Poslovni broj: Povrv-173/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, zastupan po punomoćniku Krešimiru Kišu, odvjetniku u OD Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović u Zagrebu, protiv tuženika Kolping-Katoličko društvo djetića u Zagrebu, [adresa], OIB:68181467001, zastupan po punomoćniku Perici Brainoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, 17. prosinca 2025.

presudio j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-76898/2023 od dana 09. studenoga 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 198,74 eura/1.497,41 kn sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to:

- iznos od 11,44 EUR od dana 02. listopada 2020. godine pa do isplate,

- iznos od 7,50 EUR od dana 03. studenog 2020. godine pa do isplate,

- iznos od 15,01 EUR od dana 02. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- iznos od 11,08 EUR od dana 05. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 11,44 EUR od dana 02. veljače 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 27,89 EUR od dana 02. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 11,79 EUR od dana 02. travnja 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 12,51 EUR od dana 04. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 14,30 EUR od dana 02. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 11,08 EUR od dana 02. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 15,73 EUR od dana 03. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 11,44 EUR od dana 02. rujna 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 13,58 EUR od dana 02. listopada 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 11,08 EUR od dana 03. studenog 2021. godine pa do isplate,

- iznos od 12,87 EUR od dana 02. prosinca 2021. godine pa do isplate, i to po stopi do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 149,69 eura sa zateznim kamatama tekućima od 17. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika ovom sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 198,74 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandža kao ovosudnog povjerenika pod posl. br. Ovrv-76898/2023 od 09. studenoga 2023. određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja, ističe prigovor zastare te aktivne legitimacije, kao i da mu računi nisu nikada dostavljeni.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-173/2024 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 12. kolovoza 2025. godine, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je predmet upućen u parnični postupak.

4. U istom rješenju ovog suda od 12. kolovoza 2025., sud je upozorio stranke da sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik (prije ovršenik) je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, uzevši pritom u obzir da su navodi tuženika paušalni, ne predloživši niti jedan dokazni prijedlog u smislu čl. 219. ZPP-a, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Budući da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je predmet upućen u parnični postupak te da nitko nije obrazloženim prijedlogom zatražio provođenje usmene rasprave niti sud smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, sud je proveo dokaze priložene u spisu i to čitanjem isprava te je valjalo odlučiti presudom.

7. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćene usluge opskrbe vodom.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Provedeni su dokazi uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 15 spisa), karticu kupca (list 37-39 spisa), rješenje od 21. ožujka 2018. sa zapisnikom (list 40-47 spisa), matične evidencije (list 51 spisa), prijepise računa (list 56-85 spisa).

10. Izvođenje dokaza čitanjem ostalih isprava nije bilo potrebno, jer su odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke potpuno utvrđene.

11. Potraživanje tužitelja odnosi se na neplaćanje komunalne usluge opskrbe vodom za razdoblje od rujna 2020. do prosinca 2021.godine na adresi [adresa].

12. U odnosu na prigovor aktivne legitimacije, općepoznata činjenica je da je tužitelj komunalni pružatelj usluge opskrbe vodom, pa ne treba dokazivati tu činjenicu sukladno čl. 221. st. 4. ZPP-a te je prigovor tuženika neosnovan.

13. Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je da je tuženik evidentiran od 27. veljače 2018. kao korisnik vodnih usluga tužitelja za poslovni prostor na adresi [adresa], za mjerno mjesto 0010050 šifra kupca 3641883 i to utanačenjem sudjelovanja u troškovima zgrade od 10 % te je isti preuzeo posjed poslovnog prostora dana 27. veljače 2018. od HP- Hrvatska pošta d.d. te je isti vlasnik poslovnog prostora te je utvrđena osnova i visina svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to potrošnja vode u poslovnom prostoru te je temeljem istih i izdana vjerodostojna isprava.

14. Iz dostavljene knjigovodstvene kartice i prijepisa računa proizlazi potraživanje tužitelja kako isti i potražuje prijedlogom za ovrhu sada tužbom, a tuženik niti ne tvrdi da je račune platio, pa sud zaključuje da je nesporna činjenica o neplaćanju predmetnih računa.

15. Naime, odredbom čl. 3. st. 1. točka 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19, dalje:ZOVU) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga, dok je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, a ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine.

16. Nadalje, odredbom čl. 3. točka 14. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluge (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13, Odluka o dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga broj: 0-235/2018 od 6.7.2018., Odluka o dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga broj: 0- 294/2018 od 3.8.2018., Odluka o izmjenama i dopunama Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga broj: 0-33212019 od 28.6.2019., dalje:Opći uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Uvjeta izjednačena s tim osobama.

17. Sukladno čl. 93. st. 1. do 3. Općih uvjeta propisano je da je isporučitelj dužan voditi evidenciju o korisnicima i broju osoba kod pojedinoga korisnika usluge. Broj osoba kod pojedinoga korisnika usluge utvrđuje se na temelju pisane izjave upravitelja zgrade ili predstavnika suvlasnika koji su za to ovlašteni sukladno važećim zakonskim propisima. Iznimno, u stambenim zgradama gdje nema navedenih ovlaštenih osoba prihvatit će se izjava pojedinoga korisnika kojom obavlja promjenu broja osoba svoga kućanstva. Ukoliko pojedini korisnik smatra izjavu ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka netočnom, svaki korisnik ponaosob može Isporučitelju dostaviti izjavu o broju osoba – članova svoga kućanstva ovjerenu kod javnog bilježnika.

18. Odredbom čl. 86 st. 1. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih.

19. Odredbom čl. 84. st. Općih uvjeta propisano je da korisnik usluge može zatražiti kontrolni pregled mjerne opreme ako postoji sumnja da se isporučena usluga ne registrira pravilno.

20. Odredbom čl. 97. st. 1. Općih uvjeta propisano je da korisnik usluge plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju potrošača.

21. Odredbom čl. 99. Općih uvjeta određeno je da korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljene račune, prigovor se podnosi u pisanom obliku u roku od osam dana od dana primitka računa, a isporučitelj je dužan u roku od petnaest dana ispitati osnovanost prigovora.

22. Dakle, tužitelj je svoje potraživanje obrazložio dostavljenom dokumentacijom te je visinu potvrdio dostavljenim knjigovodstvenim stanjem obveznika. Stoga sud zaključuje da tuženik nije ispoštivao svoje obveze preuzete iz komunalne usluge opskrbe vodom, to proizlazi da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 198,74 eura.

23. U odnosu na nedostavljanje računa, nije ugovoren način dostavljanja računa preporučenom pošiljkom uz povratnicu, pa to ne može biti predmet dokazivanja.

24. U odnosu na prigovor zastare isti je neosnovan. Naime, uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i prijepise računa utvrđeno je da je dospijeće prvog računa na dan 01. listopada 2020., a zadnjeg na dan 01. prosinca 2021., dok je prijedlog za ovrhu podnesen 29. rujna 2023. te je time zastara prekinuta, dakle unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 228. ZOO-a, jer se ovdje ne radi o tražbini za isporučenu uslugu opskrbe vodom za potrebe kućanstva.

25. Slijedom iznijetoga, a kako tuženik nije podnio sudu nikakve dokaze, osim paušalnog osporavanja, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podnosio prigovore tužitelju ili odjavio sebe kao korisnika i obveznika plaćanja usluge opskrbe vodom ili podnosio prigovor na utužene račune te podmirio sporno potraživanje dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje:ZOO) koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, kao i odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a koja propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik dužan ispuniti je savjesno u svemu kako glasi, u obvezi podmiriti dugovanje prema tužitelju te je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a sadržan u točki I rješenja o ovrsi za ukupan iznos od 198,74 eura/1.497,11 kuna s osnova glavnice, sve iznose obračunate sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22) te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke.

26. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje i to dan nakon dospijeća prema računima.

27. Tužitelju je priznat trošak postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV- a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 eura.

28. Nadalje tužitelju je priznat trošak primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

29. Tužitelju pripada nagrada za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 49,75 eura na temelju Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 7. točka 1. OT-a, nagrada za sastav podneska od 23. rujna 2025. u iznosu od 50,00 eura na temelju Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 7. točka 1. OT-a, što sve uvećano za PDV iznosi ukupno 124,69 eura.

30. Dakle, ukupan trošak tužitelja iznosi 149,69 eura.

31. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

32. Odluka o kamati na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

33. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. Žalba ne zadržava ovrhu.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis