Poslovni broj: 19 Kž-502/2023-4

Poslovni broj: 19 Kž-502/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlaste Patrčević Marušić, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i oštećenog R. R. protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: 3 K-119/2022-16 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog Z. M. i oštećenog R. R. te se potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve „Narodnih novina“ u kojima je objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama) stavljen izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-119/2022-2 od 11. srpnja 2022., a zatim je optuženi Z. M. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 (sud prvog stupnja je pogrešno naveo broj „Narodnih novina“ 84/21 jer se radi o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za počinitelja) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude te je na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, s time da je na temelju čl. 56. KZ/11 primijenjena (ispravno bi trebalo stajati da je optuženiku „izrečena“) uvjetna osuda tako da se odmjerena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi Z. M. dužan je s naslova paušala platiti iznos od 100 eura / 753,45 kn te platiti troškove očevida i vještačenja u ukupnom iznosu od 454,42 eura / 3.423,84 kn u korist proračuna Republike Hrvatske.

2.              Protiv te presude su optuženi Z. M. putem branitelja B. Č., odvjetnika, i oštećeni R. R. putem opunomoćenika V. J., odvjetnika, pravovremeno podnijeli žalbe.

2.1.              Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni (ispravno bi trebalo stajati: odluke o uvjetnoj osudi), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika „oslobodi krivnje“ zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, a podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.2.              Oštećenik se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka predlažući da nadležni županijski sud u tom dijelu preinači pobijanu presudu i obveže optuženika da naknadi trošak u iznosu od 124,43 eura / 937,50 kn uz dosudu troška predmetne žalbe.

3.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-597/2023 od 31. kolovoza 2023. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5.              Žalbe nisu osnovane.

6.              Iz sadržaja optuženikove žalbe evidentno je da je de facto uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ponajprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od povreda zakona (postupovnog ili materijalnog) na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

7.              Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zapravo samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer u žalbi ne tvrdi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi neku od odlučnih činjenica (čl. 470. st. 3. ZKP/08), optuženik u bitnome ističe da u trenutku njegovog poduzimanja radnje skretanja teretnim automobilom na kolni prilaz nije bilo nikakvog vozila i da je do predmetne prometne nesreće došlo krivnjom oštećenika zbog neadekvatne reakcije na konkretnu prometnu situaciju, te ukazuje da je oštećenik mogao izbjeći ovaj udes da se, umjesto 59 km/h, kretao dopuštenom brzinom od 50 km/h, odnosno da je do njega došlo uslijed pogrešne prosudbe i reakcije oštećenika, budući da je nalet na optuženikovo vozilo mogao izbjeći jakim kočenjem čak i pri brzini kretanja od 65 km/h, ali da je oštećenik izabrao pogrešnu soluciju kočenja slabim intenzitetom i pokušajem zaobilaženja optuženikovog teretnjaka. Naposljetku žalitelj smatra nejasnim što je to točno u konkretnoj prometnoj situaciji trebao učiniti kako ne bi došlo do opisane nezgode, te se poziva na načelo in dubio pro reo.

8.              Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene svih izvedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje pravno relevantne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge koje optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

9.              Ponajprije treba odgovoriti optuženiku da se oštećenikova neadekvatna reakcija na postojeću prometnu situaciju ne može prihvatiti kao razlog za njegovu ekskulpaciju u konkretnom slučaju. To poradi toga što je oštećenikovo izbjegavanje sudara zapravo bila refleksna reakcija na iznenadnu pojavu optuženikovog teretnog vozila kao objektivno nepredvidive zapreke na cesti. U takvom pak slučaju oštećenik kao vozač ne može odgovarati za nastupanje štetne posljedice samo zato što u objektivno nepredvidivoj situaciji nije našao najbolji i najprimjereniji načni izbjegavanja nesreće. Uvjet predvidivosti vezan je uz tipične pojave u cestovnom prometu, dakle,  na njega se ne odnose one netipične koje se pojavljuju kao iznimne, odnosno takve koje vozač u postojećim okolnostima ne može predvidjeti i nije ih dužan uzeti u obzir. A upravo u takvu kategoriju spada inkriminirana radnja optuženika koji je u blizini nepreglednog zavoja poduzeo vožnju teretnim automobilom unazad, pri čemu je kamionom po širini zauzeo obje prometne trake ceste. 

