REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž 2742/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću kojeg čine predsjednica Vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član Vijeća, Tomislav Šimić, te članica Vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužitelja DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a sve tužitelje zastupa Marijan Fosin, odvjetnik u ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, Varaždin, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: OIB: 26635293339, koju zastupa ODO Varaždin, zamjenica Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu ĐĐI, tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.-a, OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, i tuženice Općina Breznica, OIB: 59573646857, Bisag 23, koju zastupa Borislav Planinc, odvjetnik u Varaždinskim Toplicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi svih tužitelja i tuženice Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021., u sjednici Vijeća 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. I., II. i III. izreke presude, u pogledu dosuđenih iznosa neimovinske i imovinske štete.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. I., II. i III. izreke presude, u pogledu dosuđujućeg dijela tijeka zakonske zatezne kamate na iznose imovinske štete 66,36 EUR, 5.128,32 EUR i 132,72 EUR, kao i u toč. IV., V. i VI. izreke presude, u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva za dosudu zakonskih zateznih kamata na te iznose imovinske štete, preko dosuđenih iz toč. I., II. i III. izreke, na način da se određuje da zakonska zatezna kamata na te iznose teče od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke u tom razdoblju.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. I., II. i III. izreke presude, u pogledu dosuđujućeg dijela tijeka zakonske zatezne kamate na iznose neimovinske štete, kao i u toč. IV., V. i VI. izreke presude, u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva za dosudu zakonskih zateznih kamata na te iznose neimovinske štete, preko dosuđenih iz toč. I., II. i III. izreke, na način da se određuje da zakonska zatezna kamata na 1.990,84 EUR, 1.327,22 EUR i 7.167,03 EUR teče od 10. svibnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25% godišnje, a od 1. siječnja 2025. nadalje, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da se referentna stopa definira kao kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Prihvaća se žalba tužiteljice ĐĐ i preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. IV. i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužiteljici ĐĐ, pored iznosa dosuđenog joj toč. I. izreke na ime naknade neimovinske i imovinske štete, isplati dodatno s osnove naknade neimovinske štete 5.972,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2016. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke i dodatnu naknadu imovinske štete 66,36 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke u tom razdoblju.

V. Prihvaća se žalba tužitelja DĐ i preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. V. i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju DĐ, pored iznosa dosuđenog mu toč. II. izreke na ime naknade neimovinske i imovinske štete, isplati dodatno s osnove naknade neimovinske štete 2.654,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2016. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke i dodatnu naknadu imovinske štete 888,63 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke u tom razdoblju.

VI. Odbija se žalba tužitelja DĐ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. V. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu imovinske štete 222,13 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

VII. Prihvaća se žalba tužitelja IĐ i preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. VI. i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj tužitelju IĐ, pored iznosa dosuđenog mu toč. III. izreke na ime naknade neimovinske i imovinske štete, isplatiti dodatno s osnove naknade neimovinske štete 3.450,79 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 10. svibnja 2016. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke i dodatnu naknadu imovinske štete 1.194,50 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. listopada 2021. do isplate, po stopi određenoj toč. III. izreke drugostupanjske odluke u tom razdoblju.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja ĐĐ, DĐ i IĐ podnesena protiv toč. I., II. i III. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u pogledu dosuđenih iznosa neimovinske i imovinske štete.

II. Prihvaća se žalba svih tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. u toč. VII. izreke presude i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

III. Ukida se odluka o troškovima postupka iz toč. VIII. i IX. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Ivancu Pn-56/2016-107 od 20. listopada 2021. i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete proizašla iz štetnog događaja koji se dogodio 11. studenoga 2013. u mjestu [adresa]. Toga dana srušilo se stablo divljeg kestena s katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na nekretninu u vlasništvu tužitelja DĐ, gdje su tužitelji u tom trenutku obavljali radnju micanja drugog stabla koje je palo dan prije štetnog događaja. Padom stabla ozlijeđeni su svi tužitelji, dok je susjed RĐ, koji im je pomagao, na mjestu događaja smrtno stradao.

1.1.

Tužitelji ĐĐ, DĐ i IĐ podnijeli su tužbu protiv Republike Hrvatske, Hrvatskih autocesta d.o.o. -a i Općine Breznica, tražeći naknadu neimovinske štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova i straha (tužiteljica ĐĐ), straha (tužitelj DĐ), fizičkih bolova, straha, naruženosti i smanjenja životne aktivnosti (tužitelj IĐ), kao i naknadu imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njege (tužiteljica ĐĐ i tužitelj IĐ) te tužitelj DĐ zbog oštećenja traktora.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je toč. I. izreke naložio Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljici ĐĐ neimovinsku štetu 1.990,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi navedenoj u toj toč. izreke, kao i naknaditi joj imovinsku štetu 66,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od istog trenutka i po istoj stopi. Neimovinska šteta odnosi se na povredu prava osobnosti, a imovinska šteta odnosi se na naknadu tuđe pomoći i njege.

Tužiteljica je ukupno na ime neimovinske štete potraživala 7.963,36 EUR, a na ime imovinske štete 132,72 EUR.

2.1.

Toč. II. izreke sud je naložio Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju DĐ neimovinsku štetu 1.327,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi navedenoj u toj toč. izreke, kao i naknaditi mu imovinsku štetu 5.128,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od istog trenutka i po istoj stopi. Neimovinska šteta odnosi se na povredu prava osobnosti, a imovinska šteta odnosi se na naknadu štete za oštećenje traktora.

Tužitelj je ukupno na ime neimovinske štete potraživao 3.981,68 EUR, a na ime imovinske štete 6.239,08 EUR.

2.2.

Toč. III. izreke sud je naložio Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju IĐ neimovinsku štetu 7.167,03 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude, pa do isplate, po stopi navedenoj u toj toč. izreke, kao i naknaditi mu imovinsku štetu 132,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od istog trenutka i po istoj stopi. Neimovinska šteta odnosi se na povredu prava osobnosti, a imovinska šteta odnosi se na naknadu tuđe pomoći i njege.

Tužitelj je ukupno na ime neimovinske štete potraživao 10.617,82 EUR, a na ime imovinske štete 1.327,22 EUR.

2.3.

Toč. IV. izreke sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice ĐĐ protiv tuženice Republike Hrvatske i to 5.972,52 EUR s osnova neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata preko dosuđenih iz toč. I. izreke, a ujedno je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete 66,36 EUR, kao i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 12. siječnja 2013. do 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude.

2.4.

Toč. V. izreke sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja DĐ protiv tuženice Republike Hrvatske i to 2.654,45 EUR s osnova neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata preko dosuđenih iz toč. II. izreke, a ujedno je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete 1.110,75 EUR, kao i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete 5.128,32 EUR od 22. siječnja 2016. do 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude.

2.5.

Toč. VI. izreke sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja IĐ protiv tuženice Republike Hrvatske i to 3.450,79 EUR s osnova neimovinske štete, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata preko dosuđenih iz toč. III. izreke, a ujedno je odbio zahtjev za naknadu imovinske štete 1.194,50 EUR, kao i zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete 132,72 EUR od 12. siječnja 2013. do 21. listopada 2021. kao dana donošenja presude.

2.6.

Toč. VII. izreke odbijen je zahtjev svih tužitelja prema tuženici Općina Breznica da joj se naloži da solidarno s tuženom Republikom Hrvatskom isplati s osnove neimovinske štete tužiteljici ĐĐ 7.963,36 EUR, tužitelju DĐ 3.981,68 EUR, tužitelju IĐ 10.617,82 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a s osnove imovinske štete da isplati tužiteljici ĐĐ 132,72 EUR, tužitelju DĐ 6.239,08 EUR i tužitelju IĐ 1.327,22 EUR, po stopi kao i na prethodne iznose, te da solidarno s tuženom Republikom Hrvatskom tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka, sve to u roku 15 dana.

2.7.

Toč. VIII. izreke prvostupanjski sud je naložio tuženoj Republici Hrvatskoj u roku 15 dana tužiteljici ĐĐ, tužitelju DĐ i tužitelju IĐ naknaditi parnični trošak 1.772,51 EUR.

2.8.

Toč. IX. izreke prvostupanjski sud je naložio tužiteljici ĐĐ, tužitelju DĐ i tužitelju IĐ solidarno naknaditi Općini Breznica parnični trošak 1.990,84 EUR.

2.9.

Rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da je povučena tužba tužiteljice ĐĐ, tužitelja DĐ i tužitelja IĐ protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o.-a.

Razlozi na kojima je prvostupanjski sud utemeljio presudu:

Glede pasivne legitimacije:

3.

Sud je kao primarno pitanje razmatrao prigovor promašene pasivne legitimacije. Provođenjem očevida uz sudjelovanje mjerničkog i šumarskog vještaka utvrđeno je da se srušeno stablo nalazilo na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ta je čestica nastala izvlaštenjem od drugih nekretnina u korist Republike Hrvatske na temelju rješenja nadležnog tijela, a u vrijeme štetnog događaja bila je u posjedovnom listu upisana na Republiku Hrvatsku s pravom upravljanja Hrvatskih autocesta d.o.o. - a. 3.1.

Sud je prihvatio argumentaciju da prema Zakonu o izvlaštenju nije potreban upis prava vlasništva u zemljišne knjige za stjecanje vlasništva izvlaštenjem, budući da se vlasništvo stječe samom odlukom o izvlaštenju. Time je utvrđena pasivna legitimacija Republike Hrvatske kao vlasnika nekretnine na kojoj je raslo opasno stablo.

3.2.

Nasuprot tome, sud je u cijelosti prihvatio prigovor Općine Breznica, utvrdivši da ta jedinica lokalne samouprave nema nikakva vlasnička niti druga prava na spornoj čestici, pa stoga ne može biti odgovorna za nastalu štetu. Tužba protiv Hrvatskih autocesta d.o.o.-a povučena je tijekom postupka.

Glede osnove odgovornosti:

3.3.

Sud je svoju odluku utemeljio na čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO-a) koji propisuje objektivnu odgovornost vlasnika za štetu od opasne stvari. Ključno je bilo utvrditi je li srušeno stablo predstavljalo opasnu stvar i postoje li razlozi za oslobođenje od odgovornosti.

3.4.

Šumarski vještak Krunoslav Indir utvrdio je da je predmetno stablo bilo starosti preko 80 godina, lošeg zdravstvenog stanja, s plodnim tijelima gljiva na deblu, trulom unutrašnjošću i osutom krošnjom. Stablo je raslo na samom rubu kosine kanala iskopanog tijekom izgradnje autoceste, čime je izgubilo znatan dio korijenja i narušena mu je stabilnost. Vještak je izričito zaključio da se stablo ne bi srušilo pod utjecajem vjetra kakav je puhao na dan štetnog događaja da je bilo dobrog zdravstvenog stanja i da mu nije nedostajalo korijenje. Također je naveo da je takvo stablo trebalo ukloniti još 2011.

3.5.

Na temelju tog nalaza sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti predviđene čl. 1067. ZOO-a. Šteta nije nastala višom silom niti nepredvidivim uzrokom izvan stvari, već isključivo zbog lošeg zdravstvenog stanja stabla kao opasne stvari u vlasništvu tuženice. Sam vjetar, ma koliko jak, ne bi uzrokovao pad stabla da ono nije bilo u opisanom stanju.

Glede visine naknade:

3.6.

Sud je na temelju nalaza liječničkog vještaka Božidara Novosela utvrdio opseg ozljeda svakog tužitelja i primjenom čl. 1100. ZOO-a te orijentacijskih kriterija sudske prakse odredio pravičnu novčanu naknadu.

3.7.

Tužiteljici ĐĐ dosuđeno je 1.990,84 EUR neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove i strah, pri čemu je sud posebno vrednovao okolnost da je njezin susjed preminuo na njenim rukama te da je morala uzimati lijekove za smirenje. Za imovinsku štetu zbog besplatno pružene tuđe pomoći i njege dosuđeno joj je 66,36 EUR.

3.8.

Tužitelju DĐ dosuđeno je 1.327,22 EUR za pretrpljeni strah, uzimajući u obzir da je morao izvlačiti poginulog susjeda ispod stabla i da svakodnevno radi na mjestu štetnog događaja. Za oštećenje traktora, na temelju prometno-tehničkog vještačenja, dosuđeno mu je 5.128,32 EUR.

3.9.

