Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1000/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Babić & Čibarić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB:929632223473, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-433/2019-19 od 18. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-433/2019-19 od 18. rujna 2020. u pobijanim točkama I., II. i III. izreke i u tom dijelu predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu [broj kredita] od 8. lipnja 2006. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom Banke o kamatnim stopama bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 155.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja i tužene Zagrebačke banke d.d., [adresa], OIB: 92963223473 te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog dana 8. lipnja 2006. godine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj [broj kredita].

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 23. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog dana 8. lipnja 2006. godine koji glasi: ,,Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“

Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. , [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa koji će biti specificiran i utvrđen po dostavljanju dokumentacije i provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. , [adresa], OIB: 92963223473, da tužitelju EJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa koji će biti specificiran i utvrđen po dostavljanju dokumentacije i provođenju financijsko knjigovodstvenog vještačenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. te na dalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., [adresa] OIB: 929632223473, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 9.375,00 (devet tisuća tristo sedamdeset i pet) kuna u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te u konačnici prihvate tužbeni zahtjevi. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za utvrđenje da su ništetne odredbe čl. 2., čl. 7., čl. 23. Ugovora o namjenskom kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 8. lipnja 2006. između tužitelja i tuženika, te isplata preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli uz koju je glavnica vezana uz CHF.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da su tužitelj kao potrošač i tuženik kao banka sklopili Ugovor o namjenskom kreditu [broj kredita] od 8. lipnja 2006.,(u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u visini od 155.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita za adaptaciju kuće (čl. 6.), uz redovnu kamatu od 4,50% godišnje promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke (čl. 2. Ugovora), uz rok otplate od 25 godina (čl. 3.), uz otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja te da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci i kamatnim stopama kreditora korisnik pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitet, (čl. 7.),

- da su tijekom otplate kredita odlukom kreditora u više navrata promijenjene kamatne stope te se mijenjao i tečaj CHF prema kojem su se obračunavali anuiteti,

- da su stranke 19. prosinca 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu za konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, (u daljnjem tekstu: Dodatak o konverziji), na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/2015; u daljnjem tekstu: ZID ZPK).

8. Na osnovu utvrđenog sud prvog stupnja je odbio tužbene zahtjeve tužitelja jer smatra da potrošač koji je prihvatio konverziju (a što, za razliku od banaka, nije bio dužan) nema pravo potraživati i isplatu bilo po osnovi naknade štete bilo po osnovi stjecanja bez osnove koja bi se temeljila na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF. Potrošač koji je konverziju prihvatio nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih koje bi platio pod pretpostavkom primjene početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF na dan puštanja kredita pa i kad se uračunaju učinci konverzije. Ravnoteža legitimnih interesa potrošača i banke ponovno bi bila narušena te bi takav potrošač bio dovedeni u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR, što bi bilo u izravnoj suprotnosti s kogentnim odredbama ZID ZPK.

9. S obzirom da je u postupku predmet spora utvrđenje nepoštenosti i posljedično tome ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatne stopa i valutna klauzula vezana uz švicarski franak, te restitucijski zahtjev tužitelja koji je posljedica ništetnosti ugovornih odredbi, kod razmatranja spornog pravnog pitanja o postojanju ili nepostojanju prava tužitelja za povratom iznosa koji je posljedica primjene nepoštenih ugovornih odredbi potrebno je prije svega razmotriti odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP/03) na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i koje su i prema ocjeni ovog suda mjerodavne.

9.1. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

10. Dakle, u slučaju ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost (ništavost) iste. Odredbe ZZP/03 ne reguliraju pravne posljedice ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, pa se sukladno čl. 2. st. 2. ZZP/03, primjenjuju odredbe zakona o obveznopravnim odnosima što je u ovom konkretnom slučaju Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO; koji se primjenjivao u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu).

11. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a koja regulira posljedice ništetnosti propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12. Iz citiranih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 323. st. 1. ZOO-a, jasno dakle, proizlazi da je osnovna materijalnopravna posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe potrošačevo pravo na restituciju tj. subjektivno pravo potrošača da mu trgovac potpuno vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako ponovno uspostavi pravno i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo.

13. Stoga se pravna shvaćanja suda prvog stupnja ne mogu prihvatiti. Naime, sve odredbe Glave IV.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15; u daljnjem tekstu: ZPK), reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu. Navedeno jasno proizlazi odredbe čl. 19.a ZPK-a kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima svoju pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03). Dakle, ZPK regulira u potpunosti drugačiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok tužitelj tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama Dodatka o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak. Sklapanjem Dodatka o konverziji tužitelj nije izgubio pravo i pravnu osnovu da restitucijskim zahtjevom potražuje preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu. Uz navedeno, potrebno je i navesti da je odredbom čl. 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok je odredbom čl. 326. st. 1. ZOO-a propisano da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane. Dakle, sklapanjem Dodatka o konverziji ne mogu se osnažiti od početka nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu, pa kako je posljedica ništetnosti nastanak obveze restitucije, to tužitelj i nakon sklapanja Dodatka o konverziji ima pravo zahtijevati da se utvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, te restitucijskim zahtjevom tražiti da se uspostavi ono stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi nije bilo.

14. Uz navedeno, ovaj sud smatra da je potrebno naglasiti da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi, osnovno i možda najvažnije pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i osnovnog i najvažnijeg potrošačkog prava na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora mora, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno.

15. Pojednostavljeno rečeno, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK, što bi onda posljedično potrošačima omogućavalo da takvu eventualnu odredbu zakona ispituju u postupku ocjene ustavnosti ili postupku kojim bi se ispitivala usklađenost takve odredbe sa pravom Europske unije. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.

16. Osim toga, ako bi se prihvatilo da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju, neovisno što o tome ne govori bilo koja odredba zakona, nejasno je koji bi razlozi opravdavali takvo, u suštini nejednako i diskriminatorno postupanje prema njima. Ovom sudu je potpuno neprihvatljivo da primjerice potrošač koji je podigao kredit 2006. kao i tužitelj, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a tužitelj koji je kredit konvertirao to pravo uopće nema ili mu je isto ograničeno. Još je manje jasno zašto bi pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača. Osim toga, nema ikakvih logičnih ili razumnih razloga koji bi mogli opravdati postupanje prema kojem potrošači koji su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava koja im ne omogućuje ostvarivanje temeljnog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.

17. Naravno to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti. Prema stavu ovog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl. 323. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 87. st. 1. ZZP/03), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., toč. 23.).

18. Okolnost što su stranke sklopile Dodatak o konverziji, nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice i utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica u CHF i o stopi kamate promjenjivoj u skladu s odlukom Banke. To sve stoga što tužitelj kao korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a. Potpuno identičan pravni stav VSRH je izrazio i u kasnije donesenoj odluci Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja nije utvrđivao visinu tužiteljeve tražbine pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

20. Stoga je prema navedenom, na temelju čl. 370. ZPP-a, valjalo presudu u navedenom pobijanom dijelu ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20.1. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom rješenju te će imajući u vidu eventualnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su navedene u tužbenom zahtjevu utvrditi da li je, kada se uzme u obzir i iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije, nakon provedene konverzije ostvarena potpuna restitucija tj. da li je uspostavljeno stanje kao da nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu nije bilo. Pri tome će posebice imati u vidu da se iznos preplate koji je utvrđen prilikom konverzije ne može kumulirati sa iznosom koji tužitelju pripada temeljem restitucije zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru, već da u tom slučaju tužitelj ima pravo na razliku koja se utvrđuje financijskim vještačenjem.

21. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to su ukinute i odluke o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke.

22. U nepobijanoj točki IV. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić