REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-2225/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Maja Antić Tucak, odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 71 i 3. LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, koju zastupa opunomoćenica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16, radi izvlaštenja, 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943- 02/23-01/65, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-18 od 13. studenoga 2024., u odnosu na suvlasničke dijelove predmetne nekretnine i naknadu za izvlaštenje BL, HL i LL.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima BL i HL naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju LL naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/65, URBROJ: 514- 04-02-02/01-24-18 od 13. studenoga 2024., u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje hidroenergetskog sustava HES Kosinj, Etapa 11 – izgradnja građevina na uređenju prostora izgradnje akumulacije HES Kosinj, te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 7550 m[2] , u suvlasništvu i suposjedu LL, ovdje tužitelja, u 1/8 dijela, HL, ovdje tužiteljice, u 1/8 dijela, BL, ovdje tužitelja, u 1/8 dijela, te dr. Točkom III. je suvlasnicima određena naknada za izvlaštenje, između ostalog, HL i BL, svakom u iznosu od 5.437,69 eura, te LL u iznosu od 7.447,43 eura. Točkama IV.-VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII. -X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelji BL i HL, te LL su protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe, koje je Sud sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spojio u jedan spor.

3. Tužitelji BL i HL u tužbi u uvodno navode da je postupku nesporno utvrđeno da imaju stalno prebivalište na nekretnini koja je predmet izvlaštenja te da imaju domaće životinje koje drže u gospodarskim objektima. Nadalje u bitnom navode da naknada za izvlaštenje nije pravilno utvrđena i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, što da predstavlja najgrublje kršenje Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenih prava na mirno uživanje vlasništva. S tim u svezi ističu da temeljem minimalno dosuđene naknade trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret, budući da im se sve nekretnine u njihovom vlasništvu izvlašćuju, a da temeljem dosuđene naknade za izvlaštene nekretnine nisu u mogućnosti sebi priuštiti bilo kakav smještaj, a kamoli smještaj i količinu objekata koje imaju na području gdje se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je Europski sud za ljuska prava u predmetu Scordino protiv Italije zauzeo stav da se u slučaju miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između potreba javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih ljudskih prava pojedinca, te da upravno tijelo u svakom trenu mora utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva za zaštitu temeljnih ljudskih prava pojedinca. Smatraju da je sukladno navedenom tuženik pri donošenju osporenog rješenja propustio procijeniti razmjer gubitka za tužitelja, jer da nije obrazložio da tužitelji u predmetnim objektima žive i imaju domaće životinje, a niti dao objašnjenje predstavlja li iznos naknade koja im je dodijeljena nesrazmjeran teret, odnosno hoće od dobivenog iznosa novčane naknade biti u mogućnosti sebi priuštiti drugi objekt i istu količinu nekretnina koje imaju na području na kojima se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je imenovani vještak Damir Stipanov, na temelju čijeg nalaza je utvrđen iznos naknade, temeljem poredbene metode izračunao vrijednost izvlaštene nekretnine koristeći cijene s područja drugih katastarskih općina, jer da prema navodima vještaka iz javno dostupnih podataka nema dovoljno odgovarajućih usporedivih nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]. Smatraju da je ovakav način izrade nalaza protivan pravilima struke, jer da je općepoznata je činjenica da se na području katastarske općine [katastarska općina] već više godina provodi postupak izvlaštenja nekretnina, od koji da su neki postupci su već pravomoćno završeni, te da je temeljem dovršenih postupaka isplaćena naknada, pa da su sukladno navedenom, vještaku temeljem javnih isprava bili omogućeni uvidi u cijene nekretnina na području općine na kojoj se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je nejasno zašto vještak nije za komparaciju uzeo vrijednost transakcija iz 2023. godine, nego se u svom nalazu i mišljenu pozvao podatke iz 2019., 2020. i 2021. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje, iz čega je Sud zaključio da tužitelji predlažu poništenje osporenog rješenja u dijelu koji se odnosi na njih.

