Poslovni broj: P-94/2025-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9

20350 Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Damiru Ujduru, u pravnoj stvari stvari tužiteljice LO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Nedjeljku Tutavacu i Luki Šiljegu, odvjetnicima u Pločama, Vukovarska 6, protiv tuženika pod 1. PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi prava vlasništva nekretnine, 18. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba koja glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a kao kćerka pok. ostaviteljice RO, i kao kćerka ostavitelja ŠO, i to: temeljem naknadno pronađene pisane oporuke od 1. listopada 1995., te rješenja o nasljeđivanju broj: O-182/05, UPP/OS-92/05 od 17.travnja 2014., donesenog po Jošku Pandži, javnom bilježniku u Metkoviću, nakon smrti ŠO, suvlasnica nekretnina, položenih u k. o. [katastarska općina], upisanih u zu broj: 3577, kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], i to za 4/6 suvlasničkog dijela tih nekretnina, dok je tuženica pod 1. PO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnica za 1/6 suvlasničkog dijela, a tuženik pod 2. IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnik za 1/6 suvlasničkog dijela, nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina], upisanih u ZU broj: 3577, kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], pa su tuženici dužni trpjeti, na temelju ove presude, uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice za 4/6 dijela gore naznačenih nekretnina, uz prethodno brisanje uknjiženih prava tuženika na istim nekretninama, za po 1/3 dijela, te upis tuženika na istim nekretninama, svakog za po 1/6 dijela tih nekretnina.

2. Dužni su tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ona sestra tuženika pod 1. i tuženika pod 2. Pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika Vedrana Plećaša iz [adresa]., broj: O-358/13, UPP-OS-137/13, od 14. veljače 2014., donesenom nakon smrti i iza pokojne RO, majke parničnih stranaka, nekretnine položene u k. o. [katastarska općina], upisane u ZU broj: 3577, kao kat. čest. [katastarska čestica], a kojih nekretnina je, suvlasnica za ½ dijela bila prednica parničnih stranaka, njihova majka RO, raspoređene su na način da je: tužiteljici pripala 1/6 tih nekretnina, te tuženicima, svakom 1/6 dijela istih nekretnina. Prilikom čišćenja prostorija, dijela obiteljske stojne kuće, izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje čišćenje je tužiteljica obavljala krajem mjeseca siječnja 2025. godine, tužiteljica je pronašla ispravu, nazvanu „oporuka“. Pregledom te isprave, tužiteljica je utvrdila da se radi o pisanoj oporuci, sastavljenoj dana 1. listopada 1995., ovjerenoj potpisom ostaviteljice, sada pok. RO, dakle majke stranaka, a čiji potpis su potvrdili svjedoci: AO, odvjetnik u [adresa], i ĆO, tada odvjetnički vježbenik kod AO, odvjetnika u [adresa], sada odvjetnik u [adresa]. oporuka-u privitku. Nakon razmjene mišljenja i dobivenoj stručnoj pomoći od strane odvjetnika, da je riječ o naknadno pronađenoj oporuci, te postupajući po naputcima odvjetnika kao stručne osobe, tužiteljica se obratila pismima tuženicima, a koja pisma su poslana istoga dana, 12. veljače 2025., a u kojim pismima ih obavještava o naknadno pronađenoj oporuci iza smrti zajedničke majke, te zatražila njihov stav i mišljenje, objasnivši detaljno zakonske odredbe, vezane za slučaj naknadno pronađene oporuke i postojanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Na pismo je stigao odgovor od strane tuženice pod 1., u kojemu pismu u cijelosti prihvaća sve stavove tužiteljice i priznaje opisanu oporuku, te posebno naglašava kako pristaje da njezinoj sestri, dakle tužiteljici, pripadne sve kako je navedeno u oporuci, dok tuženik pod 2., na pismo uopće nije odgovorio. Prema toj, naknadno pronađenoj oporuci, dio nekretnina položenih u k. o. [katastarska općina], upisanih u ZU broj: 3577 kao kat. čest. [katastarska čestica], čiji je suvlasnik u vrijeme smrti bila upravo oporučiteljica, sada pok. RO, dakle majka parničnih stranaka, i to za ½ dijela tih nekretnina, pod točkom 2. oporuke, opisane nekretnine, i to dio koji je bio suvlasništvo oporučiteljice, pripao je tužiteljici, dakle, ½ dijela opisanih nekretnina oporukom je ostavljen tužiteljici. Međutim, citiranim rješenjem o nasljeđivanju, tužiteljica i tuženici su iste nekretnine naslijedili na jednake dijelove, svaki za po 1/6 dijela, dakle, protivno volji pravne prednice stranaka i naknadno pronađenoj oporuci. Temeljem članka 235. Zakona o nasljeđivanju, stavak 1., a koji Zakon se, s obzirom na vrijeme smrti prednice parničnih stranaka, primijeniti u ovom predmetu, ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će tu oporuku proglasiti, te zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik, dok prema stavku 2. istoga članka, u slučaju iz stavka 1. ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u parnici. Postupajući po navedenoj zakonskoj odredbi, tužiteljica je dana 24. veljače 2025. podnijela Općinskom sudu u Metkoviću prijedlog za proglašenje naknadno pronađene oporuke, te uz taj prijedlog dostavila i tu oporuku. Po primitku navedenog prijedloga, Općinski sud u Metkoviću je dana 7. ožujka 2025., prijedlog prihvatio i naknadno pronađenu oporuku proglasio, te zapisnik o proglašenju dostavio parničnim strankama. Tužiteljica je obavila provjeru zemljišnoknjižnog stanja predmetnih nekretnina, i to u Zemljišnoknjižnom odjelu Metković, te utvrdila da je aktualno zemljišnoknjižno stanje takvo da se kao suvlasnici predmetnih nekretnina vode, i to: tužiteljica za 1/3 dijela, a tuženici, svaki za po 1/3 dijela. Provjeravajući kako je došlo do takvog upisa, pribavljen je povijesni prikaz zemljišnoknjižnog stanja, te je utvrđeno da je tužiteljica, i to temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O-358/13, UPP/OS-137/13 od 14. veljače 2014., upisana kao suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/6 dijela, a tuženici, svaki za po 1/6 dijela predmetnih nekretnina. Nadalje, a očito nakon smrti oca parničnih stranaka ŠO, doneseno je rješenje o nasljeđivanju, po javnom bilježniku Jošku Pandži iz [adresa], broj: O-182/05, UPP/OS-92/05 od 17. travnja 2014., prema kojemu rješenju je obavljen upis, prema kojemu upisu u zemljišnoj knjizi, predmetne nekretnine su raspodijeljene i to: tužiteljici za 1/3 dijela, tuženicima, svakom za po 1/3 dijela predmetnih nekretnina, te takav upis sada egzistira u zemljišnoj knjizi. Iz navedenog je razvidno da je prednica parničnih stranaka, sada pok. RO, bila suvlasnica predmetnih nekretnina za ½ dijela, a njezin bivši suprug, sada pok. ŠO, također za ½ dijela predmetnih nekretnina, slijedom čega je i došlo do ovakvih upisa u zemljišnim knjigama. Kako je, opisanom oporukom, koja se u privitku dostavlja, utvrđeno da tužiteljici pripada cjelokupni suvlasnički udio tih nekretnina, iza smrti majke, sada pok. RO, dakle, 3/6 dijela, a nakon smrti oca, sada pok. ŠO, tužiteljica je naslijedila 1/6 (1/3) dijela, kao zakonska nasljednica, tako da je sada tužiteljica suvlasnica opisanih nekretnina za 4/6 dijela, dok su tuženici suvlasnici istih nekretnina, svaki za po 1/6 dijela tih nekretnina. Slijedom svega navedenog, tužiteljica tvrdi da je neprijeporna činjenica da se radi o slučaju naknadno pronađene oporuke, te da tuženicima ne pripada imovina koja se sastoji od opisanih nekretnina, sasvim suprotno tomu, opisane nekretnine, i to za 3/6 dijela opisanih nekretnina, dok tuženicima ne pripadaju suvlasnički udjeli od po 1/6 dijela nekretnina, kako je to utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, dok tužiteljici pripada i 1/6, naslijeđena nakon smrti oca ŠO, pa ukupni suvlasnički udio tužiteljice iznosi 4/6 dijela, a tuženika, svakog za po 1/6 dijela opisanih nekretnina.

2. Tuženica pod 1. nije odgovorila na tužbu. Tijekom postupka je dostavila pismeno u kojem se očituje o naknadno pronađenoj oporuci svoje majke, RO, te navodi da se u potpunosti slaže s time da se njezina volja poštuje. Ako se ustanovilo (a jeste) da je oporuka pravovaljana, tuženica pod 2. navodi da se slaže s time da se upiše sve kako u njoj stoji. Nadalje navodi da samo želi podsjetiti sestru (tužiteljicu) da je svoj stan u [adresa] sa njom podijelila.

