Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5676/2023-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 16, protiv tuženika: Porsche Mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, D. T. Gavrana 13, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. studenoga 2025. u nazočnosti tužiteljice i tužiteljičinog opunomoćenika te zamjenice tuženikovih opunomoćenika, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu br.00067, od 25. siječnja 2007. te ništetnim i bez pravnog učinka Uvjeti ugovora o kreditu-Inačica: CHF- 2007-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu br.00067, sklopljenog 25. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika, budući su ništetne odredbe i to glede valutne klauzule CHF, promjenjive kamatne stope i ulazne naknade, sadržane u toč. II. i toč. III. Ugovora o kreditu br. 00067 i u toč. 5.1., 6.2. i 9.1., 7.7. i 9.3. Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2007-02.

II. Nalaže se tuženiku temeljem ništetnih odredbi sadržanih u toč. II. i toč. III. u svezi ulazne naknadu-troškovi sklapanja Ugovora o kreditu br. 00067, od 25. siječnja 2007., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, isplati tužiteljici iznos 412,79 EUR sa zateznim kamatama od 5. veljače 2007. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, temeljem ništetne odredba o valutnoj klauzuli CHF, određenom toč. 5.1., 6.2., 9.1., 7.7. i 9.3. u Uvjetima ugovora o kreditu- Inačica: CHF-2007-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu, iznos 2.822,53 EUR sa zateznim kamatama, od toga tekućim i to na iznos:

- 0,63 EUR od 31. ožujka 2007. do isplate,

- 0,07 EUR od 26. siječnja 2008. do isplate,

- 3,67 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,

- 4,38 EUR od 25.10.2008. do isplate,

- 7,32 EUR od 27. studenoga 2008. do isplate,

- 0,55 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- 17,51 EUR od 28. siječnja 2009. do isplate,

- 18,82 EUR od 26. veljače 2009. do isplate,

- 11,67 EUR od 27. ožujka 2009. do isplate,

- 13,72 EUR od 28. travnja 2009. do isplate,

- 14,39 EUR od 29. svibnja 2009. do isplate,

- 11,14 EUR od 25. lipnja 2009. do isplate,

- 11,53 EUR od 25. srpnja 2009. do isplate,

- 10,55 EUR od 26. kolovoza 2009. do isplate,

- 10,55 EUR od 26. rujna 2009. do isplate,

- 8,86 EUR od 29. listopada 2009. do isplate,

- 12,27 EUR od 26. studenoga 2009. do isplate,

- 12,11 EUR od 29. prosinca 2009. do isplate,

- 15,29 EUR od 27. siječnja 2010. do isplate,

- 16,68 EUR od 24. veljače 2010. do isplate,

- 17,79 EUR od 24. ožujka 2010. do isplate,

- 19,98 EUR od 27. travnja 2010. do isplate,

- 24,04 EUR od 23. svibnja 2010. do isplate,

- 26,80 EUR od 27. lipnja 2010. do isplate,

- 31,15 EUR od 28. srpnja 2010. do isplate,

- 33,63 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- 37,05 EUR od 24. rujna 2010. do isplate,

- 35,79 EUR od 24. listopada 2010. do isplate,

- 37,68 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,

- 46,90 EUR od 25.10.2010. do isplate,

- 46,50 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,

- 45,99 EUR od 24. veljače 2011. do isplate,

- 50,59 EUR od 29. ožujka 2011. do isplate,

- 44,95 EUR od 24. travnja 2011. do isplate,

- 50,38 EUR od 25. svibnja 2011. do isplate,

- 59,34 EUR od 28. lipnja 2011. do isplate,

- 72,48 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,

- 81,29 EUR od 26. kolovoza 2011. do isplate,

- 64,91 EUR od 25. rujna 2011. do isplate,

- 59,00 EUR od 27. listopada 2011. do isplate,

- 59,07 EUR od 23. studenoga 2011. do isplate,

- 63,47 EUR od 29. studenoga 2011. do isplate,

- 67,45 EUR od 24. siječnja 2012. do isplate,

- 68,26 EUR od 21. veljače 2012. do isplate,

- 66,53 EUR od 28. ožujka 2012. do isplate,

- 65,86 EUR od 25. travnja 2012. do isplate,

- 68,13 EUR od 25. svibnja 2012. do isplate,

- 68,30 EUR od 28. lipnja 2012. do isplate,

- 66,57 EUR od 25. srpnja 2012. do isplate,

- 65,30 EUR od 26. kolovoza 2012. do isplate,

- 60,62 EUR od 23. rujna 2012. do isplate,

- 66,42 EUR od 24. listopada 2012. do isplate,

- 67,14 EUR od 24. studenoga 2012. do isplate,

- 66,51 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 59,66 EUR od 25. siječnja 2013. do isplate,

- 62,82 EUR od 23. veljače 2012. do isplate,

- 63,42 EUR od 24. ožujka 2012. do isplate,

- 67,03 EUR od 23. travnja 2013. do isplate,

- 59,25 EUR od 28. svibnja 2013. do isplate,

- 59,79 EUR od 25. lipnja 2013. do isplate,

- 60,86 EUR od 20. srpnja 2013. do isplate,

- 60,33 EUR od 22. kolovoza 2013. do isplate,

- 62,38 EUR od 20. rujna 2013. do isplate,

- 64,21 EUR od 23. listopada 2013. do isplate,

- 64,32 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,

- 66,56 EUR od 20. prosinca 2013. do isplate i

- 64,32 EUR od 18. siječnja 2014. do isplate,

po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi CHF, određenom toč. 5.1., 6.2., 9.1., 7.7. i 9.3. u Uvjetima ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2007-02, koji su sastavni dio Ugovora o kreditu, iznos 315,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim i to na iznos:

- 0,01 EUR od 31. ožujka 2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 27. listopada 2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 29. studenoga 2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 30. prosinca 2007. do isplate,

- 4,40 EUR od 26. siječnja 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 23. veljače 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 1. travnja 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 26. travnja2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 31. svibnja 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 25. lipnja 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 24. srpnja 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 29. kolovoza 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 25. rujna 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 25. listopada 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 27. studenoga 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 24. prosinca 2008. do isplate,

- 4,40 EUR od 28. siječnja 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 26. veljače 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 27. ožujka 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 28. travnja 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 29. svibnja 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 25. lipnja 2009. do isplate,

- 4,40 EUR od 25. srpnja 2009. do isplate,

- 4,49 EUR od 26. kolovoza 2009. do isplate,

- 4,49 EUR od 26. rujna 2009. do isplate,

- 4,49 EUR od 29. listopada 2009. do isplate,

- 4,49 EUR od 26. studenoga 2009. do isplate,

- 4,49 EUR od 29. prosinca 2009. do isplate,

- 4,01 EUR od 27. siječnja 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. veljače 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. ožujka 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 27. travnja 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. svibnja 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 27. lipnja 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 28. srpnja 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. rujna 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. listopada 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. studenoga 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. listopada 2010. do isplate,

- 4,01 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. veljače 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 29. ožujka 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. travnja 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. svibnja 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 28. lipnja 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 26. srpnja 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 26. kolovoza 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. rujna 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 27. listopada 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. studenoga 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 29. studenoga 2011. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. siječnja 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 21. veljače 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 28. ožujka 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. travnja 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. svibnja 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 28. lipnja 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. srpnja 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 26. kolovoza 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. rujna 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. listopada 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. studenoga 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 1. siječnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. siječnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. veljače 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 24. ožujka 2012. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. travnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 28. svibnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 25. lipnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 20. srpnja 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 22. kolovoza 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 20. rujna 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 23. listopada 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 26. studenoga 2013. do isplate,

- 4,01 EUR od 20. prosinca 2013. do isplate i

- 4,01 EUR od 18. siječnja 2014. do isplate,

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.913,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je predana ovome sudu e-komunikacijom 8. lipnja 2023. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su tužiteljica i tuženik 25. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu br.00067, radi financiranja troškova kupnje vozila Škoda, Fabia, Combi Ambienta 1.2, u iznosu kredita od 19.941,74 CHF. Ugovor o kreditu sadrži odredbe koje su po zatvaranju obveze od strane tužiteljice, pred Sudovima utvrđene kao ništetne, a kako se iste odnose na predmet i cijenu ugovora, dakle bitne sastojke, tužiteljica istom tužbom utvrđuje ništetnost Ugovora o kreditu, te traži isplatu više plaćenog, zajedno sa zateznim kamatama. Tužiteljica u predmetnom tužbenom zahtjevu postavlja i podredni, eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora te isplatu stečenog bez osnove po ništetnim ugovornim odredbama. Tuženik je tijekom trajanja Ugovora o kreditu, ostavio mogućnost jednostrane i neobrazložene promjene kamatne stope, odnosno obroka kredita, sukladno toč. 9.1. Uvjeta Ugovora o kreditu, koji glasi: ''Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promjenjiva godišnja kamatna stopa na kredit kao i realna godišnja kamatna stopa na kredit.'' Kako je vidljivo iz spornih ugovornih odredbi, visina kamatne stope nije niti određena, a niti odrediva, budući da je ugovorena kao promjenjiva, na temelju jednostrane odluke tuženika. Nadalje, temeljem odredbi čl. 1021. i 1022. ZOO-a, bitni sastojci Ugovora o kreditu je novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja kredita, vrijeme i način vraćanja kredita i iznos ugovorenih kamata, koje kamate predstavljaju cijenu Ugovora. Iz gore navedenih odredbi ZOO-a, razvidno je kako kamate u ovom Ugovoru predstavljaju cijenu, te na taj način čine bitan sastojak Ugovora, bez kojih isti ne može proizvoditi valjane pravne učinke, odnosno bez kojih je sastojaka, Ugovor ništetan. Valutnom klauzulom povrijeđeno je načelo jednake vrijednosti činidbi i to zato jer ista nije ugovorena s ciljem i svrhom koju u suštini ima valutna klauzula. Iz svega proizlazi da je tuženik svjesno sastavio Ugovor koji sadrži nepoštene i neodređene odredbe, kao i

štetne klauzule za tužiteljicu, a da joj je iste pritom i prešutio, odnosno nije joj ih obrazložio. Valutna klauzula navedena u predmetnom Ugovoru, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz čl. 3. i 4. ZOO-a, načelu zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelu jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelu zabrane prouzročena štete iz čl. 8. ZOO- a. Navedene odredbe su sankcionirane ništetnošću odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, odredba čl. 1021. i 1022. ZOO-a propisuje da valutna klauzula određuje novčani iznos koji je predmet obveze vraćanja te je ujedno samim time i bitan sastojak Ugovora o kreditu. Ugovor ne može opstati jer ne ostaje valjanim niti jedan jedini bitni sastojak. Naime upravo odredbe Zakona o obveznim odnosima propisuju kako Ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe koje su bitne za samo postojanje Ugovora. Osim naprijed navedenih ništetnih odredbi o valuti, kamati i anuitetu, tužiteljica je analizom Ugovora o kreditu, te sudske prakse, došla do zaključka da predmetni Ugovor o kreditu sadrži još šest ništetnih odredbi, od kojih se pet ništetnih odredbi, izravno tiču cijene ugovornog odnosa. Navedeno u konačnici čini devet ništetnih odredbi, od kojih se njih osam izravno odnose na predmet i cijenu Ugovora, dakle na bitne sastojke Ugovora. Odredba o tzv. ulaznoj naknad, koja se odnosi na troškove sklapanja Ugovora o kreditu kredita, propisana u toč. II. i toč. III. Ugovora, te su troškovi sklapanja Ugovora obuhvaćeni iznosom kredita iz toč. II. Ugovora o kreditu. Predmetnim kreditom ugovorena je dakle interkalarna kamata u neodređenom iznosu, te je ista naplaćena, odnosno za iznos interkalarne kamate umanjena je glavnica kredita, što odredbu o iznosu kredita iz čl. 9.2. Ugovora o kreditu, čini neistinitom, jer tužitelju nije isplaćen ugovoreni iznos već je isti umanjen prvo za troškove obrade kredita u nepoznatom iznosu, a zatim i za nepoznati iznos temeljem interkalarne kamate, a tužiteljici je obračun obroka temeljio na iznosu koji stoji u Ugovoru o kreditu, a isti nije istinit zbog ništetne ulazne naknade i ništetne interkalarne kamate koje je banka naplatila od iznosa koji stoji u Ugovoru prije isplate kredita potrošaču. Tužiteljica naglašava, kako je ovakav Ugovor, zbog svih ranije pobrojenih ništetnih odredbi protivan prisilnim propisima, kao i moralu društva, te je stoga Ugovor ništetan sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a. Slijedom navedenog, predlaže se prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovora o kreditu u cijelosti te posljedično isplatu, kao povrat stečenog bez osnove iznosa 412,79 EUR zbog ulazne naknade, iznosa 3.085,10 EUR zbog kamatne stope i valutne klauzule, uz naknadu parničnih troškova, sve sa zateznim kamatama. Podredno je postavljeni eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora te posljedično isplatu, kao povrat stečenog bez osnove.

2. Podneskom predanim 1. kolovoza 2025. (list 143-154) je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev, kao u izreci presude, uskladivši ga s financijskim vještačenjem, kao i eventualni tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 14. veljače 2024. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 82), u kojem se navodi da tuženik ističe prigovor zastare. Naime, na zahtjev tužiteljice za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Usprkos istaknutom prigovoru, tuženik se opreza radi očituje na tužbu te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri te u potpunosti informira drugu ugovornu stranu o svim bitnim ugovornim odredbama. Kako nema ništetnih odredbi Ugovora, nema niti osnova za donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da nešto isplati tužitelju. Tužiteljica se u tužbi poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, koju primjenu na ovaj slučaj tuženik u cijelosti osporava te ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Dodatno, kad bi se ZZP i primjenjivao, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. (ZZP/03.) te istovjetnu odredbu u čl. 53. trenutno na snazi ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, kao što je ovdje slučaj. U ovom slučaju, tuženik smatra da su sve odredbe Ugovora jasne, lako razumljive i uočljive, pa da stoga nisu ispunjeni niti osnovni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti takvih odredbi. Opreza radi, premda u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za raspravljanje o nepoštenosti ugovornih odredbi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužiteljice ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i zakonita ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Tuženik nije dioničko društvo te nema vlastiti kapital. Tuženik ističe kako nema vlastiti kapital te se za svaki pojedini kredit zaduživao od banke sa sjedištem u [adresa] koja mu je navedeni iznos isplaćivala u CHF valuti. Tuženik osporava tvrdnje tužiteljice kako je odredba o promjeni kamatne stope nepoštena i da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika te da je u Ugovor uglavio niz nepoštenih odredbi. Tuženik također ističe da su tužiteljičin navodi o ništetnosti troškova sklapanja Ugovora promašeni. Dakle, tužiteljica je prije podnošenja zahtjeva bila u cijelosti informirana o svim predviđenim troškovima, što je potvrdila i podnošenjem zahtjeva za sklapanje Ugovora o kreditu koji je vlastoručno potpisala, a koji sadrži točno određene sve gore navedene troškove. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu zakonite i valjano ugovorene, budući da se o istima pregovaralo, da je na iste tužiteljica mogla utjecati i mijenjati ih te da iste nikako nisu prouzročile znatnu neravnotežu u međusobnim obvezama. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev, uz naknadu tuženiku parničnih troškova sa zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o kreditu br. 00067, od 25. siječnja 2007., uz Uvjete ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2007-02 (list 23-26), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 25. siječnja 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 30. siječnja 2007. (list 27-30), promjene kamatne stope za ugovor br.: 00067, od 15. veljače 2023. (list 31), pregled prometa po kreditu, od 15. veljače 2023. (list 32-37), plaove otplate uz Ugovor o kreditu br. 00067 (list 38-43), tuženikove račune uz popratne dopise upućene tužiteljici (list 44-60), te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, koji je 4. lipnja 2024. predao pisani nalaz i mišljenje (list 113-132), te 2. listopada 2025. predao pisanu dopunu nalaza i mišljenja, kao očitovanje na tuženikove primjedbe (list 164) te isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na ročištu 6. studenoga 2025. (list 167-169) i izveden dokaz saslušanjem tužiteljice osobno kao stranke na ročištu 6. studenoga 2025. (list 167-169).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti te posljedično isplatu, kao povrat stečenog bez osnove, zbog tzv. ulazne naknade, zbog valutne klauzule u CHF i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope. Ujedno je postavljen eventualni tužbeni zahtjeva za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, poglavito uglavaka u svezi jednostrano promjenjive kamatne stope, valutne klauzule u CHF, ulazne naknade, izlazne naknade, interkalarne kamate, jednostranog raskida ugovora i mjesečnog obroka-anuiteta te posljedično isplatu, kao povrat stečenog bez osnove.