4. Tužitelj LL je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom je osporava zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u prvom redu navodi da je temeljem odredbe članka 11. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu u vidu druge nekretnine čija tržišna vrijednost odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini, jer da je to jedini način da bude u cijelosti obeštećen za svoju nekretninu. S tim u svezi dodaje da navod da korisnik izvlaštenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nema drugih nekretnina nije i da ne može bitni pravno odlučujući iz razloga što se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja se upisuje kao vlasnik novih nekretnina, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., pa da je pravi korisnik izvlaštenja je formalnopravno Republika Hrvatska, a da je općepoznata činjenica da Republika Hrvatska u vlasništvu ima velik broj nekretnina. Nadalje se u bitnom poziva na ustavno i konvencijsko jamstvo vlasništva pa navodi da je Europski sud za ljudska prava u predmetima u predmetima Scordino protiv Italije, Sporrong i Lönroth protiv Švedske i dr. iznio pravno shvaćanje da se svakim miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, a što da u konkretnom slučaju nije ispunjeno. S tim u svezi u prvom redu navodi da tuženik uopće nije proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li ravnoteža ostvarena, te nadalje da nije uzeo u obzir navode tužitelja da trpi nerazmjeran i prekomjeran teret budući da mu se izvlašćuju sve nekretnine u navedenom mjestu i u cijelosti ga se onemogućuju u vlasništvu nekretnina koje za njega imaju ne samo ekonomsku nego i emocionalnu vrijednost, jer da to predstavlja njegovu djedovinu koja je u vlasništvu obitelji preko 150 godina. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju naknada nije određena pravilno i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti te ističe da za utvrđenu naknadu ne može kupiti nekretninu na predmetnom području, a ni bilo gdje u okolici, jer da se po toj cijeni ne može pronaći slična nekretnina budući su sve cijene znatno više, pa da stoga ovo izvlaštenje predstavlja prekomjerno ograničenje prava vlasništva i trpljenje tužitelja. Dodaje da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije istaknuo da nije postojao nijedan legitimni cilj u javnom ili općem interesu koji bi mogao opravdati činjenicu da su podnositelji zahtjeva dobili naknadu manju od tržišne vrijednosti za svoju izvlaštenu nekretninu. U odnosu na nalaz vještaka Damira Stipanova u prvom redu navodi da je početna premisa da je riječ o šumskom zemljištu pogrešna, zbog čega da je cjelokupna procjena vrijednosti nekretnine pogrešna, jer da je predmetna nekretnina morala biti procijenjena kao građevinsko, a ne kako to pogrešno obrazlaže tužitelj kao šumsko zemljište, budući da predmetno zemljište sukladno prostornom planu definirano kao vodene površine akumulacija Kruščica-planirano, a što da je značajno utjecalo na procijenjenu vrijednost nekretnine. Nadalje navodi da je iz nalaza vještaka Damira Stipanova razvidno da je kao dan vrednovanja nekretnine naveden dan 30. studenog 2023., dok je prilikom ujednačavana vrijednosti nekretnine uzeo Indeks cijena stambenih objekata Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2, ali ne i Q3 i Q4, za kvartale 3 i 4., koje je trebao primijeniti, pri čemu da je vještak stavio napomenu da je uzeo pogrešan bazni indeks jer mu drugi nisu dostupni, ali da je na dan održavanja rasprave povodom prigovora navedeni Q4 je bio dostupan i da je iznosio 167,17. Nadalje je naveo da Vještak nije dao niti jedan konkretan odgovor na ročištu na pitanja zašto je koristio konkretne usporedne nekretnine te po čemu su usporedive. Također navodi da mu je upravnom postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da se rasprava održavala izvan sjedišta tuženika. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta, saslušanjem tužitelja, voditelja postupka i odvjetnice Maje Antić Tucak, te vještačenjem radi procjene vrijednosti nekretnine, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI., VII., VIII., IX., X.,

XI. i XII.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Zainteresirana osoba u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se suprotno navodima tužitelja, vrijednost nekretnine utvrđuje s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja, pri čemu da je vještak primjenjujući poredbenu metodu, pravilno kao usporedne nekretnine uzeo tri nekretnine sličnih karakteristika iz šire okolice, koristeći tada dostupne indekse Q1 i Q2. Također ističe da Zakon naknadu u obliku davanja u vlasništvo zamjenske propisuje isključivo kao alternativnu i supsidijarnu opciju, i to samo u slučaju kada korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, a da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju zainteresirana osoba takvom nekretninom ne raspolaže.

