. godine do isplate, : na iznos od 501,17 kuna/68,37 eura od dana 01.01.2012. godine do isplate, : na iznos od 518,34 kuna/68,80 eura od dana 01.02.2012. godine do isplate, : na iznos od 513,45 kuna/68,01 eura od dana 01.03.2012. godine do isplate, : na iznos od 512,14 kuna/67,97 eura od dana 01.04.2012. godine do isplate, : na iznos od 513,57 kuna/68,16 eura od dana 01.05.2012. godine do isplate, : na iznos od 516,50 kuna/68,55 eura od dana 01.06.2012. godine do isplate, : na iznos od 511,16 kuna/67,84 eura od dana 01.07.2012. godine do isplate, : na iznos od 509,21 kuna/67,58 eura od dana 01.08.2012. godine do isplate, : na iznos od 497,26 kuna/66,00 eura od dana 01.09.2012. godine do isplate, : na iznos od 506,18 kuna/67,18 eura od dana 01.10.2012. godine do isplate, : na iznos od 509,92 kuna/67,68 eura od dana 01.11.2012. godine do isplate, : na iznos od 506,19 kuna/67,18 eura od dana 01.12.2012. godine do isplate, : na iznos od 501,82 kuna/66,60 eura od dana 01.01.2013. godine do isplate, : na iznos od 499,85 kuna/66,34 eura od dana 01.02.2013. godine do isplate, : na iznos od 497,85 kuna/66,08 eura od dana 01.03.2013. godine do isplate, : na iznos od 505,88 kuna/67,14 eura od dana 01.04.2013. godine do isplate, : na iznos od 492,10 kuna/65,31 eura od dana 01.05.2013. godine do isplate, : na iznos od 489,19 kuna/64,93 eura od dana 01.06.2013. godine do isplate, : na iznos od 489,66 kuna/64,99 eura od dana 01.07.2013. godine do isplate, : na iznos od 487,49 kuna/64,70 eura od dana 01.08.2013. godine do isplate, : na iznos od 491,41 kuna/65,22 kuna od dana 01.09.2013. godine do isplate, : na iznos od 493,66 kuna/65,52 eura od dana 01.10.2013. godine do isplate, : na iznos od 494,28 kuna/65,60 eura od dana 01.11.2013. godine do isplate, : na iznos od 498,76 kuna/66,20 eura od dana 01.12.2013. godine do isplate i : na iznos od 492,50 kuna/65,37 eura od dana 01.01.2014. godine do isplate, za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 01% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 01 dana, i
I.2.DVATUŽITELJU ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 31.729,01 kuna/4.211,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, i to:
: na iznos od 240,90 kuna/31,97 eura od dana 01.11.2007. godine do isplate, : na iznos od 242,47 kuna/32,18 eura od dana 01.12.2007. godine do isplate, : na iznos od 242,06 kuna/32,13 eura od dana 01.01.2008. godine do isplate, : na iznos od 245,45 kuna/32,58 eura od dana 01.02.2008. godine do isplate, : na iznos od 465,50 kuna/61,78 eura od dana 01.03.2008. godine do isplate, : na iznos od 470,56 kuna/62,45 eura od dana 01.04.2008. godine do isplate, : na iznos od 455,65 kuna/60,48 eura od dana 01.05.2008. godine do isplate, : na iznos od 449,84 kuna/59,70 eura od dana 01.06.2008. godine do isplate, : na iznos od 454,73 kuna/60,35 eura od dana 01.07.2008. godine do isplate, : na iznos od 443,71 kuna/58,89 eura od dana 01.08.2008. godine do isplate, : na iznos od 443,91 kuna/58,92 eura od dana 01.09.2008. godine do isplate, : na iznos od 449,17 kuna/59,62 eura od dana 01.10.2008. godine do isplate, : na iznos od 486,42 kuna/64,56 eura od dana 01.11.2008. godine do isplate, : na iznos od 456,78 kuna/60,63 eura od dana 01.12.2008. godine do isplate, : na iznos od 486,64 kuna/64,59 eura od dana 01.01.2009. godine do isplate, : na iznos od 489,39 kuna/64,95 eura od dana 01.02.2009. godine do isplate, : na iznos od 490,02 kuna/65,04 eura od dana 01.03.2009. godine do isplate, : na iznos od 483,45 kuna/64,16 eura od dana 01.04.2009. godine do isplate, : na iznos od 481,25 kuna/63,87 eura od dana 01.05.2009. godine do isplate, : na iznos od 471,84 kuna/62,62 eura od dana 01.06.2009. godine do isplate, : na iznos od 463,43 kuna/61,51 eura od dana 01.07.2009. godine do isplate, : na iznos od 626,85 kuna/83,20 eura od dana 01.08.2009. godine do isplate, : na iznos od 631,67 kuna/83,84 eura od dana 01.09.2009. godine do isplate, : na iznos od 625,80 kuna/83,06 eura od dana 01.10.2009. godine do isplate, : na iznos od 619,91 kuna/82,28 eura od dana 01.11.2009. godine do isplate, : na iznos od 626,53 kuna/83,01 eura od dana 01.12.2009. godine do isplate, : na iznos od 632,54 kuna/83,95 eura od dana 01.01.2010. godine do isplate, : na iznos od 638,97 kuna/84,81 eura od dana 01.02.2010. godine do isplate, : na iznos od 634,50 kuna/84,21 eura od dana 01.03.2010. godine do isplate, : na iznos od 646,55 kuna/85,81 eura od dana 01.04.2010. godine do isplate, : na iznos od 640,60 kuna/85,02 eura od dana 01.05.2010. godine do isplate, : na iznos od 562,91 kuna/74,71 eura od dana 01.06.2010. godine do isplate, : na iznos od 595,69 kuna/79,06 eura od dana 01.07.2010. godine do isplate, : na iznos od 585,49 kuna/77,71 eura od dana 01.08.2010. godine do isplate, : na iznos od 612,83 kuna/81,34 eura od dana 01.09.2010. godine do isplate, : na iznos od 594,92 kuna/78,96 eura od dana 01.10.2010. godine do isplate, : na iznos od 580,92 kuna/77,10 eura od dana 01.11.2010. godine do isplate, : na iznos od 417,56 kuna/55,42 eura od dana 01.12.2010. godine do isplate, : na iznos od 430,50 kuna/57,14 eura od dana 01.01.2011. godine do isplate, : na iznos od 417,95 kuna/55,47 eura od dana 01.02.2011. godine do isplate, : na iznos od 417,67 kuna/55,43 eura od dana 01.03.2011. godine do isplate, : na iznos od 408,23 kuna/54,18 eura od dana 01.04.2011. godine do isplate, : na iznos od 408,75 kuna/54,25 eura od dana 01.05.2011. godine do isplate, : na iznos od 432,43 kuna/57,39 eura od dana 01.06.2011. godine do isplate, : na iznos od 434,07 kuna/57,61 eura od dana 01.07.2011. godine do isplate, : na iznos od 362,80 kuna/48,01 eura od dana 01.08.2011. godine do isplate, : na iznos od 353,05 kuna/46,86 eura od dana 01.09.2011. godine do isplate, : na iznos od 338,89 kuna/44,98 eura od dana 01.10.2011. godine do isplate, : na iznos od 336,84 kuna/44,71 eura od dana 01.11.2011. godine do isplate, : na iznos od 333,79 kuna/44,30 eura od dana 01.12.2011. godine do isplate, : na iznos od 336,56 kuna/44,67 eura od dana 01.01.2012. godine do isplate, : na iznos od 339,68 kuna/45,08 eura od dana 01.02.2012. godine do isplate, : na iznos od 337,94 kuna/44,85 eura od dana 01.03.2012. godine do isplate, : na iznos od 333,10 kuna/44,21 eura od dana 01.04.2012. godine do isplate, : na iznos od 332,51 kuna/44,13 eura od dana 01.05.2012. godine do isplate, : na iznos od 332,48 kuna/44,13 eura od dana 01.06.2012. godine do isplate, : na iznos od 328,75 kuna/43,63 eura od dana 01.07.2012. godine do isplate, : na iznos od 327,03 kuna/43,40 eura od dana 01.08.2012. godine do isplate, : na iznos od 323,36 kuna/42,92 eura od dana 01.09.2012. godine do isplate, : na iznos od 318,29 kuna/42,24 eura od dana 01.10.2012. godine do isplate, : na iznos od 320,32 kuna/42,51 eura od dana 01.11.2012. godine do isplate, : na iznos od 319,79 kuna/42,44 eura od dana 01.12.2012. godine do isplate, : na iznos od 317,29 kuna/42,11 eura od dana 01.01.2013. godine do isplate, : na iznos od 309,73 kuna/41,11 eura od dana 01.02.2013. godine do isplate, : na iznos od 311,66 kuna/41,36 eura od dana 01.03.2013. godine do isplate, : na iznos od 311,46 kuna/41,34 eura od dana 01.04.2013. godine do isplate, : na iznos od 306,78 kuna/40,72 eura od dana 01.05.2013. godine