1

Poslovni broj: Gž-808/2023-2

 

 

Poslovni broj: Gž-808/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice J. B., OIB: …, iz K., zastupane po punomoćnici A. B. D., odvjetnici iz K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-83/2022-28 od 21. travnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-83/2022-28 od 21. travnja 2023. preinačuje na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se kako je tužiteljica J. B. iz K., OIB:…, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2019., sklopljenog između nje kao kupca i trgovačkog društva J. d.o.o. N., OIB:…, kao izvanknjižnog vlasnika i prodavatelja, stekla pravo suvlasništva cijelog suvlasničkog dijela koji se sastoji od 450/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), na nekretnini kč.br. 1052/1, broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, na trgu sa 949 m2, upisana u zk.ul. 5197 k.o. N., a s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva na ETAŽA 4, koju čini: Poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu, jedne prostorije u prizemlju, te većeg dijela prostora u prizemlju, površine 135,36 m2.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine kako je sve opisano u točki 1. presude, sve roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.“

 

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.327,24 EUR/10.000,00 kn (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset četiri centa/deset tisuća kuna)[1] i trošak žalbe u iznosu od 414,76 EUR/3.125,00 kn (slovima: četiristo četrnaest eura i sedamdeset šest centa/tri tisuće sto dvadeset pet kuna)1, u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se kako je tužiteljica J. B. iz K., OIB:…, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2019., sklopljenog između nje kao kupca i trgovačkog društva J. d.o.o. N., OIB:…, kao izvanknjižnog vlasnika i prodavatelja, stekla pravo suvlasništva cijelog suvlasničkog dijela koji se sastoji od 450/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), na nekretnini kč.br. 1052/1, broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, na trgu sa 949 m2, upisana u zk.ul. 5197 k.o. N., a s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano pravo vlasništva na ETAŽA 4, koju čini: Poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu, jedne prostorije u prizemlju, te većeg dijela prostora u prizemlju, površine 135,36 m2.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine kako je sve opisano u točki 1. presude, sve roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB:…, da tužiteljici J. B. iz K., OIB:…, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.669,42 eura/35.181,74 kuna1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, 20. travnja 2023., pa do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 4. svibnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP), a predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom te ju obveže na naknadu parničnih troškova ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tužiteljica je 2. lipnja 2023. podnijela odgovor na žalbu, u kojem osporava navode žalbe u cijelosti te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Tužiteljica tužbom traži utvrđenje prava vlasništva etažne cjeline, etaže 4, povezane sa suvlasništvom na nekretnini čkbr. 1052/1, broj D.L. 20, zgrada mješovite uporabe, na trgu sa 949 m2, upisane u zk.ul.br. 5197 k.o. N.. Kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva navodi Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2019. sklopljenog između nje kao kupca i trgovačkog društva J. d.o.o. N.. Sukladno postavljenom stvarnopravnom zahtjevu postavlja se i obveznopravni zahtjev kojim se traži da se tuženici naloži da tužiteljici izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu nekretnine.

 

5.1. Tuženica je osporila osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti jer da predmet prodaje iz Ugovora o kupoprodaji od 20. studenog 2019. nije istovjetan nekretnini za koju se traži utvrđenje prava vlasništva.

 

5.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor, sada kao etaža E4, sagrađena prije 1968.,

- da je kao vlasnik nekretnine na kojoj je zgrada sagrađena, a koja je ranije nosila oznaku čkbr. 407/1 iz zk.ul.br. 2221 k.o. N., bio R. d.d. N.,

- da je R. d.d. N., ranije G. p. N., kao izvođač s knjižarskim poduzećem Z. iz N. kao naručiteljem 7. svibnja 1964. zaključio Ugovor na temelju izvođač primio na izvedbu izgradnju objekta prodavaonice Z. u N.,

- da je pravni slijednik poduzeća Z. pripojen predniku Javnog poduzeća N. n.,

- da su N. n. protiv tuženog R. d.d. iz N. kod Općinskog suda u Novskoj vodile spor pod brojem P-78/1994 radi utvrđenja prava vlasništva  u kojem je donesena presuda na temelju priznanja kojom je utvrđeno da je Javno poduzeće Narodne novine na temelju ugovora s tuženikom R. d.d. N. iz 1964. stekao pravo vlasništva na nekretninama i to prodavaonici (prodajni prostor, skladište, kancelarija i čajna kuhinja s wc-om) u prizemlju zgrade, površine 126,76 m2, a prema skici uporabnog prostora tužitelja od 28. veljače 1994., drvarnice u podrumu zgrade prva s desne strane od ulaza u podrum površine 6,12 m2, te dvije garaže u dvorištu iza zgrade, što je tuženi R. d.d. dužan priznati i dozvoliti uknjižbu u zemljišnim knjigama,

- da su N. n. d.d. Z. kao prodavatelj i J. d.o.o. trgovina i usluge iz N. kao kupac 30. prosinca 2002. zaključili Ugovor o prodaji nekretnine kojim je prodan poslovni prostor u sklopu višekatne stambene poslovne zgrade u N., koji se sastoji od prodavaonice i skladišta ukupne površine 115,52 m2 (u naravi prodavaonica veličine 70,72 m2, ured veličine 13 m2, čajna kuhinja veličine 3,93 m2, pretprostora wc-a veličine 1,39 m2, wc-a veličine 1,18 m2 i skladišta 25,75 m2) te garažu 1. veličine 15,73 m2 i garažu 2. veličine 15,79 m2, te je navedeno da se poslovni prostor i dvije garaže nalaze upisane u zk.ul.br. 2221 zk.ul.br. 407 k.o. N.,

- da je J. d.o.o. kao prodavatelj sa tužiteljicom kao kupcem zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina 20. studenog 2019. kojim je navedeni poslovni prostor onako kako je on opisan u Ugovoru o kupoprodaji iz 2002. prodan tužiteljici,

- da je u veljači 2020. vještak M. M. izradio etažni elaborat za zgradu u kojoj se nalazi poslovni prostor na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i mjerenja na licu mjesta u nazočnosti predstavnika svakog ulaza,

- da nitko nije osporavao da u poslovni prostor tužiteljice pripada i podrumski dio – drvarnica, niti da je prednik tužiteljice J. d.o.o. bio u nesmetanom posjedu cijelog poslovnog prostora,

- da je na temelju etažnog elaborata, a u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. N., formiran zk. uložak u kojemu je navedeni poslovni prostor označen kao suvlasnički dio 450/10000 etažno vlasništvo (E-4), etaža 4, koju čini: poslovni prostor PP4 koji se sastoji od dvije prostorije u podrumu, jedne prostorije u prizemlju, te većeg dijela prostora u prizemlju, površine 135,36 m2,

- da tužiteljica nije bila prisutna prilikom sastavljanja zapisnika od 15. lipnja 2020. kod Općinskog suda u Kutini, a povodom preoblikovanja zemljišne knjige, iako je uredno pozvana kao posjednik predmetnog poslovnog prostora, zbog čega je na temelju Zakona o zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik Republika Hrvatska,

- da je istovjetnost poslovnog prostora PP4 s onim koji je bio predmet presude Općinskog suda u Novskoj poslovni broj P-78/1994 od 23. ožujka 1994. utvrđen na temelju skice uporabnog prostora tužitelja od 28. veljače 1994., a njegova istovjetnost s poslovnim prostorom iz Ugovora o kupoprodaji od 30. prosinca 2002. potvrđena je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo Z. B. od 15. studenog 2002.,

- da je prije prodaje predmetnog poslovnog prostora J. d.o.o. 2002., od strane vještaka Z. B. izvršena procjena tržišne vrijednosti poslovnog prostora te je isti tada evidentiran s površinom od 115,52 m2, s tim što tim nalazom nije bila obuhvaćena površina podrumskog dijela prostora koja iznosi 17,25 m2 (drvarnica i pretprostor drvarnice),

- da je od gradnje predmetne zgrade pa do danas više puta mijenjana adresa iste, pa je ranija adresa bila trg promijenjena u trg broj …, a sada se poslovni prostor proteže na adresama trg … i …,

- da je također za k.o. N. provedena nova izmjera u katastru kojom su čestice dobile nove brojeve, dok su u zemljišnoj knjizi ostali stari brojevi pa je katastarska čestica broj 407 novom izmjerom u katastru dobila broj 1052, dok je u zemljišnoj knjizi ostao broj 407,

- da se katastarska čestica 1052 cijepala na čestice 1052/1 do 1052/10, dok se u zemljišnim knjigama cijepala čestica broj 407 na čestice broj 407/1 do 407/10,

- da su tek uspostavom Baze zajedničkih podataka zemljišnoknjižne čestice ukinute i zamijenjene su katastarskim pa zgrada u kojoj se nalazi poslovni prostor ima oznaku 1052/1, a što odgovara zemljišnoknjižnoj čestici 407/1.

 

5.3. Na temelju činjenica koje proizlaze iz priložene dokumentacije prvostupanjski sud je utvrdio da je Javno poduzeće N. n. d.d. Z. steklo pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru i da je taj poslovni prostor bio izvanknjižno vlasništvo trgovačkog društva J. d.o.o. koje je taj poslovni prostor prodalo tužiteljici pa postoji kontinuitet prijenosa prava vlasništva s prednika tužiteljice na tužiteljicu na ovom poslovnom prostoru. Kako je utvrđena istovjetnost poslovnog prostora s poslovnim prostorom koji je bio predmet kupoprodaje izvršene između prednika tužiteljice s poslovnim prostorom koji je predmet kupoprodaje 2019., to da je tužiteljica stekla pravo vlasništva, zbog čega je njezin tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti.

 

5.4. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.), sve uvećano za iznos troškova vještačenja.