6.1. U kasnijem podnesku su tužitelji BL i HL predložili da se ovaj spor prekine do okončanja postupka u predmetu ovoga Suda poslovni broj Us I- 2222/2024 u kojem je predložio da se predmet riješi kao ogledni spor. U spis su dostavili ugovore o kupoprodaji iz kojih da je razvidno da je na području katastarske općine [katastarska općina] bilo prometa nekretnina te da Republika Hrvatska raspolaže zamjenskim nekretninama na predmetnom području.

7. Sud je održao ročište za raspravu 21. studenog 2025., na koje su pristupili tužitelji i zainteresirana osoba, svi zastupani po opunomoćenicima, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

7.1. Tužitelji BL i HL su na ročištu izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka te ponovili prijedlog za prekidom postupka i odgodom ročišta do pravomoćne odluke u oglednom sporu.

7.2. Tužitelj LL je izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka. Istaknuo je da je iz dokumentacije koja je dostavljena naknadno u sporu razvidno da Republika Hrvatska raspolaže nekretninama koje se mogu dati kao zamjenska nekretnina umjesto izvlaštene nekretnine, a iz Ugovora sklopljenog između zainteresirane osobe i H i ĆL, da jasno proizlazi da je njima isplaćena viša naknada nego tužitelju, zbog čega smatra da su pozitivno diskriminirani po nacionalnoj pripadnosti, budući da imaju prebivalište na području [adresa].

7.3. Na upit Suda LL je izjavio da traži zamjensku nekretninu jer da se u mirovini želi vratiti na područje Like, jer da je, iako je rođen u [adresa], porijeklom i po ocu i majci L.

7.4. Zainteresirana osoba je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Zatražila je odgodu ročišta radi očitovanja na naknadno zaprimljeni podnesak tužitelja BL i HL, u kojem su tužitelji dostavili ugovore o kupoprodaji iz kojih da je razvidno da je na području katastarske općine [katastarska općina] bilo prometa nekretnina te da Republika Hrvatska raspolaže zamjenskim nekretninama na predmetnom području.

7.5. Sud je prijedlog zainteresirane osobe za odgodu ročišta odbio, budući da tužitelji u naknadno dostavljenom podnesku nisu iznosili nove navode, nego su samo dostavili dokaze na koje su se pozivali ranije.

7.6. Nakon odluke Suda o odbijanju prijedloga za odgodu ročišta se odnosu na naknadno zaprimljeni podnesak zainteresirana osoba očitovala da je korisnik izvlaštenja u predmetnom postupku Hrvatska elektroprivreda d.d., dok su nekretnine koje su navedenom podnesku u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., koja ne raspolaže nekretninama koje bi se tužiteljima mogle dati u vlasništvo. Nadalje je istaknula da se u postupku izvlaštenja naknada određuje u pravilu u novcu dok je dodjela zamjenske nekretnine samo iznimka, a što da je potvrđeno i u više presuda upravnih sudova. U odnosu na zaprimljene ugovore, očitovala se da je u tim ugovorima korištena ista metodologija kao u predmetu ovoga spora, dok je u ugovoru u kojem je vrijednost nekretnine utvrđena u iznosu od 40.000,00 kn, vrijednost utvrđena u znatno nižem iznosu nego u predmetu ovoga spora i stoga bi ta okolnost mogla ići tužiteljima samo na štetu.

7.7. Na navode zainteresirane osobe tužitelji su se očitovali da Hrvatska elektroprivreda d.d. kao korisnik izvlaštenja izvašćuje predmetne nekretnine u ime i za račun Republike Hrvatske pa stoga nije točan odnosno odlučan navod da ne raspolaže odgovarajućim zamjenskim nekretninama iz razloga što su one u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje su se očitovali da je vještak u svom nalazu naveo da nije uzeo u obzir druge nekretnine sa područja katastarske općine [katastarska općina] iz razloga što nije bilo prometa nekretninama na tom području, pa je stoga u zadnjem podnesku tužitelj iz tog razloga dostavio ugovore koji su predmet nekretnine s područja [adresa], kako bi dokazao da je prometa takvim nekretninama bilo i da je u tom dijelu nalaz vještaka nezakonit, a sama visina vrijednosti pritom da nije odlučna za dokaz te činjenice.

8. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

9. Iako su tužitelji pred ovim Sudom pokrenuli više sporova radi ocjene zakonitosti rješenja o izvlaštenju za predmetni zahvat, Sud je odbio prijedlog za prekidom ovoga spora do pravomoćnog okončanja predmeta u oglednom sporu, budući da prema ocjeni Suda nisu ispunjene pretpostavke za rješavanje u oglednom sporu, jer se ne radi o predmetnima iste činjenične osnove, budući da se radi o različitim nekretninama od kojih je za svaku potrebno zasebno ocijeniti je li naknada pravilno određena.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

12.1. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

13. Sukladno citiranim odredbama se naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

14. Tužitelj LL je upravnom postupku izvlaštenja izjavio da želi naknadu davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a suvlasnik je i suposjednik predmetne nekretnine u 63/378 dijela, te suvlasnik i suposjednik u sličnim omjerima i ostalih nekretnina koje se su predmetom izvlaštenja za isti zahvat, za koje je pokrenuo sporove pred ovim Sudom. Tužitelj LL ima prebivalište u [adresa], a na ročištu je izjavio da traži zamjensku nekretninu jer da se u mirovini želi vratiti na područje Like, jer da je, iako je rođen u [adresa], porijeklom i po ocu i majci L. Stoga, prema ocijeni Suda nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe članka 46. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade da se tužitelju LL odredi naknada davanjem u vlasništvo zamjenske nekretnine, jer tužitelj nikada nije živio na predmetnom području i koristio predmetnu nekretninu za obavljanje nekakve djelatnosti, pa njenim izvlaštenjem neće izgubiti dosadašnje životne uvjete i uvjete korištenja predmetne nekretnine. Osim toga, tužitelj LL je suvlasnik i suposjednik predmetne nekretnine i svim ostalih nekretnina za koje je pokrenuo upravni spor samo u suvlasničkom omjeru, što znači da se ne radi o gospodarskoj cjelini koja bi bila pogodna za gospodarsko iskorištavanje ni u budućnosti, već će naprotiv, ukoliko se doista namjerava naseliti na područje Like, tužitelj iz naknade u novcu sam moći kupiti nekretnine koje čine cjelinu i podobne su za stanovanje.

14.1. Nadalje, ni iz jedne odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao presude Europskog suda za ljudska prava na koje tužitelj poziva ne proizlazi da okolnost da se radi o tužiteljevoj djedovini utječe na vrstu ili visinu naknade, stoga su tužbeni navodi LL neosnovani i u tom dijelu.

14.2. Tužitelji BL i HL u upravnom postupku nisu zatražili određivanje naknade davanje u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a nisu to izrijekom zatražili ni u ovome sporu, stoga su njihovi navodi da na predmetnoj nekretnini obavljaju gospodarsku djelatnost bespredmetni.

14.3. Pritom Sud ukazuje tuženiku da ne može prihvatiti navode da zainteresirana osoba ne raspolaže drugim odgovarajućim nekretninama, jer budući da se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, ukoliko zainteresirana osoba u svom vlasništvu nema odgovarajućih nekretnina, mogla ih je steći od Republike Hrvatske.