Tužitelju IĐ, koji je zadobio teške tjelesne ozljede uključujući ekstruziju diska koja je zahtijevala operativni zahvat, dosuđeno je ukupno 7.167,03 EUR neimovinske štete. Ta naknada obuhvaća fizičke bolove, strah, naruženost lakog stupnja zbog šepanja te smanjenje životne aktivnosti od 20 posto koje ga trajno ograničava u obavljanju posla mesara i svakodnevnim aktivnostima. Za tuđu pomoć i njegu dosuđeno mu je 132,72 EUR.

3.10.

Tužbeni zahtjevi odbijeni su u dijelovima koji su, prema ocjeni prvostupanjskog suda, premašivali utvrđene pravične iznose, a odbijen je i cjelokupni zahtjev svih tužitelja prema Općini Breznica zbog nedostatka njezine pasivne legitimacije.

Žalbeni razlozi:

Žalba tužitelja ĐĐ, DĐ i IĐ:

4.

Tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i onaj dio kojim je njihov zahtjev djelomično usvojen, pozivajući se na tri žalbena razloga: bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka:

4.1.

Tužitelji ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), time što nije prihvatio njihov prijedlog za provođenje medicinskog vještačenja po drugom vještaku, odnosno po specijalistima pojedinih područja medicine. Smatraju da bi provođenje takvog vještačenja moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke te da presuda zbog toga ima nedostatke koji onemogućuju njezinu pravilnu provjeru.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje:

4.2.

Tužitelji smatraju da sud nije pravilno utvrdio činjenice koje se odnose na ozljede koje su zadobili i posljedice koje trpe od štetnog događaja. Navode da iz medicinske dokumentacije jasno proizlazi kako liječenje tužiteljice ĐĐ nikako nije moglo biti završeno četrnaest dana nakon štetnog događaja, kako je to utvrdio vještak.

4.3.

Glede pretrpljenog straha, tužitelji ističu da sud nije dovoljno uzeo u obzir okolnosti pod kojima se nesreća dogodila. Stablo se iznenada srušilo na građevinski objekt i traktor, oštetivši imovinu i ozlijedivši više osoba, pri čemu je jedna osoba poginula. PĐ preminuo je u mukama na rukama tužiteljice ĐĐ, u nazočnosti preostala dva tužitelja koji su mu pokušavali pomoći. Tužitelji i danas svakodnevno proživljavaju taj događaj jer se moraju kretati cestom uz koju i dalje stoji trulo drveće koje nikada nije uklonjeno, a strah je osobito intenzivan za vrijeme vjetra i kiše.

4.4.

Sud također nije u dovoljnoj mjeri razjasnio stvarne odnose između Republike Hrvatske i Općine Breznica glede predmetne nekretnine. Tužitelji ističu da predmetna čestica u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu koja služi isključivo kao pristup do njihove nekretnine i poljoprivrednih čestica trećih osoba. Obje tuženice su u predsudskom postupku osporavale svoju pasivnu legitimaciju, a tužitelji su se bezuspješno obraćali brojnim tijelima pokušavajući razriješiti to pitanje. Smatraju da zbog nesređenih odnosa između tuženica ne smiju biti oštećeni te da je Općina Breznica, koja se nalazi na tom području, dužna voditi brigu o sigurnosti svojih građana neovisno o formalnom vlasništvu nekretnine.

Pogrešna primjena materijalnog prava:

4.5.

Tužitelji prigovaraju što sud u obrazloženju nije naveo koje je orijentacijske kriterije primijenio pri određivanju visine naknade neimovinske štete. Ističu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na sjednici Građanskog odjela zauzeo pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete, a koje se primjenjuje na sve postupke koji su u tijeku. Budući da sud nije obrazložio primjenu tih kriterija, pojedini vidovi štete ne mogu se provjeriti niti se može utvrditi čime se sud rukovodio pri odmjeravanju naknade za pretrpljeni strah, fizičke bolove, smanjenu životnu aktivnost i naruženost.

4.6.

Posebno ističu da sud nije pravilno primijenio kriterije pri odmjeravanju naknade za smanjenu životnu aktivnost tužitelja IĐ. Taj je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao samo dvadeset pet godina, a s obzirom na prosječnu životnu dob, štetne posljedice trpjet će najmanje pedeset godina. Prema orijentacijskim kriterijima, pri odmjeravanju naknade za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, sud bi trebao kao dodatne kriterije uzeti u obzir životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika te opseg i težinu trajnih posljedica, što prvostupanjski sud nije učinio.

4.7.

Glede imovinske štete na traktoru, tužitelji prigovaraju što je sud bez obrazloženja prihvatio mišljenje vještaka prema kojem je šteta utvrđena na iznos 5.128,32 EUR, uz umanjenje cijene dijelova za dvadeset posto zbog starosti vozila, dok je zanemario drugo mišljenje istog vještaka prema kojem je realna cijena popravka u ovlaštenoj radionici s originalnim dijelovima 6.239,08 EUR. Smatraju da imaju pravo popraviti traktor originalnim dijelovima u ovlaštenoj radionici te da sud nije obrazložio zašto im to pravo uskraćuje. Postavljaju pitanje kako bi tužitelj, koji nije mehaničar, sam nabavljao zamjenske rabljene dijelove, koliko bi to trajalo i koliki bi bili dodatni troškovi takve nabave.

4.8.

Konačno, tužitelji smatraju pogrešnom odluku o parničnom trošku kojom su obvezani naknaditi troškove postupka Općini Breznica, budući da je upravo pasivnost te općine u razrješenju imovinskih odnosa s Republikom Hrvatskom doprinijela nastanku cjelokupnih parničnih troškova.

Žalba tuženice Republike Hrvatske:

4.9.

Republika Hrvatska pobija prvostupanjsku presudu u dijelovima kojima joj je naložena isplata naknade štete tužiteljima te naknada parničnog troška (toč. I., II., III., VII. i VIII.), pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Osporavanje pasivne legitimacije i vlasništva:

4.10.

Republika Hrvatska osporava svoju pasivnu legitimaciju ističući da se ne smatra vlasnikom dijela nekretnine na kojem je raslo srušeno stablo. Navodi da je zbog neusklađenosti katastra i zemljišnih knjiga sa stvarnim stanjem ključno utvrditi tko je stvarno obvezan upravljati i održavati to zemljište, odnosno predstavlja li ono zaštitni pojas javne ceste, pojas nerazvrstane ceste ili slivni kanal.

4.11.

Žaliteljica ističe da upis posjednika Republike Hrvatske u katastru nije dokaz vlasništva te da upis u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije pravomoćan jer je protiv njega uložen prigovor. Naime, rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela Novi Marof, kojim je dopušteno formiranje novih čestica i njihov upis kao javnog dobra u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske pod upravom Hrvatskih autocesta d.o.o.-a, osporava se jer niz čestica obuhvaćenih tim rješenjem zapravo predstavlja putove, potoke i kanale koji su u vlasništvu drugih subjekata i pod upravljanjem drugih upravitelja.

Nerazvrstana cesta kao stvarno stanje na terenu:

4.12.

Daljnji argument žalbe jest da predmetna lokacija stvarno i faktički predstavlja nerazvrstanu cestu koja je po sili zakona u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a ne Republike Hrvatske. Žaliteljica obrazlaže da je srušeno stablo bilo dio drvoreda posađenog uz put koji je postojao i prije izgradnje autoceste, služeći kao cesta između [adresa] i [adresa]. Nakon presjecanja te ceste izgradnjom autoceste, preostali dio puta izgubio je svojstvo javne ceste i pretvorio se u prilazni put obiteljskim gospodarstvima i poljoprivrednim površinama, čime je po samoj zakonskoj definiciji postao nerazvrstana cesta.

4.13.

Žaliteljica se poziva na čl. 98. i 100. tada važećeg Zakona o cestama iz 2011. (NN 84/11), prema kojima su nerazvrstane ceste one koje se koriste za promet vozilima, a nisu razvrstane kao javne ceste, uključujući pristupne ceste do stambenih, poslovnih i gospodarskih građevina te druge ceste na području naselja. Nerazvrstanu cestu čine i sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu, uključujući zelene površine i zemljišni pojas s obiju strana ceste. Prema čl. 101. istog zakona, nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

4.14.

Nadalje, žaliteljica ističe da su, prema čl. 131. do čl. 133. Zakona o cestama, ceste koje se na dan stupanja na snagu tog zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi, a nisu razvrstane kao javne ceste, postale nerazvrstane ceste. Zakonske odredbe upravo jedinici lokalne samouprave daju pravo i dužnost uskladiti stvarno stanje sa stanjem u zemljišnim knjigama i katastru te brigu o održavanju takvih cesta sukladno propisima o komunalnom gospodarstvu.

Javno dobro nije moglo biti predmet izvlaštenja:

4.15.

Žaliteljica argumentira da je prije izvlaštenja i izgradnje autoceste postojala stara prometnica s cestovnim pojasom na kojem se nalazio drvored te je sve zajedno imalo status javnog dobra. Budući da javna dobra nisu mogla biti u privatnom vlasništvu, nisu ni mogla biti predmet izvlaštenja. Stoga ni stara prometnica sa svojim drvoredom, koji prema iskazima svjedoka postoji cijeli njihov život zajedno s cestom, nije mogla biti predmet izvlaštenja niti je izvlaštenjem postala vlasništvo Republike Hrvatske. Njezina pravna sudbina vezana je uz stvarne promjene njezinog svojstva, svrhe i načina korištenja prema Zakonu o cestama.

Dokazi koji potvrđuju status nerazvrstane ceste:

4.16.

Žaliteljica upućuje na više dokaza koji potvrđuju njezine navode. Geodetski vještački nalaz iz paralelnog parničnog postupka kod Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Vrbovcu u kojem se vodi postupak radi naknade štete zbog smrti PĐ (Pn-226/2019) identificirao je da kč. br. [katastarska čestica] u predmetnom dijelu odgovara dijelu tadašnje zemljišnoknjižne čestice 909, koja je bila upisana kao "put od glavne ceste" u statusu javnog dobra u općoj upotrebi. Taj zemljišnoknjižni upis dokazuje da se radi o javnom dobru koje je kroz godine mijenjalo svoje svojstvo od javne do nerazvrstane ceste.

4.17.

Nadalje, inspekcijski pregled koji je 3. ožujka 2014. izvršio viši inspektor cesta rezultirao je nalazom prema kojem se sporni drvored nalazio uz nerazvrstanu cestu u [adresa] te da nadzor te prometnice vrši komunalni redar Općine Breznica. Utvrđeno je i da predmetnu nerazvrstanu cestu koriste obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i vlasnici obližnjih poljoprivrednih parcela.

4.18.

Konačno, načelnik Općine Breznica je u svom iskazu na ročištu potvrdio da se radi o cesti koja je ranije bila županijska, a sada nema svoju klasifikaciju, te da su komunalne službe Općine nakon nevremena znale otklanjati palo granje s predmetnog drvoreda putem ugovorno obvezane firme. Time je dokazano da je Općina Breznica znala za nerazvrstanu cestu te da je poduzimala komunalne radnje održavanja i brige za istu.

Sudska praksa i stajališta Vrhovnog i Ustavnog suda:

4.19.

Žaliteljica se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, navodeći odluke Rev-1396/10-2 od 19. prosinca 2012., Rev-595/07 od 23. listopada 2007. i Rev-x-576/11-2 od 20. srpnja 2011. Također upućuje na rješenje Ustavnog suda broj U-I-6326/11 i dr. od 7. veljače 2017., u kojem je izraženo stajalište da je stjecanje vlasništva na nerazvrstanim cestama temeljem čl. 133. Zakona o cestama jedan od načina stjecanja prava vlasništva po samoj odredbi zakona, sukladno čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, nadalje ZVDSP).

4.20.

Posebno ističe da je povodom istog štetnog događaja vođena parnica kod Općinskog suda u Sesvetama po tužbi OĐ protiv Republike Hrvatske i Općine Breznica, koja je pravomoćno okončana presudom u korist tužiteljice. Međutim, Vrhovni sud je dopustio reviziju Republici Hrvatskoj upravo istaknuvši da je odluka drugostupanjskog suda suprotna praksi Vrhovnog suda prema kojoj je nerazvrstana cesta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

Alternativna odgovornost vlasnika slivnog kanala:

4.21.