 

6. U svojoj žalbi tuženica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da za svoju odluku nije dao jasne razloge. Pored toga da se tužiteljici nije mogao priznati tužbeni zahtjev u cijelosti kako je postavljen jer ona nije kupila cijelu nekretninu, kako je ona utužena, s obzirom da nije kupila 17,52 m2 koje se odnosi na drvarnicu i pretprostor drvarnice jer ta površina nije bila obuhvaćena kupoprodajnim ugovorom između N. n. d.d. i J. d.o.o. pa niti ugovorom između J. d.o.o. i tužiteljice. U cijelosti se osporava i odluka o naknadi parničnog troška.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se nije pozvao na materijalno pravo na kojem temelji svoju odluku, ali zbog toga ovaj sud nije ukidao pobijanu odluku, već je na temelju članka 373.a stavak 3. u svezi sa stavkom 1. ZPP-a odlučio o tužbenom zahtjevu.

 

6.2. Ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica poslovni prostor, koji je predmet tužbenog zahtjeva, kupila od J. d.o.o. i to kao vlasnika s obzirom da je J. d.o.o. taj poslovni prostor kupila od N. n. d.d. koje su utvrđene pravomoćnom presudom suda vlasnikom predmetne nekretnine. Do upisa u zemljišnu knjigu na temelju navedene presude nije došlo s obzirom da u vrijeme kada je presuda donesena, a niti u vrijeme prodaje J. d.o.o., kao niti u vrijeme prodaje tužiteljici, nije bilo izvršeno etažiranje zgrade u kojoj se nalazi poslovni prostor, pa stoga nije bilo moguće niti upisati tužiteljicu, a niti njezine prednike kao vlasnike na etažnoj cjelini i suvlasnike na cijeloj zgradi sukladno veličini posebnog dijela.

 

6.3. Republika Hrvatska upisana je u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne etažne cjeline na temelju članka 190. stavak 5. Zakon o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22.),  kojim je propisano da ako nije moguće utvrditi vlasnika prema odredbama ovog članka, upisat će se Republika Hrvatska kao vlasnik odnosno suvlasnik katastarske čestice koja je predmet postupka (radi se o postupku sastavljanja uložaka u okviru postupka osnivanja i obnove zemljišne knjige).

 

6.4. U tužbi se tvrdi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključila s ranijim vlasnikom J. d.o.o., dakle, tvrdnja je da je tužiteljica pravo vlasništva stekla pravnim poslom. Prema članku 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) vlasništvo se na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

6.5. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije mogao utvrditi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva kupoprodajnim ugovorom, jer se ista nije upisala u zemljišnu knjigu, a niti je sukladno članku 120. stavak 4. ZV-a u sud predala ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, s obzirom da nekretnina kao etažna cjelina nije bila upisana u zemljišnu knjigu. Zbog toga se u tom dijelu njezin tužbeni zahtjev nije mogao usvojiti.

 

6.6. Drugi tužbeni zahtjev se odnosi na izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi, a vezuje se na prvi tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na temelju pravnog posla, dakle radi se o obvezno pravnom zahtjevu. Međutim, takav zahtjev može se staviti samo u odnosu na onog tuženika koji je bio sudionik pravnog posla na temelju kojeg se traži utvrđenje stjecanja prava vlasništva. Dakle, kako je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik po samom zakonu jer tužiteljica nije pristupila sudu prilikom osnivanja novog zk. uloška, iako je bila uredno pozvana, a niti je dostavila isprave na temelju kojih bi se moglo istu utvrditi kao vlasnika navedenog poslovnog prostora, zemljišnoknjižni sud je upisao Republiku Hrvatsku.

 

6.7. Dakle, kako je tužiteljica odredila pravni osnov stjecanja, a to je pravni posao, te je postavila tužbeni zahtjev da je pravnim poslom stekla pravo vlasništva i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, to se takav tužbeni zahtjev zbog naprijed navedenih razloga nije mogao usvojiti.

 

6.8. Tužiteljica je trebala postaviti tužbeni zahtjev da ima valjan pravni temelj u Ugovoru o kupoprodaji za stjecanje prava vlasništva i zahtjev da tuženica trpi na temelju presude njezin upis u zemljišnoj knjizi. Isto tako, tužiteljica je mogla postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa u zemljišnu knjigu od strane tuženice i na temelju činjenice posjedovanja nje i njezinih prednika, a na temelju kvalificiranog posjeda, a što nije učinila, pa u tom pravcu sud i nije utvrđivao nikakve činjenice.

 

7. Zbog navedenih razloga ovaj sud je preinačio pobijanu odluku i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

 

8. Kako je pobijana odluka preinačena, to je ovaj sud primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o troškovima cjelokupnog postupka.

 

8.1. Tuženici se na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a priznaje trošak u cijelosti, a čija visina je utvrđena polazeći od vrijednosti predmeta spora (173.000,00 kn) i primjenom Tarife za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 7.1. Tarife iznos od 331,81 EUR/2.500,00 kn te za zastupanje na ročištima 12. rujna i 26. rujna 2022. te 8. ožujka 2023. za svaku radnju po 331,81 EUR/2.500,00 kn prema Tbr. 9.1. Tarife, ili ukupno 1.327,24 EUR/10.000,00 kn. Tuženici se priznaje i trošak žalbe i to za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife iznos od 414,76 EUR/3.125,00 kn. Navedeni trošak tužiteljica je dužna naknaditi tuženici.

 

Koprivnica, 24. listopada 2023.