REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 83 Pn-3350/2020-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupane po punomoćnici Petri Glavinić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 20. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gabrijela Domagoja Žimbreka, odvjetnika i punomoćnice tuženika Petre Glavinić, odvjetnice, dana 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o je:

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 isplatiti tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupni iznos od 1.970,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom s tijekom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 5.2.2020.g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 naknaditi tužitelju ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dan."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 2.197,51 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dan

r i j e š i o je:

Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva tužitelja iz podneska od 19.03.2024. na iznos od 1.970,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom iz razloga svrsishodnosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20.10.2019.g., u 00:10 sati, u Zagrebu, u Vinodolskoj ulici 2A, tužitelj ozlijeđen kada je u namjeri da uđe u svoje parkirano vozilo po mobitel, na njegovo parkirno vozilo i njega kao pješaka, naletjelo nepoznato vozilo. Uslijed predmetnog štetnog događaja tužitelj je zadobio tjelesne ozljede te je oštećen njegov automobil. Obzirom da je nezgodu skrivilo nepoznato vozilo, sukladno čl. 30 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tužitelj od tuženika potražuje naknadu nastale štete. U predmetnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah došlo je do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti zbog čega trpi duševne boli te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora dana 5.2.2020.g. obratio tuženiku, a obzirom je zahtjev otklonio, tužitelj je radi zaštite svojih prava prisiljen ustati tužbom, te potražuje i naknadu za sastav Odštetnog zahtjeva u skladu s odvjetničkom tarifom, slijedom čega tužitelj prema konačnom zahtjevu iz podneska od 21.03.2024. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 800,00 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 800,00 EUR,

- za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 370,00 EUR,

ukupno 1.970,00 sa zateznom kamatom počev od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. 05.02.2020. do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava legitimaciju štetni događaja dinamiku štetnog događaja opisanu po tužitelju i odgovornost za štetu i štetni događaj te ističe odgovornost tužitelja za štetu i štetni događaj u cijelosti. Tuženik ističe prigovor suodgovornosti tužitelj zbog nepropisno parkiranog osobnog automobila na površini namijenjenoj za kretanja pješaka odnosno na površini na kojoj je prometnim znakom izričito zabranjeno zaustavljanje i parkiranje, sudjelovanja u prometu u alkoholiziranom stanju. Tuženik spori uzročno posljedičnu vezu ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji i predmetnog štetnog događaja. Uz tužbu je dostavljena potvrda MUP-a sastavljena isključio po kazivanju samog tužitelja iz koje je razvidno da su djelatnici policije pregledali mjesto događaja te nisu našli materijalne tragove koji bi potvrdili postojanje NN vozila, odnosno koji bi potvrdili dinamiku štetnog događaja opisanu po tužitelju, da je uporabom alkotesta utvrđena alkoholiranost tužitelja s tim da je koncentracija alkohola iznosila 1,57 g/kg. Djelatnici policije utvrdili su da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja te da je tužitelj ozlijeđen, a na koji način su nastala oštećenja na vozilu te na koji način je tužitelj ozlijeđen ne može se utvrditi na objektivan način. Kako očevidaca nesreće i materijalnih tragova o kretanju NN vozila nema, dinamika štetnog događaja ne može se utvrditi na objektivan način a tuženik ističe kako se odgovornost tuženika iz uporabe nepoznatog vozila ne može utvrditi samo na temelju kazivanja samog tužitelja. Da je nesreća prouzročena uporabom nepoznatog vozila, samo je hipotetička mogućnost na kojoj se ne može temeljiti utvrđenje postojanja te činjenice. Tuženik se poziva na stajalište Vrhovnog suda RH u odlukama od 23.10.2018. kojima je određeno da se na temelju utvrđenih pretpostavki o mogućoj odgovornosti nepoznatog vozila, a bez bilo kakvih materijalnih dokaza, ne može temeljiti odluka suda a iz razloga što se odluka suda može temeljiti samo na sigurnošću utvrđenim činjenicama a ne mogućim pretpostavkama, kao što je ovdje slučaj. Pravilo o teretu dokaza obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nje bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaza. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te drži da je tužbi zahtjev neprimjerno visoko postavljen, Djelatnici hitne pomoći utvrdili su da je tužitelj zadobio ogrebotinu na lijevom laktu kao i da nema drugih vidljivih ozljeda. Nastavno iz dostavljene med, dokumentacije razvidno je da je tužitelj zadobio ozljede međutim tuženik smatra da nije došlo do povrede prava osobnosti koja bi opravdala postavljeni tužbeni zahtjev. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1100 zakona o obveznim odnosima, te da tuženik nema pravo na dosuđenje pravične novčane naknade budući se rado o neznatnoj povredi prava osobnosti. Naknada za navedenu povredu smije se dosuditi samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju vodeći pri tome računa o cilju kojem služi pravična novčana kazna ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom Čl. 1100 st.1 zakona o obveznim odnosima prihvaćena je tzv. objektivna koncepcija neimovinske štete što znači da je svaka ozljeda u smislu toga Zakona povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koje isti štiti. Da bi netko zbog neznatnih ozljeda imao pravo na pravičnu novčanu naknadu moraju se ispuniti Zakonom predviđene pretpostavke kad to težnika povrede i okolnosti slučaju opravdavaju. Iz dokaznih priloženih uz tužbu proizlazi da u ovoj pravnoj stari nisu ispunjene ove dvije pretpostavke. Iz dostavljene med. dokumentacije razvidno je da tužitelj liječio ranije tegobe vezano za bolove u leđima, šaci. Kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje tužitelja i prije i nakon predmetne prometne nesreće, kao i je i tužitelj imao istih li sličnih ozljeda ili oboljenja, tuženik predlaže obvezati tužitelju da sud i tuženiku dostavi ovjerenu presliku kompletnog osobnog zdravstvenog kartona. Tuženik posebno ističe kako je u cijelosti neosnovan zahtjev za naknadom štete po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naknada za tuđu pomoć i njegu, I laiku je jasno da ozljede zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći ne zahtijevaju tuđu pomoć, a posebno ne tuđu njegu, kao i da iste ne ostavljaju trajne posljedice po zdravlje ozlijeđenog. Tuženik spori zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Osporava zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja radi podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku jer obraćanje tužitelja tuženiku nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe te ujedno sukladno čl. 155 u parnici se stranci dosuđuju samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kada nije prihvatio izdatak tužitelja na ime nagrade odvjetnika za zastupanje u izvansudkom postupku pred tuženikom kao osiguranjem. Stranka koja je podnijela zahtjev za naknadom štete u izvansudkom postupku imala bi pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u okviru tog postupka samo u slučaju ako se radi o zahtjevu koji se može ostvarit na način da bi postupanje u smislu odredbe čl. 186 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP)-a bila procesna pretpostavka za podnošenje tužbe. Takav zahtjev koji je podnesen od strane tužitelja u okviru vansudksog postupka pred osiguranjem ne predstavlja procesnu pretpostavku podnošenja tužbe, pa se ne radi o zahtjevu osnovnom kojeg bi tužitelji imali pravo na naknadu troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti tužitelju naložiti plaćanja troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznim kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po kamatnoj stopi koja je propisana Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na dane kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a od 18.03.2020. (list 4-5 spisa), presliku Zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti tužitelja (list 6 spisa), presliku fotografija vozila tužitelja (list 7 spisa), Izvid štete Euroherc osiguranja d.d. (list 9 spisa), presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 10-14 spisa), izvod iz sudske prakse (list 24-75 spisa) presliku Prekršajnog spisa Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu PpP- 7207/20 (list 88-144 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško (list 149-152, 189-190 spisa), kombinirano prometno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonku Ivašiću (list 200- 204 spisa) i dr. sc. Davoru Mayeru (list 208-210 spisa), usmeno saslušanjem sudskog vještaka Davora Mayera (list 221-222 spisa), toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. kem. ing HĐ (list 228-229 spisa), te saslušanjem tužitelja (list 158-159, 283-284 spisa) i svjedoka LĐ (list 252-253 spisa) i EĐ (list 273-274 spisa).

5. Među parničnim strankama sporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj, uzročno-posljedična veza između nastalih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja i odgovornost i time osnov i visina tužbenog zahtjeva, obzirom na navod tuženika da je tužitelj nepropisno parkirao vozilo na površini namijenjenoj za kretanje pješaka, te je u prometu sudjelovao u alkoholiziranom stanju.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica među strankama, prije svega dinamike nastanka samog događaja, odgovornosti i uzročno posljedične veze između nastalih ozljeda i štetnog događaja ovaj sud je izvršio uvid u Potvrdu MUP-a i prekršaji spis, te proveo dokaz prometnim vještačenjem, očevidom na licu mjesta i kombiniranim prometno-medicinskim vještačenjem, te saslušao tužitelja i svjedoke.

7. Iz potvrde MUP-a od 16.03.2020. proizlazi kao se predmeta nezgoda dogodila u 00:10 sati u Zagrebu, Vinodolska ulica 2A u kojoj je sudjelovao tužitelj i nepoznato vozilo, da je su na vozilu tužitelja marke Corsa iz 2003. godine nastala oštećenja lijeve bočne strane: stražnji branik, pneumatik stražnjeg kotača, stražnja vrata sa ukrasnom plastičnom lajsnom, prednja vrata sa ukrasnom plastičnom lajsnom i bočnim ogledalom, vezni lim, prednji blatobran, pneumatik prednjeg kotača. Na visini u odnosu na tlo donja visina oštećenja je na 20 cm, a gornja na 100 cm, da je nad tužiteljem provedeno alkotestoranje te je utvrđeno 4,57 g/kg, odnosno utvrđena koncentracija 1,47 g/kg, da je NN vozilo nakon nezgode napustilo lice mjesta pa tužitelj sa istim nije potpisao Europko izvješće o prometnoj nezgodi niti razmijenio podatke o vozilima i osobne podatke sa vozačem, te da je tužitelju zbog počinjenog prekršaja iz čl. 199.st. 2 ZPSC-a privremeno oduzeta vozačka dozvola na 12 sati uz naredbu o određivanju mjere opreza 00781747 nakon čaga je isključen iz prometa. Iz iste potvrde proizlazi da se tužitelj na licu mjesta žali na bolove u predjelu lijeve ruke i lakta lijeve ruke, da mu je liječnička pomoć pružena na licu mjesta, a da je isti sa djelatnicima medicinske pomoći odbio otići u bolnicu, te se isti naknadno tijekom očevida ponovo žalio na bolove i tražio liječničku pomoć koja je ponovno pozvana, ali su isti odbili izaći na lice mjesta.

8. Iz Zapisnika o očevidu u prilogu spisa Prekršajnog suda u Novom Zagrebu proizlazi još kako je mjesto događaja do dolaska ekipe za očevid bilo izmijenjeno jer je NN vozilo napustilo mjesto događaja, no na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi tragovi vezani za predmetnu nezgodu, dok je osobno vozilo tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] pronađeno na nogostupu sa zapadne strane kolnika Vinodolske ulice ispred kbr. 2a, prednjim bočnom lijevim dijelom vozila prislonjen uz betonski stup javne rasvjete i metalni stup-nosač prometnog znaka "Zabrana zaustavljanja i parkiranja" prednjim dijelom okrenut u smjeru jugozapada.

9. Radi razjašnjenja samog nastanka događaja i dinamike odigravanja istog u svom iskazu tužitelj navodi da je bio sudionik predmetne nezgode u Zagrebu u Vinodolskoj ulici, a koja se dogodila na način da je kao pješak stajao pokraj svog vozila koje je bilo parkirano na obilježenom parkirnom mjestu u navedenoj ulici. Parkiralište je unutar pješačke zone, ali sa obilježenim parkirnim mjestima za sva vozila. On je svoje vozilo parkirao u jutarnjim satima između 10-12 sati prije podne, te je otišao u obližnji restoran Sjenica u kojem sam se našao sa jednim prijateljem koji je slavio rođendan te sam ja u restoranu bio do ponoći. Budući da mu je u vozilu ostao mobitel, on je u jednom trenutku izašao iz restorana i uputio se prema vozilu, a to je bilo taman pred zatvaranje restorana oko cca 11-12 sati navečer. On do vozila nije išao pješice, već mu je prijatelj s kojim je prethodno bio ,pozvao taksi, jer je njegovo vozilo bilo podalje udaljeno od restorana, te se sa taksijem dovezao do svog vozila. Prije toga je nešto pojeo u obližnjoj pekari, a zatim je dolaskom do vozila gurnuo ključ u bravu te sa njegove desne strane iznenada naletilo vozilo, bijeli Polo, a koji ga je udario u lijevu ruku i lijevu nogu. Da li je već tada otvorio vrata svog vozila ne sjeća se. On je uslijed udarca pao kroz otvorena prednja vrata na mjesto vozača i suvozača. Njemu je opisano vozilo oštetilo prednja lijeva vrata na način da ih je izbio iz štoka, dok je zadnja vrata udubio, pa je moguće da zadnja vrata nije ni otvorio. Sjeća se da je vozilo Polo upravljao krupniji čovjek, sa kapuljačom na glavi. On je u jednom trenutku vidio kako neki čovjek sa brkovima ide prema njemu, međutim on je samo podigao registarsku tablicu koja je pala sa Pola i potom je isti pobjegao. On je ubrzo nakon toga otišao u obližnju policijsku postaju, prijavio nezgodu te je na lice mjesta pristupila policija i hitna pomoć. On je u ovoj nezgodi zadobio ozljedu lijevog lakta, lijeve podlaktice i lijeve potkoljenice, te se zbog tih ozljeda liječio 40 dana, te mu je za vrijeme bolovanja pomoć i njegu pružala majka u vidu kuhanja, pospremanja, stavljanja obloga i higijenskih potreba. On se u bolnicu javio dva dana nakon nezgode, jer mu je liječnik hitne pomoći koji je pristupio na lice mjesta odmah ispisao uputnicu za taj dan. On je predmetnog dana konzumirao alkohol za vrijeme boravka u restoranu, a radi se o par piva. Njemu je policija toga dana alkotestirala te mu je utvrđena koncentracija alkohola u krivi 1,57 promila. On je u prekršajnom postupku oslobođen odgovornosti. Parkirno mjesto na kojem je parkirao vozilo je na povišenom dijelu u odnosu na kolnik. On je za vrijeme otključavanja vozila stajao na kolniku. Ne sjeća se kojom rukom je otključavao vrata vozila, on je inače dešnjak. U trenutku naleta on je lijevom stranom tijela bio okrenut prema svom vozilu. Ne sjeća se kojim dijelom je vozilo Polo naletjelo na njega. Vozilo Polo je naletjelo sa desne strane njegovog vozila. VĐ je njegov brat, on nije neposredni očevidac ove nezgode. U dopusni iskaza navodi kako je vozilo koje ga je ozlijedilo u ovom štetnog događaju naišlo njemu u susret, a isto vozilo uočio je cca 20-30 sek. prije naleta. Na mjestu naleta nije bilo drugih vozila osim ljudi koji su sjedili u obližnjem lokalu. Ne sjeća se da li sam taj dan konzumirao alkohol, možda jedno pivo.

10. Na samom očevidu na licu mjesta tužitelj je pokazao lice mjesta te naveo da isto nije izmijenjeno, a da e predmetnog dana hodao desnim nogostupom Av. Dubrava te je dolaskom do križanja sa Vinodolskom ulicom prešao preko pješačkog prijelaza koji se nalazio na opisanom križanju. kada je već stao na nogostup ispred fast fooda "Kebab gdje je primijetio grupu ljudi sjetio se da je zaboravu mobitel u autu, te je ponovno prešao isti pješački prijelaz a kako bi došao do vozila koje je bilo parkirano na lijevom nogostupu Vinodolske ulice. Došavši do vozila otvorio je lijeva vozačeva vrata, te se spustio na kolnik kada je uočio svjetla vozila, te je nastojao izbjeći nalet vozila koje je već bilo praktički ispred njega, te iako je pokušao izbjeći nalet, vozilo ga je udarilo u lijevu ruku i nogu. U trenutku vozila bio je na kolniku pored vozila pokušavajući izbjeći nalet kretanjem lijevo desno. Vozilo je zaustavio na pločniku tj. nogostupu, a gdje ne postoji obilježeno parkirno mjesto. Nalet se odgodio na udaljenosti od cca 10 m od križanja u Vinodolskoj ulici.

11. U svom iskazu svjedok LĐ navodi da nije neposredni očevidac ove nezgode no može reći da je vlasnik restorana bistroa Sjenica u Zagrebu, adresa I Trnava 87, a predmetnog dana tužitelj je bio u njegovom bistrou tijekom dana, budući da je toga dana bila nekakva nogometna utakmica. Ne sjeća se što je konzumirao tog dana ali zna da je u nekom trenutku otišao sa jednim čovjekom no ne zna gdje. U lokalu je tužitelj proveo neko vrijeme, no ne može precizirati koliko. Može reći da je bio više sati. Njemu je tužitelj navečer javio da je imao prometnu nezgodu negdje u Dubravi. On je u srodstvu sa tužiteljem koji je njegov brat.

12. U svom iskazu u svjedok EĐ navodi da se ne sjeća predmetne nezgode, a nakon što vrši uvid u zapisnik o očevidu sa lista 101-103 spisa navodi da se na listu 103 spisa ispod riječi "policijski službenik/ istražitelj" nalazi naštampano njegovo ime, broj njegove službene značke, te se u produžetku nalazi njegov osobni potpis što znači da je proveo očevid na licu mjesta u vezi ove predmetne nezgode i sve utvrđeno o konstatirao u samom sadržaju zapisnika o očevidu i izvješća o poduzetim radnjama. On obavlja očevid od početka same dojave, izlazi na lice mjesta, izuzima tragove, utvrđuje oštećenja, evidentira osobne podatke sudionika te poduzima potrebne mjere i radnje.