Nije sporno da su ovdje parnične stranke u Zagrebu 25. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu br. 00067.

Sporna je ništetnost istaknutih pojedinih ugovornih odredbi, a time ujedno Ugovora o kreditu u cijelosti, dakle sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva te je istaknut prigovor nedostatka aktivne legitimacije-svojstvo potrošača.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 00067, od 25. siječnja 2007., uz Uvjete ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2007-02 (list 23-26), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, od 25. siječnja 2007., uz javnobilježničku potvrdu sadržaja istoga od 30. siječnja 2007. (list 27-30), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu, između ovdje tuženika, kao davatelja kredita i ovdje tužiteljice, kao korisnika kredita, u svezi financiranja troškova kupnje vozila marke, tip, model: Škoda Fabia Ambiente 1.2 (toč. I.) glede kredita u iznosu 19.941,74 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja, a iznos kredita uključuje i troškove sklapanja Ugovora u visini u toč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom pod toč. I. istog Ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova sklapanja Ugovora (toč. II.); nadalje, ugovoren je broj mjesečnih obroka kredita / trajanje Ugovora u mjesecima: 84, iznos mjesečnog obroka kredita: 286,22 CHR, Ukupan iznos svih mjesečnih obroka kredita: 24.042,48 CHF, troškovi sklapanja Ugovora (uključen PDV 22%): 674,36 CHF, ukupni troškovi Ugovora: 24.042,48 CHF, godišnja stopa ugovorne kamate: 5,60%, realna godišnja kamatna stopa na kredit (RGKS): 6,68% i tarifa:

84CHCR06 (toč. III.) i pod Uvjetima ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2007-02 je određeno glede plaćanja da se sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja (toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu); glede povrata kredita je određeno da korisnik kredita je obvezan kredit (glavnicu) uvećana za ugovorne kamate davatelju kredita vratiti u uzastopnim mjesečnim obrocima sukladno odredbama Ugovora te kamatna stopa i, kao i visina mjesečnih obroka kredita promjenjivi su sukladno toč. 9.1. istih ugovornih uvjeta, a davatelj kredita je ovlašten iznos obroka kredita uvećati za možebitna propisana davanja, a na ugovorne kamate naplatiti propisani PDV (toč. 6.2.); Davatelju kredita pristoji pravo korisniku kredita temeljem naknada za obračun i obradu nepodmirenih dospjelih tražbina, kao i za opomenu naplatiti iznose od: prva opomena 7.- CHF, druga opomena 22.- CHF i svaka iduća opomena 37.- CHF (toč. 7.7.); Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koji neposredno ili posredno imaju sličan učinak, dok pod navedenim uvjetima može biti promijenjena godišnja kamatna stopa na kredit, kao i realna godišnja kamata na kredit, a visina obroka kredita je promjenjiva i ako se cijena vozila promijeni prije isplate kredita trgovcu, dok je korisnik kredita, koji je potrošač, ovlašten zahtijevati raskid Ugovora zbog promijenjenih uvjeta, ako se zbog gore navedenih razloga ukupni troškovi Ugovora povise za više od 20% (toč. 9.1.); Ako valutna jedinica CHF bude zamijenjena zamjenskom valutom, to će se s učinkom ukidanja CHF novčane obveze podmirivati u odnosu prema zamjenskom valuti i to po tečaju, koji će u Švicarskoj Konfederaciji na dan ukidanja CHF službeno vrijediti, dok istodobno je korisnik kredita suglasan, da nakon uvođenja zamjenske valute uglavljena valutna klauzula bude vezana za zamjensku valutu, a uvođenje zamjenske valute ne daje korisniku kredita pravo na raskid ili odustanak od Ugovora (toč. 9.3.).

8. Na temelju iskaza tužiteljice, saslušane osobno kao stranke na ročištu 6. studenoga 2025. (list 167-169), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, jer o odlučnim činjenicama ima neposredna saznanja, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe te svih tužiteljičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste navode dopunila i pojasnila, utvrđeno je da je tužiteljica tijekom 2007. godine kod ovdje tuženika podigla predmetni auto kredit, vezan uz CHF, uz promjenjivu kamatnu stopu, na rok otplate od 7. godina. Istim kreditom kupila je osobni automobil marke Škoda, tip Fabia, koji je koristila isključivo za vlastite potrebe i potrebe tužiteljičine obitelji, dakle nije ga koristila u komercijalne svrhe. U vrijeme sklapanja Ugovora tužiteljica nisam bila nositeljica obrta niti je obavljala poslovnu ni inu registriranu trgovačku djelatnost ni slobodno zanimanje, već je ostvarivala prihode od nesamostalnog rada (primala plaću). Slučajnim odabirom izabrala je tuženika kao kreditora, osim toga krediti vezani uz CHF u to vrijeme bili su povoljniji. U svezi kreditnog zahtjeva i daljnjih radnji u svezi kredita do odobrenja istoga tužiteljica nije bila u poslovnici tuženika, već je sve obavljala preko odnosne auto kuće. Nitko od ovlaštenih osoba tuženika nije tužiteljicu upoznao o sadržaju i značenju pojedinih ugovornih odredbi niti o ekonomskim i pravnim posljedicama istih. Tako tužiteljicu nitko od ovlaštenih osoba nije upoznao sa strukturom kamatne stope te koji parametri i u kojem razdoblju određuju promjenu kamatne stope niti ju je itko upozorio na valutni rizik poglavito rizik dizanja kredita vezanog uz CHF niti je dana poredba istoga kod kredita vezanog uz neku drugu stranu valutu npr. EUR i sl. niti je bilo govora o tzv. "valuti utočišta" niti o tome uz koju stranu valutu HNB veže odnosno štiti tečaj HRK. Nitko od ovlaštenih osoba nije tužiteljicu prethodno tražio suglasnost za promjenu kamatne stope, već je tužiteljica naknadno primala pisane obavijesti o promjeni kamatnih stopa. Tužiteljica nije imala mogućnost pregovarati odnosno utjecati niti izmijeniti bilo koju ugovornu odredbu niti je znala za istu mogućnost. Prije potpisa- sklapanja Ugovora tužiteljica je isti Ugovor pročitala te su joj sve ugovorne odredbe bile jasne i razumljive pa stoga nije niti tražila pojašnjenje. Predmetni kredit je tužiteljici ujedno prvi kredit, dakle, nije imala nikakvih ranijih iskustva u potrošačkom kreditiranju. Isključivo je tužiteljica otplaćivala sve mjesečne iznose obroka i to putem uplatnice. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti u ugovorenom roku. Međutim, tijekom otplatnog razdoblja došlo je do povećanja mjesečnih iznosa obroka, no, tužiteljica nije podnosila tuženiku nikakve prigovore povodom istoga.

9. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića, od 4. lipnja 2024. (list 113-132), utvrđeno je da je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, isti vještak mišljenja: 1) visina preplate zbog primjene nepoštene i ništetne primjene valutne klauzule CHF, na način da je glavnica bila vezana uz CHF, te je u tijeku otplate kredita dolazilo do promjene tečaja CHF, a u odnosu na početni tečaj koji je bio na dan sklapanja Ugovora iznosi ukupno 2.822,53 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x1' Tabele 1 iz nalaza (list 116-131); 2) visina preplate zbog odredbe kojom se promjenjiva kamatna stopa mijenjala sukladno odluci kreditora, za svaki pojedini anuitet, uzimajući u obzir promjenjivu kamatnu stopu ugovorenu Ugovorom, iznosi ukupno 315,75 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu u1' Tabele 1 iz nalaza (u valuti EUR);

3) ulazna naknada je uplaćena u iznosu od 3.110,16 HRK, odnosno 412,79 EUR (konvertirani iznos), a naplaćena je 5. veljače 2007.,

4) prilikom otplate predmetnog ugovora o kreditu nije naplaćena izlazna naknada, jer kredit nije prijevremeno otplaćen;

5) razliku između plaćenog po primijenjenom tečaju u odnosu na srednji tečaj HNB-a iznosi ukupno 257,55 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'z1' Tabele 1 iz nalaza;

6) visina zateznih kamata na svaki naprijed navedeni izračun od dana plaćanja do dana izračuna iznosi ukupno 3.427,61 EUR (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'n1' Tabele 2 iz nalaza; 7) tečajne razlike iznosile su 2.761,90 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih mjesečnih iznosa) uzimajući u obzir i tzv. negativne tečajne razlike (-60,63 EUR); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'x1' Tabele 1 iz nalaza,

-u stupcu 'x2' Tabele 1 nalaza dan je prikaz inačice, koja iskazane tzv. pozitivne razlike umanjuje za tzv. negativne razlike, sukladno pravilima o redu uračunavanja odrenenim ZOO-om, sve prema datumima svake pojedine uplate danim u stupcu 'v' Tabele 1 nalaza.

10. Pisanom dopunom nalaza i mišljenja od 2. listopada 2025. je navedeni vještak naveo, kao očitovanje na tuženikove primjedbe (list 164) da

Očitovanje na prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka od 19.11.2024.

- Tuženiku je nejasna primjena srednjeg tečaja HNB-a (nije jasno, ako se koristi za komparaciju CHF tečaj po kojem je kredit isplaćen) čemu služi siti tečaj HNB-a, te se u tom dijelu niti ne možemo očitovati. Iako ova primjedba nije upućena izravno vještaku, vještak se na istu očituje da je primjena srednjeg tečaja HNB-a bila određena zadaćom te je vještak postupio u skladu s time.

- Nadalje, u odnosu na izračun zateznih kamata, također se ne može očitovati, jer smatra da su iste bespredmetne, s obzirom da se iste obračunavaju i plaćaju do dana stvarne možebitne isplate glavnice. Niti ova primjedba nije upućena izravno vještaku, a vještak se i ovdje očituje na istovjetan način kao i u prethodnoj toč., a to je da je izračun zateznih kamata također zadao sud.

Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

11. Navedeni financijski vještak je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na ročištu 6. studenoga 2025. (list 167-169), navodeći da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu sačinio u skladu s postavljenom zadaćom, primjenom metodologije elemenata izračuna kako ih je detaljno opisao u tekstualnom dijelu nalaza, a s obzirom da sam istim odgovorio na sve postavljene zadaće, te u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja. Na upite tuženika iz podneska 18. srpnja 2025. se vještak pisano očitovao i svoje očitovanje dostavio sudu 2. listopada 2025.

12. Daljnji dokazi nisu izvedeni, odnosno rješenjem s pripremnog ročišta 5. ožujka 2024. (list 101-103) određeno je koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isti nisu potrebiti. Dakle, isto ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi koje predlažu stranke u prilog svojih tvrdnji, jer isti nisu od odlučnog utjecaja na rješenje spornog odnosa, to tim više što je izvedenim dokazima predmet dovoljno raspravljen i utvrđene su sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1.Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

13. Uzgred rečeno, valja imati na umu i recentnu sudsku praksu, dakle presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odnosne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odnosnu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-221/18 od 3. rujna 2019. i Rev- 18/18 od 26. svibnja 2020., kao i mjerodavne odluke Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije (u predmetima C-26/13 presuda od 30. travnja 2014., C-51/17 presuda od 20. rujna 2018. i C-118/17 presuda od 14. ožujka 2019.). Naime, navedene odluke i pravna shvaćanja viših sudova povodom kolektivne tužbe se odnose na stambene kredite, a što ovdje nije slučaj, no, isto nije od odlučnog utjecaja, već je bitno da se radi o potrošačkom kreditiranju (za fizičke osobe), a što je ovdje slučaj.

14. Naime, odredbom čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) je izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Međutim, glede tužiteljičinog položaja potrošača, valja istaknuti recentnu odluku Suda Europske unije br. C-198/20 od 10. lipnja 2021., kojom je presuđeno da se zaštita predviđena Direktivom Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u ugovorima sklopljenim s potrošačima primjenjuje na sve potrošače, a ne samo na one koji se mogu smatrati ''prosječnim potrošačima, normalno informiranim i razumno pažljivim i informiranim''. Naime, tužiteljica je položaj potrošača dokazala priloženim Ugovorom o kreditu, kao i danim iskazom, iz kojeg proizlazi da je tužiteljica sklopila isti Ugovor, dakle novac koji je utrošila je iskoristila je za vlastite, privatne svrhe, odnosno za životne potrebe tužiteljice-kupnja osobnog automobila, a to nije poslovanje niti poduzetništvo tužiteljice, dakle tužiteljica je potrošač. Ukoliko tuženik ima drukčija saznanja (npr. da tužiteljica nije potrošač, već trgovac), dužan je isto i dokazati, s obzirom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-18/18- 2 od 26. svibnja 2020.

Stoga je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije-svojstvo potrošača.

15. Dovodeći u svezu tužiteljičin iskaz, koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, s ostalim (pisanim) dokazima, utvrđeno je da se ovdje radilo o ugovoru koji je tuženik na isti način plasirao na tržištu svim korisnicima kredita, te da tužiteljica nije niti pokušala utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, poglavito glede spornih uglavaka, jer se radilo o ugovoru koje je ponudio tuženik pa stoga tužiteljica nije mogla ništa mijenjati niti utjecati jer je vrijedilo pravilo "uzmi ili ostavi". Dakle, ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu, poglavito kojima se glavnica kredita veže za valutu CHF te jednostrana promjena kamatne stope, kao i glede naplate naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu, kao i ostale odredbe na koje upire tužiteljica, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovode do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača već zbog činjenice da potrošači nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovornih odredaba budućeg ugovora na sklapanje kojeg ih je tuženik navodio svojim reklamama. Naime, ovdje se štiti pravo potrošača da prije nego dobiju ponudu unaprijed sastavljenog standardnog ugovora koji sadrži unaprijed od strane trgovca formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, dobiju dostatne informacije da bi kao dobro obaviještene osobe uz razumnu pažnju i oprez mogli donijeti informiranu pojedinačnu odluku. Zaključno, proizlazi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu o kojima ugovorne strane nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj, dok je istom pravnom poslu tužiteljica pristupila s potpunim povjerenjem u tuženika, kao kreditnu instituciju. Stoga, proizlazi da je tužiteljica s tuženikom pregovarala isključivo o sklapanju ponuđenog ugovora u skladu s njezinom kreditnom sposobnošću, koja je ovisila o visini obroka, pri čemu je obrok ovisio o glavnici i ugovorenoj kamati, koja je bila najniža za švicarske franke. Dakle, tužiteljica nije mogla mijenjati ugovorne odredbe, već samo ukoliko iste ne prihvaća odustati od sklapanja predloženog ugovora. Tuženik je tužiteljici preporučao i predstavio kredit u švicarskim francima kao najpovoljniji kredit jer su najniže kamate, pa stoga za tužiteljicu najpovoljnije.

Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama, kako o bitnim sastojcima, tako ni o sporednim sastojcima, pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Naime, proizlazi da je tuženik propustio razjasniti tužiteljici odredbu tome koji parametri i u kojem razdoblju uzrokuju i opravdavaju promjenu kamatne stope, kao niti o valuti obveze, niti je pojasnio strukturu i načinu obračuna tzv. ulazne i izlazne naknade te da isto nije počinjeno u dobroj vjeri, odnosno nije dokazano da je tuženik u potpunosti informirao tužiteljicu, kao potrošača, u predugovornom stadiju sklapanja Ugovora o kreditu, o rizicima promjene tečaja švicarskog franka te strukturi kamatne stope kao i naknade za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita, niti o drugim ugovornim odredbama, njihovom značenju te pravnim i ekonomskim posljedicama. Ujedno, ukoliko je ugovor o kreditu otplaćen, isti nije postao valjan ugovor, on je i dalje ništetan u spornim odredbama, a takvi ugovori ne proizvode pravne učinke i s njima se postupa kao da nisu sklopljeni, te stoga tužiteljici pripada pravo na vraćanje stečenog bez osnove.

16. Naime, ranijom mjerodavnom odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03.), isto kao kasnijom odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07.) je propisano da ugovorna odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom.

17. S obzirom na utvrđenja iz ovako izvedenih dokaza, pri tome ne zanemarujući ni pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, odnosno odluke i pravna shvaćanja viših sudova povodom kolektivne tužbe, proizlazi da je tuženik povrijedio prava tužiteljice, kao potrošača-korisnika kredita, tako što je u predmetnom potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ista ugovorna odredba ništetna. Naime, visina kamatne stope je bitan sastojak ugovora o kreditu, pa je stoga za svaku njezinu promjenu kao i za promjenu svih bitnih sastojaka kod svake vrste ugovora, potrebito sklapanje dodatka ugovora, a za sklapanje kojeg je ponovna potrebita suglasnost volja obiju ugovornih strana. Iz navedenoga jasno proizlazi da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni redovne kamatne stope, a koje promjene nisu bile određene nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora, tako i za vrijeme njegova trajanja, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te na štetu druge ugovorne strane, ovdje tužiteljice. Isto tako, utvrđene su ništetnim i odluke o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije tuženik, kao trgovac, tužiteljicu, kao potrošača, u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, dok tuženik suprotno nije dokazao, te posljedično primjenom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), je utvrđena ništetnost predmetnih uglavaka Ugovora o kreditu, odnosno u cijelosti istog Ugovora, kao i pripadajućih Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF- 2007-02.

18. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tuženik ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO-a, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a, koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP/03.), a sve ovo na način da je tuženik postupajući sa stajalište ''jače ugovorne strane'' tužiteljici nametnuo odredbu koja je dovodi u neravnopravan položaj te joj u konačnici nanosi štetu. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužiteljice, ne poštujući je pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o obročnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužiteljica u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužiteljice, kako kroz kamate, tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao. Kada se ovaj mehanizam Ugovora s nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, deprecijacija švicarskog franka i obročna-anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužiteljica je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivala pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužiteljice, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/03. i čl. 96. st. 1. ZZP/07. i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze, kao i sam anuitet pa je tužiteljica nakon što više godina redovite otplate kredita bila dužna veći iznos kredita, nego što ga je dobila u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora. Opisanim postupanjem je tuženik pored činjenice da je sastavio takav Ugovor koji mu je omogućio da nezakonito intervenira i mijenja cijenu Ugovora, kao bitan sastojak Ugovora o kreditu, što je kamata, na ovaj način preko anuitetne otplate poremetio i otplatu cjelokupnog iznosa kredita, kao drugog bitnog sastojka Ugovora o kreditu, jer je povećanjem kamata protuzakonito povećavao obrok pa time protivno ugovoru usporio i plaćanje glavnice koja je opet sama enormno porasla s osnova povećanja tečaja švicarskog franka, a takvim povećanjem glavnice se povećavala i kamata koja se na nju obračunava u postotku od same glavnice. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dvije osnove, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03. i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO- a. Tužiteljica je u ugovorni odnos s tuženikom pristupila s načelom povjerenja i u trenutku sklapanja Ugovora nije imala razloga posumnjati u namjere tuženika pa je tužiteljica s povjerenjem prihvatila informacije koje joj je tuženik pružio u predugovornom i ugovornom stadiju sklapanja Ugovora. Naime, tuženik nije izložio tužiteljici nikakav poseban rizik, a u to vrijeme je bila organizirana medijska kampanja na način da su se ovakvi krediti predstavljeni kao najbolji i najpovoljniji način rješenja financijskih poteškoća građana. Od strane tuženika je izostalo potpuno informiranje, jer tužiteljica nije dobila valjanu informiranu odluku o kreditu koji diže, već joj je bilo izloženo da je ovaj kredit isti kao i bilo koji drugi kredit vezan uz euro ili kunski kredit. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a, jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani ugovor po načelu ''uzmi ili ostavi''. Stoga, tužiteljica, sve da joj je i bila pružena prilika pregovarati o predmetnom Ugovoru ne bi mogla izmijeniti bilo što u predmetnom Ugovoru, osim što se tiče njezine kreditne sposobnosti. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su opći uvjeti ugovora koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Ujedno, takvo nepošteno postupanje banke utvrdio je i Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Č i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi sud Europske unije utvrđuje da je kreditor bio dužan potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne obroke te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

19. Zaključno, osnovano je tužiteljica istaknula da je predmetni Ugovor o kreditu od 25. siječnja 2007. ništetan u cijelosti, sukladno odredbama ZOO-a, s obzirom da su ništetni bitni sastojci Ugovora: predmet i cijena, a to su odredbe o kamatnoj stopi, kao ugovorenoj cijeni i valutnoj klauzuli u CHF, kao predmetu ugovora, s obzirom na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno odluke posl. br. Rev- 907/02 i Gzz-105/02 od 27. veljače 2003. te presude Suda Europske unije br. C-118/17 i C-260/18.

20. Zbog izloženog, kako je utvrđena nevaljanost odredbi Ugovora o kreditu od 25. siječnja 2007. i to poglavito u dijelu kojim je ugovorena jednostrana promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, jer su iste nepoštene, odnosno ništetne, a kako iste odredbe predstavljaju bitne sastojke Ugovora, u smislu čl. 247. ZOO-a, kao i ostalih ugovornih odredbi na koje upire tužiteljica, poglavito glede naplate tzv. ulazne naknade, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka predmetnog Ugovora o kreditu od 25. siječnja 2007. i pripadajućih Uvjeta ugovora o kreditu-Inačica: CHF-2007-02, u cijelosti, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

21. Na temelju financijskog vještačenja je utvrđena visina tužiteljičine tražbine u iznosu 412,79 EUR zbog ulazne naknade, te ukupnog iznosa 2.822,53 EUR zbog valutne klauzule u CHF i ukupnog iznosa 315,75 EUR zbog jednostrano promjenjive kamatne stope.

22. Naprotiv, ovako utvrđene tzv. pozitivne razlike ne mogu se umanjiti za tzv. negativne razlike, odnosno kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, kao i kada je kamatna stopa bila niža od kamatne stope na dan isplate kredita, s obzirom da glede tuženikove tražbine zbog tzv. negativnih razlika ne postoji niti zakonska osnova za nastanak obveze za namirenje novčane tražbine (ZOO predviđa: pravni posao, naknada štete, stjecanje bez osnove, poslovodstvo bez naloga, javno obećanje nagrade i izdavanje vrijednosnog papira). No, u ovom slučaju potrošačkog kreditiranja, to tim više s obzirom na pravnu prirodu pravnog posla, nikakva imovina tuženika, kao kreditora, nije prešla u imovinu tužiteljice, kao korisnika kredita, i to zbog valutne klauzule (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), kao niti zbog promjene kamatne stope (kada je tužiteljici kamatna stopa snižena ispod početno ugovorene kamatne stope). Naposljetku, tuženikove tražbine zbog tzv. negativnih razlika su u zastari zbog proteka općeg roka zastare od 5 godina (čl. 225. ZOO-a), s obzirom na najstariju takva isplaćenu tražbinu 28. veljače 2013. (list 130), dok je tužba podnesena 8. lipnja 2023., dakle, tuženik je još kasnije istaknuo istu tražbinu.

23. S obzirom da je u ovom slučaju proizlazi ništetnost Ugovora u cijelosti, kao posljedicu iste u smislu čl. 323. ZOO-a, valjalo je prihvatiti zahtjev za vraćanje primljenih iznosa, kako je to gore navedeno, jer je s istim financijskim vještačenjem, tužiteljica uskladila i konačno postavila tužbeni zahtjev i to podneskom predanim 1. kolovoza 2025. (list 143-154), kao stečenog bez osnove, temeljem čl. 1111. ZOO-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana plateža svakog pojedinog mjesečnog obroka, odnosno na ulaznu naknadu od dana plateža iste, sukladno čl. 1115. ZOO-a, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi čl. 183. st. 1. ZOO-a, po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, br. 153/04.) te nadalje od 1. siječnja 2008. određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je odlučeno pod toč. II., III. i IV. izreke presude.

24. Svi ostali tuženikovi navodi su posljedično ocijenjeni neosnovanim, imajući na umu da o ovom pitanju postoji i jasno pravno shvaćanje viših sudova.

Uzgred rečeno, tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

26. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 27. veljače 2024. i 1. kolovoza 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 5. ožujka 2024. i 6. studenoga 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.000,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (250,00 EUR). Ujedno je tužiteljici valjalo priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu 663,61 EUR. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 21. siječnja 2024. kojim dostavlja dokaz o platežu sudske pristojbe i podneska od 7. ožujka 2024. kojim dostavlja dokaz o pologu predujma, za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR, uvećanog za PDV 25% niti je priznat trošak pribave pravomoćne i ovršne sudske odluke. Stoga je tužiteljici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.913,61 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, jer se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem primjene čl. 151. st. 3. ZPP-a, kako je odlučeno pod toč. V. izreke presude, dok je ostatak tužiteljičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, sa zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. VI. izreke presude).

27. Također je i tuženiku valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i podnesaka od 20. ožujka 2024., 18. srpnja 2024. i 24. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 5. ožujka 2024. i 6. studenoga 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, dakle ukupno u iznosu 1.200,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (300,00 EUR). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 1.500,00 EUR sa zatraženim zateznim kamatama nisu dosuđeni tuženiku, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, odnosno valjalo je odbiti tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova, sa zateznim kamatama, kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. VII. izreke presude.

28. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) iskazane su novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave iste presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužiteljice, uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu u iznosu 81,43 EUR i - opun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte