Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1435/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŠO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], Š [adresa], zastupane po punomoćnici Adeli Budinić Kušeta, odvjetnici iz Malog Lošinja, protiv tuženika 1. Grada Malog Lošinja, (OIB:72167903884), Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralj – Anzelu, odvjetniku iz Rijeke, 2. FO ž. F, 3. ZO Z pok. Đ, 4. ĐO ž. V, 5. ZO pok. P, 6. VO ud. pok. Z, svi nepoznata boravišta zastupani po privremenom zastupniku Emilu Erdecu, odvjetniku iz Malog Lošinja, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane 12. studenog 2025., 18. Prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŠOP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem zakona stekla pravo vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na cjelini suvlasničkih dijelova tuženika, uz istovremeni izbris tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,80 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 437,60 eura.

Obrazloženje

1. Predmet ovog parničnog postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice da ju sud temeljem dosjelosti utvrdi vlasnicom nekretnina navedenih u toč.I. izreke ove presude, te ovlasti da u zemljišnim knjigama zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva istih nekretnina u svoju korist uz istovremeni izbris tog prava sa imena tuženika.

2. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužiteljica suvlasnik i dugogodišnji pošteni posjednik cjeline nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te dugogodišnji pošteni posjednik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da sve tri nekretnine čine ograđeni kompleks zemljišta koji su pravni prednici tužiteljice obitelj Ć nesmetano posjedovali kao maslinik od 1809., da se posjed godinama prenosio na nasljednike koji da su prije 2. svjetskog rata kada su emigrirali u SAD i Italiju, cjelokupni kompleks zemljišta usmeno prepustili u posjed i trajno vlasništvo sada pok. PO I, a koja da je jedina ostala u Lošinju i brinula se o majci.

3. Iz tužbe dalje proizlazi da je PO naslijedila njena kćer ĆO pok. O, a koju je naslijedila njena kćer, tužiteljica.

4. Tužiteljica je u tužbi navela da je i IO koja je bila teta PO M i koja nije imala svoje djece, za života usmeno prepustila svoj dio OO, a koju je naslijedila tužiteljičina majka ĆO rođ. OO, a nju tužiteljica.

5. Tužiteljica tvrdi da je, računajući i posjed njenih pravnih prednika u poštenom i neprekinutom posjedu prijepornih nekretnina duže od 200 godina, da njezin posjed i izvanknjižno vlasništvo nitko nije dovodio u pitanje, slijedom čega tvrdi da je primjenom odredbe čl.159. st.3. i čl.160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) dosjelošću stekla vlasništvo prijepornih nekretnina.

6. Za tužene navedene u uvodu presude pod toč. od 2. do 6. utvrđeno je da su odsutni i nepoznatog boravišta, pa im je sud ovosudnim rješenjem P-1435/2023-4 od 14. rujna 2023. postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika Emila Erdeca iz [adresa], a radi zastupanja navedenih tuženika u ovom postupku i radi zaštite njihovih prava i interesa.

7. Privremeni zastupnik se u odgovoru na tužbu opreza protivio tužbenom zahtjevu tužiteljice, ne navodeći razloge tom protivljenju.

8. Prvotuženik Grad Mali Lošinj je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev tužiteljice naveo da su tužba i tužbeni zahtjev nepodobni za raspravljanje i neprovedivi u ovršnom postupku, protivio se postavljenoj vrijednosti predmeta spora, naveo da tužiteljica ne može postati vlasnikom prijepornih nekretnina jer da su iste bile upisane kao društveno vlasništvo, da tužiteljici nedostaje pravni slijed neprekidnog vlasništva u odnosu na osobe koje su bile upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici, da tužiteljica nema pravnih poslova nit sudskih odluka temeljem kojih bi mogla steći vlasništvo prijepornih nekretnina od pravnih prednika.

9. Prvotuženik je također naveo da tužiteljici za stjecanja vlasništva dosjelošću nedostaje rok posjedovanja, da se u dosjelost ne uračunava vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. do kada da su prijeporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu.

10. Prvotuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 3), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 do 6), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7 do 8), prijepis posjedovnog lista - posjedovni list 3241 (list 9), prijepis posjedovnog lista - posjedovni list 300 (list 10 do 11), izvod iz katastarskog plana (list 12), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĆO poslovni broj O-916/19-4 UPP/OS54/19 od 25. travnja 2019. (list 13 do 15), rješenje poslovni broj O-21/13-3 od 11. Ožujka 2014. (list 16 do 17), podnesak tužiteljice od 1. rujna 2023. (list 20), povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22 do27), povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 28 do 37), odgovor na tužbu (list 56), podnesak tuženika Grada Malog Lošinja (list 57 do 59), zk. ul. [broj ZK uloška] povijesni prikaz (list 60 do 64), zk. ul. [broj ZK uloška] povijesni prikaz (list 65 do 67), poveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetu Darku Goleku, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Darka Goleka zaprimljen kod suda 15. rujna 2025. (list 93 do 111), račun vještaka broj 41/2025 od 12. rujna 2025. (list 112), podnesak tužitelja od 23. rujna 2025. List 115), podnesak privremenog zastupnika tuženika od 1. listopada 2025. (list 116), saslušao svjedoke FOP, MO, AO (list 120 do 121), saslušao tužiteljicu (list 121 do 122), troškovnik tužitelja (list 123).

12. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Nisu osnovani navodi prvotuženika da je tužba tužiteljice i tužbeni zahtjev nepodobni za raspravljanje i neprovedivi u ovršnom postupku.

14. Ovo iz razloga što tužba tužiteljice sadrži jasan osnov i jasno postavljen tužbeni zahtjev.

15. Tužiteljica je u tužbi opisala pravni slijed njenih pravnih prednika, slijed stjecanja posjeda od obitelji Ć do njene majke i nje, stjecanja dijela prijepora sa IO, jasno je navela da svoj tužbeni zahtjev temelji na dosjelosti.

16. Niti postavljenu vrijednost predmeta spora na iznos od 1.400,00 eura prvotuženik nije doveo u pitanje, jer na okolnost da bi prijeporne nekretnine vrijedile više, nije sudu dostavio nikakve dokaze.

17. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5), sud je utvrdio da je tužiteljica uknjižena kao suvlasnica nekretnina k.č.b.r 4948/2 i k. č. br. [katastarska čestica] sa 1/12 suvlasničkih dijela, da je Grad Mali Lošinj uknjižen sa 1/3 suvlasnička dijela, dok su u ostalim suvlasničkim dijelovima uknjiženi tuženici navedeni u uvodu presude pod toč. 2. do 6.

18. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] uknjižena kao samovlasništvo prvotuženog Grada Malog Lošinja.

19. Iz sadržaja povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška]. (list 22), sud je utvrdio da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] od 1809. bile uknjižene kao vlasništvo obitelji Ć, a kako to tvrdi tužiteljica u tužbi, a da je 1/3 suvlasničkog dijela istih nekretnine 16. srpnja 1955. na temelju rješenja Državnog sekretarijata opće uprave i budžeta od 31. svibnja 1955. uknjižene kao općenarodna imovina FNRJ pod upravom N.O. Općine Mali Lošinj.

20. Slijedom toga je utvrđeno da je 1/3 nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prešla u društveno vlasništvo 16. srpnja 1955.

21. Uvidom u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] (sada 6819 – list 28), sud je utvrdio da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] nije nikada bila uknjižena kao vlasništvo obitelji Ć, da je bila od 1892. uknjižena kao vlasništvo KO, da je 9. srpnja 1942. prenesena u vlasništvo LO koji je kao posjednik te nekretnine još uvijek upisan u posjedovnom listu 300 k. o. [katastarska općina].

22. Iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud nije mogao utvrditi kada je prijeporna nekretnina prenesena u društveno vlasništvo i na temelju čega, obzirom da je sudu dostavljen dio navedenog zk.ul. u nečitljivom stanju.

23. Provedenim očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem, sud je utvrdio da sve tri prijeporne nekretnine nalaze na području [adresa], na predjelu "Scracina", da se u naravi radi o uređenom masliniku, sa svih strana ograđenom starim suhozidima, da sve tri nekretnine čine jednu cjelinu i da između njih nema vidljivih granica, te da se na posjed pristupa kroz otvor u suhozidu sa javnog puta katastarske oznake 1333/1 k. o. [katastarska općina].

24. Vještak je prijepor označio na skici lica mjesta (list 103) žutom, zelenom i plavom bojom.

25. Također je utvrdio da je površina nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] m2, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] da je 874 m2, a površina k. č. br. [katastarska čestica] da iznosi 665 m2.

26. Tužiteljica u tužbi navodi da su sve tri prijeporne nekretnine od 1809. bile u nesmetanom posjedu obitelji Ć, da su prije 2. svjetskog rata usmenim sporazumom u obitelji prenesene na sada pok. OO I, a čiji nasljednik da je bila tužiteljičina majka ĆO rođ. OO pok. O.

27. Mada spisu ne prileže dokazi iz kojih bi sud sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljičina majka naslijedila prijeporne nekretnine iza obitelji Ć, iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-916/19-4 od 25. travnja 2019. (list 13 do 14) proizlazi da je tužiteljica naslijedila 1/12 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iza svoje majke, odnosno da je, obzirom da je tužiteljica u tom suvlasničkom dijelu i uknjižena na istim nekretninama, i njena majka bila uknjižena kao suvlasnica tog dijela spornih nekretnina.

28. Iz sadržaja istog rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi utvrđenim da je tužiteljičina majka bila uknjižena kao suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a niti da ju je tužiteljica na toj nekretnini naslijedila po tom rješenju o nasljeđivanju.

29. Kako je sud već naprijed naveo iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio da obitelj Ć nije nikada bila uknjižena kao vlasnik ili suvlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], te da sud iz sadržaja povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije mogao utvrditi niti kada je ta nekretnina prešla u društveno vlasništvo.

30. Međutim, iz sadržaja saslušanih svjedoka ZOP, AO i MO, sud je sa sigurnošću utvrdio da su prijeporne nekretnine unatrag više od 40 godina posjedovane isključivo od strane tužiteljičine majke ĆO i same tužiteljice, da ih u posjedu nije nitko nikada smetao.

31. Tako svjedok FOP iskazuje da je od 1962. na nekretninama viđala majku tužiteljice i tužiteljicu i brata od tužiteljičine majke.

32. Svjedok ČO je iskazao da od tinjeđerskih godina (svjedok ima sada 66 godina) na parcelama viđao tužiteljicu i njenu majku i nikog drugog, dok je svjedok MO (sada star 70 godina) također iskazao da sjeća da je još od djetinjstva kada je sa ocem išao brati masline i obići ovce, viđao na spornim nekretninama tužiteljičinu majku kojoj je znala pomagati tužiteljičina teta, te tužiteljicu.

33. Svi svjedoci potvrdili su iskaz i navode tužiteljice o tome da je još tužiteljičina majka koristila prijeporne nekretnine prije više od 40 godina, a potom da je nekretnine koristila tužiteljica.

34. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, sud je sa sigurnošću utvrdio da je posjed tužiteljice na prijepornim nekretninama bio pošten u smislu odredbe čl.18. st.3. ZV.

35. Naime, cijeneći vještačenjem i osobnim zapažanjem suda utvrđene činjenice da se prijeporne nekretnine nalaze uz javni put, da tim putem prolazi puno osoba, te da su iste nekretnine vidljive većem broju osoba, te da nema dokaza da je tužiteljici i njenoj majci netko nekada prigovorio zbog korištenja prijepornih nekretnina, da su nekretnine uređeni maslinik, to sud smatra da tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo posjeda prijepornih nekretnina.

36. Niti činjenica da nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] nije bila u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasništvo ili suvlasništvo obitelji Ć za koju tužiteljica navodi da je nesmetano posjedovala prijeporne nekretnine, potom iste usmeno prenosila sve do tužiteljičine majke, potom na tužiteljicu, ne dovodi u pitanje poštenje posjeda tužiteljice i njenih pravnih prednika na toj nekretnini.

37. Članak 18. st.3. ZV propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

38. Kako je sud već naprijed naveo tužiteljica, a niti njena pravna prednica – njena majka, nisu imale razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed svih prijepornih nekretnina, obzirom da su nekretnine nesmetano koristile u periodu dužem od 40 godina, odnosno najranije od 1962. kako je navela svjedok FOP

39. Navodima tuženih nije dovedeno u pitanje poštenje posjeda tužiteljice i njene pravne prednice.

40. Naime, čl.18. st.5. ZV je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

41. Odredbom čl.159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

42. Članak 159. st.3. ZV propisuje da samostalni posjednik nekretnine koje mu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

43. Člankom 159. st.4. ZV propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, i jedinica lokalne samouprave i jedinice lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koja ne traže za sebe dobitak nego za služe za dobrotvorne ili druge i opće korisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i st.3. istog članka.

44. Kako je sud već naprijed naveo, tužiteljica je, računajući i pošteni posjed njene majke, pošteno posjedovala sve prijeporne nekretnine već od 1962.

45. Odredbom čl.388. st.4. ZV iz 1996. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

46. Ta odredba ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999.

47. Kako iz iskaza svjedoka ZOP proizlazi da je tužiteljica, računajući pošteni posjed njene majke u poštenom posjedu bila najmanje od 1962., to je do 14. prosinca 1999., kada je stavljena izvan snage naprijed navedena odredba čl. 388 st.4. ZV iz 1996., to je do 1999. protekao rok od 37 godina poštenog posjedovanja prijepornih nekretnina.

48. Međutim sud je cijenio istinitim navode i iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ona navodi da su prijeporne nekretnine od strane njene obitelji OO (Ć) posjedovane pošteno još od 1809., a najmanje od odlaska dijela obitelji Ć prije 2. svjetskog rata u SAD i Italiju, jer ti njeni navodi nisu osporeni nikakovim drugim dokazima.

49. Stoga sud cijeni da je do 14. prosinca 1999. protekao rok od više od 40 godina u kojem je tužiteljica, računajući i njene pravne prednike pošteno posjedovala sve prijeporne nekretnine.

50. Iz provedenih dokaza sud je sa sigurnošću utvrdio da je tužiteljica i nakon 8. listopada 1991. kada je ukinuto društveno vlasništvo, je nastavila pošteno posjedovati sve prijeporne nekretnine.

51. Neovisno o tome što su prijeporne nekretnine uknjižene kao suvlasništvo tuženih, odnosno što je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižena kao samovlasništvo prvotuženika, ta činjenica, u nedostatku drugih dokaza ne dovodi u pitanje poštenje posjeda tužiteljice i njenih pravnih prednika na cjelini svih prijepornih nekretnina.

52. Stoga je sud utvrdio da je tužiteljica dosjelošću i temeljem odredbe čl.159. st.1., st.3. i st.4. ZV stekla pravo vlasništva prijepornih nekretnina, te je stoga ovlaštena u zemljišnim knjigama temeljem ove presude to vlasništvo i uknjižiti.

53. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1. i čl.155. st.1. ZPP cijeneći da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu.

54. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (1.400,00 EUR), troškovniku tužiteljice, radnjama punomoćnika tužiteljice provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23).

55. Tužiteljica je troškovnikom od 12. studenog 2025. zatražila naknadu troškova postupka u iznosu od 1.867,40 eura.

56. Sud je njen zahtjev utvrdio osnovanim do iznosa od 1.429,80 eura, a neosnovanim za iznos od 437,60 eura.

57. Sud je tužiteljici kao osnovan i potreban za vođenje postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr.7.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 8. rujna 2025. i 12. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9. Tarife), trošak sastava podneska od 2. listopada 2023. u iznosu od 50,00 eura umjesto zatraženih 200,00 eura.

58. Naime, tim podneskom tužiteljica obavještava sud da dostavlja u spis potvrdu MUP –a i potvrdu o plaćanju, te se ne radi o obrazloženom podnesku nego o podnesku iz tbr.8.4. Tarife, pa joj je i dosuđen trošak od 50,00 eura za sastav tog podneska.

59. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 1. rujna 2023. jer tim podneskom tužiteljica obavještava sud da dostavlja povijesne zk.ul. koje je bila dužna dostaviti već uz tužbu, pa sastav tog podneska nije trošak potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl.155. st.1. ZPP.

60. Slijedom navedenog tužiteljici je, umjesto zatraženog troška PDV-a od 250,00 eura dosuđen trošak PDV-a u iznosu od 162,50 eura (tbr.46. Tarife).

61. Također tužiteljici je dosuđen trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 564,30 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosima od po 26,55 eura.

62. Kako je tužiteljica zatražila naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1867,40 eura, a sud joj je dosudio trošak u iznosu od 1429,80, to ju je odbio sa zahtjevom za naknadu troškova od 437,60 eura.

Mali Lošinj, 18. prosinac 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Adela Budinić Kušeta, odvjetnica

2. Punomoćniku 1. Tuženika- TO, odvjetnik

3. Privremenom zastupniku tuženika – Emil Erdec, odvjetnik