3. Tuženik pod 2. u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tvrdeći da je isti nedopušten i neosnovan, ističe da nema nikakvih saznanja o oporuci koja se navodi u tužbi, a posebno u odnosu na sam datum nastanka sporne oporuke, 1. listopada 1995. U tom razdoblju od gotovo 18 godina koje je prošlo između datuma osporavane oporuke i smrti pok. RO, tvrdi da nitko nije znao za tu oporuku niti je pok. RO nekome za nju rekla. Nadalje, u odnosu na činjenicu da se tuženica pod 1. ŽO slaže i prihvaća oporuku, tvrdi da su tužiteljica i ŽO u dogovoru i žele njega izbaciti potpuno iz nasljedstva, što, po njegovim navodima, ne bi bio prvi pokušaj. Tuženik ističe da je u pismu koje je tuženica pod 1. poslala odvjetnicima iz [adresa] jasno navedeno da je stan u [adresa], u kojem je i on živio, prodala i novac podijelila sa sestrom. U odnosu na oporuku i njenu pravnu snagu nad pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju navodi sljedeće: Postoji krug osoba kojima pripada pravo na nužni dio. Pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio (čl. 70. st. 1. Zakona o nasljeđivanju). Prema Zakonu o nasljeđivanju nužni nasljednici su, između ostalog ostaviteljevi potomci, dakle on i sestre, stoga tvrdi da ima pravo na nužni dio, bez obzira na to što je izostavljen iz oporuke. Način na koji se računa nužni dio propisan je u članku 70. st. 3. ZN tako da nužni dio potomaka iznosu ½ od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Da nema oporuke, tada bi na temelju zakona svatko naslijedio 1/3 ostavine. Stoga bi sukladno pravilima za izračun nužnog dijela, moj nužni dio bio 1/6 ostavine. Dalje navodi kako je oporuka pok. RO pronađena 11 godina nakon provedenog ostavinskog postupka. Tuženik ističe da punomoćnik tužiteljice predlaže ponavljanje postupka zbog naknadno pronađene oporuke, ali da članak 237. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju propisuje da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju stranke mogu, u rokovima i zbog određenih razloga, pokrenuti postupak i u njemu ostvariti svoja prava. Predlaže da se u ovoj pravnoj stvari trebaju primjenjivati pravila iz Zakona o parničnom postupku, koji u članku 423. stavak 3. propisuje da se prijedlog za ponavljanje postupka ne može podnijeti nakon što protekne rok od 5 godina od dana kada je odluka postala pravomoćna. Zaključno tuženik smatra da je situacija ostala nepromijenjena s obzirom da je protekao rok u kojem se trebao podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka te predlaže sudu da po provedbenom postupku donese presudu u kojoj se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe pročitana je i pregledana dokumentacija u spisu: oporuka 1. listopada 1995. godine, rješenje o nasljeđivanju O-182/05, UPP/OS-92/05 od 17. travnja 2014., pisma tuženicima od 6. veljače 2025., pisani odgovor tuženice od 20.02.2025., spis broj: Z-1707/2018, spis broj: Z-532/2014, spis broj: O-182/05, saslušan svjedok CO te izveden dokaz saslušanja parničnih stranaka.

4. Na temelju ocjene dokaza, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 – dalje: "ZPP") ovaj sud je utvrdio da je tužba nedopuštena.

5. Sud na temelju spisa O-358/13, O-182/05, Z-532/2014, Z-1707/2018 i R2-

16/2025, te iskaza stranaka, utvrđuje:

- da je ostaviteljica RO bila suvlasnica ½ predmetnih nekretnina;

- da je njezina ostavina pravomoćno raspoređena rješenjem O-358/13 od 14. 2. 2014., kojim su tužiteljica i tuženici naslijedili svaki po 1/6;

- da je ostavitelj ŠO bio suvlasnik druge ½, te da je njegova ostavina pravomoćno raspoređena rješenjem O-182/05 od 17. 4. 2014., kojim su sve tri stranke naslijedile svaki po 1/3 na toj polovici;

- da je u zemljišnim knjigama na temelju navedenih rješenja izvršen upis suvlasništva za po 1/3.

- da je u siječnju 2025. pronađena oporuka iz 1995., te da je sud 07. 03. 2025. proveo proglašenje te oporuke.

6. Činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari u bitnome je nesporno, a spor se odnosi prvenstveno na pravno pitanje dopuštenosti i mogućnosti parničnog osporavanja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju na temelju naknadno pronađene oporuke. Sud smatra da tužba, iako formalno oblikovana kao zahtjev za utvrđenje suvlasništva i brisanje postojećih upisa, sadržajno predstavlja nasljedno-pravnu parnicu radi izmjene učinaka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, što je tipična situacija obuhvaćena čl. 237. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, nadalje: ZN). Tužiteljica je bila stranka ostavinskog postupka, pa ju nesporno veže rješenje o nasljeđivanju u smislu čl. 232. st. 2. ZN, prema kojem je za stranke obvezno utvrđenje tko je nasljednik, koja mu je nasljedna osnova i koliki mu dio pripada. Promjena tih elemenata može se tražiti jedino putem odredbi čl. 237. ZN.

6.1. Čl. 237. ZN propisuje da stranke koje je vezalo rješenje o nasljeđivanju mogu svoja prava ostvarivati u parnici, ali samo u rokovima i iz razloga koji su propisani za ponavljanje parničnog postupka. To znači primjenu čl. 421. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP) – razlozi za ponavljanje postupka, i čl. 423. ZPP – rokovi.

6.2. Prema čl. 423. st. 2. ZPP-a, apsolutni rok za podnošenje zahtjeva iznosi 5 godina od pravomoćnosti odluke. U ovom predmetu rješenje O-358/13 postalo je pravomoćno 2014., apsolutni rok istekao je 2019., a tužba je podnesena 2025., točnije šest godina nakon isteka roka. Tužiteljica, kao stranka ostavinskog postupka, nakon proteka apsolutnog roka iz čl. 423. ZPP više nema procesnu mogućnost osporavati raspodjelu ostavinske imovine, pa ni zbog naknadno pronađene oporuke. Važno je naglasiti da Čl. 235. ZN uređuje postupak proglašenja oporuke, ali ne uređuje dopuštenost parnice, niti zadire u rokove (čl. 235. ZN ne derogira čl. 237. ZN).

7. Stajalište prema kojem bi pronalazak oporuke, pa i desetljećima nakon pravomoćnosti ostavinskog rješenja, omogućio neograničeno osporavanje pravomoćnog rješenja, bilo bi nespojivo s načelom pravne sigurnosti, koje zakonodavac štiti upravo institutom apsolutnog roka iz čl. 423. ZPP. Ovaj sud stoga ocjenjuje da nalaz oporuke 2025. godine, iako je činjenica od potencijalnog nasljedno- pravnog značaja, ne može poništiti procesnu zapreku proteka apsolutnog roka, budući da se radi o izričitoj zakonskoj prekluziji.

8. Drugim riječima, ostavinsku raspravu nije moguće ponavljati, ali ako postoje pretpostavke za ponavljanje, tada prema čl. 237. st. 1. ZN stanke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava (s osobom ili osobama u čiju korist je doneseno rješenje o nasljeđivanju). Mogućnost pokretanja takve parnice postoji samo u okvirima u kojima bi se po pravilima parničnog postupka moglo zahtijevati ponavljanje postupka, a po kojima se ponavljanje postupka moglo zahtijevati samo ako postoji neki od razloga za to (čl. 421. ZPP) i jedino uz pretpostavku da nije istekao prekluzivni rok za stavljanje takvog zahtjeva (čl. 432. ZPP). (VS RH Rev-1091/2024).

9. Također, zahtjev se ne može prihvatiti kao čista vlasnička tužba jer tužiteljica u naravi traži izmjenu njezinog nasljednog dijela iza RO, izmjenu dijela tuženika, te promjenu upisa prema novim omjerima. Tužiteljica ne tvrdi da je stekla vlasništvo na temelju zasebnog stvarnopravnog osnova, već isključivo pozivom na oporuku, dakle unutar kruga nasljednopravnih odnosa. Stoga se njezin zahtjev ne može tretirati kao samostalna vlasnička tužba, već isključivo kao nasljednopravna parnica koja je dopuštena samo u uvjetima iz čl. 236. i 237. ZN.

10. Budući da je sud utvrdio postojanje procesne zapreke koja onemogućava meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu, a koja se sastoji u prekluziji prava tužiteljice na pokretanje parnice radi izmjene učinaka pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, sud nije ocjenjivao ostale izvedene dokaze, niti je razmatrao njihovu vjerodostojnost, sadržaj ili pravni značaj, jer oni, neovisno o svojem eventualnom dokaznom dosegu, ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci.

12. Odluka o troškovima postupka je izostala jer isti nisu niti popisani.

Metković, 18. prosinca 2025.

S u d a c :

Damir Ujdur

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. PO, [adresa]

3. IO, [adresa]