do isplate, : na iznos od 299,80 kuna/39,79 eura od dana 01.06.2013. godine do isplate, : na iznos od 294,77 kuna/39,12 eura od dana 01.07.2013. godine do isplate, : na iznos od 295,43 kuna/39,21 eura od dana 01.08.2013. godine do isplate, : na iznos od 295,28 kuna/39,19 kuna od dana 01.09.2013. godine do isplate, : na iznos od 297,96 kuna/39,55 eura od dana 01.10.2013. godine do isplate, : na iznos od 293,27 kuna/38,92 eura od dana 01.11.2013. godine do isplate, : na iznos od 292,32 kuna/38,80 eura od dana 01.12.2013. godine do isplate i : na iznos od 291,07 kuna/38,63 eura od dana 01.01.2014. godine do isplate, za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2007. godine 01% godišnje, za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 01 dana.“
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. rujna 2015. godine smatra da se navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu ne primjenjuje na ovaj spor, poziva se na svoje opće uvjete poslovanja i to opće uvjete promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama, te razmatra načela i način promjene kamatne stope i kontekst toga i tržišne uvjete za promjenu kamatne stope, ista je ugovorena zakonito, sukladno zakonu o zaštiti potrošača i Direktivi 93/13-EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, smatra da nije bilo pravnih praznina, tuženik nije bio nepošten, prigovara zastari i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
3. Sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu od 21. travnja 2006. s izvatkom iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i Ugovor o namjenskom kreditu od 4. kolovoza 2006. godine s izvatkom iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Štefančića nije posebice ocjenjivano, jer sud određuje vještačenje, a tuženik se nije suglasio da bude ocijenjeno kao dokaz u postupku, tuženikove obavijesti o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope od 8. siječnja 2013., te Opće uvjete poslovanja, Opće uvjete promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, u primjeni od 1. siječnja 2011. i 1. siječnja 2013. godine, Bilten Hrvatske narodne banke s izvješćem za 2013. godinu, dopis Hrvatske narodne banke od 7. lipnja 2013. godine s popisom tečaja, polugodišnju informaciju iste banke od 2013. godine, pregled kretanja tečaja, dopis Hrvatske narodne banke od 14. studenog 2014. godine i 14. rujna 2010. godine s priopćenjem za javnost od 21. siječnja 2015. godine i 16. ožujka 2015. godine, te prosječne fonderirane kamatne stope na stanje stambenih i ostalih potrošačkih kredita od 10. prosinca 2013., tuženikovu objavu za javnost od 28. rujna 2007., brojne priložene presude i novinski članci nisu posebice obrazlagani jer nisu dokaz u ovom postupku, obračun o izračunu efekta konverzije od 19. siječnja 2016. godine, dodatak ugovora o kreditu od 14. siječnja 2016., informativni sažetak izračuna konverzije, dodatak ugovoru o kreditu od 12. veljače 2016. godine, tuženikov dopis od 12. studenog 2015. godine s izračunom konverzije i informativnim sažetkom tog izračuna i pregledom otvorenih stavaka po kreditu, prijedlog izmjene ugovora o kreditu, tuženikov dopis od 12. studenog 2015. godine s izračunom konverzije, informativnim sažetkom izračuna konverzije, pregledom otvorenih stavaka po kreditu, prijedlog izmjene ugovora o kreditu, odredio financijsko vještačenje, izvještaj trgovačkog društva KPMG, izvadak iz obrtnog registra za II tužitelja i povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Z-L d.o.o., preslušao tužitelje, uvid u promet po kreditu za ove ugovore, potvrdu o obavljenim transakcijama s kreditnim podacima.
