REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-701/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sujelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽE, zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18, 42/20 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. prosinca 2023., broj: 44. Pp-17452/2023, na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ŽE i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na primijenjenu mjeru oduzimanja predmeta – pištolja marke „CZ M88“ kalibra 9 mm dugi, tvorničkog broja [serijski broj oružja], te se u odnosu na navedenu mjeru oduzimanja predmet vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja, sukladno članku 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22).

p r e s u d i o j e:

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽE i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom a neukinutom dijelu.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljeni ŽE je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 20,00 (dvadeset) eura u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je uz primjenu odredbe o ublažavanju, izrečena novčana kazna 200,00 eura, te je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka. Istom presudom od okrivljenika je na temelju odredbe članka 70. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana trajno oduzeto oružje - pištolj koji su policijski službenici prilikom postupanja privremeno oduzeli i o tome izdali potvrdu.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke kazni i oduzimanju predmeta. Žalitelj navodi u bitnom da moli da mu se kazna ublaži i vrati oružjhe, jer je djelo počinio iz neznanja, a čega je sada svjestan. Kaznu je platio, nije nastupila nikakva šteta, kazna je postigla cilj jer je doživio edukaciju, pa moli da mu se dozvoli da zadrži oružje koje je poklon pokojnog šogora, predlažući da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na ukidajući dio odluke:

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da su osnovani žalbeni navodi koji se odnose na nepravilnost odluke o oduzimanju predmeta, kao i da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno u odnosu na razloge za oduzimanje oružja.

5. Uvodno se napominje da je sud prvog stupnja pištolj oduzeo na temelju članka 70. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, iako se u ovom predmetu radi o prekršaju kažnjivom po članku 71. stavku 1. točki 2. citiranog Zakona, pa se navedena odredba ne može primijeniti prilikom oduzimanja zbog djela iz druge kažnjive odredbe (primjenjuje se odredba članka 71. stavka 2. navedenog Zakona).

6. Nadalje, unatoč tome što je odredbom članka 71. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, propisano obligatorno izricanje mjere oduzimanja predmeta te unatoč tome što Prekršajni zakon u odredbi članka 76.a stavka 5. dopušta mogućnost da se zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, trenutna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 6-38/24.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

6.1. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

6.2. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno spomenute prakse ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

7. S obzirom na navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u svakom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okrivljenika razmatra u svjetlu standarda postavljenih od strane ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava i čl. 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva.

7.1. Člankom 76.a stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da će se predmeti prekršaja oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, a sud može oduzeti predmete i sredstva ako je to potrebno zbog zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga. Članak 57. citiranog Zakona koji je predviđao zaštitnu mjeru oduzimanja predmeta je brisan Zakonom o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/2013), kojim izmjenama je oduzimanje predmeta sustavno izostavljeno iz kataloga zaštitnih mjera, te je postalo prekršajnopravna mjera „sui generis“.

7.2. Za oduzimanje predmeta mora dakle postojati opasnost da će se isti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja ili kada to nalažu razlozi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zdravlja ljudi ili morala. Sud prvog stupnja u postupku nije utvrđivao činjenice na temelju kojih bi mogao donijeti zaključak da je u konkretnom slučaju nužno oduzeti predmetno oružje (npr. da je žalitelj kazneno kažnjavan i da se protiv njega vodi prekršajni ili kazneni postupak, one okolnosti koje se odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu) niti se osvrnuo na pitanje može li okrivljenik i nadalje legalno posjedovati oružje, ocjenjujući da je oduzimanje obvezno.

7.3. Cijeneći dakle podatke u spisu, te primjenjujući načelo razmjernosti prilikom oduzimanja imovine, odnosno ustavni i konvencijski zahtjev za postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa društva i zaštite imovinskih prava pojedinca, ovaj sud je utvrdio da u ovom konkretnom slučaju nisu utvrđene odlučne činjenice niti su iznijeti razlozi iz kojih proizlazi da je potrebno oduzeti oružje okrivljeniku.

8. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika u tom dijelu i ukinuti prvostupanjsku odluku u odnosu na oduzimanje oružja i streljiva, te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku o privremeno oduzetim predmetima prekršaja, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta, a nakon što eventualno utvrdi postojanje navedenih okolnosti, prvostupanjski sud će o privremeno oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem, te za svoju odluku dati jasno i konkretno obrazloženje.

U odnosu na potvrđujući dio odluke:

9. Nadalje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je u ostalom dijelu također ispitivao pobijanu presudu iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti druge povrede koje iznosi žalitelj.

10. Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Za predmetni prekršaj je u propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 1990,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud izrekao znatno ublaženu novčanu kaznu.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, prvostupanjski je sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu u ublaženom iznosu za to djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu koju je valjano i argumentirano obrazložio, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

11. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

12. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske te njegovo imovno stanje.

13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.