15. Nadalje, ni jednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi članaka 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te članaka 9.-10 i 35.-38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/215, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga Sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju Suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

16. Isto tako, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da pri međuvremenskom izjednačenju vještak Damir Stipanov nije koristio indekse Q3 i Q4 za 3. i 4.kvartal, koji su postali dostupni u vrijeme održavanja rasprave pred upravnim tijelom, jer je nesporno da su u vrijeme izrade nalaza bili dostupni indeksi Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2. Naime, prema shvaćanju Suda vještak je dužan koristiti indekse koji su dostupni u vrijeme izrade nalaza, a kada bi svakom objavom novih indeksa trebao dopunjavati nalaz, povodom kojeg bi upravno tijelo trebalo sazivati novu raspravu, bilo bi znatno otežano ili čak onemogućeno okončati postupak.

17. Nadalje, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da u postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], jer je tužitelj za zastupanje mogao odabrati odvjetnika koji ima sjedište na području na kojem se provodi izvlaštenje, pa ti troškovi ne bi ni nastali.

18. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

19. Kao što je ranije navedeno, prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade naknada za ovlaštenje određuje se s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

20. Nadalje, prema odredbi članka 50. stavka. 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

21. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 43. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina uporabno svojstvo nekretnine je stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti.

22. Sukladno citiranim odredbama se naknada za izvlaštenje za zemljišta buduće javne namjene utvrđuje na temelju uporabnog svojstva, odnosno kakvoće nekretnine, kakvog je nekretnina imala prije isključivanja iz daljnjeg konjunkturnog razvoja, odnosno na temelju namjene i kakvoće kakvu je imala prije promjene u namjenu koja je povod izvlaštenja. Iz nalaza vještaka Damira Stipanova Sud ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi šuma, što je ista kultura kao i za zemljišta je vještak pri procjeni uzeo za poredbene. Međutim, iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta također proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi uz cestu, te da su na susjednim nekretninama izgrađene građevine, stoga Sud nije mogao otkloniti tužbene navode da je predmetne nekretnine trebalo procijeniti kao građevinsko zemljište, odnosno da je prema uporabnom svojstvu kakvog je predmetna nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenju, gradnja na predmetnoj nekretnini bila dozvoljena. Stoga, slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje nije pravilno procijenjena.

23. Pritom tuženiku ukazuje da pogrešno u osporenom rješenju obrazlaže da se, kako za buduće površine javne namjene ne postoji tržište, za njih procjena vrijednosti nekretnine utvrđuje primjenom tržišnog modela, sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točke 40. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, jer se kao što je obrazloženo, za buduće nekretnine javne namjene naknada određuje u skladu s odredbom članka 4. stavka 1. točke 43. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, u smislu citiranih odredbi odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade i članka 50. stavka. 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina.

24. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima osporeno rješenje je odnosu na tužitelje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

25. Predmet je sukladno odredbi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak će brže i lakše provesti tuženik, na način da će pozvati vještaka da ispravi, odnosno upotpuni nalaz, ili će po potrebi provesti novo vještačenje.

26. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

27. Tužitelji BL i HL su zatražili naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za raspravu po opunomoćeniku odvjetniku, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

27.1. Tužitelj LL je zatražio naknadu troškova ovoga spora za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za raspravu po opunomoćeniku odvjetniku, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

27.2. Zainteresirana osoba je zatražila naknadu troškova spora, za sastav odgovora na tužbu, pristup ročištu, te trošak puta i izbivanja iz pisarnice, što ukupno iznosi 4.650,00 eura.

28. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28.1. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

29. Budući da su uspjeli u sporu, tužiteljima je priznat zatraženi trošak zastupanja, koji je u skladu s Tbr. 27. Odvjetničke tarife, stoga je tuženiku naloženo da mu naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da je spor izgubila, zahtjev zainteresirana osobe za naknadu troškova spora je odbijen.

30. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) tužitelji nisu u obvezi plaćanja sudske pristojbe.

U Rijeci 17. prosinca 2025.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (članak 128. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. 1. i 2. tužitelja: Odvjetnici Maji Antić Tucak, Šibenik

- opun. 3. tužitelja: Odvjetnici Heleni Kovačić Lijović, Zagreb, Savska cesta 41

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opun. zaint. osobe: Odvjetnici Lani Andreis Nikolić, Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16