9.1.              Točno je da je brzina kretanja oštećenikovog kamiona bila nedopuštena, jer se na dijelu ceste s ograničenjem brzine na 50 km/h kretao brzinom od 59 km/h. Također je neupitno da je prema stručnoj ocjeni angažiranog prometno-tehničkog vještaka predmetni prometni udes bio izbježiv da je oštećenik vozio dozvoljenom brzinom. No ta činjenica ne može optuženika osloboditi kaznenopravne odgovornosti za konkretni prometni delikt. Naime, ovdje je riječ o oštećenikovom doprinosu predmetnoj prometnoj nesreći, a jedan sudionik u prometu ne može se izgovarati doprinosom drugog sudionika ako je i sam uzročnik nastupjele posljedice (teorija ekvivalencije). Prema spomenutoj teoriji, koja je u skladu s općeprihvaćenom sudskom praksom, uzrok je svaki od više uvjeta koji su sudjelovali, a koji je pridonio nastanku štetnog događaja, bez kojeg on ne bi nastupio. U konkretnom slučaju početni, odnosno inicijalni uzročno-posljedični čimbenik bila je upravo inkriminirana radnja teretnim vozilom koju je poduzeo optuženik jer bez nje ne bi ni došlo do potrebe reagiranja oštećenika.

9.2.              Slijedom svega iznijetog optuženi Z. M. je, kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju poduzeo opisanu radnju teretnim vozilom vožnjom unatrag uz kršenje blanketnih prometnih propisa iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., dalje: ZSPNC), uslijed čega je došlo do predmetne prometne nesreće u kojoj je drugi sudionik u prometu – oštećeni R. R. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu iščašenja lijevog ručnog zgloba i prijeloma distalnog dijela lijeve palčane kosti s pomakom, čime je ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 i to, kako u objektivnom, tako i u subjektivnom smislu. Optuženik je bio svjestan da na dijelu zavojite ceste iza nepreglednog zavoja poduzima radnju vožnje teretnim automobilom unazad na kolni prilaz, zbog čega je svojim teretnjakom po širini zauzeo obje prometne trake, s time da je namjeravani manevar, prema ocjeni angažiranog prometno-tehničkog vještaka, trajao je najmanje 20 sekundi, premda bi se dalo zaključiti da je on bio i duži jer se vještakova procjena odnosi na jedan manevar vozilom, dok je sam optuženik potvrdio da zbog veličine kamiona i uskog mosta vožnju unatrag nije mogao obaviti u jednom potezu. U takvim okolnostima optuženik je postupao lakomisleno jer je olako držao da se ništa neće dogoditi iako je njegov teretnjak u kritičnom momentu predstavljao  objektivno nepredvidivu zapreku na cesti. Radi sigurnog obavljanja namjeravane radnje vozilom i izbjegavanja opasnosti za druge sudionike u prometu u smislu čl. 43. st. 1. i 2. ZSPNC-a optuženik je trebao poduzeti odgovarajuće sigurnosne mjere postavljanjem trokuta iz obvezne opreme vozila i/ili angažiranjem druge osobe (ili više njih) koja bi pravovremeno upozoravala druge sudionike u prometu na izvanrednu situaciju koja je nastala naprijed opisanim postupanjem optuženika.

9.3.              Iz izloženih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena.

10.              Optuženik nije obrazložio zbog čega osporava odluku suda prvog stupnja o uvjetnoj osudi pa je stoga ovaj žalbeni sud pobijanu presudu u tom segmentu ispitao u skladu s odredbom iz čl. 478. ZKP/08  te je našao da je prvostupanjski sud valjanom ocjenom utvrđenih olakotnih okolnosti preciziranih u točki 30. obrazloženja osporene presude, dok otegotne nije našao, ispravno postupio  kada je optuženiku za konkretno kazneno djelo izrekao uvjetnu osudu, jer je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda takva kaznena sankcija u svakom pogledu, dakle, i po mjeri i po vrsti kazne, ali i po duljini vremena provjeravanja, primjerena stupnju krivnje (svjesni nehaj), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.

11.              Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka oštećeni R. R. upozorava da prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08, nije dosudio trošak pristupa njegovog opunomoćenika V. J., odvjetnika, na ročište 7. veljače 2023.  u iznosu od 124,43 eura. Međutim, budući da je sud prvog stupnja svojim rješenjem poslovni broj: 3 K-119/2022-20 od 3. svibnja 2023. (listovi 210 i 211) sanirao ovaj propust, predmetna žalba oštećenika se ukazuje neosnovanom.

12.              Slijedom iznijetih razloga valjalo je stoga na temelju čl. 482. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 24. listopada 2023.

   Predsjednica vijeća

  Vlasta Patrčević Marušić, v.r.