REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5770/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici CP, protiv tuženika Poli-Mont d.o.o., OIB:20050271976, Špičkovina 9, Zabok, zastupan po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku u Krapini, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 09. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.317,44 eura sa zateznim kamatama tekućima od 01. kolovoza 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.421,76 eura sa zateznim kamatama tekućima od 01. kolovoza 2022. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 240,66 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 3,60 eura, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik HP pretrpio ozljedu na radu dana 18.06.2008. kada je prilikom istovara bagera došlo do poskliznuća istog i prevrtanja na lijevu stranu uslijed čega je bager HP stisnuo lijevo stopalo te nanio teške tjelesne ozljede. Zbog ozljede na radu u omjeru od 50% i bolesti 50% kod imenovanog osiguranika nastupila je profesionalna nesposobnost za rad te mu je rješenjem HZMO, Područna služba u Zagrebu, broj: 247558 od 23.12.2010., a na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, određeno pravo na invalidsku mirovinu. Invalidska mirovina zbog ozljede na radu isplaćuje se od 01.09.2010. Poslodavac nije primijenio potrebne mjere zaštite na radu radi čega je došlo do predmetnog štetnog događaja. S obzirom da je osiguranik tužitelja teško ozlijeđen prilikom rukovanja bagerom, dakle strojem s povećanom opasnošću, poslodavac odgovara po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Za dosadašnja razdoblja isplate mirovine tuženik je štetu namirio u mirnom postupku, kao i po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2103/13 od 15.11.2013. Za razdoblje od 01.01.2017. do 31.12.2019. u tijeku je sudski postupak pred ovim sudom posl.br. P-2498/2020. Isplatom invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. U skladu sa člankom 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. U ovom slučaju za štetu je odgovaran tuženik kao poslodavac, jer je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu od strane poslodavca. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 12.07.2022. pozvan da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2022. u ukupnom iznosu od 35.707,50 kn / 4.739,20 eura. Tuženik po istom nije postupio. Stoga tužitelj predlaže naslovnom sudu da u skladu sa člankom 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju naložiti tuženiku isplatu iznosa od 4.739,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2022. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik obavještava sud da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak između istih stranaka i u odnosu na istu pravnu osnovu, ali različito vremensko razdoblje, koji se vodi pod brojem P- 2498/2020, pa u cilju ekonomičnosti postupka predlaže spajanje predmeta kako bi se proveo jedinstveni postupak. U odnosu na navode iz tužbe tuženik navodi da u odnosu na toč. I. tužbe priznaje da je osiguranik tužitelja HP u događaju od 18.08.2008. zadobio tjelesne ozljede. Međutim, tuženik ne priznaje navode iz tužbe pod toč. II., odnosno da nije primijenio potrebne mjere zaštite na radu, uslijed čega da bi došlo do ozljeđivanja imenovanog radnika. Naime, tuženik nije u potpunosti odgovoran za štetu, kako ti neosnovano tvrdi tužitelj. Osiguranik tuženika je također odgovoran za nastanak štetnog događaja jer nije postupao s dužnom pažnjom, propustio je poduzeti sve potrebne radnje i mjere koje su mu kao radniku bile na raspolaganju da do štetnog događaja ne dođe, a naročito na pouzdan način provjeriti stabilnost podloge na koju se vrši istovar. Tuženik ističe da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2103/2013 od 15.11.2013. te pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zaboku broj P-438/2009 od 07.03.2011. utvrđen omjer odgovornosti za štetu od strane tuženika i osiguranika tužitelja, i to 70% na strani tuženika i 30% na strani osiguranika tužitelja. Tuženik je spreman i za predmetno razdoblje na koje se odnosi ova tužba u mirnom postupku isplatiti utuženi iznos u postotku od 70%, u kojem je utvrđena njegova odgovornost, ali tužitelj odbija izvršiti umanjenje tražbine za postotak odgovornosti za štetu svog osiguranika te je, prema mišljenju tuženika, tužbu podnio potpuno nepotrebno. Ukoliko će tužitelj u nastavku ovog postupka u cijelosti osporiti postojanje podijeljene odgovornosti za štetu od strane svog osiguranika, tuženik će u tom slučaju u potpunosti osporiti svoju odgovornost, a time i cjelokupni iznos tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 4-7 spisa), rješenje HZMO-a od 23. prosinca 2010. (list 8-10 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 11-13 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (list 14-15 spisa), potvrdu o isplatama (list 16 spisa), zahtjev za naknadu štete s povratnicom (list 17-19 spisa), priklopljeni su spisi Trgovačkog suda u Zagrebu P-2103/13 i ovog suda P- 2498/20 u kojem se nalazi i spis Općinskog suda u Zaboku P-483/09, saslušan je svjedok HP (list 84-85 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Ivanu Babiću (list 66-70, 80-81 spisa).

4. Sud nije čitao ostale predložene isprave, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pa je isto bilo nepotrebno.

5. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Naime, predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 4.739,20 eura, koji iznos se odnosi na 50% isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2022.