4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.
5. Sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-1/06). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja glavne rasprave ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret.
6. Nije prijeporno da su parnične stranke sklopile ugovore o kreditu s tuženikom i to I tužitelj 21. travnja 2006. godine na 122.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita uz redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjene nama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama istog tuženika te u slučaju dospjele, a ne podmirene bilo koje tražbine koja proizlazi uz ovog ugovora se I tužitelj obvezuje platiti kamatu po dospjelosti sukladno istoj tuženikovoj Odluci koja kamata je promjenjiva, odnosno zateznu kamatu ako ista bude viša s rokom otplate od 25 godina i radi kupnje stana u [adresa], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] te se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u CHF po istom srednjem tečaju iste banke na dan plaćanja koji sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ugovora, a za slučaj izmjene redovne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženikovima te se I tužitelj obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a II tužitelj je sklopio takav ugovor 4. kolovoza 2006. godine na 94.000,00 CHF u istoj protuvrijednosti po istom tečaju uz iste redovne i promjenjive kamate radi dovršetka kuće i s istim uvjetima otplate, što je utvrđeno uvidom u te ugovore kao što nije prijeporno da je I tužitelj 14. siječnja 2016. godine sklopio dodatak ugovora o kreditu po kojem je neotplaćena glavnica 93.425,44 CHF u kunskoj protuvrijednosti po istom tečaju 30. rujna 2015. godine te je utvrđena preplata od 5.343,98 kn 30. rujna 2015. godine koji se koristi za namirenje budućih dospjelih anuiteta, a II tužitelj je sklopio isti takav dodatak ugovoru o kreditu 12 veljače 2016. godine pokojem je neotplaćena glavnica kredita u CHF 46.111,97 CHF 30. rujna 2015. godine, a preplata je utvrđena s 36.334,03 kn i koristi se za namirenje budućih anuiteta što je utvrđeno uvidom u iste dodatke.
7. Glede promjenjive kamatne stope, ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.
8. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.
9. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovore o kreditu.
10. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje su tužitelji na to mogao utjecati.
11. Na osnovi takvih ugovornih odredaba i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužiteljima. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelje o promjeni kamatnih stopa, makar povremeno, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spadaju i tužitelji po svojoj naobrazbi - I tužitelj ekonomist, a II tužitelj je informatičar.
12. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.
13. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.269. st.1. i 2. i čl.272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 015/23), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.
14. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba čl. 2. utvrđena ništetnom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, kao prethodno pitanje, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.322.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.323.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.324. st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora, a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već im je trebao kredit radi kupnje stana tj. dovršetka kuće. Sve i da su ispunjene odredbe čl.324.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.324.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
15. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.
16. Slijedom toga sud prihvaća tužiteljeve iskaze kao životne i uvjerljive u tom dijelu te s obzirom na njihova zanimanja i tuženikovo nastupanje kod pregovora o sklapanju ovog ugovora kako iskazuju ocjenjuje da nisu znali niti mogli znati ništa potonje o ovima bitnim činjenicama niti su ih mogao razumjeti.
17. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što tužitelji zahtijevaju.
18. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 14. srpnja 2022. godine i dopunskim nalazom i mišljenjem od 14. rujna 2022. godine je utvrđeno da ta razlika za I tužitelja iznosi 6.078,17 eura, a za II tužitelja 4.211,14 eura čemu tuženik prigovara sadržajno kao u podnesku od 25. listopada 2022. godine, a vještak otklanja na ročištu 4. travnja 2023. godine jer utvrđene preplate po dodacima ugovorima o kreditima nije oduzeo od iznosa razlika kamata u nalazu te je to pravno pitanje, a zatim je u dopuni od 23. listopada 2024. godine utvrdio stanje po navedenim podacima ugovora o kreditu kao što je obrazloženo već prethodno u točki 5. obrazloženja, čemu opet prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 25. travnja 2025., a vještak na ročištu 6. listopada 2025. navodi da se već pisano očitovao o tomu 17. listopada 2024. godine, tj. dopunom zaprimljenom 23. listopada 2024., koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i obrazložen, zasnovan na mjerodavnim ispravama u spisu te je vještačeno upravo na osnovi sudskog zadatka koji je jedini pravilni način obračuna i izračuna onoga što tužitelji zahtijevaju te po ocjeni ovog suda se navedene preplate po dodacima ugovora o kreditu ne uračunavaju u ono što tužitelji zahtijevaju jer su korištene za daljnju otplatu budućih anuiteta.
19. Računovodstveni nalaz i mišljenje od 8. ožujka 2019. nije prihvaćen budući je vještačeno po zadatku koje nije odlučno za spor pa samim tim sud nije provodio usklađivanje ova dva nalaza i mišljenja jer su potpunoma različita s obzirom na njihove zadatke.
20. Sada je prijeporno pitanje zastare.
21. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13 lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništetnost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 8. srpnja 2015. godine.
22. Zatim je prijeporno kakav učinak ima ništetnost valutne klauzule u CHF-u po ugovoru o namjenskom kreditu s obzirom da su stranke sklopile dodatak tom ugovoru, kojim su ispravile taj nedostatak, provevši konverziju u valutnu klauzulu u eurima, a u svezi s odredbama čl 323, st. 1. i . i 328. Zakona o obveznim odnosima.
23. Odredbom čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/01, dalje ZID ZPK) propisan je način izračuna konverzije kredita, te je stavkom 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate.
24. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelji pristali slobodnom voljom niti da su sporazumno s tuženikom kako to tvrdi tuženik pristali da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30.09.2015. godine niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelji odrekli svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu tj. valutne klauzule za koju ugovornu odredbu je utvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je ništetna. Ujedno sud ističe kako odredbom čl. 19.c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19.c.točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.) dočim u točki 2. čl. 19.c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.
25. Nadalje rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018 od 26. svibnja 2018. godine zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zaprjeke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverzije bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Imajući u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu s osnova ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli jer da je tuženik ništetne odredbe zamijenio novim odredbama provedenom konverzijom kredita.
26. Sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine u kojem je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima. Nadalje ovaj sud je imao u vidu i izraženo stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 09. srpnja 2020. godine u kojoj odluci se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Podtočkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da:
- odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“
27. U ovoj pravnoj stvari sud ističe kako je prihvatio stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. godine. Pri tome je sud imao u vidu i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. godine i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj 637/2019-2 od 01. studenog 2022. godine.
28. U odnosu dvojbu o primjeni pravnog shvaćanja između onih izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-586/2019-14, Rev 637/2019-2 i Rev 1096/2022-2, ovaj sud se odlučio na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odluci poslovni broj Rev 1096/2022-2, zbog razloga koji su potonje obrazloženi.
29. U odnosu na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos- 1/19 kao u odgovoru na tužbu. Prema stajalištu ovog suda tuženik se neosnovano poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2020. godine u smislu da tužitelj nema pravnu osnovu iz razloga jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci jedino odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, tako što je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke, te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu nije izrazio pravno shvaćanje o pravnim pitanjima koja su problematizirana te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju istog rješenja između ostalog navodi da "...Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije omogućeno zauzimati pravna shvaćanja o pitanjima glede kojih odgovori ovise o posebnim okolnostima pojedinog slučaja (npr. jesu li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji)." Osim toga, isti sud je u obrazloženju gornjeg rješenja naveo i da "…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"
30. Nadalje prema mjerodavnoj praksi Suda Europske unije u predmetu C- 186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu stajališta Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („zatvaranje mjesečnih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30.09.2015.godine niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovane navode tuženika kako tužitelj je postavio zahtjev za povratom preplaćenih iznosa s osnova Ugovora o kreditu koji nije više na snazi, a prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv.