Žaliteljica ističe da je sud propustio utvrditi je li stablo položajno i pravno pripadalo pojasu nerazvrstane ceste ili slivnom kanalu, s obzirom na to da se prema očevidu panj nalazio na rubu kosine kanala. Ukoliko mjesto panja ne predstavlja pojas nerazvrstane ceste, potrebno je utvrditi tko je vlasnik slivnog kanala, odnosno tko je odgovoran za njegovo održavanje i upravljanje. Prema odredbama Zakona o vodama (NN 153/09, 130/11, 56/13), predmetni kanal ima kategoriju građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju te po zakonu pripada u vlasništvo Općine Breznica s dužnošću njegova održavanja.

Nepostojanje uvjeta za solidarnu odgovornost:

4.22.

Žaliteljica ističe da je pogrešno uopće postavljati i razmatrati zahtjev za solidarnu odgovornost Republike Hrvatske i Općine Breznica jer svaki od tih subjekata ima različitu pravnu osnovu potencijalne odgovornosti, bilo kao vlasnik opasne stvari bilo kao vlasnik nerazvrstane ceste. Solidarnost se ne predmnijeva već mora biti izričito propisana zakonom.

Previsoko odmjerena visina štete:

4.23.

Glede visine dosuđene štete, žaliteljica osporava odmjerene iznose za sve tužitelje.

4.24.

Za tužiteljicu ĐĐ ističe da je naknada za pretrpljeni strah previsoko odmjerena jer je sud pogrešno utvrdio da je ona strah savladala uz pomoć medikamentozne terapije. Ta okolnost ne proizlazi iz medicinske dokumentacije niti iz nalaza vještaka, a lijekovi za smirenje koji se izdaju isključivo na recept morali bi biti evidentirani u medicinskoj dokumentaciji. Medicinski vještak je utvrdio da je tužiteljica strah savladala bez psihijatrijske pomoći. Za tuđu pomoć i njegu navodi da bi prema sudskoj praksi trebalo primijeniti cijenu od približno 3,31 EUR po satu, što za jedan sat dnevno tijekom dva tjedna iznosi 46,45 EUR, uz napomenu da su pomoć pružala njezina punoljetna djeca koja su ionako moralno i pravno dužna pružati joj brigu i skrb. 4.25.

Za tužitelja DĐ ističe da je visina naknade za strah previsoka jer je on strah nižeg intenziteta proživljavao svega tri dana, bez potrebe psihijatrijske pomoći i bez trajnih posljedica, a navod o korištenju lijekova za smirenje nije dokazan jer o tome nema traga u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj se povodom tog događaja čak nije javio ni liječniku opće medicine. Glede naknade štete na traktoru, žaliteljica smatra da je sud pogrešno prihvatio varijantu procjene po cijenama originalnih dijelova. S obzirom na to da je traktor u trenutku nesreće bio star 22 godine, nije životno očekivati da će se za popravak koristiti novi originalni dijelovi koji na tržištu možda više ni ne postoje za tako stare modele. Realno je popravak vršiti zamjenskim, pa čak i ispravnim rabljenim dijelovima, kako je vještak ukalkulirao u svojoj prvotnoj procjeni od 2.955,34 EUR. Tužitelji su ionako iskazali da su traktor prodali za dijelove, čime su se djelomice obeštetili.

4.26.

Za tužitelja IĐ ističe da je visina naknade za pretrpljeni strah previsoka jer nije bilo potrebe psihijatrijske pomoći, a strah nije ostavio trajnih posljedica. Za tuđu pomoć i njegu primjenjujući cijenu od 3,31 EUR po satu za jedan sat dnevno tijekom mjesec dana dobiva se iznos od 99,54 EUR, uz napomenu da je pomoć primao od obitelji s kojom živi i koja mu je ionako moralno i pravno dužna pružati brigu i skrb.

Osporavanje odluke o parničnom trošku:

4.27.

Konačno, žaliteljica pobija i odluku o trošku iz točke VIII. izreke ističući da prema navodima žalbe njezin uspjeh mora biti stopostotan, kako u odnosu na pravnu osnovu, tako i u odnosu na visinu štete, budući da smatra tužbeni zahtjev prema Republici Hrvatskoj u cijelosti neosnovanim.

Navodi iz odgovora na žalbu Općine Breznica:

5.

Općina Breznica u odgovoru na žalbe tužitelja i Republike Hrvatske brani prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev prema njoj, iznoseći nekoliko ključnih pravnih argumenata.

Proturječnost u postupanju Republike Hrvatske:

5.1.

Središnji argument Općine Breznica usmjeren je na unutarnju proturječnost u postupanju Republike Hrvatske. Općina postavlja retoričko pitanje jesu li upravo Hrvatske autoceste d.o.o., kao zakonski upravljač hrvatskim autocestama, i Republika Hrvatska, kao vlasnik tog javnog dobra, naručitelji i predlagatelji provedbe geodetskih elaborata kojima se u zemljišne knjige i katastarske evidencije predlažu upisi za koje sada tvrde da nisu sukladni stvarnom stanju u naravi i mjerodavnim odredbama Zakona o cestama.

5.2.

Općina ističe da je 17. listopada 2018. u zemljišnoj knjizi za katastarsku općinu [katastarska općina] proveden geodetski elaborat za evidentiranje izvedenog stanja ceste, temeljem kojeg je kč. br. [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao javna cesta A-4, javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o. -a Zagreb. U istom zemljišnoknjižnom ulošku već je od ranije kao autocesta upisana i kč. br. [katastarska čestica], na kojoj je nedvojbeno utvrđeno da je raslo stablo čije je samourušenje prouzročilo utuženu štetu, a koja u naravi obuhvaća i cijeli odsjek županijske ceste s pripadajućim kanalom uz koji je to stablo raslo.

Nedopustivost izbjegavanja odgovornosti temeljem vlastitog nezakonitog postupanja:

5.3.

Općina Breznica posebno naglašava neprihvatljivost situacije u kojoj Republika Hrvatska u svoje vlasništvo i u upravljanje svom trgovačkom društvu upisuje nekretninu za koju zna da nije označena sukladno njezinoj stvarnoj naravi, koju zapravo ne smatra svojom i čije održavanje ne nalaže službeno upisanom upravitelju, niti se za to smatra obveznom ni odgovornom. Tek kada se zbog te nebrige dogodi šteta i oštećenici podnesu tužbu, Republika Hrvatska daje prigovore na upise vlasništva u svoju korist za koje zapravo ne može imati pravnog interesa te tvrdi da se ne smatra ni vlasnikom ni upraviteljem, pa stoga ni odgovornom za ono što iz vlasništva i obveze održavanja nekretnina proizlazi, iako je uredno upisana kao vlasnik.

5.4.

Općina postavlja pitanje: je li pravno osnovano, pošteno i pravično da Republika Hrvatska kao država, temeljem svojeg nepravilnog i nezakonitog postupanja, bude izuzeta od primjene mjerodavnih odredaba ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasnih stvari, dok bi teret naknade nastale štete bio prebačen na drugoga koji bi navodno tek trebao biti vlasnik. Argumentira da bi takvo postupanje bilo neprihvatljivo jer bi Republika Hrvatska bila izuzeta od odgovornosti koja tereti sve druge uredno uknjižene i stvarne vlasnike nekretnina za štetu od opasnih stvari povezanih s tim nekretninama.

Osporavanje tvrdnje o lokaciji stabla:

5.5.

Općina Breznica osporava tvrdnju Republike Hrvatske da se sporno stablo nalazilo unutar zahvata navodno nerazvrstane ceste.

Ocjena drugostupanjskog suda:

6.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio.

Primjena revizijske odluke Rev-1169/2021-3 od 8. svibnja 2024. na ovaj spor:

6.2.

Prije svega, treba reći da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1169/2021-3 od 8. svibnja 2024. ima presudan značaj za ocjenu žalbenih navoda u ovom predmetu jer se radi o istom štetnom događaju, istoj lokaciji i identičnom pravnom pitanju.

Činjenični i pravni kontekst revizijske odluke:

6.3.

Vrhovni sud je odlučivao o reviziji Republike Hrvatske u postupku koji je pokrenula OĐ, majka poginulog PĐ, tražeći naknadu neimovinske štete zbog smrti sina. Smrt je nastupila od posljedica pada istog stabla kestena koje je ozlijedilo tužitelje u ovom predmetu, na istoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], istog dana 11. studenoga 2013.

6.4.

Revizija je bila dopuštena radi odgovora na dva pravna pitanja. Prvo pitanje glasilo je jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 1063. i 1064. ZOO-a za odgovornost za štetu od opasne stvari (drva kestena) ukoliko nije utvrđeno tko je vlasnik nekretnine na kojoj je drvo raslo, odnosno ukoliko nije utvrđeno je li cesta na kojoj je to drvo raslo javna ili nerazvrstana u smislu Zakona o cestama (NN84/11, 22/13 i 54/13). Drugo pitanje odnosilo se na to je li obveza vlasnika opasne stvari za naknadu štete od opasne stvari (drva kestena) solidarna s obvezom osobe koja je sukladno Zakonu o cestama i Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03) dužna održavati zelene površine i drvorede uz cestu koja prolazi kroz naselje.

Ključna utvrđenja Vrhovnog suda:

6.5.

Vrhovni sud je utvrdio da se sporno drvo kestena nalazilo na nekretnini označenoj prema katastarskim podacima kao kč. br. [katastarska čestica], ..., k. o. [katastarska općina], posjednika Republike Hrvatske, upravitelja Hrvatske autoceste d.o.o. -a. Ta čestica u zemljišnoj knjizi odgovara zemljišnoknjižnoj [katastarska čestica], upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na vlasnika Republiku Hrvatsku, a upravitelja Hrvatske autoceste d.o.o., u naravi spojna cesta između [adresa]

- Đ.

6.6.

Vrhovni sud je posebno naglasio da prema mjerodavnom pravu, u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o cestama iz 2011., javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske prema čl. 3. st. 1. tog zakona, dok je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, prema čl. 101. st. 1. istog zakona.

6.7.

Ključan je zaključak Vrhovnog suda da neovisno o tome što u trenutku štetnog događaja nije bilo upisano vlasništvo Republike Hrvatske u zemljišnoj knjizi, već samo posjed u katastru prema elaboratu izrađenom za potrebe izgradnje autoceste, vlasništvo je stečeno na temelju samog zakona. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe čl. 1063. i 1064. ZOO - a i obvezali Republiku Hrvatsku na naknadu štete.

6.8.

Glede drugog pravnog pitanja, Vrhovni sud je utvrdio da ni drugostupanjski sud u tom predmetu nije dvojio da je Republika Hrvatska vlasnica nekretnine na kojoj je raslo drvo kestena. Drugostupanjski sud je obvezao i Općinu Breznica na naknadu štete, ali ne kao vlasnika nerazvrstane ceste, već temeljem njezine zakonske obveze da održava zelene površine i drvored. Vrhovni sud je napomenuo da je solidarna odgovornost za Republiku Hrvatsku povoljnija pravna pozicija nego isključiva odgovornost, pa od odgovora na to pitanje ne ovisi odluka u sporu.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na žalbene razloge Republike Hrvatske:

6.9.

Revizijska odluka Vrhovnog suda Rev-1169/2021-3 od 8. svibnja 2024. u cijelosti negira žalbene argumente Republike Hrvatske u ovom predmetu.

6.10.

Argument o nerazvrstanoj cesti nije osnovan. Republika Hrvatska je u svojoj žalbi temeljito obrazlagala da predmetna lokacija faktički predstavlja nerazvrstanu cestu koja je po sili zakona u vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Pozivala se na odredbe čl. 98., 100. i 101. Zakona o cestama te na prijelazne odredbe čl. 131. do 133. istog zakona. Međutim, Vrhovni sud je upravo u postupku povodom istog štetnog događaja, na istoj nekretnini, odbio takvu argumentaciju. Sud je utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine na temelju samog zakona, neovisno o formalnom upisu u zemljišne knjige.

6.11.

Argument o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju nije relevantan. Republika Hrvatska je isticala da upis u katastar nije dokaz vlasništva te da zemljišnoknjižni upis nije pravomoćan jer je protiv njega uložen prigovor. Vrhovni sud je izričito naveo da vlasništvo ne ovisi o upisu u zemljišne knjige jer je stečeno ex lege, na temelju samog zakona. Činjenica da elaborat izrađen za potrebe izgradnje autoceste nije bio proveden u zemljišnoj knjizi u trenutku štetnog događaja ne oslobađa Republiku Hrvatsku odgovornosti.

6.12.

Argument o javnom dobru koje nije moglo biti predmet izvlaštenja nije osnovan. Republika Hrvatska je tvrdila da je stara prometnica s drvoredom bila javno dobro koje nije moglo biti u privatnom vlasništvu niti predmet izvlaštenja. Vrhovni sud nije prihvatio tu argumentaciju, već je utvrdio da kč. br. [katastarska čestica] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici na kojoj je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik.

6.13.

Pozivanje na sudsku praksu o nerazvrstanim cestama također nije osnovano. Republika Hrvatska se pozivala na odluke Rev-1396/10-2 od 19. prosinca 2012. te na rješenje Ustavnog suda U-I-6326/11 od 7. veljače 2017. Vrhovni sud je u revizijskoj odluci citirao upravo te odluke, no protumačio ih je na način koji ide u prilog odgovornosti Republike Hrvatske. Naveo je da prema rješenju Rev-1396/10-2 pitanje vlasništva nerazvrstanih cesta nije bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona, tim više jer je nakon donošenja drugostupanjske odluke protiv koje je podnesena revizija, odredbom čl. 101. Zakona o cestama iz 2011. uređeno da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Iz rješenja Ustavnog suda citirao je da u razdoblju nakon stupanja na snagu Zakona o cestama iz 2011. pravo vlasništva mogu steći država i jedinice lokalne samouprave, ali na temelju samog zakona ovisno o vrsti ceste.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu žalbene razloge svih tužitelja:

Odgovornost Općine Breznica:

6.14.

Odgovornost Općine Breznica nije utemeljena na vlasništvu nerazvrstane ceste. Vrhovni sud je jasno utvrdio da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine na kojoj je raslo stablo, čime je isključena mogućnost da bi Općina Breznica bila vlasnik te nekretnine kao nerazvrstane ceste.

6.15.

Međutim, s obzirom da sud pravnom osnovom nije vezan (čl. 186. st. 3. ZPP-a), u razlozima prvostupanjske presude izostalo je razmatranje solidarne odgovornosti Općine Breznica s Republikom Hrvatskom, po drugoj osnovi, dakle ne kao vlasnika nerazvrstane ceste, već temeljem njezine zakonske obveze održavati zelene površine i drvorede, a na što su tijekom postupka ukazivali tužitelji, pozivajući se na stav Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture koje je ukazalo na odgovornost Općine Breznica, smatrajući da je ona bila dužna upozoriti vlasnika, odnosno konkretno Republiku Hrvatsku na opasnost.

6.16.

Naime, u vrijeme štetnog događaja na snazi bio je Zakon o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13. i 92/14, dalje: ZoC) koji u čl. 27. st. 1. toč. 3. propisuje da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne održava zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje. Isto tako, prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03 - pročišćeni tekst, dalje: ZKG) koji je u vrijeme štetnog događaja bio na snazi i to čl. 3. st. 1. toč. 8. propisano je da su komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona održavanje javnih površina, dok je u st. 9. navedeno da se pod održavanjem javnih površina naročito podrazumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Prema čl. 4. i čl. 100. ZoC-a javnu cestu čini zelena površina i zemljišni pojas uz cestu s obiju strana potreban za nesmetano održavanje iste. Zelene površine, drvorede i samostalno ukrasno grmlje sukladno čl. 4., 22. i 23. ZKG-a održava jedinica lokalne samouprave, tj. u konkretnom slučaju tužena Općina Breznica. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da je održavanje zelenih površina i drvoreda u nadležnosti jedinica lokalne samouprave.

6.17.

S obzirom da pobijana presuda nema razloga o odgovornosti Općine Breznica s obzirom na dužnost održavanja zelenih površina i drvoreda, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama koji se odnose na pasivnu legitimaciju Općine Breznica, a time i njezinu solidarnu odgovornost s Republikom Hrvatskom, prvostupanjski sud počinio je apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

6.18.

Revizijski sud u odluci Rev-1169/2021-3 od 8. svibnja 2024. i to u toč.19. naveo je:

Dakle, ni drugostupanjski sud ne dvoji da je tuženica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine na kojoj je raslo drvo kestena, stoga jedinu kontradiktornost ovaj sud vidi u obrazloženju drugostupanjske odluke u odnosu na obvezivanje Općine Breznica na naknadu štete ali to nije predmet ovog revizijskog postupka, izuzev u dijelu solidarnosti obveze što je ustvari povoljnija pravna pozicija za tuženicu Republiku Hrvatsku nego da se radi o njenoj isključivoj odgovornosti, pa stoga od odgovora na drugo pitanje ne ovisi odluka u sporu.

6.19.

Iz navedenog dijela obrazloženja Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je ovaj sud smatrao da je Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću u odluci Gž-278/2020-2 od 19. veljače 2021., protiv koje odluke je Vrhovni sud odlučivao o reviziji, bio kontradiktoran u stavu da Republika Hrvatska odgovara za štetu jer je vlasnica nekretnine, a potom dopušta mogućnost da vlasnica nekretnine bude i Općina Breznica (stranica 7., odlomak 7. drugostupanjske presude). To je Vrhovni sud jasno dao do znanja prvim dijelom obrazloženja u toč. 19. u kojem ističe: "Dakle, ni drugostupanjski sud ne dvoji da je tuženica Republika Hrvatska vlasnica nekretnine na kojoj je raslo drvo kestena." Logično je da ne mogu istovremeno i Republika Hrvatska i Općina Breznica biti vlasnice nekretnine, pa se tu pronalazi kontradiktornost u obrazloženju odluke drugostupanjskog suda, iako to nije bilo od utjecaja na zaključak o solidarnoj odgovornosti Općine Breznica s Republikom Hrvatskom po osnovi njezine obveze održavanja zelene površine odnosno drvoreda.

6.20.

Stoga, imajući u vidu sve naprijed opisano, za predmetni štetni događaj odgovaraju solidarno Republika Hrvatska i Općina Breznica i to Općina Breznica radi zakonske obveze održavanja, a Republika Hrvatska kao vlasnica zemljišta i srušenog stabla, koje je prouzročilo štetu, čija se naknada potražuje u ovom postupku.

6.21.

Dakle, osim što je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, jer nije primijenio naprijed navedene odredbe ZoC-a i ZKG-a, pa je prvostupanjska presuda ukinuta u toč. VIII. izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, sukladno čl. 369. st. 1. ZPP-a. Prvostupanjski sud dužan je uvažiti primjedbe koje mu je naveo ovaj žalbeni sud (čl. 375. st. 4. ZPP-a u vezi čl. 377. st. 2. ZPP-a).

Ocjena prigovora tužitelja koji se odnosi na vještačenje:

6.22.

Tužitelji su u žalbi prigovorili da prvostupanjski sud nije prihvatio njihov prijedlog za provođenje vještačenja po specijalistima pojedinih medicinskih područja, uključujući psihijatra za vještačenje straha i duševnih boli, ističući da vještak ortoped mr. sc. Božidar Novosel nije bio stručno kompetentan vještačiti psihičke posljedice traumatičnog događaja.

6.23.

Taj prigovor je neosnovan iz više razloga.

6.24.

U predmetima naknade štete zbog tjelesnih ozljeda, medicinski vještak odgovarajuće specijalnosti ovlašten je dati nalaz i mišljenje o svim medicinskim okolnostima bitnim za odmjeravanje pravične novčane naknade neimovinske štete. To uključuje procjenu intenziteta i trajanja fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog umanjene životne aktivnosti, duševnih boli zbog naruženosti te svih drugih oblika neimovinske štete koji proizlaze iz tjelesne ozljede. Vještak ortoped, kao doktor medicine s potpunim medicinskim obrazovanjem i specijalističkim znanjem o ozljedama lokomotornog sustava, posjeduje potrebna znanja za procjenu psihičkih reakcija na tjelesne ozljede koje predstavljaju redovite i očekivane prateće pojave traumatičnih događaja. Angažiranje posebnog vještaka psihijatra potrebno je samo u iznimnim slučajevima kada postoje indikacije za specifične psihijatrijske dijagnoze koje zahtijevaju specijalističku psihijatrijsku obradu, što u konkretnom slučaju nije bilo potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

6.25.

Neovisno o pitanju stručne kompetencije vještaka, valja naglasiti da sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka kao dokaznim sredstvom. Prema čl. 8. ZPP-a, sud ocjenjuje dokaze po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6.26.

U ovom je predmetu iznimno bitno naglasiti da nalaz i mišljenje vještaka predstavlja samo jedno od dokaznih sredstava koje sud slobodno ocjenjuje. To znači da ga može prihvatiti u cijelosti, djelomično ili ga u potpunosti odbiti, odnosno ne prihvatiti ako ocijeni da nije uvjerljiv, logičan ili u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

6.27.

Ponovno se naglašava, prema čl. 8. ZPP-a, sud ocjenjuje dokaze po svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6.28.

Pri odmjeravanju pravične novčane naknade neimovinske štete sud je ovlašten i dužan, primjenom pravila životnog iskustva, logičkog zaključivanja i zdravog razuma, samostalno ocijeniti sve relevantne okolnosti koje utječu na visinu naknade. Sud pri tome uzima u obzir okolnosti pod kojima je šteta nastala, intenzitet i trajanje štetnih posljedica, osobne prilike oštećenika te sve druge činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza, uključujući iskaze stranaka, medicinsku dokumentaciju, zapisnike o očevidu i druge isprave u spisu.

6.29.

Upravo zato što je odmjeravanje pravične naknade pravna, a ne medicinska kategorija, sud nije ograničen procjenama vještaka već donosi samostalnu odluku temeljem svih raspoloživih činjenica.

6.30.

U konkretnom slučaju, ovaj sud je upravo tako postupio. Ocijenivši savjesno i brižljivo sve izvedene dokaze, uključujući iznimno traumatične okolnosti štetnog događaja u kojem je jedna osoba smrtno stradala pred očima svih troje tužitelja, iskaze tužitelja o intenzitetu i trajanju pretrpljenog straha te njegovim dugotrajnim posljedicama, činjenicu da su tužiteljica ĐĐ i tužitelj DĐ koristili lijekove za smirenje, te primjenjujući životno iskustvo o psihičkim posljedicama ovakvih traumatičnih događaja, sud je samostalno utvrdio da okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje punih potraživanih iznosa naknade neimovinske štete.

6.31.

Pri tome se žalbeni sud nije oslonio isključivo na procjene vještaka o trajanju i intenzitetu straha, već je te procjene kritički ocijenio u svjetlu svih ostalih utvrđenih činjenica, što je detaljno obrazložio u nastavku presude za svakog tužitelja.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske i imovinske štete (žalbeni razlozi tuženice i svih tužitelja):

6.32.

Kao što je prethodno rečeno, tuženica Republika Hrvatska, glede visine dosuđene štete, osporava odmjerene iznose za sve tužitelje. Tužitelji pobijaju presudu prvostupanjskog suda u odbijajućem dijelu.

Naknada imovinske štete:

Naknada imovinske štete tužitelju DĐ – oštećenje traktora:

6.33.

Tužitelj DĐ je potraživao 6.239,08 EUR za oštećenje traktora, a prvostupanjski sud mu je dosudio 5.128,32 EUR.

6.34.

Prometno - tehnički vještak Stanko Divjak je u dopunskom nalazu od 25. lipnja 2020. izričito naveo da popravak originalnim dijelovima uz cijenu rada iznosi 6.016,95 EUR. Do tog iznosa se dođe kada se uzme za 20 posto umanjena cijena novih dijelova koje je nužno upotrijebiti kod popravka traktora iznosi 4.443,15 EUR, a bez umanjena da je cijena originalnih dijelova 5.331,78 EUR, na što valja dodati cijenu radova i materijala 685,17 EUR, koji iznos se dobije kad se od ukupne visine štete koju je vještak izrazio s radovima i materijalima oduzme iznos popravka s originalnim dijelovima, pa ukupan iznos štete, bez 20 postotnog umanjenja zbog starosti traktora, iznosi 6.016,95 EUR.

6.35.