7. Između stranaka nije sporno da se 18. lipnja 2008. dogodila ozljeda na radu u kojoj je stradao osiguranik tužitelja i radnik tuženika HP na način da je došlo do poskliznuća bagera i prevrtanja na lijevu stranu, a uslijed čega je bager stisnuo osiguraniku tužitelja stopalo.

8. Između stranaka nije sporno niti to da je HP priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog bolesti i 50% zbog ozljede na radu.

9. Tuženik nije posebno osporio činjenicu da je tužitelj u razdoblju od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2022. isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu te da iznos od 4.739,20 eura predstavlja 50% isplaćene invalidske mirovine.

10. Između stranaka je sporno da li je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak nezgode na radu, pa ostale činjenice sud nije utvrđivao niti posebno obrazlagao.

11. Dakle, za tužitelja štetu predstavlja isplata invalidske mirovine njegovom osiguraniku, a kako se invalidska mirovina i navedena naknada isplaćuju svaki mjesec, to tužitelju šteta nastaje svakog mjeseca u visini isplaćenih iznosa invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje.

12. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje: ZMO/13).

13. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. i 2. ZMO/13 tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, u slučajevima predviđenim tim zakonom, a naknada stvarne štete obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, konkretno i naknadu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu te naknadu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (čl. 162. st. 1. ZMO-a/13). Za navedenu štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (čl. 162. st. 3. ZMO-a/13).

14. Teret dokaza sporne činjenice postojanja propusta poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu, dakle, štetne radnje, kao i ostalih pretpostavki odgovornosti za štetu po načelu krivnje - štete, uzročno – posljedične veze između štetne radnje i štete te protupravnosti u objektivnom smislu, jest na tužitelju kao oštećeniku, dok se krivnja presumira.

15. S druge strane, na tuženiku je teret dokaza njegovih prigovora, a to je da je do pada i ozljeđivanja njegova radnika HP, a time i do nastale štete tužitelju, došlo djelomično i radnjom/propustom samog radnika.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka zaštite na radu Ivana Babića proizlazi da je poslodavac ozlijeđenom HP prekršio odredbe Zakona i Pravilnika i time je omogućio nastanak okolnostima zbog kojih je došlo do štetnog događaja, ozlijede radnika HP. Ozlijeđeni HP je pridonio štetnosti samog događaja jer je trebao poduzeti veću pažnju od one koju je upotrijebio te neovisno od propusta poslodavca poduzeti daljnje mjere da do štetnog događaja ne dođe, pričekati da uz njega bude prisutan drugi radnik kako bi mu pomogao upozoravanjem na moguće propuste prilikom procesa istovara, te je bio dužan na pouzdaniji način provjeriti stabilnost podloge na koju se vrši istovar, kao i osigurati sebe vezanjem za sjedište bagera.

17. Odgovarajući na primjedbe stranaka na ročištu vještak je iskazao da u spisu nije naišao na podatak da radnik nije bio osposobljen za rad na siguran način već da ozlijeđeni radnik nije imao liječničko uvjerenje za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Da je poslodavac dužan organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja ukoliko je radnik osposobljen za rad na siguran način sa stajališta zaštite na radu takav radnik se smatra samostalnim za obavljanje radnog zadatka za koji je osposobljen. Da li je u predmetnom bageru bio postavljen sigurnosni pojas, ne može tvrditi, jer nije vještačio bager no može tvrditi ukoliko nije bilo pojasa bager nije bio ispravan i nije se smio koristiti za rad. Također, ukoliko je ozlijeđeni bio osposobljen za prometovanje vozilom trebao je biti svjestan kako ne smije koristiti vozilo koje nema sigurnosni pojas. Radnik kod osposobljavanja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada nauči i na kakvu podlogu se vrši istovar te da treba provjeriti stabilnost podloge. U osposobljavanju treba obuhvatiti sve rizike s kojima bi se radnik trebao susresti prilikom obavljanja radnog zadatka. Ne postoje svjedodžbe o osposobljavanju o posebnim uvjetima rad već postoji uvjerenje za rad na siguran način, s kojim se dokazuje da je radnik upoznat i osposobljen za sve rizike pa tako i za rizike koje spadaju pod posebne uvjete rada. Dodatno zaposlenik koji će obavljati poslove s posebnim uvjetima rada treba obaviti liječnički pregled i dobiti uvjerenje od medicine rada za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada a koje govori o psihičkom i fizičkom stanju radnika koji bi trebao obavljati poslove s posebnim uvjetima rada i da li zadovoljava te uvjete. Poslodavac treba imati posebnu pisanu uputu o postupanju sa mini bagerom, a iz spisa nije vidio da je ozlijeđenom radniku bila dostupna pisana uputa. Pisana uputa ne može se zamijeniti s usmenom.

18. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka Ivana Babića, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju te je na ročištu za glavnu raspravu vještak argumentirano odgovorio na primjedbe stranaka, nakon čega više nije bilo primjedbi stranaka na provedeno vještačenje.