31. To isto vrijedi i za promjenjivu kamatnu stopu.
32. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da je I tužitelj bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na njegovo zanimanje ekonomist, a to što je jedno vrijeme bio direktor trgovačkog društva Z-L d.o.o. kao i s obzirom na činjenicu da je njena kći otkupila stan nakon 2014. godine te da je kratkotrajno njen sin otvorio obrt za taxi usluge koji je prijavio u tom stanu godinama nakon sklapanja ugovora nije odlučno, budući je I tužiteljica ispunila ugovor o kreditu glede namjene tj. kupila je stan koji je ugovoren sukladno izvatku iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je u njemu i stanovala i nije se bavila poslovnom djelatnošću, a sve kasnije raspoložbe ne utječu na njeno svojstvo potrošača s obzirom da je bitno vrijeme sklapanja ugovora kada se procjenjuje to svojstvo te ni tuženik ne može ograničavati I tužiteljevu raspoložbu njegovim vlasništvom. Također, to što je po zanimanju ekonomist ne utječe na ovo svojstvo potrošača, jer nema dokaza da se je bavila visokospecijaliziranim područjem valutnih rizika, što je tuženikova djelatnost, kako je prethodno obrazloženo, a tuženik ne dokazuje suprotno, premda je na njemu dokazni teret.
33. U odnosu na II tužitelja, uvidom u izvadak iz obrtnog registra je utvrđeno da je 2001. godine s ŽE, kasnije ZE imao prijavljen obrt sve do 30. travnja 2018. godine u [adresa], a uvidom u ugovor o kreditu je utvrđeno da mu je namjena dovršetka kuće s priloženim izvatkom iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje nekretnine je vlasnica GE iz [adresa] te slijedom toga nije prihvaćen njegov iskaz u tom dijelu da na toj adresi nije imao prijavljenu nikakvu poslovnu djelatnost. No, kako je namjena ugovora o kreditu bila dovršetak kuće, sud ocjenjuje da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba na tržištu, a nema dokaza da bi svrha ugovora bila namijenjena njegovom zanimanju tj. poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, neovisno o tomu što je tamo imao prijavljen obrt jer je iz dijela njegovog iskaza u svezi s namjenom ugovora jasno da mu je predmetna nekretnina služila i za stanovanje te je svrha i namjena ovog ugovora bila prvenstveno omogućiti dovršetak te kuće za stanovanje dočim poduzetnička djelatnost tj. obrt jest sporedan u tom dijelu, a tuženik nije dokazao suprotno, tj. da je kuća služila isključivo za poslovne potrebe,premda je na njemu dokazni teret.
34. Zatezne kamate teku od svakog pojedinog mjesečnog uplaćenog obroka kao dana dospjelosti po odredbi čl. 27, st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je odbijen dio tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama za I tužitelja kao u točki II izrjeke.
35. Stopa zateznih kamata je dosuđena sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru.
36. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, jer su tužitelji uspjeli u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva, primjenom Tbr. 7, 8 i 9 je sud istima dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, ročišta 9.9.2015., 24.11.2015., 11.11.2016., 5.12.2018., 6.7.2020., 6.6.2022., 7.11.2022., 4.4.2023., 19.10.2023., 5.5.2025., 6.10.2025., 4.11.2025., po 220,00 eura, podneske 27.9.2016., 7.12.2017., 26.8.2022., 22.9.2022., 2.5.2025. po 220,00 eura, 20.10.2015., 8.12.2018. po 22,00 eura, žalbu 275,00 eura, što je ukupno 4.004,00 eura, izračun uz tužbu od 92,91 eura nije priznat jer nema računa, uvećano za sudske pristojbe na tužbu, presudu po 187,67 eura svaki, žalbu 187,62 eura, predujam za vještačenje od 398,17 eura, 796,34 eura i 150,00 eura, što je 5.911,47 eura.
U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine
Sudac
Nikola Raguz
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
DNA:
- opun stranaka
