Broj: Ppž-4408/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
- P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) ZA ZRAČNI PRIJEVOZ – PODRUŽNICA ZAGREB, zbog prekršaja opisanog u čl. 24. st. 1., a kažnjivog po čl. 46. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 10. travnja 2024., broj: 25. Pp-1161/2023, na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso i preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. pravnoj osobi QATAR AIRWAYS GROUP (Q.C.S.C) ZA ZRAČNI PRIJEVOZ – PODRUŽNICA ZAGREB, za prekršaj za koji je proglašena krivom, na temelju čl. 46. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice, izriče novčana kazna 3.500,00 (tritisućepetsto) eura, koju kaznu je dužna platiti u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašena je krivom okr. pravna osoba da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj opisan u čl. 24. st. 1., a kažnjiv po čl. 46. st. 1. toč. 2. (ispravno: čl. 46. toč. 2.) Zakona o nadzoru državne granice, za koji je joj je primjenom odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna 1.500,00 eura, koju je dužna platiti u roku jednog mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 50,00 eura.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Ističe u bitnom, da je kazna neprimjereno niska, a da se radi o postupanju čija je svrha sprječavanje ilegalnih migracija zbog čega je ublažavanje kazne neadekvatno i neće utjecati na počinitelja u svrhu prevencije.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.
5.1. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je, odmjeravajući vrstu i visinu prekršajnopravne sankcije uzeo kao olakotnu činjenicu da nisu prouzročene štetne posljedice, kao i da je stupanj ugrožavanja neznatan, a kao otegotno da je osuđivan zbog ove vrste prekršaja. Međutim, po ocjeni ovog suda, citirane olakotne okolnosti, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.
5.2. Osnovano tužitelj ističe da se doista radi, iako nehajnim, o djelima povećane važnosti za suzbijanje ilegalnih migracija. Imajući na umu propisanu kaznu za ovaj prekršaj (novčana kazna propisana je u rasponu od 2.910,00 do 5.300,00 eura), u nedostatku naročito olakotnih okolnosti, a posebno uzimajući u obzir da je okr. pravna osoba prekršajno osuđivana i da u postupku nije utvrđeno da bi njezina financijska situacija bila osobito teška, nema osnove za ublažavanje novčane kazne.
5.3. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okr. pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu unutar zakonom propisanog raspona za to djelo, smatrajući novčanu kaznu od 3.500,00 eura primjerenom opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
6. Stoga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 18. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.
