REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11380/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽR, zbog prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pp-967/2025 od 20. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ŽR i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ŽR obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Pp-967/2025 od 20. listopada 2025., okrivljeni ŽR proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, činjenično opisnog u izreci prvostupanjske presude, te mu je izrečena novčana kazna od 663,61 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka dužan platiti iznos od 100,00 eura koji se odnosi na paušalni iznos od 20,00 eura i putni trošak svjedoka 80,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni ŽR, po svojoj braniteljici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok sadržajno i smisleno pobijanu presudu napada isključivo zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona, koju kao žalbeni osnov uopće ne ističe.
6. Stoga mu prije svega valja odgovoriti da bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu utvrđene, a u odnosu na utvrđeno činjenično stanje koje ne napada kroz konkretne žalbene navode slijedom toga nije moguće odgovoriti.
7. Povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona odnosno da bi zakon ili na njemu utemeljen propis bio povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaj, nije počinjena.
8. Okrivljenik je na temelju cjelovito provedenog dokaznog postupka proglašen za inkriminaciju koja sadrži sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije koji prekršaj čini onaj počinitelj koji s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo. Jednako tako, inkriminacija je valjano bila opisana i u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja, stoga u cijelosti podobnom za postupanje.
9. Okrivljenik koristi zakonsko pravo da ne iznosi obranu, a iz izvedenih dokaza i svega rečenog u postupku pred prvostupanjskim sudom, njegova namjera za izgovoriti inkriminirane riječi kako bi kod oštećene stvorio osjećaj neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja je nedvojbena. Izgovoriti inkriminirani sadržaj za svaku prosječnu osobu znači upravo želju i cilj da se drugoga ponizi, uznemiri, učini manje vrijednim, pa čak i ljudski upitnim. Nastup posljedice (povrede dostojanstva) proizlazi iz izvedenih personalnih dokaza, ali je i u cijelosti životno realan i vjerodostojan. Djelo prekršaja počinjeno posredstvom druge osobe i dalje sadrži sva zakonska obilježja prekršaja i ne čini postupanje okrivljenika takvim da isto po propisu ne bi bilo prekršaj.
10. Zaključno, pojam „četnik“ na čemu se u žalbi inzistira upravo u smjeru izbjegavanja prekršajne odgovornosti jer se kao ne može podvesti pod zakonom opisane razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji, bez daljnjega znači upravo suprotno. Osim što se u žalbi primarno dobro daje definicija pojma „četnik“, propušta se navesti da se značenje tog pojma kroz povijest višestruko mijenjalo. Žalitelj to jako dobro zna, jer kada se s namjerom obraćao oštećenici dodavši njezinoj ličnosti pridjev „četničko“, sigurno nije mislio da je ista (ili njezina majka) član paravojne skupine. Imao je namjeru opisati je kao ekstremnog srpskog nacionalistu i pobornika velikosrpske ideologije, a što bez daljnjega znači opisano zakonsko obilježje prekršaja.
11. Imajući u vidu navedeno, žalbenim navodima primjena materijalne norme nije dovedena u sumnju.
12. Razmotrivši povodom žalbe odluku o izrečenoj kazni, ovaj sud vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona prihvaća sankciju u mjeri kako ju je odredio prvostupanjski sud, a mjesta za njezino smanjenje nema. Tek paušalni žalbeni navod o propustu prvostupanjskog suda da ublaži kaznu valja u cijelosti otkloniti.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 6 ovjerenih prijepisa.
