REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-927/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sandi Jeromeli, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja INTER - MONETA d.o.o., OIB 76536002230, Rijeka, Scarpina 3, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Dželajlija, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 3, protiv tuženika PEVEX d.d., OIB 73660371074, Sesvete, Savska cesta 84, radi isplate iznosa 27.208,18 eura, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika po zaposlenju tuženika, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženome da isplati tužitelju INTER-MONETA d.o.o. Rijeka, Scarpina 3, OIB: 76536002230, iznos od 27.208,18 eura (ranije: 205.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06. prosinca 2020. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.718,15 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20. svibnja 2021. u bitnome navodi da je s tuženikom 17. listopada 2018. sklopio Ugovor o zakupu poslovnog prostora radi obavljanja djelatnosti mjenjačnice. U poslovni centar tuženika na [adresa], u sklopu kojega se nalazi predmetni poslovni prostor, 6. prosinca 2020. nepoznati počinitelji izvršili su provalu na način da su obili vrata pomoćnog ulaza u poslovni centar te u cijelosti oštetili zakupljeni prostor i opljačkali cjelokupan dnevni polog tužitelja koji je bio u sefu u iznosu od 180.000,00 kuna. Tužitelj ističe da tuženik do štetnog događaja na pomoćnim ulazima nije imao nikakve sigurnosne uređaje, kamere, kontaktne brave te da tuženikova odgovornost proizlazi iz neadekvatnog postupanja i nepridržavanja mjera investicijskog ulaganja. Također, da je tuženik tek nakon opisanog štetnog događaja u predmetni hodnik koji vodi do pomoćnog izlaza postavio kameru kojom se registrira senzor pokreta i pokušaj provale. Nadalje, tužitelj navodi da ima vlastiti protuprovalni i alarmni sustav na objektu kojeg drži u zakupu koji da se aktivirao 6. prosinca 2020., a o čemu da je obavijestio voditelja poslovnog centra tuženika ŽR, koji da je nakon izvršene provjere izvijestio zastupnika po zakonu tužitelja da je sve u redu u poslovnom centru te da nema nikakvih naznaka provale ili nekog drugog kaznenog djela. S time u vezi, tužitelj ističe da se ni u poslovni centar niti u zakupljeni poslovni prostor ne može ući kada je zatvoren, a što je bio slučaj na dan i vrijeme nastanka štete. Stoga, jedino što je zastupnik po zakonu tužitelja mogao učiniti je da po dojavi svog alarmnog sustava obavijesti ovlaštenu osobu iz poslovnog centra. Iako je on to učinio, da je u konkretnome izostala bilo kakva reakcija voditelja zaštitarske službe poslovnog centra. Stoga ocjenjuje da je do takvog grubog propusta i nepostupanja po izvršenoj dojavi došlo namjerno, a ne nepažnjom. Tužitelj navodi da je pretrpio štetu koja se manifestirala u stvarnoj šteti u iznosu koji je otuđen iz sefa (cca 180.000,00 kuna) i trošku uništenog poslovnog prostora (razbijeni gipsano-metalni zidovi, prepiljen sef vrijedan cca 20.00,00 kuna, uništeni uređaji i oprema), od čega po osnovi uništenog sefa potražuje iznos od 5.000,00 kuna te u izmakloj koristi koju procjenjuje s paušalnim iznosom od 20.000,00 kuna, a koja se sastoji u nemogućnosti obavljanja djelatnosti kroz period od cca 10 dana dok su se obavljali policijski izvidi, izuzimali i izdvajali tragovi kaznenog djela, a za koje vrijeme tužitelj nije bio u mogućnosti obavljati djelatnost. Slijedom svega navedenoga, na ime stvarne štete i izmakle dobiti potražuje iznos od 205.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama te nastalim troškovima parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 29. studenog 2021. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Potvrđuje navode iz tužbe u dijelu u kojem tužitelj navodi da su tužitelj kao zakupnik i tuženik kao zakupodavac sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora u prodajnom centru Pevex [adresa], na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: ugovor o zakupu) te da su nepoznate osobe 6. prosinca 2020. počinile kazneno djelo teške krađe, provaljivanjem u prodajni centar Pevex [adresa]. Međutim, u preostalom dijelu tuženik osporava navode iz tužbe. Prije svega, ističe da tužitelj u tužbi navodi da mu je otuđeno 180.000,00 kn, dok iz obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko-goranske od 29. prosinca 2020. proizlazi da je zastupnik po zakonu tužitelja, PR, policiji dao izjavu da je u sefu bilo 152.950,00 kn. Stoga, da su izjave tužitelja proturječne. Nadalje, tuženik je osporio vjerodostojnost po tužitelju dostavljenih obračuna dnevne blagajne – stanje blagajničkog dnevnika na dan 6. prosinca 2020. i na dan 7.prosinca 2020. S tim u vezi, ukazuje na odredbu članka 5. Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove te navodi da obračun dnevne blagajne nije dokaz da je tužitelj određeni iznos stvarno i pohranio u sef jer on nije obvezan cjelokupan iznos pohraniti u sef. Također, tužitelj navodi je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. i 7. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja tužitelj mogao zadržati gotov novac samo do visine blagajničkog maksimuma u iznosu od 100.000,00 kn te da je njegova krivnja i odgovornost za iznos gotovog novca koji zadržava iznad onoga propisanog zakonom. Nadalje, tuženik osporava i navode da je do štetnog događaja došlo zbog neadekvatnog postupanja i nepridržavanja mjera investicijskog ulaganja od strane tuženika te ističe da je novčarske institucije obavezno štite primjenom mjera zaštite propisanih odredbama Zakona o zaštiti novčarskih institucija, a da tužitelj nije dokazao nijednu od ovih činjenica. Tuženik osporava i navode tužitelja da je o aktivaciji protuprovalnog alarma obavijestio voditelja prodajnog centra te ističe da je iz navedenoga razvidno da tužitelj ne da nije postupao s pažnjom dobrog stručnjaka, nego ni s prosječnom pažnjom s kojom bi postupila svaka osoba na njegovom mjestu jer da bi osoba koja postupa s prosječnom pažnjom provjerila sve okolnosti konkretnog slučaja, a ne upirala na navodnu odgovornost tuženika. Tužitelj se poziva na relevantne odredbe Ugovora o zakupu te ističe da je iz istih razvidno da tužitelj snosi isključivu odgovornost za oštećenje i/ili slučajnu propast pokretne imovine u poslovnom prostoru. Nadalje, ukazuje na odredbu članka 9. stavka 2. Ugovora o zakupu i ističe da tužitelj krivo tumači investicijsko održavanje poslovnog prostora jer da ono ne obuhvaća sustav zaštite objekta poslovnog centra, već održavanje i popravljanje temelja, vanjskih zidova, krova, ulaza u prodajni centar, skupnih ventilacijskih uređaja i uređaja za provjetravanje i skupnih uređaja namijenjenih grijanju i pripravi sanitarne vode. Stoga smatra da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, osobito da je tuženik štetnik, nastalu štetu i uzročno-posljedičnu vezu između navodnih tuženikovih obveza iz Ugovora o zakupu i nastale štete te da je sukladno svemu navedenom u odgovoru na tužbu razvidno da je tužitelj imao doprinos u nastanku štete. U odnosu na visinu štete, tuženik ističe da su navodi tužitelja proturječni i nejasni, da tužitelj nije dokazao visinu navodno nastale štete te je u cijelosti osporava. Nadalje, ističe da tužitelj nije naveo da mu je osiguravajuće društvo isplatilo određeni novčani iznos te da samim time iznos štete nije osnovan. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i naložiti tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

3. S obzirom na odredbu članka 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) glavna rasprava morala je početi iznova budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu, a što je sud i utvrdio raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2025.

4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava:

Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. listopada 2018. (listovi 9-18 spisa), bjanko zadužnice (list 19 spisa), dopisa II Policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-24-K- 513/2/20 HM od 29. listopada 2020. (list 20 spisa), konačnog obračuna dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika na dan 6. i 7. prosinca 2020. (listovi 21-22 spisa), izlista stanja gotovine u blagajni tužitelja na dan 6. prosinca 2020. (list 23 spisa), preslike pregleda alarmnih događaja CDS-Bonda (listovi 24-25 spisa), ispisa prometa teleoperatera za pretplatnički broj: [broj telefona] za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2025. (list 26 spisa), e-mail korespondenciju tužitelja i tuženika (listovi 27- 29 spisa), policu osiguranja imovine broj: 010007272323 od 12. srpnja 2019. uz nalog za doznaku od 15. ožujka 2021. (listovi 86-87 spisa).

Također, sud je tijekom glavne rasprave izveo dokaz saslušanjem prokuriste tužitelja PR (listovi 75-76 spisa) te svjedoka IR (list 74 spisa), ŽR (listovi 91-93 spisa) i DR (listovi 93-95 spisa).

5. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je u podnesku od 30. listopada 2025. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka CR i TR te izvođenja financijskog vještačenja na okolnost nastanka štete i izmakle koristi. Sud je sukladno odredbi članka 265. stavka 2. ZPP-a raspravnim rješenjem od 22. siječnja 2025. odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša zastupnik po zakonu tuženika HR, budući da se isti bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda na kojem je trebao biti saslušan. Osim navedenoga, sud nije izveo očevid na licu mjesta budući da se izvođenjem ovog dokaza ne bi mogla donijeti drugačija odluka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 27.208,18 eura po osnovi naknade štete i to stvarno nastale štete u iznosu od 24.553,72 eura (ranije: 185.000,00 kuna) i izmakle dobiti u iznosu od 2.654,46 eura (ranije: 20.000,00 kuna), a koja šteta je nastala kada je 6. prosinca 2021. izvršena provala u mjenjačnicu tužitelja koja se nalazila u sklopu poslovnog centra tuženika na adresi [adresa].

7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao zakupnik i tuženik kao zakupodavac 17. listopada 2018. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (dalje u tekstu: Ugovor o zakupu) u prodajnom centru tuženika Pevex Kukuljanovo, na adresi [adresa] te da je tužitelj u predmetnom poslovnom prostoru obavljao mjenjačke poslove. Također, nije sporno ni da su nepoznate osobe 6. prosinca 2020. počinile kazneno djelo teške krađe provaljivanjem u mjenjačnicu tužitelja koja se nalazila u prodajnom centru Pevex [adresa]. Osim toga, tužitelj je tijekom postupka učinio nespornim da mu je 15. ožujka 2021. po osnovi predmetnog štetnog događaja osiguratelj Triglav osiguranje d.d. isplatio iznos od 13.504,34 eura (ranije: 101.748,45 kuna).

8. Među strankama je sporno je li tuženik kao zakupodavac na temelju Ugovora o zakupu bio obvezan u sklopu investicijskog održavanja prodajnog centra Pevex Kukuljanovo poduzimati mjere zaštite imovine unutar prodajnog centra te je li odgovoran za štetu nastalu provalom u mjenjačnicu tužitelja.

9. Odredbom članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja (članak 1090. ZOO-a).

Stoga, s obzirom na to da tužitelj kao oštećenik u predmetnoj pravnoj stvari za nastalu štetu potražuje naknadu isplatom novčanog iznosa, naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari.

10. Tužitelj na ime stvarno nastale štete potražuje iznos od ukupno 24.553,72 eura (ranije: 185.000,00 kuna), pri čemu se iznos od 23.890,11 eura (ranije: 180.000,00 kuna) odnosi na iznos gotovine za koji tužitelj tvrdi da je otuđen iz sefa, a preostali iznos od 663,61 euro (ranije: 5.000,00 kuna) na uništeni sef. Osim stvarno nastale štete, tužitelj po osnovi izmakle koristi potražuje iznos od 2.654,46 eura (ranije: 20.000,00 kuna) i to zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti kroz period od cca 10 radnih dana.

11.1. Glede tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na stvarnu štetu u iznosu od 663,61 euro za uništeni sef, ističe se da je tužitelj u podnesku od 30. listopada 2025. naveo da dostavlja dokaze o materijalnim troškovima koje je imao u svezi štetnog događaja. Sud je raspravnim rješenjem od 5. studenog 2025. na temelju odredbe članka 299. a stavka 3. ZPP-a riješio da se predmetni podnesak neće uzeti u obzir budući da nije dostavljen sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu. Osim toga, sukladno odredbi članka 299. stavka 3. ZPP-a, sud ne bi dokaze iznijete u navedenom podnesku uzeo u obzir ni da ih je tužitelj predao na ročištu održanom navedenog dana, budući da su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a ocjena je suda da se u konkretnom slučaju ne radi o iznimci predviđenoj člankom 299. stavkom 2. ZPP-a.

11.2. Glede tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na izmaklu korist u iznosu od 2.654,46 eura, tužitelj je u tužbi predložio da se na okolnost visine nastale štete zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti izvede dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke. No, na ročištu za glavnu raspravu 5. studenog 2025. tužitelj je odustao od ovog dokaznog prijedloga.

11.3. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11.4. S obzirom na to da tijekom postupka tužitelj nije ni predložio, a time ni dostavio dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi koliko dana zbog predmetnog štetnog događaja nije mogao obavljati mjenjačke poslove, a odustao je i vještačenja po vještaku financijske struke, razvidno je da sud nije mogao utvrditi visinu izmakle koristi. Jednako tako, iz razloga istaknutih u točki 11.1. ovog obrazloženja, sud nije mogao utvrditi ni visinu nastale stvarne štete za uništeni sef.

11.5. Slijedom svega navedenoga, sud je u nastavku razmatrao tužbeni zahtjev u odnosu na stvarno nastalu štetu i to u dijelu u kojem se potražuje iznos gotovine otuđen iz sefa.

12.1. Iz naloga za doznaku (list 86 spisa) sud je utvrdio da je 15. ožujka 2021. osiguratelj Triglav osiguranje d.d. po polici osiguranja 010007272323 isplatio tužitelju iznos od 13.504,34 eura (ranije: 101.748,45 kuna). Osim toga, prokurist je u svome iskazu (list 75 spisa) naveo da mu je osiguranje isplatilo iznos od 100.000,00 kuna za štetu koja je nastala u predmetnoj provali.

12.2. Tužitelj u ovome postupku od tuženika može potraživati samo razliku iznosa za koji tvrdi da mu je otuđen ovim štetnim događajem i iznosa koji mu je isplaćen od osiguravatelja, jer bi u protivnom naknada štete koju tužitelj potražuje bila veće od štete koju je pretrpio, a što bi bilo protivno načelu potpune naknade iz članka 1090. ZOO-a. Stoga je sud u daljnjem razmatranju visine nastale štete uzeo u obzir navedenu razliku od 10.385,77 eura.

12.3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ukazivao na odredbu članka 29. stavka 1. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine, broj: 133/2012., 115/2016., 106/2018. i 121/2019.) kojom je propisano da obveznik fiskalizacije, osim onoga iz članka 28. stavka 6. ovoga Zakona (obveznik fiskalizacije koji na računima u banci ima evidentirane neizvršene obveze za plaćanje, čiji je redoslijed plaćanja propisan posebnim propisima), može zadržati gotov novac u blagajni na kraju radnog dana do visine blagajničkog maksimuma. Visinu blagajničkog maksimuma određuje obveznik fiskalizacije samostalno internim aktom, sukladno potrebama i uvjetima sigurnosti, a najviše do iznosa iz stavka 2. ovoga članka. Obveznik fiskalizacije koji obavlja mjenjačke poslove, neovisno o odredbama stavaka 2. i 3. ovoga članka, može utvrditi blagajnički maksimum u iznosu do 100.000,00 kuna. (stavak 6.)

12.4. Iz citirane zakonske odredbe je razvidno da je tužitelj u blagajni mogao zadržati gotov novac do visine blagajničkog maksimuma koji, s obzirom na vrstu poslova koji tužitelj obavlja, iznosi 13.272,28 eura (ranije: 100.000,00 kuna). Međutim, tužitelj je sukladno odredbi članka 29. stavka 4. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma na temelju članka 29. ovog Zakona, primljen tijekom dana po bilo kojoj osnovi dužan uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istoga dana, a najkasnije idućeg radnog dana.

12.5. Iz citirane zakonske odredbe je razvidno da je tužitelj mogao i idućeg radnog dana razliku do visine određenog blagajničkog maksimuma položiti na račun te da ga zadržavanje gotovog novca iznad te razlike samo po sebi ne čini odgovornim za štetu.

13.1. Međutim, iz isprava koje se nalaze u spisu i iskaza prokuriste je razvidno da postoje značajne proturječnosti u pogledu iznosa gotovine koja se nalazila u sefu u vrijeme štetnog događaja. Tako je u dopisu II Policijske postaje Rijeka (list 20 spisa) navedeno da se prema izjavi PR, direktora TD Inter-moneta d.o.o. u sefu nalazio novčani iznos od ukupno 152.950,00 kuna, a koji iznos je u cijelosti otuđen. Tužitelj je u tužbi naveo da mu je iz sefa otuđena gotovina u iznosu od cca 23.890,11 eura (ranije: 180.000,00 kuna), dok je prema konačnom obračunu dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika na dan: 06.12.2020. (list 22 spisa) i izlista stanja blagajne na 06.12.2020. (list 23 spisa) razvidno da se radi o iznosu od 23.809,93 eura (ranije: 179.395,90 kuna), što je i iznos koji je prokurist naveo u svome iskazu. Iz navedenoga je razvidno da postoje proturječnosti u pogledu iznosa gotovine koja se nalazila u sefu u vrijeme štetnog događaja.

13.2. Odredbom članka 5. Odluke o uvjetima i načinu na koji ovlašteni mjenjači obavljaju mjenjačke poslove izvješće („Narodne novine“ broj 85/2019.) propisano je da izvješće „Obračun dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika“ može biti izrađeno kao privremeno i kao konačno. Privremeno izvješće „Obračun dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika“ može se izraditi tijekom radnog dana. Prije izrade sljedeće tečajne liste ovlašteni mjenjač dužan je izraditi konačno izvješće „Obračun dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika“. Konačno stanje blagajne u izvješću „Obračun dnevne blagajne- stanje blagajničkog dnevnika“ jest zbroj početnog stanje i svih obavljenih transakcija za svaku valutu posebno, na temelju primjene jedne tečajne liste. Konačno stanje blagajne uspoređuje se s iznosom gotovine i čekova u blagajni, a moguće se razlike zasebno knjiže u poslovne knjige.

13.3. Iz citirane zakonske odredbe je razvidno da je moguće da između konačnog stanja blagajne koje se navodi u izvješću koje je priložio tužitelj i iznosa gotovine i čekova u blagajni postoje razlike i da se te razlike knjiže u poslovnim knjigama. S obzirom da je tuženik osporio vjerodostojnost dostavljenih obračuna i visinu nastale štete, sud na temelju isprava u spisu i nije mogao utvrditi točan iznos gotovine koja je iz sefa otuđena u predmetnom štetnom događaju, a samim time ni osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost visine tužbenog zahtjeva i iz tog razloga odbiti tužbeni zahtjev.

14.1. Iako je sud odbio tužbeni zahtjev s obzirom na neosnovanost visine tužbenog zahtjeva, ukratko će se osvrnuti i na navode tužitelja da je do provale došlo uslijed neodržavanja zajedničkih prostora i neodgovarajućeg sustava zaštite objekta poslovnog centra, a navedeno da se treba smatrati obveznim investicijskim održavanjem iz odredbe članka 8. stavka 6. Ugovora o zakupu. Naime, sud je analizirao navedenu odredbu te vezanu odredbu članka 9. stavka 3. Ugovora iz kojih je razvidno da investicijsko održavanje ni u kojem slučaju ne obuhvaća poslove zaštite imovine, kako prodajnog centra u cjelini tako ni pojedinih poslovnih objekta unutar samog centra, već se radi o poslovima održavanja i popravljanja zgrade te instalacija navedenih u članku 9. stavku 3. Ugovora.

14.2. Naprotiv, s obzirom na to da je tužitelj u zakupljenom poslovnom prostoru obavljao mjenjačke poslove, bio je obvezan sukladno odredbi članka 7. točke 8. Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“, broj: 56/2015. i 46/2021., dalje u tesktu: ZZNI) primjenjivati propisane mjere zaštite i to: protuprepadni sustav s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, protuprovalni sustav s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma i spajanjem na unutarnje sirene i vanjske sirene s bljeskalicama, neprekidni sustav video-nadzora unutar i izvan objekta s pohranom video-zapisa u digitalnom obliku i pohranu dnevnog manipulativnog novca u ladice s vremenskom odgodom otvaranja odnosno kase s vremenskom odgodom otvaranja. Ove mjere propisane su kako za mjenjačnice koje posluju kao samostalni objekti i kao osnovnu djelatnost obavljaju mjenjače poslove tako i za mjenjačka mjesta na kojima se osim mjenjačkih obavljaju i drugi poslovi, a nalaze se u sklopu drugih ugovornih poslovnih subjekata.

14.3. Iz isprave koja sadrži pregled alarmnih događaja (list 24-25 spisa) na dan 6. prosinca 2020. i iskaza prokuriste PR, a koji je u vrijeme štetnog događaja bio direktor tužitelja, sud je utvrdio da je zakupljeni poslovni prostor imao ugrađen samo protuprovalni sustav zaštite s centraliziranom dojavom. U odnosu na tvrdnje prokuriste da je imao unutarnji sustav video-nadzora (dakle, ne i vanjski) s pohranom u digitalnom obliku, ali da video materijal nije sačuvan jer je u provali oštećena kutija za pohranu video zapisa, ukazuje se da je u prilog te tvrdnje tužitelj mogao priložiti evidenciju o provedbi dnevne provjere ugrađenih sustava tehničke zaštite sukladno odredbi članka 9. stavka 1. ZZNI da bi dokazao da je imao ugrađen sustav video-nadzora i da je sukladno zakonskoj obvezi obavljao dnevnu provjeru ugrađenog sustava tehničke zaštite, no takva evidencija nije priložena te sud stoga ovu tvrdnju smatra nedokazanom. Također, životno je i logično da se nakon dojave zaštitarske službe da se u prostoru mjenjačnice upalio alarm prvo napravi provjera na sustavu video-nadzora, pa kada se putem istoga ništa ne bi vidjelo odnosno isti ne bi radio, da se zaključi da je potrebno o navedenom alarmirati policiju. Naprotiv, prokurist PR je naveo da je nakon dojave kontaktirao voditelja smjene tuženika ŽR te se otišao osobno uvjeriti i izvršio provjeru kroz glavna ulazna vrata centra, međutim da ništa nije vidio.

14.4. Stoga, sud je utvrdio da prostor mjenjačnice nije bio štićen obveznim mjerama propisanim odredbom članka 9. ZZNI te da je tužitelj imao ugrađen samo protuprovalni sustav s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma. Osim navedenoga, stav je suda da zastupnik po zakonu tužitelja nije sukladno odredbi članka 10. ZOO-a postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika nakon što je od svoje zaštitarske službe bio obaviješten o upaljenom alarmu. Naime, s obzirom na to da je opravdano posumnjati da do uključivanja alarma došlo uslijed provale, povećani stupanj pažnje podrazumijevao bi da se o istome obavijesti policija i da tužitelj zatraži od nadležne osobe poslovnog centra da ga mu se omogući ulazak u poslovni centar da bi provjerio zašto je u prostoru mjenjačnice došlo do uključenja alarma.

14.5. Zbog propusta u primjeni zakonom propisanih mjera zaštite prostora mjenjačnice i nepostupanja s pažnjom dobrog gospodarstvenika, sud je utvrdio da je tužitelj isključivo odgovoran za nastalu štetu i da tužbeni zahtjev nije osnovan ni u pogledu osnove.

15. Slijedom svega navedenoga, tužbeni zahtjev nije osnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. Budući da je tužitelj koji je postavio zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u cijelosti izgubio parnicu, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku izravno

- spis u kal. 30 dana