Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-33/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, na ročištu za objavu presude 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja EI koji glasi:

"Utvrđuje se da je upis u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] pogrešan te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, zemljišnoknjižnom odjelu, da ispravi upis prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da se vlasnikom upiše tužitelj EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika izvršenog u postupku obnove zemljišne knjige, sve po pravomoćnosti ove presude."

II. Nalaže se tužitelju EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR ( tri stotine eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. prosinca 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 8. siječnja 2025. navodi da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, rješenjem zemljišnoknjižnog suda pod brojem Z-10211/2015/1942 upisana nekretnina oznake čest. br. 2426, pod nazivom "Krč" u površini od 1251 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo. Protiv takvog pogrešnog upisa u korist Republike Hrvatske tužitelj da je 29. listopada 2019. podnio prigovor, koji je zaprimljen na Općinskom sudu u Zadru, pod brojem Z-25583/2019. Na raspravi održanoj dana 5. prosinca 2024. sud je odbio prigovor predlagatelja, ovdje tužitelja i uputio istog da svoja prava ostvaruje u parnici pred sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom. Pošteni i nesmetani posjed da proizlazi iz činjenice da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja odnosno njegovih prednika preko 150 godina, da su na istoj prije više od stoljeća posađeni bajami koji se i dan danas tamo nalaze. Da je tomu tako da može posvjedočiti rodbina, kao i ostali mještani i susjedi koji godinama tako obitavaju. Nadalje navodi da ako se uzme u obzir da je otac tužitelja, koji je rođen 1919. bio u posjedu predmetne nekretnine da se nesporno dolazi do činjenice da je obitelj istog ispunila sve pretpostavke koje se traže da bi se steklo pravo vlasništva dosjelošću. U odnosu na stjecanje prava vlasništva putem instituta dosjelosti ističe se da bi se pravo vlasništva steklo temeljem tog pravnog osnova potrebno je da se nekretnina posjeduje kroz određeno vremensko razdoblje te da je taj posjed barem pošten. Slijedom svega navedenog, budući tužitelj ima pravni i stvarni interes da se utvrdi vlasnikom na predmetnoj nekretnini, predlaže da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 28. siječnja 2025. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je zaprimila tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] da se upisala tuženica kao vlasnica za cijelo. Utužene nekretnina da je u cijelosti nastala od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila u vlasništvu Republike Hrvatske za cijelo. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem posjedovanja osobno i putem svojih pravnih prednika preko 100 godina. Tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za vrijeme kako se to navodi u tužbi. Tužitelj nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom svega navedenog tuženica smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] br. Z-40335/2024 (Z-25583/2019) od 5. prosinca 2024. (list spisa 3-4), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. Z-10211/2015/1942 od 12. listopada 2018. (list spisa 15-17), u svojstvu svjedoka saslušani su BI (list spisa 19), GI (list spisa 19-20) i OI (list spisa 23).

3.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnine upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da se tuženica u postupku obnove zemljišne knjige upisala vlasnicom predmetne nekretnine.

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za cijelo, s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja EI podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana donošenja tog rješenja.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], poslovni broj: Z-10211/2015/1942 od 12. listopada 2018. ( list spisa 15-17) razvidno je da je tužitelj EI sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige u odnosu na spornu nekretninu oznake kat.čest. 2426k.o. Raštane, u kojem postupku je predmetna nekretnina uknjižena kao vlasništvo tuženice Republike Hrvatske. Nadalje, u uvidom u citirani zapisnik razvidno je da je utužena nekretnina u naravi pašnjak površine 1251 m2 nastala od dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, u naravi pašnjak površine 159 2351 m2, s uknjiženim pravom vlasništva Republike Hrvatske za cijelo.

10. Tijekom postupka saslušani su svjedoci: BI, GI i OI, na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine. Saslušani svjedoci su u bitnom iskazali da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću EI, u kojoj isti živi, ujedno svjedok BI je iskazao da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao nasljeđivanjem oca pok. E, dok je svjedok OI iskazao da mu je poznato da je tužitelj spornu nekretninu stekao darovanjem od pok. oca E, ujedno da je riječ o nekretnini površine od oko 3000 m[2] . Suglasno su naveli da nisu čuli za sporove u odnosu na utuženu nekretninu.

11. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

12. Prema prijelaznoj odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dok je odredbom stavaka 3. ovog članka propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavaka 2. ovog članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. U ocjeni činjenične osnove stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored okolnosti da je stjecatelj imao samostalan posjed stvari, uz sposobnost subjekta na stjecanje prava vlasništva, od odlučnog su značaja i okolnost da je posjed neke osobe nad nekretninom trajao zakonom određeno vrijeme te da taj posjed ima određenu kvalitetu koja se traži za dosjelost.

14. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP ( čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („ Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992. i 77/1992., dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika ( paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980., kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ( „ Službeni list“ broj: 86/1946.) odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.).

15. U skladu s odredbama članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema odredbi članka 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda tužbe, kao i navoda iznijetih tijekom postupka, proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji da je utuženu nekretninu stekao dosjelošću i to dugogodišnjim posjedovanjem nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osobno i putem svojih pravnih prednika. Ovdje valja ukazati kako tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz u pogledu dugogodišnjeg posjeda predmetne nekretnine.

17. U konkretnom slučaju, s obzirom da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (dosjelošću), potrebno je utvrditi tijek vremena potreban za dosjelost odnosno jesu li se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine. Prvenstveno je za istaknuti da su saslušani svjedoci suglasno iskazivali da bi utužena nekretnina u naravi predstavljala kuću u kojoj živi tužitelj. Međutim, iz zemljišnoknjižnog opisa nekretnine proizlazi da je riječ o pašnjaku, dok ujedno iz činjeničnih utvrđenja tužbe također ne bi proizlazilo da je riječ o nekretnini na kojoj se nalazi stambeni objekt, već stabla bajama. Dakle, kako bi se utvrdilo koja je uopće nekretnina predmet spora, odnosno je li predmet spora upravo nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po stavu ovog suda odlučno je bilo izvođenje dokaza uviđaja i vještačenja, što tužitelj nije predložio. Naime, uviđaj upravo omogućuje identifikaciju utužene nekretnine te razlikovanje od drugih nekretnina koje nisu predmet spora. Iz tog razloga, sud nije cijenio vjerodostojnim iskaze saslušanih svjedoka jer na ovakav način sud uopće ne može nedvojbeno zaključiti da su saslušani svjedoci znali koja je nekretnina predmet spora i o kojoj trebaju iskazivati. Naime, prilikom ocjene iskaza saslušanih svjedoka, sud je iste vrednovao u kontekstu cjelokupnog dokaznog materijala koji ne govore u prilog tvrdnji da je tužitelj putem svojih pravnih prednika dugogodišnji posjednik upravo ovdje utužene nekretnine. Kraj činjenice da iz priloženog Zapisnika s obnove zemljišne knjige proizlazi da sporna nekretnina u naravi predstavlja pašnjak, opisnog naziva Krč, dok je svjedok BI naveo da se radi o nekretnini lokalnog naziva " Zagredak", a svjedok OI je iskazao da predmetna nekretnina ima okvirnu površinu od oko 3.000 m2, dakle dvostruko više od njezine stvarne površine (1251 m[2] ), u nedostatku drugih dokaza, primjerice uviđaja na licu mjesta, uz pristnost geodetskog vještaka ( i eventualno saslušanja svjedoka na licu mjesta) samo na temelju iskaza svjedoka koji su iskazivali proturječno sa činjeničnim navodima tužbe, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi stvarno stanje nekretnine, pa posljedično i način korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika.

18. Cijeneći sve izvedene dokaze tijekom postupka, ovaj sud je stava da tužitelj u skladu s odredbom članka 221. a ZPP-a nije dokazao valjani pravni temelj, kao niti valjani pravni slijed posjedovanja utužene nekretnine od tužitelja i njegovih pravnih prednika, slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

19. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tužitelj je u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka jer je tuženica u cijelosti uspjela u sporu.

19.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.320,00 EUR, tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), pristup ročištu od 15. rujna 2025. u iznosu od 75 bodova, dakle ukupno 150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 300,00 EUR. U preostalom dijelu, zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 100,00 EUR odbijen je jer je previsoko zatražen. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 17. prosinca 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju osobno

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-8/2025).