Broj: Ppž-4151/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

- U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

- P R E S U D A

-

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj, te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. pravne osobe Turkish Airlines Inc. CO Predstavništvo u Republici Hrvatskoj, zbog prekršaja opisanog u čl. 24. st. 1., a kažnjiv po čl. 46. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe podnesenoj po branitelju Odvjetničkom društvu Jašaragić, Mamut & Stojan d.o.o. iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 10. travnja 2024., broj: 25. Pp-1126/2023, na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. pravne osobe Turkish Airlines Inc. CO Predstavništvo u Republici Hrvatskoj kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. pravna osoba Turkish Airlines Inc. CO Predstavništvo u Republici Hrvatskoj je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 (sto) EUR u roku 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašena je krivom okr. pravna osoba da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj opisan u čl. 24. st. 1., a kažnjiv po čl. 46. st. 1. toč. 2. (ispravno: čl. 46. toč. 2.) Zakona o nadzoru državne granice, za koji je joj je, izrečena novčana kazna 2.910,00 eura, koju je dužna platiti u roku jednog mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je i na naknadu troškova prekršajnog postupka 50,00 eura.

2. Protiv te presude, okr. pravna osoba je putem branitelja pravodobno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i trošku, s prijedlogom da se ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. pravna osoba pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba ističe da joj je odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenjem informatičkog vještačenja radi utvrđivanja sporne činjenice postojanja/nepostojanja greške u samom elektroničkom sustavu putem kojeg se API lista dostavlja nadležnim tijelima, povrijeđeno pravo obrane.

5.1. Okr. pravna osoba poricala je počinjenje prekršaja te je u svojoj obrani isticala da je postupila po zakonskoj obvezi i da je dostavila propisane podatke elektroničkim putem, no da, iz njoj nepoznatih razloga, a vjerojatno zbog greške u informacijskom sustavu, API lista nije očitana u potpunosti u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, stoga da ne postoji krivnja okr. pravne osobe za predmetni događaj. Predložila je da se provede informatičko vještačenje radi utvrđivanja činjeničnog stanja odnosno postojanja greške u samom elektroničkom sustavu putem kojeg se API lista dostavlja nadležnim tijelima.

5.2. Prvostupanjski sud je odbio takav dokazni prijedlog obrazloženjem: „Sudac nije izveo dokaz informatičkog vještačenja koji je predložen od strane obrane okrivljene pravne osobe, niti je izvodio druge dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti. Sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza.."

5.3. Prilikom ocjene potrebe izvođenja predloženih dokaza, zadatak je prvostupanjskog suda da ocijeni relevantnost dokaznog prijedloga obrane, koja ocjena uključuje razmatranje okolnosti svakog pojedinog predmeta, a razlozima za odbijanje dokaznog prijedloga prvostupanjski sud mora odgovoriti na navode obrane. Prvostupanjski sud je strankama dužan osigurati jednake mogućnosti dokazivanja, pri čemu dužnost suda da osigura provedbu načela jednakosti oružja proizlazi i iz čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, kojim je propisano da je sud, prilikom utvrđivanja pravno relevantnih činjenica na temelju izvedenih dokaza, s jednakom pažnjom dužan utvrđivati činjenice koje terete okrivljenika, kao i one koje mu idu u korist.

5.4. Uzimajući u obzir činjenicu da okr. pravna osoba nije ničim potkrijepila svoje navode o greški u informacijskom sustavu, prvostupanjski sud je iznio dostatne i relevantne razloge za neprihvaćanje dokaznog prijedloga za provođenjem informatičkog vještačenja radi utvrđivanja sporne činjenice postojanja greške u samom elektroničkom sustavu putem kojeg se API lista dostavlja nadležnim tijelima, a odbijanjem dokaznog prijedloga okr. pravnoj osobi nije povrijeđeno pravo obrane da dokazuje činjenice koje joj idu u korist.

5.5. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba ističe da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a da su navodi na kojima temelji odluku nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Odredbom čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisano je:

„U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj ili krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“.

6.2. Uzimajući u obzir obranu okrivljene pravne osobe koja, kako je ranije rečeno, nije potkrijepila svoje navode o greški u informacijskom sustavu, prvostupanjski sud je dao dostatno obrazloženje o odlučnim činjenicama u ovom postupku odnosno zašto obrana okrivljene pravne osobe nije prihvaćena, na temelju kojih dokaza je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okr, pravne osobe, kao i kojim se razlozima rukovodio, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu proturječni.

6.3. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. to. 11. Prekršajnog zakona.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. pravna osoba ističe da je postupila po zakonskoj obvezi i dostavila propisane podatke elektroničkim putem, međutim, da iz njoj nepoznatih razloga, a vrlo vjerojatno zbog greške u informacijskom sustavu, API lista nije učitana u potpunosti u Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom, pa da zato ne postoji krivnja okr. pravne osobe, a da je navedenu činjenicu trebalo utvrditi predloženim informatičkim vještačenjem.

7.1. Međutim, ovaj sud prihvaća sve razloge koje je prvostupanjski sud naveo prilikom utvrđivanja krivnje okr. pravne osobe. Naime, okr. pravna osoba je tek paušalno navela da pretpostavlja da se radi o greški u informacijskom sustavu, a svoje navode nije potkrijepila konkretnim okolnostima ili dokazima. Po prirodi stvari, radi se o navodima koje bi, da su točne, bile poznate okr. pravnoj osobi, a ne bi se radilo tek o mogućnosti greške, kako to okr. pravna osoba u obrani odnosno u žalbi navodi, pa bi tada i takvi navodi bili potkrijepljeni konkretnim okolnostima odnosno dokazima.

7.2. toga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Iz sadržaja žalbe evidentno je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelj uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava.

8.1. S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okr. pravne osobe u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašena krivom, to žalba niti u tom dijelu nije osnovana.

9. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje novčane, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići ublažavanjem novčane kazne.

9.1. Naime, za prekršaj iz čl. 46. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice, propisana je novčana kazna od 2.910,00 do 5.300,00 eura, dakle izrečena je minimalna novčana kazna. U nedostatku naročito olakotnih okolnosti, posebno uzimajući u obzir da je okr. pravna osoba višestruko prekršajno osuđivana, nema osnove za ublažavanje novčane kazne. Suprotno navodima iz žalbe, okolnost da se radi o nepotpunim podacima zbog nedostaka jednog putnika, nije naročito olakotna okolnost.

10. Također, ispitujući povodom žalbi odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelje na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu 50,00 eura su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), pa iznos 100,00 eura predstavlja iznos paušalne svote kojim po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje poslovanje pravne osobe.

12. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okr. pravnu osobu, branitelja i tužitelja.