19. Dakle, vještačenjem je utvrđeno da je tuženik omogućio nastanak okolnosti zbog kojih je došlo do štetnog događaja, ozlijede radnika HP. Nije imao liječničko uvjerenje za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Ozlijeđenom radniku nije bila dostupna pisana uputa o postupanju sa mini bagerom. Pisana uputa ne može se zamijeniti s usmenom. Ozlijeđeni HP je pridonio štetnosti samog događaja jer je trebao poduzeti veću pažnju od one koju je upotrijebio te neovisno od propusta poslodavca poduzeti daljnje mjere da do štetnog događaja ne dođe, pričekati da uz njega bude prisutan drugi radnik kako bi mu pomogao upozoravanjem na moguće propuste prilikom procesa istovara, te je bio dužan na pouzdaniji način provjeriti stabilnost podloge na koju se vrši istovar, kao i osigurati sebe vezanjem za sjedište bagera, a ukoliko ga nije bilo trebao je biti svjestan kako ne smije koristiti vozilo koje nema sigurnosni pojas.

20. Izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Zaboku posl.br P-483/2009, a u kojem spisu prileži nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća. Navedeno sud nije smatrao nalazom i mišljenjem vještaka već ispravom. Ovaj sud smatra da nalaz i mišljenje vještaka dano u drugom postupku, a vezano za isti štetni događaj, sud može koristiti kao dokaz u ovom parničnom postupka jednako i svaku drugu ispravu. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća proizlazi da zbog tehničkih karakteristika mini bager nije smio biti prevožen teretnim vozilom, a kad je već bio, onda je trebalo osigurati istovar na ravnoj i čvrstoj podlozi na kojoj uz primjerenu stabilizaciju tovarnog prostora ne bi došlo do prevaljivanja. Iz presude Općinskog suda u Zaboku broj P-483/09 od 07. ožujka 2011., u pravnoj stvari tužitelja HP protiv tuženika POLI-MONT d.o.o., radi naknade štete zbog istog štetnog događaja, proizlazi da je njome utvrđena podijeljena odgovornost za nastanak istog štetnog događaja u omjeru od 30% na strani ovdje tužiteljeva osiguranika i 70% na strani tuženika. To stoga što tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 34. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004) jer je kao poslodavac rasporedio zaposlenika na poslove s posebnim uvjetima iako prethodno nije utvrdio da li zaposlenik ispunjava posebne uvjete, potom nije postupio po čl. 43. i 44. istog zakona jer je bio dužan isključiti iz upotrebe stroj koji nije podoban odnosno vučno vozilo za prijevoz bagera, kao i stoga što proces istovara nije organizirao prema pravilima struke.

21. Uvidom u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 2103/13 od 15. studenoga 2013. u istoj pravnoj stvari samo za ranije razdoblje isplate, također je utvrđena podijeljena odgovornost za nastanak istog štetnog događaja u omjeru od 30% na strani ovdje tužiteljeva osiguranika i 70% na strani tuženika.

22. Nadalje, tužiteljev osiguranik je pridonio nastanku štete jer je trebao poduzeti veću pažnju od one koju je upotrijebio te neovisno od propusta tuženika poduzeti i daljnje mjere da do štetnog događaja ne dođe, posebno tražiti da uz njega bude prisutan drugi radnik, da mu strogo pokazuje kako se odvija proces istovara, da ga upozorava na propuste, te da je bio dužan na pouzdaniji način provjeriti stabilnost podloge na koju se vrši istovar.

23. Ovaj sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka HP u ovoj pravnoj stvari budući da je isti naveo da se navedenog štetnog događaja ne sjeća zbog proteka vremena, a isti je na pojedinačna pitanja odgovarao također da se ne sjeća.

24. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj sud smatra da je osiguranik tužitelja HP odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%.

25. Dakle, sud smatra da tužitelj osnovano potražuje od tuženika, a temeljem citiranih odredaba ZMO/13-a i utvrđenog omjera suodgovornosti isplatu iznosa od 3.317,44 eura, dok je tužbeni zahtjev neosnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.421,76 eura.

26. Na svotu potraživanja, na ime naknade štete, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od idućega dana nakon isteka roka određenog u pozivu odgovornoj osobi da naknadi štetu (čl. 166. st.3. ZMO/13).

27. Uvidom u zahtjev za naknadu štete i povratnicu utvrđeno je da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev dana 15. srpnja 2022. te da mu je dan rok od 15 dana, pa tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od 01. kolovoza 2022., pa mu je sud iste i dosudio.

28. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO).

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

30. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio s 70% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 85%. Tuženik je uspio u omjeru od 15%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 70%.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška svjedoka u iznosu od 12,00 eura, pa s obzirom na uspjeh od 70%, tužitelju pripada iznos od 8,40 eura.

32. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma vještačenja u iznosu od 232,26 eura, jer je bilo neophodno za utvrđenje spornih činjenica u postupku bez obzira na uspjeh.

33. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 240,66 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 244,26 eura).

34. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 18. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana