REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE ZAGREB
Broj: Ppž-5891/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Diane Pavlečić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe PLODINE d.d. zastupane po branitelju RČ, odvjetnici iz [adresa] i II okrivljene odgovorne osobe NČ, zbog prekršaja iz članka 9. stavak 1. podstavak 24. i stavka 2. i članka 10 stavak 1. podstavak 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani ( Narodne novine broj 56/13, 14/14, 56/16, 32/19 ) i članka 172. stavak 1. točka 9. i stavak 2. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 118/18, 42/20, 127/20, 52/21), odlučujući o žalbama okrivljenika podnijetim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, od 5. lipnja 2024., poslovni broj: Pp-875/2022-13, u sjednici vijeća održanoj dana 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-okr. pravne osobe PLODINE d.d. zastupane po branitelju RČ, odvjetnici iz [adresa] i II okrivljene odgovorne osobe NČ i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22- nastavno PZ) okrivljenici su obvezni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 250,00 (dvjestopedeset) eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od I-okr. pravna osoba od 17.252,28 EUR (sedamnaesttisućadvijestotinepedesetdva eura i dvadesetosam centi), a II-okr. odgovorna osoba od 600,00 EUR (šeststotinaeura), zbog prekršaja iz članka 9. stavak 1. podstavak 24. i stavka 2. i članka 10 stavak 1. podstavak 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani ( Narodne novine broj 56/13, 14/14, 56/16, 32/19 ) i članka 172. stavak 1. točka 9. i stavak 2. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 118/18, 42/20, 127/20, 52/21), opisanih u izreci.
1.1 Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 15,00 EUR (petnaesteura).
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno, I-okr. pravna osoba po branitelju svaki za sebe podnijeli žalbu pobijajući istu istovjetno zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. Okrivljenici u žalbi u bitnome istovjetno navode da je sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer je samoinicijativno u pobijanoj presudi ispravio optužbe te istu na taj način prekoračio dodajući u sve tri točke optužbe činjenični opis djela prekršaja nadopunjen zakonskim nazivom djela prekršaja pod točkom I. dakle, što su stavili na tržište hranu protivno propisu o nepretpakiranoj hrani, pod točkom II. dakle, što su stavili na tržište proizvode koji nisu u skladu s utvrđenim tržišnim standardima prema sektorima ili proizvodima u skladu s člankom 51. stavak 1., 2. i 5. Zakona o poljoprivredi, pod točkom III. dakle, što navedene informacije o hrani nisu u skladu s praksom poštenog informiranja, što je protivno članku 7. Uredbe (EU) broj 1169/2011. Nadalje, sud je počinio i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 10. Prekršajnog zakona jer se optužba i presuda temelji na nezakonitom dokazu- Zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 15.03.2022. Okrivljenici nastavno u žalbi iznose da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer iz činjeničnog opisa djela prekršaja ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, odnosno u konkretnom slučaju trebalo je donijeti presudu kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe. U činjeničnom opisu iz točke 1 navodi se članak 7. Pravilnika o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani međutim ne navode se starci i točke istoga pa je opis nejasan, za djelo pod točkom 2 za koji su okrivljenici pogrešni krivim za prekršaj iz članka 51. stavak 1. Zakona o poljoprivredi koji propis je blanketne naravi i poziva se na Uredbu 1308/13 a navedena Uredba se ne navodi u optužbi a niti u izreci pobijane presude u točki 2. pa tako opisano djelo nije prekršaj kako je naprijed objašnjeno, a za djelo pod točkom 3 proglašeni su krivim za prekršaj iz članka 7 uredbe EU broj 1169/2011 međutim članak 7. citirane uredbe sadrži 4 stavke i nekoliko točaka koji nisu niti u optužbi niti u izreci pobijane presude u točki 3. specificirane. Okrivljenici nastavno ističu da je sud propustio pravilno primijeniti materijalno pravo i to članak 73. Zakona o državnom inspektoratu, inspektor je dužan bez odgađanja a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdati prekršajni nalog, dok su isti podnijeli optužni prijedlog 3. svibnja 2022. godine, a nadzor je izvršen 15. ožujka 2022. godine. Na kraju u odnosu na odluku o kazni ističu da je sud trebao ublažiti odluku o kazni, odnosno okrivljenike osloboditi od kazne primjenom odredbe članka 38. Prekršajnog zakona.
3. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.jer sud nije prekoračio optužbu kako to žalitelji ističu u žalbi. Naime, za ocjenu je li u nekoj presudi povrijeđen identitet optužbe odnosno je li došlo do prekoračenja optužbe, nužno je prvenstveno uočiti razliku između onih okolnosti koje predstavljaju zakonska obilježja predmetnog prekršaja i od kojih ovisi primjena određene materijalnopravne odredbe (odlučne činjenice) od svih ostalih okolnosti koje samo pridonose točnijem određivanju prekršaja. Odlučnim činjenicama se ne smatra bliže opisivanje odnosno pojašnjenje opširnog činjeničnog opisa djela prekršaja. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka. Suprotno navodima žalbe pod I. prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195 stavak 1. toč. 10 Prekršajnog zakona odnosno da bi Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 15.03.2022. bio nezakoniti dokaz s obzirom da u dokaznom postupku taj dokaz nije bio niti izveden na glavnoj raspravi niti se koristio prilikom odlučivanja o krivnji okrivljenika za predmetne prekršaje.
8. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelji samo otkrivaju nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika.
9. Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela okrivljenika kao prekršaje iz primijenjenog propisa.
10. Nadalje, neosnovano žalitelji prigovaraju pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi materijalnog prekršajnog prava, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, posebice detaljnog i okolnosnog iskaza svjedokinje više poljoprivredne inspektorice Državnog inspektorata PČ koja je svjedočila o tijeku inspekcijskih nadzora čemu u bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenici zbog nepotrebnog ponavljanja upućuju na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, s time da se iz odredbe članka 7. Pravilnika o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani (Narodne novine broj: 144/14, 64/20, 144/20), kao i članka 7 uredbe EU broj 1169/2011 jasno vidi sadržaj tih odredbi koje okrivljenici nisu poštivali.
11. Isto tako neosnovano se okrivljenici u žalbi pozivaju na povredu materijalnog prava i to članka 73. Zakona o državnom inspektoratu odnosno da inspektor nije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora podnio optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka odnosno izdao prekršajni nalog obzirom da se ovdje radi o instruktivnom roku koji nema za posljedicu odbacivanja optužnog prijedloga podnesenog od strane tužitelja.
12. Dakle, činjenice koje terete okrivljenike su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, a tim više što su pojedinačno utvrđene novčane kazne u odnosu na pravno osobu za djelo pod točkom 1. i 3. utvrđene u minimalnom iznosu zapriječene novčane kazne, a utvrđena novčana kazna za djelo pod točkom 2. je čak neznatno ispod zakonom zapriječenog minimalnog iznosa novčane kazne za tu vrst prekršaja, ali u korist prvookrivljenika, dok je u odnosu na drugookrivljenu odgovornu osobu novčana kazna ublažena za sva tri djela prekršaja, a prvostupanjski sud je na odgovarajući način odmjeravajući visinu novčane kazne obrazložio okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, i te razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj Sud ne nalazeći pritom razloge za ublažavanjem istih, kao što ne postoje okolnosti koje bi opravdavale primjenu članka 38. Prekršajnog zakona odnosno za oslobođenje okrivljenika od kazne.
14. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbe okrivljenika odbiti kao neosnovane i pobijanu presudu potvrditi.
16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno 13,27 do 663,61,00 EUR-a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu 17. prosinca 2025.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