Ovaj sud prihvaća kao mjerodavan za naknadu imovinske štete upravo taj iznos 6.016,95 EUR, pa je prvostupanjsku presudu u pogledu postavljenog zahtjeva tužitelja DĐ djelomično potvrdio a djelomično preinačio. Prvostupanjska presuda potvrđena je, odbijanjem žalbe tuženice Republike Hrvatske, u dijelu kojim je tužitelju DĐ s naslova imovinske štete dosuđeno 5.128,32 EUR, s pripadajućim kamatama (toč. I. izreke drugostupanjske odluke). Prvostupanjska presuda potvrđena je, odbijanjem žalbe tužitelja DĐ, u odbijajućem dijelu pod toč. V. izreke, za iznos 222,13 EUR (toč. VI. izreke drugostupanjske odluke), koji predstavlja razliku između postavljenog tužbenog zahtjeva po ovoj osnovi i visine utvrđene vještačenjem (6.239,08 EUR – 6.019,95 EUR), te je preinačena za preostali dio odbijajućeg zahtjeva iz toč. V. izreke prvostupanjske odluke, odnosno za 888,63 EUR (toč. V. izreke drugostupanjske odluke), koji iznos predstavlja razliku između stvarne štete i iznosa kojeg je dosudio prvostupanjski sud (6.016,95 EUR – 5.128,32 EUR).

6.35.1. Naime, načelo potpune naknade štete iz čl. 1085. ZOO-a zahtijeva da se oštećeniku omogući vraćanje stvari u stanje prije nastanka štete. Tužitelj ima pravo popraviti svoj traktor na način koji će osigurati njegovu funkcionalnost i sigurnost, a to podrazumijeva korištenje odgovarajućih dijelova. Originalni dijelovi pružaju jamstvo kvalitete i kompatibilnosti koje rabljeni ili zamjenski dijelovi ne mogu pružiti.

6.35.2.

Vještak je izričito naveo da se ne radi o totalnoj šteti, što znači da je popravak ekonomski opravdan. Kada je popravak ekonomski opravdan, oštećenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova popravka, a ne na neku umanjenu vrijednost.

6.35.3.

Činjenica da je tužitelj bio prisiljen prodati oštećeni traktor jer ga nije mogao popraviti bez naknade štete, ne umanjuje njegov odštetni zahtjev, već upravo potvrđuje da tužitelj nije dobio naknadu potrebnu za popravak.

Naknada imovinske štete – tuđa pomoć i njega za tužiteljicu ĐĐ:

6.36.

Tužiteljica ĐĐ je potraživala 132,72 EUR za tuđu pomoć i njegu, a prvostupanjski sud joj je dosudio 66,36 EUR.

6.37.

Medicinski vještak mr. sc. Božidar Novosel je u svom izvornom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljici ĐĐ tuđa pomoć i njega u djelomičnom opsegu bila potrebna u trajanju od jedan sat dnevno kroz razdoblje od deset tjedana, što ukupno iznosi sedamdeset sati. Naknadno, u očitovanju od 5. lipnja 2019. vještak je korigirao svoj nalaz navodeći da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna dva tjedna nakon ozljeđivanja, što bi iznosilo četrnaest sati.

6.38.

Ovaj sud ne prihvaća korigirani nalaz vještaka iz sljedećih razloga.

6.38.1. Prvo, korigirani nalaz je u drastičnom nesrazmjeru s izvornim nalazom istog vještaka. Izvorni nalaz predviđao je sedamdeset sati tuđe pomoći i njege, dok korigirani nalaz predviđa samo četrnaest sati, što predstavlja smanjenje za osamdeset posto. Vještak nije dao uvjerljivo obrazloženje za tako drastičnu korekciju svog izvornog nalaza. U situaciji kada isti vještak daje dva bitno različita nalaza bez jasnog obrazloženja razlike, sud nije dužan automatski prihvatiti kasniji nalaz kao točniji.

6.38.2. Drugo, sam vještak je u korigiranom nalazu istovremeno potvrdio da se tužiteljica već na dan štetnog događaja žalila na određene tegobe, da joj je registriran povišeni krvni tlak, da su joj propisane tablete koje imaju vezu s njezinim psihičkim stanjem, te da je i kasnije imala psihičke tegobe. Te okolnosti govore u prilog potrebi za tuđom pomoći i njegom u dužem vremenskom razdoblju, a ne kraćem kako sugerira korigirani nalaz.

6.38.3. Treće, tužiteljica je zadobila ozljede u vidu natučenja prsnog koša desno, natučenja kuka lijevo i natučenja koljena lijevo. Takve ozljede, osobito natučenje kuka, ograničavaju pokretljivost i otežavaju obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova poput čišćenja, pranja, kuhanja i nabave namirnica. Životno je iskustvo da osoba s takvim ozljedama, osobito starija osoba kakva je tužiteljica, treba pomoć u obavljanju tih poslova kroz razdoblje od najmanje dva tjedna, pa i duže, ali u većem dnevnom opsegu nego to tvrdi vještak.

6.38.4. Četvrto, potrebno je uzeti u obzir i psihičku komponentu oporavka tužiteljice. Tužiteljica je u štetnom događaju doživjela iznimno traumatično iskustvo jer je njezin susjed PĐ preminuo na njezinim rukama. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zbog toga imala noćne more, da je ponovno proživljavala cijeli događaj, te da joj je liječnica propisala lijekove za smirenje koje je uzimala mjesec dana. Osoba u takvom psihičkom stanju objektivno nije sposobna samostalno obavljati sve svakodnevne aktivnosti te joj je potrebna pomoć članova obitelji ne samo za fizičke poslove već i za emotivnu podršku i nadzor.

6.38.5. Peto, valja uzeti u obzir dob tužiteljice i njezine životne okolnosti. Tužiteljica je starija osoba koja živi na selu i svakodnevno dolazi pomagati sinu DĐ na njegovom obiteljskom gospodarstvu. Oporavak od ozljeda kod starijih osoba redovito traje duže nego kod mlađih, a potreba za tuđom pomoći je izraženija.

6.38.6. Tužiteljica je u tužbi navela da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od petnaest dana po dva sata dnevno, dakle ukupno trideset sati, za svakodnevne kućanske poslove i nabavu namirnica u periodu mirovanja. Potraživala je naknadu u iznosu 132,72 EUR. Ovaj sud prihvaća te navode tužiteljice kao vjerodostojne i primjerene naravi zadobivenih ozljeda te okolnostima štetnog događaja. Razdoblje od petnaest dana odgovara uobičajenom trajanju akutne faze oporavka od kontuzijskih ozljeda kakve je tužiteljica zadobila, a dva sata dnevno predstavlja razuman opseg pomoći za osnovne kućanske poslove kod osobe ograničene pokretljivosti.

6.38.7. Valja naglasiti da je potraživani iznos 132,72 EUR znatno manji od iznosa koji bi tužiteljici pripadao prema izvornom nalazu vještaka. Primjenom cijene od približno 4,00 EUR po satu za pomoćne poslove u kućanstvu, za sedamdeset sati pomoći prema izvornom nalazu vještaka iznos bi bio 280,00 EUR. Tužiteljica je, dakle, potraživala manje od polovice iznosa na koji bi imala pravo prema izvornom nalazu vještaka, čime je iskazala umjerenost u svom zahtjevu. Tužiteljici je dakle, priznato 30 sati tuže pomoći i njege, u razdoblju od 15 dana po 2 sata dnevno, čime je tužiteljica potraživala naknadu od skromnih 4,42 EUR po satu.

6.38.8. Prema čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tužiteljica je zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju objektivno bila onemogućena u obavljanju uobičajenih svakodnevnih aktivnosti te joj je bila potrebna pomoć članova obitelji. Činjenica da su tu pomoć pružila njezina djeca besplatno ne umanjuje njezino pravo na naknadu jer je pomoć bila stvarno potrebna i stvarno pružena, a štetnik se ne može okoristiti time što je oštećenikova obitelj spremna pomoći bez naknade.

6.38.9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. IV. izreke drugostupanjske odluke.

Naknada imovinske štete – tuđa pomoć i njega za tužitelja IĐ:

6.39.

Medicinski vještak mr. sc. Božidar Novosel utvrdio je u svom nalazu i mišljenju da je tužitelju IĐ tuđa pomoć i njega bila potrebna sumarno u trajanju od mjesec dana, oko jedan sat dnevno, u standardnom opsegu u svrhu osobne njege i vlastitog opsluživanja, te da mu dalje nije bila potrebna. Prvostupanjski sud je prihvatio taj nalaz i dosudio tužitelju 132,72 EUR, što predstavlja samo deset posto potraživanog iznosa 1.327,22 EUR.

6.40.

Ovaj sud ne prihvaća nalaz vještaka o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege iz sljedećih razloga:

a) Nesrazmjer između utvrđene težine ozljeda i procijenjene potrebe za tuđom pomoći:

6.41.

Medicinski vještak je sam utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio kontuziju lijevog prsišta i ekstruziju diska L4-L5, te da se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Također je utvrdio da je tužitelj bio hospitaliziran, da je 24. ožujka 2014. podvrgnut operativnom zahvatu (interlaminektomija L4-L5, mikrodisektomija L4-L5 i ablacija ciste spinalnog kanala), te da je potom od 18. travnja do 16. svibnja 2014. proveo dvadeset osam dana na stacionarnoj rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama.

6.42.

Postoji očita nesrazmjernost između tako utvrđene težine ozljede i dugotrajnosti liječenja s jedne strane, te procjene da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna samo mjesec dana po jedan sat dnevno s druge strane. Životno je neuvjerljivo i protivno životnom iskustvu da osobi koja je zadobila tešku tjelesnu ozljedu kralježnice, koja je bila hospitalizirana, podvrgnuta operaciji u općoj anesteziji i potom provela gotovo mjesec dana na stacionarnoj rehabilitaciji, treba pomoć u svakodnevnim aktivnostima samo trideset sati ukupno.

b) Razdoblje radne nesposobnosti kao objektivni pokazatelj:

6.43.

Iz navoda tužbe i nalaza vještaka proizlazi da je tužitelj bio radno nesposoban u kontinuiranom trajanju od 11. studenoga 2013., dakle od dana štetnog događaja, pa sve do 1. rujna 2014., kada je liječenje završeno. To razdoblje iznosi gotovo deset mjeseci.

6.44.

Radna nesposobnost utvrđuje se kada osoba zbog zdravstvenog stanja nije sposobna obavljati svoj redoviti posao. Ako je tužitelj bio nesposoban obavljati svoj posao mesara kroz razdoblje od deset mjeseci, logički je nemoguće da mu je istovremeno tuđa pomoć i njega za svakodnevne aktivnosti bila potrebna samo mjesec dana. Radna nesposobnost i potreba za tuđom pomoći jesu različiti instituti, ali kod teških ozljeda lokomotornog sustava kakve je zadobio tužitelj, ograničenja koja uzrokuju radnu nesposobnost nužno se reflektiraju i na sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

c) Priroda ozljede i medicinske preporuke:

6.45.

Tužitelj je zadobio ozljedu kralježnice koja je zahtijevala neurokirurški zahvat. Vještak je u svom nalazu naveo da je tužitelju nakon operacije ekstruzije diska slabinskog segmenta kralježnice preporučen novi režim života u kojem je potrebno izbjegavanje nošenja i dizanja teških tereta, rada u pognutom položaju i svim drugim prisilnim položajima kralježnice, dizanjem iz poda, nivoa stolca, pa da je zbog toga svakako otežano obavljanje njegovog profesionalnog posla mesara. Naveo je da u svakodnevnom životu zbog ovih posljedica tužitelj mora izbjegavati nagle promjene pozicija, izlaženje iz auta, dizanje iz sjedeće pozicije iz auta i druge nepredvidive situacije, a gdje jednostavno nema kontrole zaštite muskulature tih pokreta. Takva medicinska ograničenja izravno utječu na sposobnost obavljanja gotovo svih kućanskih i gospodarskih poslova. Osoba koja ne smije dizati terete, raditi u pognutom položaju, duže sjediti ili stajati, kako je svoje tegobe opisao i tužitelj, objektivno nije u mogućnosti samostalno obavljati poslove poput čišćenja, pranja, kuhanja, nabave namirnica, a još manje poslove na gospodarstvu.

d) Životne okolnosti tužitelja:

6.46.

Pri ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom sud mora uzeti u obzir konkretne životne okolnosti oštećenika, a ne samo apstraktne medicinske parametre. Tužitelj IĐ živi na selu i ima gospodarstvo koje uključuje uzgoj svinja te obradu poljoprivrednih površina pod sijenom, kukuruzom i žitom. Također ima vlastitu šumu za sječu drva. Vođenje takvog gospodarstva zahtijeva svakodnevni fizički rad koji uključuje upravo one aktivnosti koje su tužitelju bile medicinski zabranjene: dizanje i nošenje tereta, rad u pognutom položaju, duže stajanje. Tužitelj je u svom iskazu naveo da nije mogao obavljati poslove poput košnje dvorišta i spremanja drva, što su aktivnosti nužne za funkcioniranje seoskog kućanstva. U razdoblju dok je tužitelj bio onemogućen u obavljanju tih poslova, netko ih je morao obavljati umjesto njega. Ta činjenica sama po sebi dokazuje potrebu za tuđom pomoći koja daleko nadilazi procjenu vještaka od trideset sati ukupno.

e) Detaljni navodi tužitelja iz tužbe:

6.47.

Tužitelj je u tužbi detaljno obrazložio svoje potrebe za tuđom pomoći i njegom, raščlanjujući ih po vremenskim razdobljima i dnevnom trajanju.

6.47.1. U razdoblju od 11. studenoga 2013. do 23. ožujka 2014., dakle kroz stotinu trideset dva dana, tužitelju je svakodnevno bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od dva sata za kućanske poslove, rad na okućnici i nabavu namirnica. To razdoblje obuhvaća vrijeme od štetnog događaja do operacije, kada je tužitelj imao značajna ograničenja u kretanju zbog ozljede kralježnice, a što potvrđuje i činjenica da je tijekom tog razdoblja bio na bolovanju.

6.47.2. Tijekom četrdeset pet dana od navedenog razdoblja, kada je tužitelj odlazio na ambulantnu fizikalnu terapiju, bila mu je potrebna dodatna pomoć u trajanju od tri sata dnevno za prijevoz na terapiju i čekanje. Fizikalnu terapiju provodio je u drugom mjestu, supruga ga je vozila i čekala, što predstavlja stvarni utrošak vremena koji je izravna posljedica ozljede.

6.47.3. Nakon operacije 24. ožujka 2014., do odlaska na stacionarnu rehabilitaciju 18. travnja 2014., dakle kroz osamnaest dana, tužitelju je bila potrebna pojačana tuđa pomoć i njega u trajanju od četiri sata dnevno. To razdoblje neposredno nakon neurokirurškog zahvata predstavlja najosjetljiviju fazu oporavka kada je pacijent značajno ograničen u pokretljivosti i samostalnosti.

6.47.4. Prema tim navodima, ukupna potreba za tuđom pomoći i njegom iznosila bi: osamdeset sedam dana po dva sata (stotinu sedamdeset četiri sata) za razdoblje bez fizikalne terapije, četrdeset pet dana po pet sati (dvjesto dvadeset pet sati) za razdoblje s fizikalnom terapijom, te osamnaest dana po četiri sata (sedamdeset dva sata) za razdoblje nakon operacije. Ukupno to iznosi četiristo sedamdeset jedan sat. f) Umjerenost tužbenog zahtjeva:

6.48.

Tužitelj je za tuđu pomoć i njegu potraživao iznos od 1.327,22 EUR. Primjenom cijene od 3,31 EUR po satu, koju u svojoj žalbi navodi i sama tuženica Republika Hrvatska kao primjerenu, za četiristo sedamdeset jedan sat pomoći iznos bi bio 1.5593,01 EUR. Primjenom cijene od 4,00 EUR do 4,65 EUR po satu, koja realnije odražava cijenu pomoćnih poslova u kućanstvu, iznos bi bio 1.884,00 EUR do 2.190,15 EUR. Tužitelj je, dakle, potraživao manje nego što bi mu pripadalo prema vlastitim navodima o trajanju i opsegu potrebne pomoći, čime je iskazao umjerenost u postavljanju svog zahtjeva. Ta okolnost dodatno govori u prilog vjerodostojnosti njegovih navoda.

g) Ograničenja vještačkog nalaza:

6.49.

Medicinski vještak je specijalist ortoped koji je dao svoj nalaz i mišljenje o medicinskim aspektima ozljede: dijagnozi, tijeku liječenja, trajanju i intenzitetu bolova, strahu, naruženosti i smanjenoj životnoj aktivnosti. Međutim, procjena potrebe za tuđom pomoći i njegom u svakodnevnom životu nije isključivo medicinska kategorija, već zahtijeva sagledavanje konkretnih životnih okolnosti oštećenika. Vještak nije imao uvid u životne okolnosti tužitelja, nije uzeo u obzir koje sve poslove tužitelj mora obavljati u svakodnevnom životu, u svom kućanstvu i gospodarstvu, niti koliko vremena ti poslovi zahtijevaju. Njegova procjena od mjesec dana po jedan sat dnevno predstavlja apstraktnu medicinsku procjenu minimalnih potreba za osobnom higijenom i opsluživanjem, koja ne uzima u obzir stvarne životne potrebe tužitelja koji živi na selu s gospodarstvom. Upravo zato što vještački nalaz ne obuhvaća sve relevantne okolnosti, sud nije vezan tom procjenom, već je ovlašten i dužan samostalno ocijeniti opseg i trajanje potrebe za tuđom pomoći prema čl. 8. ZPP-a, uzimajući u obzir cjelokupno činjenično stanje.

h) Besplatna pomoć članova obitelji:

6.50.

Tuženica Republika Hrvatska je u žalbi istaknula da je tužitelj pomoć i njegu dobivao od svoje obitelji s kojom živi, od osoba koje su mu ionako moralno i pravno dužne pružati brigu i skrb.

6.51.

Taj prigovor nije osnovan.

6.52.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravo oštećenika na naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege ne ovisi o tome je li ta pomoć plaćena ili besplatna, odnosno je li pružena od strane profesionalne službe ili članova obitelji. Odlučujuće je da je pomoć bila objektivno potrebna i da je stvarno pružena.

6.53.

Štetnik se ne može okoristiti činjenicom da je obitelj oštećenika bila spremna pružiti potrebnu pomoć bez naknade. Supruga i drugi članovi obitelji tužitelja morali su preuzeti njegove poslove i brinuti se o njemu kroz dugotrajno razdoblje oporavka, što predstavlja stvarnu štetu koja se mora nadoknaditi neovisno o tome što ta pomoć nije formalno plaćena.

6.54.

Osim toga, moralna i pravna dužnost članova obitelji da pružaju brigu i skrb ne obuhvaća opsežnu i dugotrajnu pomoć koja je potrebna zbog teške tjelesne ozljede. Ta dužnost odnosi se na uobičajenu obiteljsku solidarnost, a ne na preuzimanje svih poslova oštećenika kroz razdoblje od gotovo godinu dana. i) Načelo potpune naknade štete:

6.55.

Prema čl. 1085. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tužitelj je zbog teške tjelesne ozljede zadobivene u štetnom događaju bio onemogućen u obavljanju svakodnevnih aktivnosti kroz dugo vremensko razdoblje, te mu je bila potrebna pomoć članova obitelji. Ta pomoć je stvarno pružena i predstavlja stvarnu štetu koju je prouzročila Republika Hrvatska.

6.56.

Potraživani iznos 1.327,22 EUR. za tuđu pomoć i njegu, s obzirom na težinu ozljede, trajanje oporavka od gotovo godinu dana, operativni zahvat i dugotrajnu rehabilitaciju, predstavlja razuman i primjeren iznos naknade. Primjenom cijene od približno 4,00 EUR po satu, taj iznos odgovara naknadi za otprilike tristo trideset sati pomoći, što je manje od ukupne potrebe koju je tužitelj naveo u tužbi, ali realnije odražava stvarnu štetu nego procjena vještaka od samo trideset sati.

6.57.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. VII. izreke drugostupanjske odluke.

7.

S obzirom da su drugostupanjskom presudom povećani iznosi naknade neimovinske štete za sve tužitelje, to ujedno znači neosnovanost žalbenih razloga tuženice Republike Hrvatske u pogledu visine naknade neimovinske štete koju je dosudio prvostupanjski sud, slijedom čega je presuđeno kao pod toč. I. izreke odluke žalbenog suda.

Naknada neimovinske štete:

Opće napomene o prirodi i funkciji naknade neimovinske štete:

8.

Prema čl. 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.1.

Naknada neimovinske štete ima dvojaku funkciju: satisfakcijsku i kompenzacijsku. Satisfakcijska funkcija očituje se u tome da oštećenik dobivanjem novčane naknade stječe mogućnost pribavljanja dobara i zadovoljstava kojima se ublažavaju neugodnosti koje je pretrpio. Kompenzacijska funkcija očituje se u tome da se novčana naknada dosuđuje kao nadomjestak za povrijeđeno neimovinsko dobro koje se ne može uspostaviti u prijašnje stanje.

8.2.

Pri odmjeravanju visine naknade sud mora uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a osobito intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, okolnosti pod kojima su nastali, posljedice koje su ostale, te osobne prilike oštećenika.

8.3.

Naknada mora biti pravična, što znači da mora biti primjerena težini povrede i njezinim posljedicama.

Iznimna traumatičnost štetnog događaja kao zajednička okolnost svih tužitelja:

8.4.

Štetni događaj od 11. studenoga 2013. bio je iznimno traumatičan i po svojoj prirodi daleko nadilazi uobičajene slučajeve tjelesnih ozljeda i pretrpljenog straha. Toga dana, za vrijeme jakog nevremena, srušilo se staro i trulo stablo divljeg kestena koje je izravno pogodilo sve tužitelje dok su obavljali radove na nekretnini. U istom događaju smrtno je stradao susjed PĐ, koji je preminuo na rukama tužiteljice ĐĐ, pred očima ostalih tužitelja koji su mu bezuspješno pokušavali pomoći.

8.5.

Činjenica da su tužitelji neposredno svjedočili smrti druge osobe, i to osobe koju su poznavali i s kojom su u trenutku nesreće zajedno radili, predstavlja izuzetno tešku psihičku traumu koja bitno pojačava intenzitet pretrpljenog straha i produžuje njegove posljedice. Smrt druge osobe pred vlastitim očima urezuje se u pamćenje i izaziva dugotrajne psihičke posljedice koje mogu trajati godinama, pa i čitav život.

8.6.

Dodatna otegotna okolnost jest način na koji je PĐ preminuo. Nije preminuo trenutno, već je bio živ kada su ga tužitelji izvukli ispod srušenog stabla, a potom je preminuo na rukama tužiteljice ĐĐ dok su svi čekali dolazak hitne medicinske pomoći. Bespomoćno gledanje umiranja druge osobe, uz svijest da joj se ne može pomoći, predstavlja jednu od najtraumatičnijih situacija koju čovjek može doživjeti.

8.7.

Tužitelji i danas, više od deset godina nakon štetnog događaja, svakodnevno prolaze mjestom nesreće jer se ono nalazi neposredno uz obiteljsko gospodarstvo tužitelja DĐ, na koje njegova majka ĐĐ svakodnevno dolazi pomagati. Svaki prolazak tim mjestom iznova podsjeća tužitelje na traumatični događaj i smrt njihovog susjeda. Ta okolnost značajno otežava proces zaboravljanja i iscjeljenja koji je nužan za prevladavanje traume.

8.8.

Šumarski vještak dr. sc. Krunoslav Indir utvrdio je u svom nalazu i mišljenju da truli drvored iz kojeg je palo stablo koje je usmrtilo PĐ i ozlijedilo tužitelje nikada nije uklonjen te da preostala stabla i danas predstavljaju opasnost za prolaznike. Sva stabla u drvoredu su u izrazito lošem stanju, s velikim šupljinama u unutrašnjosti debla, suhim krošnjama i plodnim tijelima gljiva. Ta činjenica dodatno pojačava strah tužitelja jer su i danas izloženi istoj opasnosti koja je dovela do tragičnog događaja.

8.9.

Posebno je značajna činjenica koju je utvrdio šumarski vještak, a to je da je sporno stablo trebalo ukloniti još 2011., dakle pune dvije godine prije štetnog događaja. Tuženica Općina Breznica grubo je zanemarila svoju obvezu održavanja i propustila ukloniti očito opasno stablo unatoč tome što je njegova opasnost bila vidljiva i prepoznatljiva. Taj ozbiljan propust predstavlja otegotnu okolnost koja opravdava dosuđivanje viših iznosa naknade.

Primjena novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske:

8.10.

Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske (broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., dalje: Orijentacijski kriteriji) predstavljaju korisne smjernice za određivanje visine naknade neimovinske štete.

8.11.

Za pretrpljeni strah jakog intenziteta predviđen je iznos 73,66 EUR dnevno, za strah srednjeg intenziteta 43,79 EUR dnevno, a za strah slabog intenziteta 13,93 EUR dnevno, odnosno u rasponu od 437,98 EUR do 5.972,52 EUR.

8.12.

Za fizičke bolove jakog, srednjeg i slabog intenziteta predviđeni su isti iznosi kao za pretrpljeni strah.

8.13.

Za kategoriju smanjene životne aktivnosti utvrđene za tužitelja IĐ, za kojeg je utvrđeno da mu je životna aktivnost smanjena 20 posto, odnosno za kategoriju do 25 posto predviđeno je 1.493,13 EUR za svakih 10 posto, a za naruženost lakog stupnja koja je utvrđena kod ovog tužitelja predviđena je naknada u rasponu 497,71 EUR do 995,42 EUR.

8.14.

Kako je prethodno navedeno, orijentacijski kriteriji predstavljaju korisne smjernice za određivanje visine naknade neimovinske štete, ali ne i krute okvire od kojih se ne smije odstupiti.

8.15.

Čak štoviše, njima je propisano da pri utvrđivanju iznosa naknade treba imati na umu da su trajanje i jačina fizičkih bolova dva osobito važna elementa za dosuđenje pravične novčane naknade, ali sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja. Za naknadu zbog pretrpljenog straha propisana je korekcija naviše ili naniže prema istim kriterijima kao i kod fizičkih bolova, odnosno kriterijima koje propisuje čl. 1100. ZOO-a, imajući također na umu i sve ostale okolnosti svakog konkretnog slučaja. Za naknadu štete zbog smanjenja životnih aktivnosti propisana je korekcija prema opsegu i težini utvrđenih trajnih posljedica, pri čemu kao dodatne kriterije valja imati na umu životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika i slično.

8.16.

I konačno, Orijentacijskim kriterijima propisano je da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

8.17.

Dakle, Orijentacijski kriteriji predstavljaju polazišnu osnovu za odmjeravanje naknade, a ne nepromjenjive i krute iznose. Sud je ovlašten i dužan prilagoditi iznose konkretnim okolnostima slučaja, smanjujući ih kada za to postoje razlozi ili povećavajući ih kada okolnosti to opravdavaju što je ovaj žalbeni sud i učinio, preinačujući odbijajući dio prvostupanjske presude. U konkretnom slučaju, iznimna traumatičnost štetnog događaja, smrt osobe pred očima tužitelja, dugotrajne psihičke posljedice, svakodnevna izloženost mjestu nesreće i grubi propust tuženice Općine Breznica u održavanju, posljedica kojeg je gubitak ljudskog života, predstavljaju okolnosti koje opravdavaju primjenu orijentacijskih kriterija u njihovim gornjim rasponima, odnosno njihovo povećanje, pri čemu je žalbeni sud u nastavku presude iznio detaljne razloge za svoju odluku u odnosu na svakog tužitelja.

Usporedba s paralelnim postupkom povodom istog štetnog događaja:

8.18.

Iznimno je relevantna usporedba s postupkom koji je vodila OĐ, majka poginulog PĐ, protiv Republike Hrvatske i Općine Breznica radi naknade štete zbog smrti sina u istom štetnom događaju. U tom postupku, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Karlovcu Stalne službe u Gospiću Gž-278/2020-2 od 19. veljače 2021., u odnosu na koju je odbijena revizija tuženice Republike Hrvatske (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1169/2021-3 od 8. svibnja 2024.), tužiteljici je dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu 180.000,00 kuna zbog smrti sina. Iako se u slučaju OĐ radilo o drugoj vrsti štete (duševne boli zbog smrti bliske osobe), ta usporedba pokazuje da sudovi u postupcima povodom istog štetnog događaja primjenjuju značajne iznose naknade, uvažavajući iznimnu težinu i traumatičnost događaja. Bilo bi neprihvatljivo da tužitelji u ovom postupku, koji su bili neposredno pogođeni padom stabla i izravno svjedočili smrti PĐ, dobiju znatno niže naknade samo zato što su preživjeli nesreću.

Tužiteljica ĐĐ – obrazloženje dosuđivanja iznosa 7.963,36

EUR

a) Priroda i intenzitet pretrpljenog straha:

8.19.

Tužiteljica ĐĐ pretrpjela je u štetnom događaju izuzetno intenzivan i dugotrajan strah koji po svojoj prirodi i posljedicama bitno nadilazi uobičajene slučajeve.

8.20.

U trenutku pada stabla tužiteljica se nalazila na otvorenom prostoru neposredno izložena udaru. Stablo ju je izravno pogodilo, pri čemu je zadobila tjelesne ozljede u vidu natučenja prsnog koša, kuka i koljena. Primarni strah u trenutku pada stabla bio je izuzetno jak jer se tužiteljica našla u neposrednoj životnoj opasnosti, okružena padom goleme mase drveta, ne znajući hoće li preživjeti.

8.21.

Međutim, ono što čini slučaj ove tužiteljice izuzetnim jest sekundarni strah koji je uslijedio neposredno nakon pada stabla. Kada je stablo maknuto, tužiteljica je ugledala tijelo susjeda PĐ u besvjesnom stanju. Tužitelj DĐ izvukao je tijelo ispod stabla, a PĐ je potom preminuo na rukama tužiteljice ĐĐ, dok su svi čekali dolazak hitne medicinske pomoći koja nije stigla na vrijeme.

8.22.

Bespomoćno držanje umiruće osobe na vlastitim rukama, uz svijest da joj se ne može pomoći, predstavlja jednu od najtežih psihičkih trauma koju čovjek može doživjeti. Tužiteljica je bila primorana gledati kako život napušta tijelo osobe koju je poznavala, dok je istovremeno bila svjesna vlastite bespomoćnosti i nemogućnosti da bilo što učini. Takvo iskustvo ostavlja duboke i trajne psihičke ožiljke.

8.23.

Tužiteljica je u svom iskazu pred sudom opisala posljedice koje je taj događaj ostavio na njezino psihičko zdravlje. Navela je da je u prvim danima nakon štetnog događaja imala noćne more i da je ponovno proživljavala cijeli događaj. Zbog tih smetnji liječnica joj je propisala lijekove za smirenje koje je uzimala mjesec dana. I danas, svaki put kada dođe na mjesto štetnog događaja, slika događaja sama po sebi dolazi pred njezine oči. Navela je doslovno da se toga "ne može osloboditi sve dok je živa", a posebno se sjećanje pojavljuje u trenucima olujnog nevremena ili kada je netko pita za taj događaj.

8.24.

Ovakvi simptomi odgovaraju kliničkoj slici posttraumatskog stresnog poremećaja koji uključuje ponovno proživljavanje traume, nametljiva sjećanja, noćne more, pojačanu reakciju uplašenosti i izbjegavanje podsjećanja na traumatični događaj. Činjenica da tužiteljica i više od deset godina nakon događaja još uvijek proživljava te simptome svjedoči o izuzetnoj težini pretrpljene traume.

8.25.

Prvostupanjski sud je pogrešno prihvatio nalaz medicinskog vještaka prema kojem je sekundarni strah jakog intenziteta trajao samo pola sata, srednjeg intenziteta jedan dan, a slabog intenziteta pet dana. Ta procjena je u očitoj suprotnosti s gore navedenim simptomima koje je tužiteljica opisala i koje je prvostupanjski sud sam utvrdio u činjeničnom stanju. Vještakova procjena trajanja straha drastično je podcijenjena u odnosu na stvarne posljedice koje tužiteljica trpi.

8.26.

Prvostupanjski sud je također pogrešno umanjio značaj činjenice da tužiteljica svakodnevno dolazi na mjesto štetnog događaja jer tamo pomaže sinu na obiteljskom gospodarstvu. Ta okolnost ne umanjuje intenzitet straha, već ga, naprotiv, pojačava jer se tužiteljica konstantno izlaže podsjećanju na traumatični događaj, što onemogućuje normalni proces zaboravljanja i iscjeljenja.

b) Pretrpljeni fizički bolovi:

8.27.

Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede u vidu natučenja prsnog koša desno, natučenja kuka lijevo i natučenja koljena lijevo. Medicinski vještak je utvrdio da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi te da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta deset dana.

8.28.

Međutim, pri odmjeravanju naknade za fizičke bolove sud mora uzeti u obzir i okolnosti pod kojima su ozljede nastale. Tužiteljica nije zadobila ozljede u uobičajenoj nesreći, već u izuzetno traumatičnom događaju koji je uključivao pad golemog stabla i smrt druge osobe. Psihička komponenta doživljaja fizičke boli u takvim okolnostima znatno je izraženija nego u uobičajenim slučajevima jer se fizička bol povezuje s traumatičnim sjećanjem na cjelokupni događaj.

c) Visina naknade neimovinske štete:

8.29.

Primjenom novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, uz odgovarajuće korekcije za iznimne okolnosti ovog slučaja, ovaj sud utvrđuje da pravična naknada neimovinske štete za tužiteljicu ĐĐ iznosi 7.963,36 EUR, koliko je tužiteljica i potraživala, slijedom čega je drugostupanjski sud prihvatio tužiteljičinu žalbu i u pogledu naknade neimovinske štete odlučio kao pod toč. IV. izreke odluke, ujedno odbivši žalbu tuženice za iznos koji je tužiteljici po ovoj osnovi dosudio prvostupanjski sud, presudivši kao pod toč. I. izreke svoje odluke.

Tužitelj DĐ – obrazloženje dosuđivanja iznosa 3.981,68 EUR.

a) Priroda i intenzitet pretrpljenog straha:

8.30.

Tužitelj DĐ pretrpio je u štetnom događaju intenzivan i traumatičan strah koji je ostavio dugotrajne posljedice na njegovo psihičko zdravlje.

8.31.

U trenutku pada stabla tužitelj se nalazio u kabini svog traktora na koji je stablo palo. Kabina traktora spasila mu je život, no tužitelj je u tom trenutku doživio izuzetno jak primarni strah jer se našao zarobljen u kabini, okružen srušenim stablom, ne znajući jesu li njegova majka, šogor IĐ i susjed PĐ živi ili mrtvi.

8.32.

Neposredno nakon što je uspio izaći iz kabine, tužitelj je morao izvlačiti tijelo susjeda PĐ ispod srušenog stabla. Pri tome je vidio da je njegova majka ozlijeđena i da njegov šogor leži na tlu s teškim ozljedama. Taj prizor, uz fizički napor izvlačenja tijela iz ruševina, predstavlja izuzetno traumatično iskustvo. 8.33.

Tužitelj je u svom iskazu pred sudom naveo da je u trenutku izvlačenja poginulog susjeda pomislio na svog sinčića koji je tada imao samo dvije godine. Ta okolnost dodatno pojačava intenzitet straha jer je tužitelj, suočen s mogućnošću vlastite smrti, bio svjestan da bi time ostavio malo dijete bez oca. Strah za vlastiti život, kombiniran sa strahom za budućnost vlastitog djeteta, predstavlja izuzetno težak psihički teret.

8.34.

Tužitelj je također naveo da je nakon štetnog događaja uzimao lijekove za smirenje (Normabel), da su ga pratile nesanice i da mu se slika događaja svakodnevno vraćala u misli. Činjenica da tužitelj živi i radi na mjestu štetnog događaja, jer se radi o njegovom obiteljskom gospodarstvu, dodatno otežava proces prevladavanja traume jer se svakodnevno izlaže podsjećanju na traumatični događaj.

8.35.

Prvostupanjski sud je pogrešno prihvatio nalaz medicinskog vještaka prema kojem je sekundarni strah jakog intenziteta trajao samo deset minuta, srednjeg intenziteta jedan dan, a slabog intenziteta tri dana. Ta procjena je neprihvatljivo niska s obzirom na okolnosti događaja i simptome koje je tužitelj opisao. Posebno je neprihvatljiva procjena da je strah jakog intenziteta trajao samo deset minuta, jer samo izvlačenje tijela poginulog susjeda i čekanje hitne pomoći trajalo je znatno duže.

8.36.

Činjenica da tužitelj nije zatražio formalnu psihijatrijsku pomoć ne umanjuje intenzitet pretrpljenog straha. Mnoge osobe, osobito muškarci u ruralnim sredinama, izbjegavaju tražiti psihijatrijsku pomoć zbog društvene stigme ili uvjerenja da moraju sami nositi svoj teret. Tužitelj je uzimao lijekove za smirenje koje je sam nabavio, što svjedoči o tome da je imao potrebu za farmakološkom pomoći u svladavanju straha, ali je izbjegavao formalni psihijatrijski tretman.

b) Visina naknade neimovinske štete:

8.37.

Primjenom novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, uz odgovarajuće korekcije za iznimne okolnosti ovog slučaja, ovaj sud utvrđuje da pravična naknada neimovinske štete za tužitelja DĐ iznosi 3.981,68 EUR, koliko je tužitelj i potraživao, slijedom čega je drugostupanjski sud prihvatio tužiteljevu žalbu i u pogledu naknade neimovinske štete odlučio kao pod toč. V. izreke odluke, ujedno odbivši žalbu tuženice za iznos koji je tužitelju DĐ po ovoj osnovi dosudio prvostupanjski sud, presudivši kao pod toč. I. izreke svoje odluke.

Tužitelj IĐ – obrazloženje dosuđivanja iznosa 10.617,82 EUR

a) Tjelesne ozljede i pretrpljeni fizički bolovi:

8.38.

Tužitelj IĐ zadobio je u štetnom događaju tešku tjelesnu ozljedu. Medicinski vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio kontuziju lijevog prsišta i ekstruziju diska L4-L5. Tužitelj je bio hospitaliziran, 24. ožujka 2014. podvrgnut je operativnom zahvatu u općoj anesteziji (interlaminektomija L4-L5, mikrodisektomija L4-L5 i ablacija ciste spinalnog kanala), a potom je od 18. travnja do 16. svibnja 2014. proveo dvadeset osam dana na stacionarnoj rehabilitaciji.

8.39.

Medicinski vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od sedam dana, srednjeg intenziteta dvadeset jedan dan i slabog intenziteta dva mjeseca. Tužitelj je u tužbi naveo da je dodatno, nakon operacije pretrpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta trideset dana, uz povremene bolove promjenjivog intenziteta u trajanju od šezdeset dana.

8.40.

Pri tome valja uzeti u obzir da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio mlada osoba od samo dvadeset pet godina, u punoj životnoj snazi, te da je trpljenje dugotrajnih i intenzivnih bolova za njega bilo posebno teško podnošljivo.

b) Pretrpljeni strah:

8.41.

Tužitelj IĐ pretrpio je u štetnom događaju izuzetno intenzivan strah koji je bio pojačan činjenicom da je na udaljenosti od samo 1,5 metra od njega poginuo čovjek. Ta blizina smrti nužno ostavlja duboke psihičke posljedice.

8.42.

Medicinski vještak je utvrdio da je primarni strah bio jak i kratak u trajanju od deset minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana i slabog intenziteta dva tjedna. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je strah bio pojačan i zabrinutošću za ishod vlastitih ozljeda, s obzirom na to da je zadobio tešku ozljedu kralježnice s neizvjesnom prognozom.

8.43.

Tužitelj je u trenutku štetnog događaja bio otac djeteta u dobi od godinu i pol. Svijest o tome da bi njegova smrt ili teška invalidnost ostavila malo dijete bez oca dodatno je pojačavala intenzitet straha i zabrinutosti za budućnost.

c) Naruženost:

8.44.

Kao trajna posljedica ozljeda iz štetnog događaja kod tužitelja je ostalo manje šepanje desnom nogom zbog pareze nervusa peroneusa. Medicinski vještak je to ocijenio kao naruženost lakog stupnja.

8.45.

Međutim, pri odmjeravanju naknade za naruženost, sud mora uzeti u obzir dob oštećenika. Tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao samo dvadeset pet godina. Šepanje kao trajna estetska mana kod tako mlade osobe ima znatno veći značaj nego kod starije osobe jer će tužitelj s tom manom živjeti čitav preostali život, što u njegovom slučaju znači više desetljeća. Šepanje utječe na samopouzdanje, društvene interakcije i kvalitetu života mlade osobe na način koji se ne može usporediti s istom manom kod starije osobe.

d) Smanjena životna aktivnost:

8.46.

Medicinski vještak je utvrdio da je kod tužitelja nakon završenog liječenja ostala trajna posljedica u vidu posttraumatske ekstruzije diska L4-L5 s pritiskom na nervus ishijadikus desno uz razvoj pareze nervusa peroneusa desno, što ukupno čini smanjenje opće životne aktivnosti od dvadeset posto.

8.47.

Prvostupanjski sud je za smanjenu životnu aktivnost dosudio 2.654,45 EUR, što ovaj žalbeni sud smatra značajno podcijenjenim iznosom koji ne uzima u obzir sve relevantne okolnosti.

8.48.

Prema novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda, osnovni iznos naknade za dvadeset posto smanjene životne aktivnosti je 2.986,26 EUR. Međutim, kriteriji izričito predviđaju mogućnost korekcije prema životnoj dobi, zanimanju oštećenika te opsegu i težini trajnih posljedica. Te okolnosti u slučaju ovog tužitelja nužno vode ka značajnoj korekciji naviše.

8.49.

Tužitelj je u vrijeme štetnog događaja imao samo dvadeset pet godina. S obzirom na prosječnu životnu dob u Republici Hrvatskoj, tužitelj će posljedice smanjene životne aktivnosti trpjeti najmanje pedeset godina, možda i duže. Svaka godina života sa smanjenom životnom aktivnošću predstavlja gubitak kvalitete života koji se mora kompenzirati. Stoga je kod mladih osoba nužno primijeniti višu naknadu.

8.50.

Tužitelj je po zanimanju mesar, a to je fizički zahtjevno zanimanje koje podrazumijeva dugotrajno stajanje, rad u pognutom položaju i nošenje teških tereta. Medicinski vještak je izričito naveo da dizanje i nošenje tereta težih od 15 do 20 kilograma nije preporučljivo kod tužitelja nakon operacije kralježnice, kao ni rad u pognutom položaju, sagibanje, dizanje stvari s poda ili iz nivoa stolca, te poduzimanje svih radnji kod kojih tužitelj jednostavno nema kontrolu zaštite muskulature tih pokreta. Time su tužitelju praktički onemogućene sve osnovne radnje koje njegov posao zahtijeva.

8.51.

Tužitelj je u svom iskazu naveo da na poslu stoji dvanaest sati i prenosi terete težine do osamdeset kilograma, što mu je sada onemogućeno. Ta okolnost ima dalekosežne posljedice za njegovu profesionalnu karijeru i mogućnost privređivanja. Tužitelj je primoran ili promijeniti zanimanje, što u njegovoj dobi i uz ograničeno obrazovanje nije jednostavno, ili nastaviti raditi posao koji mu uzrokuje bol i dodatno pogoršava zdravstveno stanje.

8.52.

Osim profesionalnih ograničenja, smanjena životna aktivnost značajno utječe i na svakodnevni život tužitelja. On živi na selu i ima gospodarstvo koje uključuje uzgoj svinja te obradu poljoprivrednih površina. Svi ti poslovi zahtijevaju fizički rad koji je tužitelju otežan ili onemogućen. U svom iskazu naveo je da ne može obavljati jednostavne aktivnosti poput košnje dvorišta i spremanja drva, da ne može dizati vlastito malo dijete, te da ne može igrati nogomet kojim se ranije bavio rekreativno.

8.53.

Vještak je također naveo da se kod tužitelja mogu pojavljivati fizički bolovi lakog intenziteta u nepredvidivim situacijama, kod promjene vremena, te kod prijelaza iz svjetla u mrak. Ti povremeni bolovi dodatno umanjuju kvalitetu života i predstavljaju stalni podsjetnik na pretrpljenu ozljedu.

e) Visina naknade neimovinske štete:

8.54.

Primjenom novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, uz nužne korekcije za sve gore navedene okolnosti, ovaj sud utvrđuje da pravična naknada neimovinske štete za tužitelja IĐ iznosi 10.617,82 EUR, koliko je tužitelj i potraživao, slijedom čega je drugostupanjski sud prihvatio tužiteljevu žalbu i u pogledu naknade neimovinske štete odlučio kao pod toč. VII. izreke odluke, ujedno odbivši žalbu tuženice za iznos koji je tužitelju IĐ po ovoj osnovi dosudio prvostupanjski sud, presudivši kao pod toč. I. izreke svoje odluke.

9.

Odluka navedena pod toč. I. izreke presude žalbenog suda utemeljena je na primjeni čl. 366. st. 1. ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a, jer ne postoje žalbeni razlozi koje tuženica Republika Hrvatska navodi u žalbi.

10.

Odluka navedena pod toč. II. i III. izreke presude žalbenog suda utemeljena je na primjeni čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 373. toč. 3. ZPP-a, pa s obzirom da drugostupanjski sud pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, tijek kamate na naknadu neimovinske štete određen je od podnošenja tužbe (čl. 1103. ZOO-a), a na dosuđene iznose imovinske štete od donošenja odluke prvostupanjskog suda, jer je s tim trenutkom poznat opseg i visina imovinske štete, s tim da je stopa zatezne kamate određena u skladu s promjenama zakonskih propisa i Odlukama o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke odnosno objavi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, sve u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

11.

Odluka navedena pod toč. IV., V. i VII. izreke presude žalbenog suda utemeljena je na također na primjeni čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

12.

Odluka navedena pod toč. VI. izreke presude žalbenog suda utemeljena je na neosnovanosti žalbe tužitelja DĐ u tom dijelu, pa je žalba odbijena primjenom čl. 366. st. 1. ZPP-a i čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13.

Tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje žalbe protiv dijelova presude u pogledu kojih su uspjeli sa svojim zahtjevima, pa je odluka pod toč. I. izreke rješenja utemeljena na primjeni čl. 358. st. 3. ZPP-a.

14.

Odluka pod toč. II. izreke rješenja temelji se na čl. 369. st. 1. ZPP-a.

15.

S obzirom da još nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu, budući da je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu u kojem je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu solidarne odgovornosti Općine Breznica, ukinuta je i odluka o troškovima postupka te je sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a određeno da će se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci prvostupanjskog suda (toč. III. i IV. izreke rješenja žalbenog suda).

Upute prvostupanjskom sudu za ponovljeni postupak:

16.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti odgovornost tuženice Općine Breznica, ne kao vlasnika nekretnine na kojoj je raslo stablo, jer je vlasnik nekretnine tuženica Republika Hrvatska, već temeljem zakonske obveze Općine Breznica održavati zelene površine i drvorede uz ceste koje prolaze kroz naselje, sukladno prethodno citiranim odredbama ZoC-a i ZKG-a, uvažavajući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pod toč. 6.14. do 6.21. obrazloženja.

16.1.

Pri ocjeni odgovornosti tuženice Općine Breznica, prvostupanjski sud uzet će u obzir sljedeće već utvrđene činjenice:

-

nalaz i mišljenje šumarskog vještaka dr. sc. Krunoslava Indira prema kojem je sporno stablo divljeg kestena bilo u izrazito lošem zdravstvenom stanju, s plodnim tijelima gljiva na deblu, trulom unutrašnjošću i osutom krošnjom, te da je takvo stablo trebalo ukloniti još 2011., dakle dvije godine prije štetnog događaja;

-

iskaz načelnika Općine Breznica na ročištu 24. siječnja 2017. prema kojem su komunalne službe Općine nakon nevremena znale otklanjati palo granje s predmetnog drvoreda putem ugovorno obvezane firme, čime je potvrđeno da je Općina Breznica faktički preuzela brigu o održavanju drvoreda;

-

činjenicu da sva stabla u drvoredu, prema nalazu šumarskog vještaka, i danas predstavljaju opasnost jer su u izrazito lošem stanju, s velikim šupljinama u unutrašnjosti debla, suhim krošnjama i plodnim tijelima gljiva.

16.2.

Prvostupanjski sud će ocijeniti je li tuženica Općina Breznica, s obzirom na svoju zakonsku obvezu održavanja zelenih površina i drvoreda te s obzirom na činjenicu da je faktički provodila održavanje predmetnog drvoreda, propustila poduzeti sve potrebne mjere radi sprječavanja nastanka štete, osobito je li propustila pravovremeno utvrditi opasno stanje stabala i poduzeti odgovarajuće mjere (uklanjanje opasnih stabala, upozorenje vlasnika nekretnine, ograničenje pristupa i sl.).

16.3.

Pri ocjeni solidarne odgovornosti tuženice Općine Breznica s tuženicom Republikom Hrvatskom, prvostupanjski sud će primijeniti čl. 1107. ZOO-a, prema kojem, kada je šteta prouzročena radnjom više osoba, sve te osobe odgovaraju solidarno, neovisno o tome temelji li se njihova odgovornost na istoj ili različitoj pravnoj osnovi.

16.4.

Ako prvostupanjski sud utvrdi odgovornost tuženice Općine Breznica, obvezat će je solidarno s tuženicom Republikom Hrvatskom na naknadu štete u iznosima utvrđenim ovom drugostupanjskom presudom.

U Osijeku 18. prosinca 2025.

Predsjednica Vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić