REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2923/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER GANIMED j.d.o.o., OIB: 77440839810, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 (pravni slijednik društva Nova hrvatska banka d.d., ranije VOLKSBANK d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9), nakon održane javne glavne rasprave zaključene 9. prosina 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja, s danom objave 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu br 226324 od 22. veljače 2010. godine koji su zaključili Nova hrvatska banka d.d. (ranije VOLKSBANK d.d.) OIB: 78427478595 10000 Zagreb, Varšavska ulica 9 i CJ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na iznos 8.000,00 EUR u kunama sa promjenjivom kamatom.

II/ Nalaže se Tuženiku Nova hrvatska banka d.d. OIB: 78427478595 10000 Zagreb, Varšavska ulica 9 da u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER GANIMED j.d.o.o. OIB:77440839810 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 iznos od 1.447,12 kn / 192,07 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01.siječnja 2023. godine, a od 01.siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena:

-počev od 23.02.10. godine pa do isplate na iznos 211,54 kn / 28,08 EUR -počev od 23.02.10. godine pa do isplate na iznos 58,31 kn / 7,74 EUR -počev od 16.04.10. godine pa do isplate na iznos 90,07 kn / 11,95 EUR

-počev od 18.05.10. godine pa do isplate na iznos 89,83 kn / 11,92 EUR

-počev od 18.06.10. godine pa do isplate na iznos 89,71 kn / 11,91 EUR

-počev od 17.07.10. godine pa do isplate na iznos 89,10 kn / 11,83 EUR

-počev od 14.08.10. godine pa do isplate na iznos 89,47 kn / 11,87 EUR

-počev od 18.09.10. godine pa do isplate na iznos 90,19 kn / 11,97 EUR

-počev od 19.10.10. godine pa do isplate na iznos 90,62 kn / 12,03 EUR

-počev od 16.11.10. godine pa do isplate na iznos 90,92 kn / 12,07 EUR

-počev od 18.12.10. godine pa do isplate na iznos 91,52 kn / 12,15 EUR

-počev od 20.01.11. godine pa do isplate na iznos 91,52 kn / 12,15 EUR

-počev od 02.03.11. godine pa do isplate na iznos 91,74 kn / 12,18 EUR

-počev od 11.03.11. godine pa do isplate na iznos 91,58 kn / 12,16 EUR

-počev od 23.04.11. godine pa do isplate na iznos 91,00 kn / 12,08 EUR

III/ Nalaže se Tuženiku Nova hrvatska banka d.d. OIB: 78427478595 10000 Zagreb , Varšavska ulica 9 da u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER GANIMED j.d.o.o. OIB:77440839810 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER GANIMED j.d.o.o. OIB:77440839810 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od 528,88 EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 248,86 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su prednik tuženika (VOLKSBANK d.d.) kao kreditor i CJ iz [adresa] sklopili Ugovor o kreditu br 226324 od 22. veljače 2010. na iznos 8.000,00 EUR, a Ugovorom o cesiji broj 023-030 CJ je kao cedent ustupila tužitelju kao cesionaru 1/10 dijela novčane tražbine sa osnove restitucije na temelju ništetnosti – radi stjecanja bez pravnog osnova koje potraživanje cedent ima prema tuženiku. Naime, tužitelj tvrdi da iz sadržaja točke 1. Ugovora o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010. proizlazi da glavnica za isplatu iznosi 8.000,00 EUR po kupovnom tečaju tuženika za devize važećem na dan isplate, a iz sadržaja točke 8. Ugovora o kreditu da je korisnik kredita dužan vratiti glavnicu te platiti kamate (naknadu) prema prodajnom tečaju tuženika. Međutim, iz ugovora nije razvidno kako se određuje po kupovni/prodajni tečaj tuženika, što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) pa je činidba neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan temeljem odredbe čl. 270. i čl. 322. ZOO. Dalje tužitelj navodi da iz sadržaja točke 2.1. Ugovora o kreditu proizlazi da je korisnik kredita dužan platiti kamate (naknadu) i da je ugovorena promjenjivost kamatne stope, međutim iz Ugovora o kreditu nisu razvidni podaci o promjenjivom parametru, strukturi kamatne stope, načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutku kada se vrši usklađivanje, vrijednosti promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentnom razdoblju na koje će se usklađivanje odnositi. Obzirom da nije određen način određenja promjenjive kamatne stope, što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. ZOO, činidba je neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010. ništetan temeljem čl. 270. i čl. 322. ZOO. Ističe da je nesporno da je sve što su ugovorne stranke smatrale bitnim i odlučim promjenjiva kamata i valutna klauzula i da je to bio uvjet za zaključenje ugovora te odlučujuća pobuda suugovaratelja. Međutim, promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu koju su ugovorili predstavlja neodređenu i neodredivu činidbu, radi čega je predmetni ugovor ništetan. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže da sud donese presudu kojom će predmetni ugovor utvrditi ništetnim u cijelosti. Tužitelj dalje navodi da iz sadržaja financijskih kartica tuženika proizlazi da je CJ po Ugovoru o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010. platila ukupan iznos od 14.471,20 kn odnosno 1.920,66 EUR, od kojeg iznosa tužitelj potražuje 1/10 dijela, odnosno iznos od 192,07 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja smatrajući da se na tužitelja ne mogu prenijeti prava potrošača. Ističe i prigovor zastare. Također navodi da ništetnost spornih odredaba ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te osporava visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženik navodi da se presuda iz parnice "Potrošač" ne može primijeniti na konkretan spor te da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Naime, tuženik ističe da je, da bi se neka odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo; da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva; da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Međutim, u konkretnom slučaju nije ispunjena niti jedna od ove tri pretpostavke. Tuženik je također naveo da je ustupiteljima prilikom sklapanja Ugovora o kreditu bilo poznato da je kamatna stopa promjenjiva pa je očito da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo. Odredba o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Pojasnio je da je odluku o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika. Dakle, tuženik ni na koji način nije donosio jednostrane odluke na štetu ustupitelja bez valjanog ugovorom predviđenog razloga.

3. U nastavku postupka, tužitelj je ukazao na točku 1.1.2.1. Uvjeta o poslovanju s građanstvom koje je tuženik dostavio uz podnesak od 28. veljače 2024., a iz čijeg sadržaja proizlazi da je prihodovanje naknade koja predstavlja razliku između kupovnog i prodajnog tečaja bila bitna pobuda za sklapanje ugovora o kreditu na strani tuženika, a ne ugovaranje valutne klauzule koja bi štitila od valutnog rizika. Također je ukazao da je kod odredbi o kamatama navedeno da su iste promjenjive, ali bez navođenja parametara kako se one mijenjaju. U podnesku od 14. travnja 2024. ističe kako tuženik nije istaknuo činjenice niti dokaze da je kredit isplaćen i da bi mu pripadala bilo kakva naknada (kamata na kredit).

4. Tužitelj je predložio da sud inicira pokretanje oglednog spora u odnosu na pitanja koja je naveo u tužbi i u kasnije, tijekom postupka, dostavljenim podnescima (list 3.-4., 140.-141., 142., 146.-147.178.-180., 267., 390.-394., 491.-492. spisa).

5. O otpočetoj je parnici na prijedlog tužitelja obaviješteno društvo Croatia osiguranje d.d. (list 522.-523. spisa) koje je podneskom od 2. srpnja 2024. obavijestilo sud da neće sudjelovati u postupku u svojstvu umješača (list 528. spisa).

6. Sud je tijekom postupka izvršio uvid te je pročitao isprave u spisu. Pročitan je pisani iskaz svjedoka ĐJ (list 173. -174. spisa) te su saslušani svjedoci AJ (list 514.-515. spisa) i CJ (list 524.-525. spisa).

7. Na temelju ocjene provedenih dokaza u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP) i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010. te zahtjev za isplatu iznosa od 192,07 EUR na ime restitucije 1/10 dijela iznosa po osnovi ništetnosti, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Između stranaka nije sporno da su CJ kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010.

10. Među strankama su sporni aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva te pitanje zastare utuženog potraživanja.

11. Postojanje aktivne legitimacije i pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog spora sud je utvrdio uvidom u Ugovor o cesiji broj O23-030 (list 22. spisa) kojim je CJ ustupila uz naknadu tužitelju 1/10 dijela novčane tražbine sa osnove restitucije temeljem ništetnosti – stjecanja bez osnove iz Ugovora o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010.

11.1. S obzirom da je u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. ZOO korisnik kredita na tužitelja prenio svoju tražbinu koja, jer prijenos iste nije zabranjen zakonom niti se radi o tražbini strogo osobne naravi ili tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a koja tražbina je odrediva jer ugovor o ustupu sadrži konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, neupitna je tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu. Tražbina korisnika kredita iz ugovora o kreditu ne mijenja svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač (konkretno tužitelju). U ovom slučaju nije riječ o osobnoj tražbini koja bi po svojoj naravi bila vezana samo uz osobu ustupitelja i koja bi se po svojoj naravi protivila prenošenju na drugoga. Nije riječ ni o prijenosu koji bi bio zabranjen zakonom. Riječ je o novčanoj tražbini za isplatu iznosa s osnove stečenog bez osnove koju je korisnik kredita, kao potrošač, valjano prenio na tužitelja. Time primatelj (ovdje tužitelj) prema dužniku (ovdje tuženiku) ima ista prava koja je ustupitelj (korisnik kredita – potrošač) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO). Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač što znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača (jednako pravno shvaćanje izraženo je u presudi Europskog suda pod brojem C-383/18 od 23. svibnja 2019.).

12. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare jer zastara tražbine po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne ugovorne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO) budući da za tu tražbinu nije propisan posebni zastarni rok. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici građanskog odjela tog suda od 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustavovljena ništetnog ugovora.

12.1. U konkretnom je slučaju utvrđenje ništetnosti tek predmet odlučivanja u ovom sporu pa je stoga jasno da zastara niti nije počela teći.

13. Odredbom 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13.1. Sud se prilikom odlučivanja o ništetnosti rukovodio samo razlozima koje je tužitelj istaknuo u tužbi jer nije ovlašten ispitivati ništetnost temeljem razloga koji nisu istaknuti u tužbi.

14. Odredbom čl. 269. ZOO određeno je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, pri čemu činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (čl. 270. st. 1. ZOO). Prema odredbi čl. 272. st. 1. i 2. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ali ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

15. U skladu s odredbom čl. 1021. ZOO ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

16. Iz Ugovora o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010. (list 12. -17. spisa) proizlazi da je isti sklopljen između prednika tuženika kao kreditora i CJ kao korisnika kredita. Riječ je o nenamjenskom kreditu kojim je prednik tuženika odobrio i stavio korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju kreditora za devize važećem na dan isplate (čl. 1.), uz redovnu kamatnu stopu od 10,90% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, odnosno po stopi utvrđenoj Odlukama i kamatama kreditora (čl. 2.1, čl. 2.2.). Stranke su ugovorile da je kredit vezan uz valutnu klauzulu s isplatom po kupovnom tečaju za devize za EUR iz tečajne liste banke koja važi na dan isplate kredita, a naplatom kredita po prodajnom tečaju za devize za EUR iz tečajne liste banke koja važi na dan dospijeća anuiteta (čl. 4.). Odredbom čl. 11.2. i čl. 11.3. Ugovora o kreditu korisnik kredita je potvrdio da je u cijelosti upoznat sa uvjetima kredita i da mu je pri sklapanju ugovora uručena otplatna tablica kredita u kojoj je jasno iskazana efektivna i realna kamatna stopa koja je važeća na dan izrade otplatne tablice. Korisnik kredita je potvrdio i da je upoznat sa rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, da je kreditor objasnio taj rizik i da je svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice i kamata, odnosno ka povećanju anuiteta (čl. 11.6.). Na sve što nije regulirano odredbama citiranog Ugovora o kreditu primjenjuju se Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora, a ako se ti akti u međuvremenu izmjene, ugovorne su se strane obvezale postupati po tim izmjenama.

17. Tuženik je tijekom postupka dostavio Odluku o naknadama i tarifama (list 404. - 465. spisa) i Opće uvjete za poslovanje s građanima (list 467. -471., 472.-482., 483.- 488. spisa). Prema tim aktima, nenamjenski gotovinski krediti građanima plasiraju se u kunama te mogu biti vezni uz valutnu klauzulu na EUR ili USD s time da se isplata kredita veže uz valutnu klauzulu koja se ugovara po kupovnom tečaju banke za EUR ili USD važećem na dan isplate kredita, dok se naplata kredita ugovara prema prodajnom tečaju banke za EUR ili USD važećem na dan dospijeća kredita. Razlika između kupovnog i prodajnog tečaja prihoduje se kao naknada (list 410. spisa). U odnosu na visinu kamatne stope navedeno je da nju, kao i promjenu iste, banka izračunava i utvrđuje sukladno Politici kamatnih stopa u kreditno-depozitnim poslovima s potrošačima (koja je dostupna u svim poslovnicama banke i na internetu), a zavisno od tržišnih prilika, cijene novca i cijene kapitala u zemlji i inozemstvu odnosno sukladno poslovnoj politici banke i važećim propisima. Banka kamatu naplaćuje mjesečno, kvartalno, polugodišnje i godišnje osim pri anuitetskoj otplati i otplati u ratama gdje se obračunava i naplaćuje po dospijeću (toč. 6.3., toč. 6.6. Općih uvjeta).

18. Saslušana kao svjedok, korisnica kredita CJ navela je u svom iskazu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopila kako bi zatvorila drugi kredit koji je imala u Erste banci, a kako je bila klijent prednika tuženika, kod njega je dobila veći iznos kredita tako da je sa tim sredstvima zatvorila kredit u Erste banci i još joj je ostao dio sredstava za vlastite potrebe. Navela je da je ugovor sklopljen za iznos od 8.000 EUR koji joj je isplaćen u kunama, rekli su joj koja je godišnja kamata i koja je visina rate kredita svaki mjesec. Jedno je vrijeme otplaćivala kredit, dok nije stradala na poslu i ostala nezaposlena, a nakon toga je primala opomene. Navela je da nije dobila obavijest kad je banka to prenijela na Croatia osiguranje d.d. kod kojih je imala sklopljenu policu životnog osiguranja kao jamstvo. Dodatno je navela da je ugovor sastavila banka, a ona ga je potpisala u poslovnici u Karlovcu. U odnosu na isprave na listu 20.-21. spisa (prometna kartica po kreditu broj 226324 na ime CJ) navela je da se radi o podacima koje je dobila od banke i koji se odnose na iznos koji je platila po kreditu i koji je Croatia osiguranje d.d. uplatila banci.

18.1. Iskaz svjedokinje CJ sud je neposredno ocijenio kao iskren, istinit, uvjerljiv i neproturječan samome sebi i ostalim dokazima provedenim u ovom postupku.

19. Saslušana kao svjedok, AJ je navela da je 2010. bila zaposlena kod prednika tuženika na mjestu člana uprave, međutim nije radila na poslovima sa stanovništvom, već je bila zadužena za operativno poslovanje (informatika, platni promet i opći poslovi). Prema njezinom saznanju, ugovori o kreditima za stanovništvo su bili standardizirani, prema odlukama uprave banke, dakle opći uvjeti su za sve bili jednaki te su instrumenti osiguranja unaprijed bili definirani. U odnosu na tečaj je navela da se to kroz vrijeme mijenjalo, jedno vrijeme je bio vezan za srednji tečaj banke koji je bio jednak srednjem tečaju HNB-a, a jedno vrijeme je bila isplata po kupovnom, a naplata po srednjem, odnosno isplata po kupovnom, a naplata po prodajnom tečaju, što je sve jasno bilo zapisano u ugovoru. Pojasnila je da je način na koji se određuje prodajni i kupovni tečaj određivala riznica banke ovisno o ponudi i potražnji deviza i o deviznoj poziciji banke. Ne sjeća se je li klijent koji sklapa ugovor o kreditu imao informacije o tome na osnovu kojih parametara se utvrđuju prodajni i kupovni tečaj, ali je klijent imao uvid u povijest svih tečajnih lista. U odnosu na kamatne stope je navela da su se one određivale na prijedlog člana uprave za poslovanje sa stanovništvom, ovisno o stanju na tržištu i uvjetima pod kojima se banka zadužuje. Klijenti banke su imali povijest kretanja kamatnih stopa kao informaciju. Istaknula je da je devizna pozicija banke omjer deviznih potraživanja i deviznih obveza u određenoj valuti. Riznica prednika tuženika je imala pravila za određivanje tečaja i tu nije bilo nekih većih odstupanja u postotku u odnosu na srednji tečaj, odstupanje od srednjeg tečaja je bilo + - 1%. Najvažnije je bilo kakav je srednji tečaj i prema njemu su se određivali prodajni i kupovni tečaj, jako je važna bila ponuda i potražnja na tržištu u RH za devizama, i koliko se sjeća, nije bilo puno prostora za manipulaciju sa tečajem. Dodala je da je i određivanje kamatnih stopa ovisilo o ponudi i potražnji te o troškovima financiranja koje je banka imala. Niti banka niti klijent u trenutku sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja i kamatnih stopa. Postojala su predviđanja kakve su kamate kod Europske banke i u kojem će se smjeru iste kretati. Banka je HNB-u dostavljala obrasce na dnevnoj, mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini, ali ne zna koji obrazac u kojem trenutku. Svjedokinja je zaključno navela da kao član uprave tuženika nikad nije sudjelovala u pregovorima za sklapanje ugovora o kreditu sa građanstvom te joj nije poznata CJ.

19.1. Iskaz svjedokinje AJ sud je također ocijenio kao iskren, uvjerljiv i istinit i dosljedan. Iskaz svjedokinje nije proturječan sam sebi niti materijalnim dokazima u spisu.

20. Iz pisanog iskaza svjedoka ĐJ proizlazi da on nema nikakvih saznanja niti informacija o načinu priprema ugovora o kreditu, određivanju vrijednosti tečaja po kojem dužnik mora vraćati kredit, plaćati kamatu i troškove, a niti o načinu na koji je banka ugovarala kamatnu stopu. Naveo je da nema saznanja o tipskim ugovorima banke i da mu nije poznata pobuda odnosno motiv za sklapanje takvih ugovora. Jedino što je ovom svjedoku generalno poznato je da je svaka banka formirala svoju tečajnu listu temeljem kretanja tečajeva na deviznom tržištu i temeljem tečajne liste HNB-a.

20.1. Sud nije osobito cijenio iskaz ovog svjedoka budući da iz istog proizlazi da o spornim činjenicama nema nikakvih neposrednih saznanja.

21. Iz sadržaja Ugovora o kreditu te akata tuženika koji su njegov sastavni dio, sud je zaključio da je korisniku kredita na dan sklapanja ugovora bila poznata obveza plaćanja kamatne stope ugovornih kamata, koja je sastavni dio njegove činidbe koja se sastoji u anuitetnoj otplati kredita, međutim nije mu moglo biti jasno na koji način će se kamatna stopa mijenjati jer to nije na određen način navedeno u Ugovoru niti u Odluci o kamatama i naknadama banke na koju se ugovor poziva, a niti je iz sadržaja spisu priležeće dokumentacije moguće utvrditi za koje je parametre bila vezana promjena kamatne stope.

22. Na temelju tako utvrđenih činjenica, ovaj je sud zaključio da ovako u ugovoru određena visina redovne kamatne stope u dijelu koji se tiče njezinih budućih promjena, temeljem nejasnih parametara, nije određena niti odrediva, što i samu činidbu povrata kredita kroz godišnje anuitete primjenom tako promijenjene kamatne stope čini neodređenom i neodredivom pa je ništetna odredba čl. 2.1. i 2.4. u dijelu koji propisuje promjenjivost redovne kamate prema Odluci o kamatama i naknadama kreditora.

23. Međutim, suprotno stavu tužitelja, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila ni uvjet ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor o kreditu sklopljen budući da je ugovorna kamata, kao cijena kredita, odlučujuća pobuda zbog koje kreditor sklapa ugovor o kreditu, a ne promjenjivost te kamatne stope.

24. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

25. Kako prema uvjerenju ovog suda Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora može opstati bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve kada tome i ne bi bilo tako, ništetnost je u konkretnom slučaju ustanovljen upravo da bi Ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe i da vrijedio i bez nje u smislu čl. 324. st. 2. ZOO, to ništetnost odredbe čl. 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora.

26. U odnosu na valutnu klauzulu treba navesti da je u Ugovoru o kreditu jasno određeno primjenom kojeg tečaja i na koji dan će se utvrđivati vrijednost 1 EUR u kn. Nije jasno i određeno u samom Ugovoru navedeno kako se utvrđuje kupovni i prodajni tečaj kreditora, međutim ta su kretanja tečaja sa neznatnim odstupanjima (+-1%) od srednjeg tečaja banke koji je bio jednak srednjem tečaju HNB-a, o čemu je detaljno iskazivala svjedokinja AJ. Time je sud ocijenio da u ovom dijelu činidba korisnika kredita koja se sastoji u otplati kredita kroz godišnje anuitete primjenom prodajnog tečaja za devize za EUR kreditora nije neodređena niti neodrediva pa da bi navedena ugovorna odredba bila ništetna kako je to slučaj sa odredbom ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. S obzirom na prednja utvrđenja i zaključke, vodeći računa o postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbi čl. 2. st. 1. ZPP prema kojoj sud odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, ocijenjeno je da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnim u cijelosti Ugovora o kreditu od 22. veljače 2010. Pritom se napominje da sud nije mogao izrekom presude utvrditi djelomičnu ništetnost ugovora jer to nije predmet tužbenog zahtjeva pa bi takva odluka suda predstavljala sadržajno različitu odluku od one koju tužitelj predlaže donijeti.

28. To, međutim, ne znači da sud na temelju utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, kao odluke o prethodnom pravnom pitanju, ne može odlučivati o zahtjevu za povrat onoga što je stečeno na temelju tih ništetnih odredbi.

29. Naime, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora ili ništetne ugovorne odredbe, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 323. st. 1. ZOO).

30. Korisnik kredita ima prema tuženiku tražbinu po osnovi iznosa kojeg je platio tuženiku (odnosno njegovom pravnom predniku) primjenom ništetnih odredbi čl. 2.1. i čl. 2.4. Ugovora o kreditu, a koju tražbinu je, u omjeru od 1/10 dijela, ustupilo tužitelju.

31. U tom je pravcu sud rješenjem od 25. srpnja 2025. odredio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja iznosa koji je korisnik kredita platio tuženiku (ili njegovom pravnom predniku) po osnovi Ugovora o kreditu br. 226324 od 22. veljače 2010., uzimajući u obzir klauzulu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2.1. Ugovora o kreditu, dakle, koji iznos je korisnik kredita stvarno platio primjenom promjenjive kamatne stope naspram toga koji iznos bi korisnik kredita platio da se cijelo vrijeme otplate kredita primjenjivala (kao fiksna) kamatna stopa iz čl. 2.1. Ugovora o kreditu (10,90% godišnje) te posljedično tome koliko, uzimajući u obzir na taj način utvrđenu razliku, iznosi mjesečna anuitetna preplata korisnika kredita po predmetnom Ugovoru o kreditu, kao i datume na koje je ta preplata izvršena, zajedno sa izračunom koliko iznosi 1/10 tako utvrđene preplate, ukupno i po pojedinim mjesecima.

32. Međutim, kako tužitelj nije predujmio troškove za provođenje financijskog vještačenja u skladu s odredbom čl. 153. st. 1. ZPP u zadanom mu roku, sud je rješenjem od 22. listopada 2025. odustao od izvođenja tog dokaza (čl. 153. st. 3. ZPP).

33. Slijedom navedenog, tužitelj nije s uspjehom dokazao visinu tužbenog zahtjeva koja se sastoji u vraćanju iznosa koje je tuženik primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a koja visina tužbenog zahtjeva je među strankama sporna.

34. Vezano za navode tužitelja da tuženik nije istaknuo činjenice niti dokaze da bi isplatio kredit niti da mu pripada ikakva naknada (kamata) na isplaćeni kredit (podnesak od 14. travnja 2024. – list 500. spisa) treba navesti da iz ovih navoda ne proizlazi da tužitelj osporava činjenicu isplate kredita od strane prednika tuženika korisnici kredita, no neovisno o tome, svjedokinja CJ je u svom iskazu potvrdila da joj je iznos iz Ugovora o kreditu isplaćen te je detaljno navela za koje svrhe je ta sredstva utrošila pa iz toga proizlazi bespredmetnost ovih tužiteljevih navoda.

35. Naposljetku, u odnosu na tužiteljev prijedlog za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka treba ukazati na slijedeće.

35.1. Prema odredbi čl. 502.j. ZPP postupci u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja su slični sporovi koji su u većem broju već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

35.2. U skladu s čl. 502.lj ZPP u prijedlogu za pokretanje oglednog postupka prvostupanjski sud mora određeno naznačiti pravno pitanje o kojemu predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP.

35.3. Ta odredba propisuje da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

35.4. Ogledni postupak ima svrhu omogućiti da se u situaciji koja je uzrokovala pokretanje velikog broja parnica prevenira dugotrajno odlučivanje u tri stupnja, tako da se već u ranoj fazi postupka pred prvostupanjskim sudom omogući da Vrhovni sud Republike Hrvatske riješi pravno pitanje u temama od javnog interesa i time otkloni dileme oko tumačenja zakona, a ujedno i spriječi priljev velikog broja žalbi i revizija. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga suda, pokretanje oglednog spora nije svrsishodno zbog činjenice da su u drugim sličnim sporovima već donesene prvostupanjske odluke protiv kojih su stranke podnijele redovni pravni lijek i koje su podložne ispitivanju i ocjeni drugostupanjskog suda, uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije te su također donesene i drugostupanjske odluke uz mogućnost podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i po eventualnom dopuštenju i same revizije.

35.5. S obzirom na navedeno, prema ocjeni suda, nije bilo mjesta iniciranju postupka za odlučivanje o prijedlogu za pokretanje oglednog spora jer isti ne bi bio svrsishodan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gop-1/2020, Gop-2/2020; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-325/2024 od 12. lipnja 2024.).

36. Imajuću u vidu sve naprijed navedeno, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

37. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, dužan je tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP). Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 248,86 EUR temeljem Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), u vezi čl. 164. st. 2. ZPP, prema troškovniku sadržanom u odgovoru na tužbu.

38. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.