REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-164/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TE i dr., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - ispravak, 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola, od 26. rujna 2024., broj K- 11/2023-73 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2025., broj I Kžzd-67/2024-9, u sjednici održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog TE za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola, od 26. rujna 2024., broj K-11/2023-73 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 20. ožujka 2025., broj I Kžzd-67/2024-9 TE je zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ-a osuđen na kaznu zatvora od jedne godine.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) na temelju članka 517. stavka 1. točke 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP), zbog povrede iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, s prijedlogom da obje pobijane presude koje čine pravomoćnu presudu ukinu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predložio je i da se do donošenja odluke o njegovom zahtjevu odgodi izvršenje pravomoćne presude.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP-a zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dražen Jelenić je podnio odgovor na zahtjev s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u obrazloženju zahtjeva tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav) i članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) na način da je sud na nepravičan način ocijenio dokaze. Tvrdi da sud nije postupio sukladno odredbi članka 9. stavka 3. ZKP-a jer se pri slobodnoj ocjeni dokaza nije vodio „logikom i zdravim razumom“, te nije u smislu odredbe članka 450. stavka 2. ZKP-a savjesno ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te da na temelju takve ocjene dokaza izvede zaključak je li neka činjenica dokazan. Ističe da su uslijed takvog postupanja suda „određene činjenice nepravično ocijenjene na njegovu štetu iako je po logici stvari te činjenice trebalo drugačije ocijeniti.“
5.1. Potom osuđenik u cijelom daljnjem dijelu obrazloženja zahtjeva (pod točkom A., str. 1.-3.) polemizira s pravilnosti obrazloženja prvostupanjske presude navedenog u točki 31.1. Ukazuje da je prvostupanjski sud, u vezi sadržaja dopisa škole od 7. travnja 2022. u kojem je psihologinja TEŠ navela da joj je žrtva GE rekla da je bio još jedan spolni odnos koji je bio dobrovoljan i koji se desio nakon predmetnog događaja, a što je u izravnoj suprotnosti s iskazom žrtve koja opisuje samo jedan događaj od 28. siječnja 2022., to obrazložio na način da je ocijenio da dopis očito nije istinit i da je rezultat očito krivog razumijevanja između školske psihologice i žrtve. Osuđenik tvrdi da je takvo obrazloženje suda prvog stupnja neprihvatljivo jer o dva spolna odnosa iskazuju i navedena psihologinja TEŠ, ravnatelj HE koji je također razgovarao s žrtvom, kao i njena teta KE koja se sjeća da je žrtva svojoj baki rekla da je drugi put dobrovoljno stupila u spolni odnos. Osuđenik ističe da kraj takvog stanja stvari, „…kada tri odrasle, intelektualno razvijene osobe, … izričito iskazuju da im je žrtva rekla o drugom (dragovoljnom) spolnom odnosu, a sud pored takvih dokaza ocjenjuje da taj navod iz dopisa očito nije istinit i da je rezultat očitog razumijevanja…[da] je podnositelj stavljen u nepravičan položaj jer takav zaključak sud nema podlogu u sadržaju izvedenih dokaza…, kako da se podnositelj obrani od takvog načina zaključivanja suda?“. Uz sve navedeno osuđenik ukazuje da je s obzirom na to da odredba članka 418. st. 1. ZKP-a propisuje da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, pa je sud na navedene okolnosti trebao ispitati žrtvu kao svjedoka, neovisno o tome što su osuđenik i branitelj bili nazočni na dokazno ročištu na kojem je iskazivala žrtva, ali ju o tome nisu pitali.
6. Iz naprijed navedenog proizlazi da osuđenik povredu prava na pravično suđenje iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-a ističe isključivo u odnosu na prvostupanjsku presudu, čije obrazloženje citira polemizirajući s ocjenom dokaza i pravilnosti utvrđenja iz presude tog suda. Iz njegove tvrdnje da je „zbog takvog razmišljanja i zaključivanja stavljen u nepravičan položaj“ bi implicite proizlazilo da on smatra da je mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer da je obrazloženje prvostupanjske presude u toj mjeri pogrešno i proizvoljno da se takva odluka ima smatrati arbitrarnom.
7. Međutim, kako osuđenik ovaj prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 517. stavka 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-a nije isticao u žalbi koju je podnio protiv prvostupanjske presude, to ga u smislu odredbe članka 517. stavka 2. ZKP-a ne može isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.
8. Uostalom, sve naprijed navedene tvrdnje osuđenika se u biti svode na osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, jer se njima zapravo primarno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza žrtve, a posljedično i ostala utvrđenja o dokazanosti navoda optužbe. Međutim, kako se, prema taksativno navedenim razlozima u čl. 517. st. 1. ZKP-a, ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo zbog određenih povreda materijalnog i procesnog prava, a ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to niti u navedenom kontekstu zahtjev nije osnovan.
9. Sve što je u ovoj odluci navedeno u odnosu na dio obrazloženja zahtjeva pod točkom A. odnosi se i na dio obrazloženja zahtjeva označenim točkom B. Naime, u tom dijelu zahtjeva osuđenik također polemizira s pravilnosti utvrđenja sud prvog stupnja, i to onima koja su navedena pod točkom 19. obrazloženja presude. Ukazuje da se prvostupanjski sud nije upuštao u ocjenu vjerodostojnosti poruka koje su razmjenjivale ME i SE, tako da se u vezi poruka koje se nalaze na str. 9. -11. spisa ne vidi tko je te poruke uputio, s kojeg telefonskog broja ili profila, kome su upućene i kada. Ne prihvaćajući pravilnost ocjene suda prvog stupnja koji je navedene poruke koristio kao dokaz da je on počinio predmetno kazneno djelo, osuđenik i u ovom dijelu zahtjeva navodi da mu je takvom ocjenom dokaza i „utvrđivanjem činjenica temeljem tako ocijenjenih dokaza povrijeđeno pravo na pravično suđenje…“.
10. Prema tome, kako se i ovi prigovori osuđenika o pravu na pravično suđenje odnose na prvostupanjsku presudu, a nisu bili izneseni u njegovoj žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, na temelju propisa citiranim u točki 7. obrazloženja ove presude, ne mogu se isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, a dio obrazloženja iz točke 8., s obzirom na to da se i ovdje u biti radi o prigovorima pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, odnosi se i na ove osuđenikove tvrdnje.
11. Slijedom svega prethodno iznesenog, s obzirom na to da zahtjev osuđenika nije osnovan, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, a posljedično tome nije bilo uvjeta iz članka 518. stavka 5. ZKP-a odgodom izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