13. U svom dijelu kombiniranog prometno-medicinskog vještva dipl. ing. Zvonko Ivašić navodi da je vozilo oštećeno u području lijeve bočne strane, pri čemu se oštećenja prostiru od stražnjeg dijela vozila prema naprijed i to lijeva bočna strana vozila tužitelja, Ostrugana lijeva bočna strana stražnjeg branika, Ostrugane gume stražnjeg i prednjeg lijevog kotača sa bočne strane, Ostrugana stražnja lijeva vrata, Prednja lijeva vrata deformirana, oblo utisnuta u stražnjem dijelu i potisnuta prema naprijed, Oštećeni nosači prednjih lijevih vrata, deformiran prednji lijevi dovratni stup, Oštećene ukrasne letvice prednjih i stražnjih lijevih vrata, Oštećen lijevi retrovizor na prednjim lijevim vratima, Otrgnut lijevi bočni pokazivač smjera, Bočno deformiran prednji lijevi blatobran, Sva oštećenja nalaze se na visini od kolnika na 0,2 – 1 m. Na mjestu nesreće vozilo tužitelja pronađeno je zaustavljeno na nogostupu, zakošeno prednjim dijelom udesno, prednjim lijevim bočnim dijelom uz betonski stup. Na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan trag nastao kao posljedica naleta nepoznatog vozila na vozilo tužitelja. Oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila tužitelja, čiji se intenzitet pojačava od stražnjeg lijevog dijela vozila prema naprijed, ukazuju na mogućnost naleta nepoznatog vozila svojom desnom bočnom stranom o lijevu bočnu stranu zaustavljenog vozila tužitelja, pri čemu se nepoznato vozilo kretalo od stražnjeg prema prednjem dijelu vozila tužitelja. Oblo otisnuće na stražnjem dijelu prednjih lijevih vrata na vozilu tužitelja pouzdano ukazuje da su prednja lijeva vrata vozila tužitelja u trenutku naleta nepoznatog vozila bila poluotvorena, te je naletom prednjeg desnog dijela nepoznatog vozila na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja imalo za posljedicu odbacivanja vozila tužitelja prema naprijed i udesno, uz intenzivno oštećenje prednjih lijevih vrata vozila tužitelja kao i prednjeg lijevog dovratnog stupa. Uslijed nedostatka bilo kakovih tragova na mjestu nesreće, nastalih naletom nepoznatog vozila na vozilo tužitelja, nije moguće utvrditi položaj vozila tužitelja u trenutku naleta nepoznatog vozila a s time u vezi nije moguće utvrditi ni daljinu odbačaja vozila tužitelja kao posljedice naleta nepoznatog vozila. Intenzitet oštećenja na vozilu tužitelja nastalih kao posljedica naleta nepoznatog vozila, ukazuju na moguću brzinu kretanja nepoznatog vozila u trenutku naleta na zaustavljeno vozilo tužitelja od oko: Vn = 30 – 40 km/h Sl.4-Moguća dinamika naleta nepoznatog vozila na vozilo tužitelja i pozicija tužitelja u tom trenutku , prema njegovom iskazu. Da se u trenutku naleta nepoznatog vozila na prednja lijeva vrata vozila tužitelja, tužitelj nalazio ispred prednjih lijevih vrata svojeg vozila, kako to iskazuje tužitelj, na tužitelja bi naletjelo nepoznato vozilo svojim prednjem dijelom brzinom od oko 30 – 40 km/h te bi ga odbacilo u svojem pravcu kretanja uz sve posljedice naleta vozila na desnu bočnu stranu tijela tužitelja. Da bi nepoznato vozilo naletjelo na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja, bez direktnog naleta na tužitelja, morao se tužitelj nalaziti u tom trenutku u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, zaštićen na taj način od naleta nepoznatog vozila, koje mu je dolazilo sa njegove stražnje i lijeve strane. Provedena analiza pokazuje slijedeće:

Vozilo tužitelja oštećeno je uzduž lijeve bočne strane, kao posljedica naleta i struganja nepoznatog vozila. Oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila tužitelja, čiji se intenzitet pojačava od stražnjeg lijevog dijela vozila prema naprijed , ukazuju na mogućnost naleta i struganja nepoznatog vozila svojom desnom bočnom stranom o lijevu bočnu stranu zaustavljenog vozila tužitelja, pri čemu se nepoznato vozilo kretalo od stražnjeg prema prednjem dijelu vozila tužitelja. Oblo otisnuće na stražnjem dijelu prednjih lijevih vrata vozila tužitelja pouzdano ukazuje da su prednja lijeva vrata vozila tužitelja u trenutku naleta nepoznatog vozila bila poluotvorena, te je naletom prednjeg desnog dijela nepoznatog vozila na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja imalo za posljedicu odbacivanja vozila tužitelja prema naprijed i udesno, uz intenzivno oštećenje prednjih lijevih vrata vozila tužitelja kao i prednjeg lijevog dovratnog stupa. Uslijed nedostatka bilo kakovih tragova na mjestu nesreće, nastalih naletom nepoznatog vozila na vozilo tužitelja, nije moguće utvrditi položaj vozila tužitelja u trenutku naleta nepoznatog vozila, a s time u vezi nije moguće utvrditi ni daljinu odbačaja vozila tužitelja kao posljedice naleta nepoznatog vozila. - Intenzitet oštećenja na vozilu tužitelja nastalih kao posljedica naleta nepoznatog vozila, ukazuju na moguću brzinu kretanja nepoznatog vozila u trenutku naleta na zaustavljeno vozilo tužitelja od oko 30 – 40 km/h. Da se u trenutku naleta nepoznatog vozila na prednja lijeva vrata vozila tužitelja, tužitelj nalazio ispred prednjih lijevih vrata svojeg vozila, kako to iskazuje tužitelj, na tužitelja bi naletjelo nepoznato vozilo svojim prednjim dijelom brzinom od oko 30 – 40 km/h te bi ga odbacilo u svojem pravcu kretanja uz sve posljedice naleta vozila na desnu bočnu stranu tijela tužitelja. Da bi nepoznato vozilo naletjelo na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja, bez direktnog naleta na tužitelja, morao se tužitelj nalaziti u tom trenutku u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, zaštićen na taj način od naleta nepoznatog vozila, koje mu je dolazilo sa njegove stražnje i lijeve strane.

14. U svom dijelu kombiniranog vještva stalni sudski vještak dr. sc. Davor Mayer navodi da prema opisu iz tužbe, tužitelj je stradao u događaju dana 20.10.2019. godine u 00.10 h u naletu nepoznatog vozila na njega kao pješaka i na njegovo parkirano vozilo, u koje je namjeravao ući. Iz medicinske dokumentacije, Nalaz HMP od 20.10.2019. i pregleda od 00.27 h proizlazi da je zadobio udarac u lijevu ruku i u lijevi lakat prilikom namjere da uđe u vlastiti automobil, a u tom trenutku ga je udario automobil kojim je upravljao vozač koji je pobjegao s mjesta nesreće. Popio piva, djeluje etiliziran, tetura dok hoda. Na lijevom laktu vidljiva ogrebotina. Nema drugih vidljivih ozljeda. Alkotest (20.10.2019. u 01.07 h): 1,57/1,47 g/kg Nalaz fizijatra (amb. za mišićno-koštane bolesti) KBC Zagreb od 22.10.2019. Aktualno ima bolove u lijevoj potkoljenici i l. laktu. Palpacijski bolnost lijeve potkoljenice, kretnje u koljenu održane, minimalan hematom desne potkoljenice, kretnje u l. laktu potpune. Dg. St post contusio cubiti l sin et cruris l sin (+chr dg) Rtg nalaz od 29.10.2019. Snimke l. lakta i podlaktice te l. koljena i potkoljenice – bez koštane traume Iz nalaza prometnog vještaka: Vozilo tužitelja (VW Polo/'03) oštećeno je uzduž lijeve bočne strane, kao posljedica naleta i struganja nepoznatog vozila. Oštećenja na lijevoj bočnoj strani vozila tužitelja, čiji se intenzitet pojačava od stražnjeg lijevog dijela vozila prema naprijed, ukazuju na mogućnost naleta i struganja nepoznatog vozila svojom desnom bočnom stranom o lijevu bočnu stranu zaustavljenog vozila tužitelja, pri čemu se nepoznato vozilo kretalo od stražnjeg prema prednjem dijelu vozila tužitelja. Oblo utisnuće na stražnjem dijelu prednjih lijevih vrata vozila tužitelja pouzdano ukazuje da su prednja lijeva vrata vozila tužitelja u trenutku naleta nepoznatog vozila bila poluotvorena, te je naletom prednjeg desnog dijela nepoznatog vozila na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja imalo za posljedicu odbacivanja vozila tužitelja prema naprijed i udesno, uz intenzivno oštećenje prednjih lijevih vrata vozila tužitelja kao i prednjeg lijevog dovratnog stupa. Intenzitet oštećenja na vozilu tužitelja nastalih kao posljedica naleta nepoznatog vozila, ukazuju na moguću brzinu kretanja nepoznatog vozila u trenutku naleta na zaustavljeno vozilo tužitelja od oko 30 – 40 km/h. Da se u trenutku naleta nepoznatog vozila na prednja lijeva vrata vozila tužitelja, tužitelj nalazio ispred prednjih lijevih vrata svojeg vozila, kako to iskazuje tužitelj, na tužitelja bi naletjelo nepoznato vozilo svojim prednjim dijelom brzinom od oko 30 – 40 km/h te bi ga odbacilo u svojem pravcu kretanja uz sve posljedice naleta vozila na desnu bočnu stranu tijela tužitelja. Da bi nepoznato vozilo naletjelo na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja, bez direktnog naleta na tužitelja, morao se tužitelj nalaziti u tom trenutku u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, zaštićen na taj način od naleta nepoznatog vozila, koje mu je dolazilo sa njegove stražnje i lijeve strane. Iz iskaza tužitelja: … zatim sam dolaskom do vozila gurnuo ključ u bravu te sa moje desne strane iznenada naletilo vozilo, bijeli Polo, a koji me je udario u lijevu ruku i lijevu nogu. Da li sam ja već tada otvorio vrata svog vozila ne sjećam se. Ja sam uslijed udarca pao kroz otvorena prednja vrata na mjesto vozača i suvozača … pa je moguće da zadnja vrata nisam ni otvorio. Sjećam se da je vozilom Polo upravljao krupniji čovjek, s kapuljačom na glavi … ja sam se u bolnicu javio dva dana nakon nezgode, jer mi je liječnik hitne pomoći koji je pristupio na lice mjesta odmah ispisao uputnicu za taj dan … ja sam predmetnog dana konzumirao alkohol, radi se o par piva …ja sam za vrijeme otključavanja vozila stajao na kolniku. Ne sjećam se kojom rukom sam otključavao vrata vozila, ja sam inače dešnjak. U trenutku naleta ja sam lijevom stranom tijela bio okrenut prema svom vozilu. Ne sjećam se kojim dijelom je vozilo Polo naletjelo na mene. Vozilo Polo je naletjelo sa desne strane mog vozila. Tužitelj ŽĐ (36) je stradao u događaju dana 20.10.2019. god. Medicinskom obradom tužitelja nakon događaja (inicijalno po HMP na mjestu događaja; naknadno po fizijatru, dva dana kasnije) utvrđene su ozljede i postavljene dijagnoze: natučenje s oguljotinom na lijevom laktu; natučenje s manjim krvnim podljevom na lijevoj potkoljenici. Ozljede su nastale djelovanjem tupe mehaničke sile na lijevu stranu tijela tužitelja, u području lakta i potkoljenice. Ozljede se mogu uzročno povezati s utuženim događajem (nalet drugog vozila na tužiteljevo zaustavljeno vozilo), ali isključivo u varijanti da se tužitelj u trenutku kontakta dvaju vozila nalazio unutar kabine svog vozila, sjedeći na mjestu vozača, uz mogućnost da je započinjao radnju izlaska iz vozila, pa bi lijevim laktom i lijevom potkoljenicom ostvario kontakt s čvrstim preprekama u unutrašnjosti kabine vozila lijevo od mjesta sjedenja (na pr. s okvirom vozačkih vratiju). Varijanta događaja iskazana po tužitelju je apsolutno neprihvaljiva i može se sa sigurnošću otkloniti. Naime, ako i zanemarimo nelogičnosti sadržane u iskazu (primjerice: uočavanje osobnih karakteristika vozača nepoznatog vozila u dinamici iznenadnog naleta vozila s boka i odbacivanja njegova tijela u unutrašnjost vozila, sve to u noćnim uvjetima i pri utvrđenoj alkoholiziranosti; ispisivanje uputnice za hitni bolnički prijem – na kojem nije niti bio pregledan od strane liječnika hitne medicinske službe na terenu; nailazak nepoznatog vozila zdesna i nalet na lijevu stranu tijela), nemoguće je da u naletnom položaju kakav opisuje tužitelj i uz utvrđenu naletnu brzinu izostanu kod tužitelja ozljede

1 0

od primarnog kontakta drugog vozila, kao i ozljede od sekundarnog kontakta (nabacivanja), uz istodobnu pojavu ozljeda na suprotnoj strani tijela. Gornja sudskomedicinska utvrđenja su u skladu s utvrđenjima prometnog vještaka.

15. U podnesku od 20.10.2023. tužitelj je naveo kako u odnosu na položaj tužitelja ukazuje na nalaz i mišljenje dr. GĐ, odnosno njegov iskaz iz kojeg proizlazi da je tužitelj u opisanoj dinamici mogao zadobiti sve ozljede. Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi a) da je štetu počinilo nepoznato vozilo i b) da je za štetu isključivo odgovoran vozač nepoznatog vozila. U odnosu na navode dr. Mayera a kojima isti otklanja dinamiku nastanka štetnog događaja prema iskazu tužitelja a rukovodeći se prometnim vještačenjem ukazujem na možebitan propust u istome. Naime, tužitelj u iskazu navodi kako se u trenutku naleta lijevom stranom tijela bio okrenut prema svom vozilu, dok iz skice prometnog vještačenje proizlazi drugačije.

16. U svom iskazu stalni sudski vještak dr. sc. Davor Mayer navodi da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. U odnosu na primjedbu iz podneska tužitelja odgovara kako u njegovom vještačenju nema propusta na mogućnost kojeg ukazuje tužitelj. Naime, raskorak između položaja u kojem je osoba lijevom stranom tijela okrenuta prema vozilu i položaja osobe u trenutku kada otključava vrata svog auta, a to je položaj licem odnosno prednjom stranom prema vozilu je samo još jedna u nizu nelogičnosti iz iskaza tužitelja (naime on u svom iskazu navodi da je bio udaren dok je otključavao vozilo) koja dinamiku koju on prezentira još više udaljava od stvarne i zdravorazumski prihvatljive. Navodi da je tužitelj zadobio ozljede koje su objektivizirane. Na daljnji poseban upit navodi da alkoholiziranost tužitelja u trenutku događaja ima potencijalno značajnog utjecaja na percepciju načina odvijanja događaja, kao i zapamćivanja istog. Nastavno pojašnjava da je tužitelj u trenutku kontakta dvaju vozila bio u svom vozilu, u sjedećem položaju na mjestu vozača, a vozačka vrata vozila su bila djelomice otvorena. Ovakav položaj moguć je ili u varijanti da je tužitelj poduzeo radnju otvaranja vrata radi izlaska ili jednako tako da je poduzimao radnju zatvaranja vrata nakon ulaska u vozilo. Na poseban upit bi li do kontakta dvaju vozila došlo i u varijanti da su vozačka vrata vozila tužitelja bila zatvorena uoči nailaska NN vozila odgovara da distribucija oštećenja na vozilu tužitelja ukazuje da je prvi kontakt dvaju vozila nastupio u području lijeve bočne strane vozila tužitelja iza vrata vozača i taj je prvi kontakt bio posve blagog intenziteta da bi u nastavku nn vozilo po svemu sudeći svojom desnom bočnom stranom intenzivnije došlo u kontakt s tada djelomično otvorenim vozačkim vratima.

17. U svom pisanom vještačenju stalni sudski vještak dipl. kem.ing. HĐ navodi da se prema navodima iz tužbe, štetni događaj dogodio 20.10.2019. godine u 00.10 h u naletu nepoznatog vozila na njega kao pješaka i na njegovo parkirano vozilo, u koje je namjeravao ući. Prema nalazu HMP od 20.10.2019. u 00.27 h tužitelj djeluje etilizirano (popio par piva) i tetura dok hoda. Alkotestiranje je izvršeno alkometrom Ž dana 20.10.2019. godine. Postupanje prema ispitaniku je započeto u 00:45 sati, a ispitivanje je obavljeno u 01:07 sati. Utvrđena koncentracija u izdahnutom zraku je 1,57 g/kg etilnog alkohola. Prema Zapisniku o alkotestiranju (Spis list 6) ispitanik je izjavio da je konzumirao alkoholno pivo, 19.10.2019. (3 piva „Karlovačko“ od 0,5 L). Ispitanik prihvaća ispitivanje, ne poriče rezultate ispitivanja te odbija stručni pregled uzimanja uzoraka krvi i mokraće radi analize. Ispitanik nema primjedbe te je potpisao Zapisnik. Iz mišljenja prometnog vještaka (Spis list 204) : „Da se u trenutku naleta nepoznatog vozila na prednja lijeva vrata vozila tužitelja, tužitelj nalazio ispred prednjih lijevih vrata svojeg

1 1

vozila, kako to iskazuje tužitelj, na tužitelja bi naletjelo nepoznato vozilo svojim prednjim dijelom brzinom od oko 30-40 km/h te bi ga odbacilo u svojem pravcu kretanja uz sve posljedice naleta vozila na desnu bočnu stranu tijela tužitelja. Da bi nepoznato vozilo naletjelo na poluotvorena prednja lijeva vrata vozila tužitelja, bez direktnog naleta na tužitelja, morao se tužitelj nalaziti u tom trenutku u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, zaštićen na taj način od naleta nepoznatog vozila, koje mu je dolazilo sa njegove stražnje i lijeve strane.“ U svom mišljenju navodi kako je Alkometar je orijentacijska metoda kojom se provjerava je li ispitanik pod utjecajem alkohola. U konkretnom slučaju alkometrom utvrđena koncentracija alkohola od 1,57 g/kg ukazuje da je tužitelj u vrijeme alkotestiranja, 20.10.2019. godinu u 01:07 sati, 57 minuta nakon događaja, nalazio pod utjecajem alkohola. Pri koncentraciji od 1,57 g/kg osobe se nalaze u pijanom stanju. Glavne karakteristike osoba u pijanom stanju su nesposobnost shvaćanja opasnosti, loša koordinacija pokreta i dezorijentacija u vremenu i prostoru. Pod utjecajem alkohola pogrešno se procjenjuje udaljenost nadolazećih vozila, pogrešno se procjenjuje brzina i teže se uočavaju predmeti u pokretu. Zbog pogrešne percepcije situacije u prostoru i reakcije su pogrešne. Kod navedenih koncentracija je izražen poremećaj vida a što se očituje u smanjenju oštrine vida, suženju vidnog polja, smetnjama u prostornom gledanju i smanjenju sposobnosti adaptacije oka na promjenu svjetlo-tama. Zbog suženog vidnog kuta se prekasno uočavaju bočno nadolazeći sudionici u prometu. Alkoholiziranost tužitelja mogla je utjecati na ponašanje tužitelja i njegovu procjenu prometne situacije i tako doprinijeti nastanku štetnog događaja. Ukoliko se je tužitelj nalazio ispred prednjih lijevih vrata svojeg vozila, kako to iskazuje tužitelj, tada njegova alkoholiziranosti nije morala utjecati na štetni događaj. Ukoliko se je tužitelj u trenutku štetnog događaja nalazio u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, kao što je utvrđeno prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem, tada je njegova alkoholiziranost mogla utjecati na nastanak štetnog događaja.

18. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl. ing. Zvonka Ivašića i dr. Davora Mayera, te usmeno očitovanje vještaka dr. Mayera kao objektivno i stručno sačinjeno prema pravilima prometne i sudsko medicinske struke u kojem su vještaci na jasna i argumentiran način, temeljem postojeće dokumentacije u spisu u trenutku vještačenja utvrdili dinamiku nastanka ove nezgode, te pri utvrđenoj dinamici uzimajući u obzir i iskaze sudionika utvrdili kako prema opisanoj dinamici odigravanja predmetne nezgode od strane tužitelja ne postoji uzročno-posljedičnu vezu između nastalih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja, a vještak dr. Mayer je u svom usmenom očitovanju argumentirano otklonio sve prigovore tuženika. Isto tako sud je prihvatio u cijelosti vještvo kem.ing. HĐ kao objektivno i stručno, sa činjeno prema pravilima struke te imajući u vidu da je kao nesporna utvrđena alkoholiziranost tužitelja na dan štetnog događaja pri koncentraciji od 1,57 g/kg, a da je vještak iskazao dvije varijante utjecaja alkoholiziranosti tužitelja na nastanak štetnog događaja i to u odnosu na iskaz tužitelja te u odnosu na kombinirano prometno-medicinsko vještačenje.

19. Analizirajuća iskaze tužitelja, i svjedoka, te prije sve kombinirano prometno medicinsko vještvo ovaj sud je zaključio kako je predmetnog dana u Zagrebu, Vinodolska ulica došlo do naleta NN vozila u trenutku kada je vozilo tužitelja bilo zaustavljeno na nogostupu i u kojoj je tjelesne ozljede zadobio tužitelj, te je prometno tehnička analiza prometne nesreće pokazala da je tehnički moguć nalet NN vozila na lijeva poluotvorena vrata osobnog automobila tužitelja. Smjer djelovanja udarne sile ukazuje na mogućnost

1 2

naleta desne bočne strane NN vozila na lijevu bočnu stranu zaustavljenog osobnog automobila tužitelja. Naletna brzina NN vozila na zaustavljeni osobni automobil prema analizi vještaka iznosila je oko 30-40 km/h. Prema utvrđenoj naletnoj brzini, osobni automobil tužitelja odbačen je prema naprijed i u desno.

20. Prometni vještak je utvrdio kako je tehnički moguće da je došlo do naleta NN vozila u trenutku kada se tužitelj nalazio na mjestu vozača u vozilu, u trenutku otvaranja lijevih vrata od strane tužitelja, ali iz vozila, pa stoga sud ne poklanja vjeru iskazu tužitelja da je u trenutku naleta ulazio, odnosno otključavao vrata vozila prethodno navodeći da je otišao do vozila u kojem mu je ostao mobitel, jer iskaz tužitelja kao takav tehničkim putom nije moguće potvrditi, odnosno njegov iskaz u tom dijelu tehnički nije moguć.

21. Prema nalazu i mišljenju dr. Davora Mayera, ozljede tužitelja se mogu uzročno povezati s utuženim događajem ali isključivo u varijanti da se tužitelj u trenutku kontakta dvaju vozila nalazio unutar kabine vozila, sjedeći na mjestu vozača, uz mogućnost da je započinjao radnju izlaska iz vozila.

22. Vještak je čak štoviše utvrdio kako je „varijanta događaja iskazana po tužitelju apsolutno neprihvatljiva i može se sa sigurnošću otkloniti, dakle kombiniranim vještačenjem utvrđeno je kako dinamika nastanka štetnog događaja opisana po tužitelju nije točna jer istu tehnički nije moguće potvrditi.

23. Sukladno čl. 34. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje ZOSPC) sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

24. Sukladno čl. 78 istog Zakona vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretnje pješaka.

25. Sukladno čl. 82. istog Zakona vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na nogostupu.

26. Dakle sve da i da je tužitelj zadobio ozljede u trenutku kada je započeo radnju otvaranja vrata i izlaska iz vozila sjedeći na mjestu vozača tada bi u toj opciji je za štetu i štetni događaj isključivo bio odgovoran sam tužitelj jer se prije poduzimanja ove radnje nije uvjerio može li istu poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, s što je protivno.

27. Tome se dodaje da bi i nesporno utvrđena alkoholiziranost tužitelja pri koncentraciji od 1,57 g/ kg utjecala na ponašanje tužitelja i njegovu procjenu prometne situacije i tako doprinijeti nastanku štetnog događaja. Navedeno u svom vještvu potvrđuje i kem.ing. HĐ koja navodi da ukoliko se tužitelj u trenutku štetnog događaja nalazio u svojem vozilu, u fazi izlaska iz vozila otvaranjem prednjih lijevih vrata, kao što je utvrđeno prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem, tada je njegova alkoholiziranost mogla utjecati na nastanak štetnog događaja.

28. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 78/15) propisane su pretpostavke odgovornosti kod prouzročenja štete. Opće pretpostavke odgovornosti nastanka štete su: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost, time da se navedene pretpostavke moraju kumulativno ispuniti.

1 3

29. Dakle, jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu, a koju tuženik izričito osporava je uzročna veza ili kauzalni neksus. Uzročna veza je veza koja mora postojati između štetne radnje i štete, tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a što je propisano člankom 1045. stavak 1 i člankom 1063. ZOO-a, koji određuju da štetu treba naknaditi onaj koji ju je prouzročio. Kada postoji objektivna odgovornost za štetu (čl. 1045. st. 3. ZOO-a) mora postojati i uzročna veza između štetne radnje i nastale štete, a ako takva veza ne postoji, tada nema niti odgovornosti za štetu.

30. U konkretnom slučaju po zaključku ovoga suda ne postoji uzročna veza između štetne radnje i nastale štete odnosno u tužbi opisanih ozljeda kod tužitelja u dinamici prometne nezgode kako ju je opisao tužitelj. Ovakav zaključak suda temelji se na nalazu sudskog vještaka prometne struke IĐ kao i vještaka medicinske struke dr. Davora Mayera.

31. U predmetnom slučaju teret dokazivanja postojanja pretpostavki bio je na strani tužitelja. Kako tužitelj nije dokazao postojanje kumulativno ispunjenih pretpostavki odgovornosti za štetu, to je sud donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I.

32. Osim štetne radnje, njezine protupravnosti i uzročne veze, u pretpostavke odgovornosti za naknadu štete spada i postojanje subjekata tog obveznog odnosa odgovornosti za štetu, koje se ne može nadomjestiti nedokazanim tvrdnjama tužiteljice. Njezine pretpostavke o toj bitnoj okolnosti nisu dostatne, a ne mogu ih nadomjestiti niti mišljenja vještaka o tome što je pod određenim, hipotetski postavljenim okolnostima eventualno moglo biti, jer to spada u domenu opservacija vještaka, bez potvrde o činjeničnom supstratu, kojeg je u skladu sa svojom procesnom pozicijom trebao podastrijeti tužitelj ( stajalište izraženo u presudi Županijskog suda u Rijeci broj: Gž- 2535/2013-2 od 20. 08. 2015.).

33. Ovdje se dodaje kako sud nije cijenio vještvo, odnosno usmeni dio vještva dr. GĐ u dijelu u kojem navodi da je tužitelj opisane ozljede mogao zadobiti u predmetnoj nezgodi, obzirom da o nije niti bio zadatak navedenog vještaka već je zadatak istog bio da li je kod tužitelj u ovoj nezgodi došlo do povrede prava osobnosti uzimajući u obzirom kvalifokatorne okolnosti, dok je na okolnost sporne uzročno – posljedične veze upravo i provedeno kombinirano vještačenje, koje je u tom dijelu sud prihvatio u cijelosti, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelj zbog nedokazane uzročno-posljedične veze između nastalih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja, to sud nije posebno analizirao i cijenio nalaz vještaka dre. GĐ u pogledu ocjene kvalitikatornih okolnosti vezanih za povredu prava osobnosti tužitelja, a niti iskaz tužitelja u tom dijelu.

34. 27. U odnosu na preinaku povišenjem zahtjeva tužitelja, nesporno je kako je Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020. godine, posl.br. Su-IV-47/2020-5,emk zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici VSRH. Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose

1 4

nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od 1,970,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

35. Obzirom je u cijelosti izgubio spor tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku cjelokupni parnični trošak i to: za sastav podnesak od 01.02.2024. 100,00 EUR, za sastav podneska od 25.06.2024. 200,00 EUR, za pristup na ročište 02.07.2024., 04.03.2025., 20.05.2025., 01.09.2025. svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 1.250,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 312,50 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 73,76 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP),.

36. Nadalje tuženiku je dosuđen trošak nužnog kombiniranog vještačenja od 398,17 EUR, toksikološkog vještačenja od 199,08 EUR.

37. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 24.03.2024. u iznosu od 1.970,00 EUR.

38. Slijedom navedenog tuženiku je sukladno čl. 154.st. 1. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.197,51 EUR, dok je tužitelj zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

39. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženika odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 17. prosinca 2025. do isplate.

U Zagrebu 17. prosinca 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

1 5

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka koja je bila na ročištu za uručenje ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva nije uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva je uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-66,36 EUR

2. tuženiku po pun.