REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-16911/2021-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Šimunec, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKI CRVENI KRIŽ GRADSKO DRUŠTVO CRVENOG KRIŽA JASTREBARSKO, Vladka Mačeka 2, OIB: 27151521780, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Radošević, odvjetnik iz Jastrebarskog, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Nenada Šimuneca, odvjetnika i punomoćnika tuženika Karla Radoševića, odvjetnika, dana 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da nije zakonit i dopušten otkaz Ugovora o radu od 25. kolovoza 2018. koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz Ugovora o radu) od 1. rujna 2021., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II. Raskida se s danom 30. rujna 2021. Ugovor o radu od 25. kolovoza 2018. sklopljen između tužiteljice i tuženika.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza, isplati iznos u visini od 4 ugovorene mjesečne bruto plaće u ukupnom iznosu od 3.882,40 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od zaključenja glavne rasprave, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik donio 1. rujna 2021. Odluku o otkazu Ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) tužiteljici, koja joj je neposredno uručena istog dana. Protiv navedene Odluke tužiteljica je u zakonskom roku, 15. rujna 2021., podnijela zahtjev za zaštitu prava. Navedeni Zahtjev tuženiku je uručen 17. rujna 2021. Tuženik je opunomoćenika tužiteljice dopisom od 1. listopada 2021. obavijestio da ostaje kod svoje Odluke o otkazu. Navedeni dopis opunomoćenik tužiteljice je zaprimio 4. listopada 2021. Tužiteljica Odluku o otkazu pobija u cijelosti kao protupravnu i nedopuštenu. Smatra da Odluka nije donijeta u zakonitom postupku odnosno pod zakonskim uvjetima. Člankom 116. st. 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19., dalje: ZR), propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. To znači da poslodavac kada otkazuje ugovor o radu izvanrednim otkazom mora utvrditi i dokazati činjenicu saznanja o povredi obveze iz ugovora o radu koja je razlog za takav otkaz. Osporena Odluka ne sadrži takvo utvrđenje niti se to iz Odluke može zaključiti na drugi način. Naprotiv, iz obrazloženja Odluke vidljivo je da se tužiteljici stavlja na teret da bi navodne povrede radnih obveza činila u "više navrata", što bi značilo da bi povrede počinila odvojenim radnjama u nekom dužem razdoblju. Odluka ne sadrži konkretna navođenja odnosno opis tih povreda niti navod kada su počinjene niti kada je ovlaštena osoba tuženika stekla saznanje o počinjenju tih povreda, a što je presudno za ocjenu da li je ugovor o radu tužiteljici otkazan u zakonskom roku. Način kako je u Odluci određeno vremensko izvršenje povrede ("u više navrata"), navodi na zaključak da su radnje koje se stavljaju tužiteljici na teret počinjene u dužem razdoblju, što bi nesumnjivo značilo da je u odnosu na radnje počinjene u razdoblju dužem od 15 dana propisani zakonski rok za izvanredni otkaz, istekao. S obzirom na navedeno Odluka je protupravna i nedopuštena jer ne sadrži utvrđenje o ispunjenim uvjetima za izvanredno otkazivanje, odnosno ako je zakonski rok za otkazivanje protekao tada je odluka nedopuštena jer je tuženik bio prekludiran u svojem pravu da otkaže ugovor o radu izvanrednim otkazom. Člankom 119. st. ZR određeno je da je prije izvanrednog otkazivanja poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Tužiteljica je 1. rujna 2021. pozvana na sastanak kod ravnateljice tuženika gdje joj je, uz prisustvo odvjetnika, pročitana i uručena osporena Odluka. Dakle, tuženik nije tužiteljici prethodno priopćio koje povrede radnih obveza joj stavlja na teret niti je omogućio da se tužiteljica o tome izjasni prije donošenja odluke o otkazu, već joj je odmah uručena pripremljena osporena Odluka. Osporena Odluka ne sadrži navode o omogućavanju obrane tužiteljici niti sadrži razloge o okolnostima zbog kojih eventualno ne bi bilo opravdano u konkretnom slučaju omogućiti tužiteljici da iznese obranu. Osporena odluka ne sadrži razloge zašto tuženik smatra da je nastavak radnog odnosa nemoguć, koje okolnosti je tuženik morao utvrditi, ocijeniti i obrazložiti u skladu sa čl. 116. st. 1. ZR. S obzirom da je osporena odluka donijeta na način suprotan odredbama čl. 116. st. 2. i 119. st. 2. ZR, ista je nezakonita i nedopuštena. Tužiteljica osporava činjeničnu osnovu za donošenje osporene Odluke. Prije svega, tužiteljica ističe da obrazloženje osporene Odluke sadrži samo općeniti opis navodnih povreda bez točnog navođenja ili opisa konkretne povrede koja se tužiteljici stavlja na teret. Da bi se utvrdila težina navodnih povreda koje bi tužiteljica počinila tuženik je trebao, prije svega, dokazati koje su to "strogo povjerljive" informacije kojima je tužiteljica neovlašteno pristupala i iznosila ih u javnosti. Tužiteljica napominje da kod tuženika nije propisana tajnost određenih podataka kako to zahtjeva Zakon o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96), pa zastupnica tuženika ne može samovoljno i protivno Zakonu određene podatke nazivati strogo povjerljivima. Dakle, ne postoje kod tuženika "strogo povjerljive informacije" kojima bi bio zabranjen pristup drugim radnicima osim ravnateljice. Tužiteljica poriče da bi bilo kojim poslovnim informacijama tuženika pristupala ili ih koristila neovlašteno. Tužiteljica je radila na radnom mjestu administratora i bila je uz ravnateljicu jedina stalno zaposlena, stoga je tužiteljica prema prirodi svog posla i radi njegovog obavljanja morala imati pristup poslovnim ispravama koje su se zaprimale kod tuženika odnosno informacijama i podatcima koji su nastajali u poslovanju tuženika. Netočno je da bi tužiteljica neovlašteno koristila službeni laptop ravnateljice. Naime, poslovne informacije tuženika pohranjene su na dva prijenosna računala, jedno kod tužiteljice, a drugo kod ravnateljice tuženika. Tako je npr. urudžbeni zapisnik, za čije vođenje je bila zadužena tužiteljica, bio dostupan na oba računala. Tužiteljica se koristila računalom ravnateljice u slučaju potrebe skeniranja dokumenata ili printanja dokumenata, budući da je to računalo bilo brže u obavljanju tih procesa pa je za to bilo pogodnije. To je bilo uobičajeno postupanje u njenom obavljanju poslova, s čime je ravnateljica bila upoznata, a i drugi radnici koji su bili privremeno zaposleni kod tuženika zbog rada na projektu. Sama ravnateljica je davala tužiteljici naloge da neki zadatak izvrši na njenom računalu na kojem su bili pohranjeni podatci. Stoga je potpuno netočno da bi tužiteljica pristupala ravnateljičinom računalu neovlašteno. Nadalje, tužiteljica ističe da je kod tuženika instaliran novi uređaj radi povezivanja računala (tzv. switch), koji omogućuje da se s bilo kojeg od dva računala može pristupiti istim podatcima od strane tužiteljice. Osporena odluka ne sadrži navode o tome koje bi to informacije odavala tužiteljica, kojim neovlaštenim osobama i kada bi to bilo počinjeno, pa je već samim time Odluka ne sadrži bitne razloge za otkaz, zbog čega je nezakonita odnosno nedopuštena. Tužiteljica osporava da bi otkrivala strogo povjerljive informacije javnosti odnosno drugim neovlaštenim osobama. Tužiteljica osporava da bi "ometala i nastojala onemogućiti provedbu projekta Zaželi" i u ovome dijelu činjeničnog supstrata Odluka je bitno manjkava jer ne sadrži konkretan opis povrede, dakle, kada, gdje i kako bi to tužiteljica činila. Tužiteljica ističe da na provedbi projekta Zaželi nije imala nikakvu funkciju niti je u njemu sudjelovala pa joj nije poznato kako bi to onda svojim aktivnostima mogla onemogućavati provedbu projekta koji su provodili i kojim su upravljali vanjski suradnici odnosno osobe privremeno zaposlene radi provedbe projekta. S obzirom na način, uvjete i iznijete razloge za donošenje pobijane Odluke, tužiteljica zaključuje da je pravi razlog za otkaz netrpeljivost ravnateljice prema tužiteljici, koji proizlazi iz okolnosti da je tužiteljica po prirodi svoje funkcije bila upoznata s načinom poslovanja tuženika i načinom rada ravnateljice. Iz navedenog proizlazi da je osporena Odluka donijeta na nezakonit način, izvan propisanog roka i bez prethodnog iznošenja obrane tužiteljice. Osporena Odluka ne sadrži valjano obrazložene zakonske razloge za otkaz, te iz osporene Odluke ne proizlazi da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije bio moguć zbog čega je Odluka nezakonita i nedopuštena. Stoga tužiteljica u konačnici predlaže presuditi kako je to sadržano u st. I ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su točni navodi tužiteljice sadržani u toč. I tužbe, a koji se odnose na dinamiku prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika. Navodi da je ravnateljica tuženika, saznala za sva nezakonita, nedopuštena, nesavjesna i neprilična postupanja tužiteljice, tijekom mjeseca kolovoza 2021., točnije 21. kolovoza 2021., kada ju je telefonskim putem jedna od djelatnica obavijestila o radnjama tužiteljice obzirom da se ravnateljica nalazila na godišnjem odmoru. Nastavno, nakon povratka u [adresa], upravo sve izneseno u pobijanoj Odluci su joj neposredno i iznijele bivše zaposlenice, tako da je tuženik detaljno saznao za sve činjenice 25. kolovoza 2021. održavši sastanak sa bivšim djelatnicama. Dakle, razvidno je da su navodi u svezi vremena počinjenja svih povreda Ugovora o radu počinjeni tijekom dužeg vremenskog razdoblja, ali vrijeme saznanja za sve te činjenice je u kolovozu 2021. U pogledu povjerljivih informacija koje je tužiteljica iznosila u javnost i kojima je neovlašteno pristupala, se radi o povjerljivim podatcima, imajući u vidu opis i opseg poslova kojima se tuženik bavi, a što je opisano u obrazloženju pobijane odluke, a i posebice navedeno u Statutu tuženika. Tuženik napominje da je 2021., ravnateljica osobno podnijela i kaznenu prijavu protiv NN osobe, a iz razloga objavljivanja raznih dokumenata na Facebook stranicama „Pokrenimo Jasku“, u kojim se tekstovima nanosila znatna šteta kako ravnateljici osobno tako posebice i Gradskoj organizaciji Crvenog križa Jastrebarsko i projektu „Zaželi“. Naime, radilo se o dokumentaciji koja nije dostupna većem broju osoba, čak štoviše većinom samo ravnateljici. Upravo je od bivših privremenih djelatnica tuženika, ravnateljica saznala da je upravo tužiteljica direktno njima nudila dokumentaciju koja bi navodno teško teretila ravnateljicu i tuženika prijavom DORH-u. Pred jednom od bivših privremenih djelatnica tužiteljica je čak fotografirala i umnožavala dokumentaciju, te iznosila niz uvredljivih i neprimjernih navoda o ravnateljici i tuženiku. Imajući u vidu ta saznanja, od bivših privremenih djelatnica, ravnateljica tuženika je imala opravdane razloge posumnjati da bi upravo tužiteljica bila osoba koja ili je autor stranice, ili tkz. izvor informacija autora stranice, iako navedena okolnost nije razlog donošenja pobijane odluke tuženika. Isto tako, nekoliko digitalnih medija slalo je razne upite u svezi rada tuženika o vrlo detaljnim činjenicama, i to sve o radu tuženika prije otkazivanja tužiteljici, a kojim činjenicama isto tako je ovlaštena znati ravnateljica tuženika, te eventualno osoba koji bi se neovlašteno koristila njenim računalima. Tako je nastavno tužiteljica pred drugim djelatnicima iznosila navode da DORH istražuje rad GDCK-a, da se kupuju stvari za ravnateljicu osobno na račun GDCK-a, vrijeđala ostale djelatnike, članove, volontere, otvoreno se zalagala da se projekt „Zaželi“ ne realizira na štetu ravnateljice, neumjesno se izražavala o ravnateljici pred drugim djelatnicama itd. Svi ti pogrešni, neutemeljeni i zlonamjerni navodi, nisu imali nikakav rezultat u smislu neke odgovornosti ravnateljice ili članova Odbora tuženika, jer nisu činjeni nikakvi propusti ili nezakonitosti. Nasuprot tvrdnjama tužiteljice, ista nije imala nikakva ovlaštenja pristupati prijenosnom računalu ravnateljice, niti su računala bila umrežena na način da je ona mogla nesmetano pristupati na isto, već upravo suprotno, samo sa jednog računala, ravnateljičinog, se moglo pristupati drugim računalima. Posebice nije točno da bi se i drugi, privremeno zaposleni djelatnici, mogli koristiti računalom ravnateljice pa time i podatcima sadržanim u računalu. Prilikom informativnog razgovora s bivšim privremenim djelatnicama, ravnateljica tuženika je saznala za još niz neumjesnih primjedbi i ponašanje tužiteljice kojima je narušavala ugled tuženika i ravnateljice, te nastojala onemogućiti provedbu projekta. Tuženik napominje da su u stalnom radnom odnosu samo dvije osobe, koje dijele jednu radnu prostoriju, sjedeći jedna preko puta druge, a sva saznanja tuženika su prikupljena od strane bivših privremenih djelatnica dakle nezainteresiranih za ishod postupka, pa zbog svega nije opravdano očekivati od tuženika da tužiteljici omogućava iznijeti svoju obranu. Treba naglasiti da se dakle u konkretnom slučaju ne radi o netrpeljivosti ravnateljice tuženika prema tužiteljici kako to navodi tužiteljica, već o očitom nesavjesnom, nezakonitom, neprimjernom ponašanju tužiteljice, te i neumjesnim primjedbama i zlonamjernim pokušajima nanošenja štete tuženiku, i to u vrijeme kada tuženik, u skladu sa svojim statutarnim obvezama, je aktivan 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu ( potres, Korona, izbjeglice iz Ukrajine itd. ), uz obavljanje redovitih zadaća. Sijedom svega iznijetog i nakon provedenog postupka, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te joj naloži da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz Ugovora o radu) koju je tuženik donio 01.09.2021., Potvrdu tuženika od 01.09.2021., Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 15.09.2021. s potvrdom o primitku pošiljke, odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava od 01.10.2021., ispis poruka, Statut tuženika od 15.09.2015., dopis GE upućen tuženiku od 17.11.2023., zahtjev radi ostvarenja prava iz radnog odnosa protiv Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od **.**.2020. ŠE, dopis tuženika ŠE od 26.02.2020., obračun isplaćene plaće, prijavu o početku osiguranja HZMO-u za tužiteljicu, prijavu o promjeni tijekom osiguranja HZMO-a za tužiteljicu, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 25.08.2018., Aneks Ugovora o radu od 15.07.2019., Zapisnik 3 sjednice Odbora tuženika od 01.09.2021., saslušani su svjedoci: VE, JE, OE, ŠE, SE, HE, RE.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, neosnovan.
5. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu (izvanredni otkaz ugovora o radu) kojeg je tuženik donio 1. rujna 2021., slijedi da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu od 25.08.2018., sklopljen na neodređeno vrijeme za poslove i radne zadaće administratora, budući je tužiteljica učinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Iz obrazloženja citirane Odluke proizlazi da je tužiteljica u više navrata, bez odobrenja, koristila službeni laptop ravnateljice te je na taj način pristupila strogo povjerljivim informacijama, koje je nakon toga iznosila u javnost u više navrata, o čijem sadržaju nije bila ovlaštena imati saznanja, što da je potvrđeno poslodavcu od strane nekoliko privremenih djelatnica. Nadalje, da je tužiteljica u više navrata ometala djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, te da je nastojala onemogućiti provedbu istog, a sve kako bi krivnju kao i financijski trošak neuspješnog provođenja snosila ravnateljica. Također da je tužiteljica u više navrata iznosila lažne informacije o ravnateljici kao i ostalim djelatnicama, nastojeći stvoriti neprijateljsku atmosferu u radnom okruženju. Stoga tuženik, tužiteljici izvanrednim otkazom otkazuje Ugovor o radu, uzevši u obzir da se djelatnost kojom se tuženik bavi, a koja podrazumijeva poticanje i unapređenje, solidarnost, promicanje volonterstva i međustobnog pomaganja te socijalne sigurnosti građana, te osjetljivosti informacija i podataka kojima raspolaže, te činjenice da je tužiteljica iste zlouporabila, kao i da je uvelike kršila načelo profesionalnosti te nije savjesno i u skladu sa Statutom tuženika, obavljala posao, to da nastavak radnog odnosa nije moguć.
6. Temeljem dokumentacije koja prileži spisu, te iskaza svjedoka i tužiteljice, sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:
-da je kod tuženika bilo zaposleno na neodređeno vrijeme dvoje zaposlenika i to ravnateljica tuženika i tužiteljica, koja činjenica nije sporna između stranaka. Isto tako da je u razdoblju od početka 2019. do kraja kolovoza 2021., kod tuženika bio u tijeku projekt „Zaželi“ na kojem su radile sve saslušane svjedokinje, kako to slijedi iz njihovog iskaza, ali navedeno slijedi i iz jasnog iskaza same tužiteljice kada navodi da su na neodređeno vrijeme bile zaposlene ravnateljica i ona, a tijekom trajanja projekta „Zaželi“ je bilo zaposleno prema ugovoru o radu na određeno vrijeme, 16 žena. Međutim, tužiteljica na tom projektu nije imala radnih zadataka, kako to slijedi iz njenog iskaza;
-da je usprkos činjenici da tužiteljica nije imala radnih zadataka na projektu, imala potporu ravnateljice tuženika a kada bi se ponudila da će ona nešto napraviti u pogledu projekta, ravnateljica bi to potvrdila. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka VE, koja je radila na navedenom projektu kao koordinator, ukazujući da ako bi se isto dogodilo, da onda svjedokinja ne bi imala pravo na bilo kakvo iznošenje mišljenja. Navedeno potvrđuje i svjedok ŠE navodeći da je odnos između tužiteljice i ravnateljice bio odličan. O prijateljskoj atmosferi u uredu u kojem su radile ravnateljica tuženika, VE i tužiteljica, iskazuje i svjedokinja HE. Iz svega navedenog slijedi da je ravnateljica tuženika imala povjerenje u tužiteljicu tijekom trajanja projekta i nije bila upoznata s bilo kakvim negativnostima u njenom radu, sve kako to iskazuje svjedok SE navodeći da je u svibnju 2021.obećala VE da neće ništa poduzimati i da ravnateljici neće ništa govoriti o ponašanju tužiteljice ;
-da razlozi koje tuženik navodi u otkazu, a da je tužiteljica pristupila informacijama tuženika, slijede već iz samog iskaza tužiteljice kada navodi da je fotografirala dokumentaciju i to; račune, isplatnice, zapisnike i sl., kako bi sebe osigurala jer je primijetila da je na istima krivotvoren njen potpis. Međutim, ovu činjenicu tužiteljica nije dokazala, niti iz rezultata postupka slijedi da je postupila sukladno čl. 19., odnosno čl.20. i 21. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine 17/2019), dok u ovom postupku nije dostavila navedenu dokumentaciju za koju tvrdi da je nezakonita. Stoga, sud ne poklanja vjeru ovom dijelu iskaza tužiteljice ocjenjujući da je taj dio iskaza usmjeren zaštiti vlastitih interesa. Osobito jer iz njenog iskaza proizlazi da je to znala i VE, koja svjedokinja iskazuje suprotno, navodeći da joj tužiteljica nikad nije pokazivala bilo kakvu nezakonitu dokumentaciju u pogledu rada tuženika. Bez obzira da li se radi o strogo povjerljivim informacijama ili ne, tužiteljica za takvo postupanje nije imala nalog nadređene osobe i postupala je samoinicijativno;
- da tuženik nije dokazao da je tužiteljica koristila laptop ravnateljice, bez njenog odobrenja, te da bi u njemu nađene povjerljive informacije potom iznosila u javnosti. Naime iz iskaza svjedoka VE proizlazi da je tužiteljica znala sjediti za laptopom od ravnateljice i nešto raditi, kao i da je ulaznim računima imala pristup tužiteljica i zz tuženika. Svjedok HE koja je bila volonter kod tuženika (u razdoblju 2020. godine) potvrđuje da su u uredu postojala 3 laptopa i da nije bilo nekih strogih pravila oko korištenja istih, tako da je i ona osobno koristila laptop ravnateljice, kada bi joj dala zadatke koje mora odraditi. Svi su imali pristup računima, jer su račune skenirali i unosili u laptop. Ovoj svjedokinji je poznato da je bilo nešto objavljeno na društvenim mrežama u smislu da ravnateljica koristi novac tuženika, ali joj nije poznato tko je to objavio. Sumirajući navedene iskaze, sud zaključuje da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica neovlašteno koristila laptop ravnateljice, već da je na istom obavljala zadatke po nalogu ravnateljice. Navedeno potvrđuje u svom iskazu i ravnateljica tuženika navodeći da je lozinku za ulaz u njen laptop tužiteljica imala jer je imala njen nalog da joj katkad dostavi dokumentaciju koja joj je potrebna a nalazila se u laptopu, odnosno da je točno da je tužiteljici davala nalog, tj. odobrenje da u određenim situacijama koristi njen laptop. Nije dokazana niti činjenica da je upravo tužiteljica iznosila na društvenim mrežama negativne komentare o poslovanju tuženika, te vođenju poslova od strane ravnateljice, koje činjenice tužiteljica poriče u svom iskazu;
-da je tužiteljica tijekom trajanja projekta iznosila neprimjerene, ponižavajuće i uvredljive komentare u pogledu same osobe ravnateljice tuženika OE, kao i o kolegicama koje su radile na projektu „Zaželi“. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka; VE, JE i SE. Tako svjedok VE iskazuje da je tijekom njenog rada na projektu (u razdoblju od 1.4.2019. do 12.7.2021.), tužiteljica nakon nekog vremena o ravnateljici tuženika počela iznositi negativne komentare, primjerice da je ravnateljica arogantna, bezobrazna, bahata, drska i da je iskorištava. Da je tužiteljica tako negativno pričala o ravnateljici slijedi i iz iskaza svjedoka JE, koja je na projektu radila kao gerontodomaćica, a kada iskazuje da je tužiteljica koristila i lovila svaku priliku da ocrni ravnateljicu tuženika, ali i kolegice na projektu. Naime, tužiteljica je na neki način, saznala sve loše stvari o kolegicama i onda bi o tome na glas pričala dok one nisu bile prisutne tim razgovorima. Nadalje, da je pričala da ravnateljicu istražuje DORH i da ista svoje privatne račune pravda preko poslovanja tuženika, ponavljajući u svom iskazu da je tužiteljica o ravnateljici govorila ružno. Također da ih je jednom prilikom tužiteljica prilikom pakiranja pomoći u skladištu upozorila, da će ih ravnateljica ponuditi s pizzom ali da je ne smiju uzeti jer će time pravdati rođendan svog djeteta. Ujedno i da je u odnosu na kolegicu na projektu tužiteljica govorila da je radila kao prostitutka i da ima djecu s raznim muškarcima. U odnosu na ravnateljicu je govorila da krade od crvenog križa. Nadalje iz iskaza svjedoka SE koja je također radila na tom projektu kao gerontodomaćica slijedi da je tužiteljica na sam projekt negativno djelovala, jer je nagovarala žene koje su radile na projektu, ukupno 15 njih, da se digne pobuna protiv ravnateljice, u cijelom trajanju projekta od 2019. do 2021. Svjedokinja iskazuje da je tužiteljica govorila da ravnateljica ne zna posao, da je neadekvatna, da se bavi malverzacijama, te da domaćicama uskraćuje neka prava. Atmosfera u uredu je bila nesuvisla i neugodna radi pritiska tužiteljice koja je pritiskala na njih i bila gnjevna na ravnateljicu. U odnosu na ravnateljicu, tužiteljica je govorila da je glupa, krava te da ima dokaze protiv nje. Svjedokinja nadalje navodi da osobno u ured nije željela dolaziti niti sudjelovati u bilo kakvim nagovorima tužiteljice protiv ravnateljice, jer je tužiteljica željela da se gerontodomaćice pobune protiv ravnateljice. Iz navedenog valja zaključiti da je tužiteljica svojim nastojanjima i negativnim komentarima, pogrdnim izrazima i komentarima u odnosu na osobu ravnateljice i njen rad, te nepriličnim komentarima na pojedine osobe koje su radile na Projektu, negativno utjecala i na sam Projekt gdje su gerontodomačice izbjegavale dolaske u Ured, koja negativna atmosfera u Uredu se stvorila i u odnosu na koordinatoricu projekta VE. Time je tužiteljica u više navrata ometala djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, pri čemu nije od utjecaja da li je u ometanju uspjela, već je odlučna upravo činjenica ometanja s ciljem prikazivanja ravnateljice tuženika u negativnom svjetlu. Budući je isto učinjeno na način da je tužiteljica koristila i potpuno neprilične komentare, to je opravdana Odluka tuženika o izvanrednom otkazu u dijelu u kojem tuženik tereti tužiteljicu da je ometala djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, a logično je za zaključiti i da je time nastojala onemogućiti provedbu istog. Navedeno je samo po sebi dovoljan razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu, tužiteljici. Posebno valja ukazati da je samo pričanje zaposlenima na Projektu; da ravnateljicu istražuje DORH i da ista svoje privatne račune pravda preko poslovanja tuženika; upozoravanje zaposlenika na projektu da će ih ravnateljica ponuditi s pizzom ali da je ne smiju uzeti jer će time pravdati rođendan svog djeteta; komentarima da ravnateljica krade od crvenog križa i da se bavi malverzacijama; da domaćicama uskraćuje neka prava, već dovoljno za zaključak suda da je tužiteljica željela negativno prikazati ravnateljicu tuženika prema zaposlenima na Projektu, a kao osobu koja treba snositi krivnju za nezakonito poslovanje tuženika radi financijskih malverzacija, koje činjenice u konkretnom slučaju, kako je rečeno, tužiteljica nije dokazala. Ovdje valja ukazati i da sud ne može prihvatiti iskaz svjedoka ŠE, koja je također radila na projektu, a da tužiteljica nije nikad ništa komentirala o ravnateljici. Naime, nije logično prihvatiti da svjedokinja ne bi imala saznanja o navedenim negativnim komentarima koje je upućivala tužiteljica u odnosu na ravnateljicu ali i pojedine druge djelatnike. Takav iskaz u suprotnosti je s iskazima ranije navedenih svjedoka i sudu je zbog toga neprihvatljiv, pri čemu sud smatra da sam svjedok koji je dobio izvanredni otkaz 17.02.2020. kojeg mu je dao tuženik, želi kroz ovaj postupak zaštiti svoje interese;
-da je nepristojnost tužiteljica pokazala i u svom ponašanju kada je ravnateljica pozvala tužiteljicu da joj donese kabanicu jer je padala kiša, a da je tužiteljica tada tu kabanicu uzela u uredu, trljala je u svoje međunožje, te je pri tom pljuvala po podu. Sve u ljutnji, pri čemu su VE i SE, ostale šuteći u šoku i nevjerici u odnosu na takvo ponašanje tužiteljice. O navedenom jasno iskazuje svjedok SE. Ovakvo ponašanje sud također smatra ometanjem djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, a u kontekstu razloga za otkaz na koje se tuženik poziva u Odluci o otkazu.
7. Odredbom čl. 116.st.1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14., 127/17. i 98/19., dalje ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
8. U konkretnoj situaciji sud smatra da je tužiteljica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Naime, tužiteljica je opisanim postupanjem u više navrata ometala djelatnosti koje provodi tuženik, konkretno provođenje projekta „Zaželi“, nastojeći utjecati na gerontodomaćice na projektu s ciljem narušavanja ugleda i stvaranja pobune protiv ravnateljice tuženika, pri čemu je stvarala negativnu atmosferu između zaposlenika. Pri tome tužiteljica nije dokazala da bi tuženik, odnosno ravnateljica tuženika učinila bilo kakvih povreda u poslovanju tuženika. Sud kao osobito otegotnu okolnost uzima i samo ponašanje tužiteljice u smislu vrijeđanja ne samo ravnateljice, već i drugih zaposlenika, kojima se tužiteljica pri tome koristila. Stoga se sveukupno ponašanje tužiteljice bez stvarne podloge ima smatrati iznošenjem neistina. Navedeno je samo za sebe dovoljan razlog da poslodavac otkaže izvanrednim otkazom Ugovor o radu, tužiteljici a uz isti koji je odlučan, valja pridodati i neovlašteno preslikavanje dokumentacije, bez naloga nadređene joj osobe.
9. U odnosu na prekluzivni rok kojeg propisuje odredba čl. 116. st. 2. ZR-a, sud nalazi da je ravnateljica tuženika, dobila prva saznanja o neadekvatnim komentarima tužiteljice koji su je pogađali kao osobu, tijekom ljeta 2020. kada je u telefonskom razgovoru s NE koja je radila na javnim radovima povezanim sa tuženikom, dobila saznanja da tužiteljica o njoj priča da je nesposobna i da ništa ne radi, da je glupa i da će zbog nje propasti EU projekt, međutim usprkos povrijeđenosti opravdavala je tužiteljicu da je mlada i da joj to ne treba uzeti za zlo. Međutim tijekom trajanja godišnjeg odmora, 18. ili 19. kolovoza 2021. u telefonskim razgovorima sa zaposlenim na projektu; VE, SE i JE, joj je izneseno o svim negativnim komentarima i radnjama koje je tužiteljica usmjeravala na nju na osobnoj razini ali i na poslovnoj razini, dok je tijekom srpnja 2021. zasebno razgovarala i sa VE o navedenim činjenicama.
9.1. Stoga se tek nakon 18. ili 19. kolovoza 2021. ravnateljica tuženika mogla naći na kavi sa SE kada je mogla dobiti konačnu potvrdu o nedopuštenom ponašanju tužiteljice, odnosno suočiti se sa svim relevantnim okolnostima koje su u konačnici rezultirale Odlukom o otkazu. Naime, iz iskaza svjedoka SE jasno slijedi da je ravnateljica u tom razgovoru bila vidno uznemirena, ali i da nije imala srca uznemiravati je sa cjelokupnom količinom informacija koje je imala o ponašanju tužiteljice. Nadalje, da je rekla ravnateljici da njezino povjerenje u tužiteljicu ne stoji i da tužiteljica nije njena osoba, a konkretno je tada ravnateljici ispričala i o događaju kada joj je tužiteljica trebala donijeti kabanicu. Da je ravnateljica tuženika imala razgovore u to vrijeme i sa svjedokom JE, proizlazi iz iskaza ovog svjedoka kada navodi da kada je završio projekt, je osobno ravnateljici rekla neka se pazi, jer tužiteljica ružno priča o njoj. Iz iskaza same tužiteljice slijedi da je projekt "Zaželi" završio 30.08.2021.
9.2. Iz iskaza SE jasno slijedi da su potom ravnateljica, VE i ona bile na drugoj kavi, kada je VE objasnila ravnateljici da se radilo o jako teškom razdoblju i lošoj atmosferi u pogledu navedenog projekta i u uredu, radi čega da se osobno osjećala loše. Na tom razgovoru VE je rekla ravnateljici o ponašanju tužiteljice, a konkretno da je tužiteljica govorila da joj je tuženik bankomat; da je tužiteljica ulazila u računalo ravnateljice i da je tražila račune odnosno načine na koje je ravnateljica pravdala troškove (posebno za sunčane naočale i sportsku opremu), ali da se dalje nije ništa posebno o tužiteljici razgovaralo kako ravnateljica ne bi bila još više uznemirena. Taj iskaz potvrđuje i svjedokinja VE navodeći da su sve tri bile na kavi te da je ravnateljicu tada uputila da je tužiteljica izvana servilna i pristupačna, međutim, da je zapravo totalno suprotna tom ponašanju, a ravnateljici je rekla i da je tužiteljica o njoj pričala da je drska, bezobrazna, arogantna i bahata. Ovdje valja ukazati da sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu svjedoka SE, a da su ti razgovori bili krajem kolovoza 2021. jer je svjedok iskazivao uvjerljivije i logičnije u odnosu na svjedokinju VE koja iskazuje da su se razgovori vodili tijekom srpnja 2021.
9.3. Iz iskaza svjedoka SE nadalje slijedi da je i nakon navedenih kava, ponovno razgovarala s ravnateljicom kada joj je rekla da je za razgovor sada spremna te da je nemirna i da zbog svega ne može spavati te da želi čuti istinu o ponašanju tužiteljice. Tada je ravnateljici rekla da se tužiteljica još kao pripravnica na projektu u 2016. također loše ponašala, ali da joj to tada nije rekla jer je tužiteljica bila mlada, tek je završila fakultet i dala joj je priliku da se snađe. Također je ravnateljici rekla da tužiteljica još od početka projekta, odnosno od 2019. podrivala sam projekt iz razloga jer je tužiteljica u cijelom tom razdoblju od 2019. do 2021. konstantno upirala na gerontodomaćice, a da reagiraju protiv tužiteljice.
9.4. Slijedom navedenog, sud smatra da je izvanredni otkaz tužiteljici uslijedio unutar prekluzivnog roka od 15 dana budući da je ravnateljica o svim okolnostima u pogledu ponašanja tužiteljice, odnosno po cjelokupno utvrđenom činjeničnom stanju došla u poziciju da tek iza datuma 18. ili 19. kolovoza 2021. kontinuirano saznaje za sve činjenice na kojima se temelji Odluka o izvanrednom otkazu, tužiteljici. Okolnosti da je ravnateljica i ranije imala pojedina saznanja o neadekvatnom ponašanju i djelovanju tužiteljice ne utječu na prekluzivni rok, jer kako ravnateljica OE navodi, tužiteljicu je opravdavala da je mlada i da joj to ne treba uzeti za zlo. Stoga je izvanredni otkaz uslijedio unutar prekluzivnog roka od 15 dana, budući je Odluka o otkazu donesena 01. rujna 2021.
10. Iz Statuta tuženika od 15.09.2015., konkretno čl. 31. slijedi da ravnatelj predstavlja i zastupa društvo iz čega proizlazi da je ravnateljica tuženika OE bila ovlaštena donijeti osporavanu Odluku o izvanrednom otkazu. Osobito jer je ovlašteni predstavnik društva u odnosu na treće strane i pred sudom i za svoj rad odgovara Odboru i Skupštini i Glavnom Odboru Hrvatskog Crvenog križa. Valja dodati i da iz zapisnika sa III. sjednice Odbora tuženika, koja sjednica je održana 01.09.2021., proizlazi da se na istoj raspravljalo o Odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici iz istih razloga kako to sadrži i sam otkaz, pri čemu su tri člana Odbora podržali odluku ravnateljice, dvoje ih je bilo suzdržano, a jedan član Odbora je bio protiv takve odluke. Stoga je prema zaključku Odbora primljena na znanje Odluka o otkazu ugovora o radu, koju je dakle u konačnici donijela ravnateljica. Stoga valja prihvatiti iskaz svjedoka RE, predsjednika tuženika da je Odbor dao odobrenje ravnateljici da može donijeti Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Svjedok kontradiktorno navedenom iskazuje da Odluku o otkazu potpisuje on, što nije u skladu sa čl. 31. navedenog Statuta.
11. Odredbom čl. 125. ZR-a u st. 1. je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, da će sud na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete. Međutim, kako u ovom slučaju nema pravne osnove za primjenu ovog članka, to je tužbeni zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu i isplatom naknade štete zbog sudskog raskida, valjalo odbiti. Navedeno posljedično utvrđenju suda, a da je osporavani otkaz dopušten.
12. Tuženik zbog svih navedenih okolnosti nije bio dužan postupiti sukladno čl. 119.st.2. ZR-a, (koji propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini), imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.
13. Tužiteljica je postupila sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnijela preporučeno poštom 15.09.2021., a Odluku o otkazu je zaprimila 01.09.2021. (potvrda poslodavca od 01.09.2021.), dok je tužbu ovom sudu podnijela dana 15.10.2021. Pri tome valja imati u vidu da je tuženik dana 01.10.2021. dopisom upućenom punomoćniku tužiteljice otklonio navode iz Zahtjeva za zaštitu prava te ostao kod Odluke o otkazu od 01.09.2021.
14. Tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška, budući u sporu nije uspjela niti u kojem dijelu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tuženiku priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. prosinca 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
