REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-41/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šarić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić i Slavko Nedić, odvjetnici u Osijeku protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-553/2022-2 od 12. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-115/2020-25 od 27. travnja 2022., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku naknaditi na ime pretrpljene imovinske štete radi uništenih naočala iznos od 79,63 EUR-a/600,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana 21. listopada 2019. pa do isplate. U točki II. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete za iznos od 634,95 EUR-a/4.784,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 1. listopada 2019. pa do isplate. U točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. djelomično je odbijena žalba tuženika i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 79,63 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2020. do isplate i potvrđena je prvostupanjska presuda dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 1. listopada 2019. do 19. svibnja 2020. kao neosnovan. U točki II. uvažena je djelomično žalba tužitelja i djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke na način da je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju iznos od 13,41 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2020. do isplate, dok je djelomično odbijena žalba tužitelja i u preostalom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke (za iznos od 621,54 EUR-a sa zateznim kamatama te zateznim kamatama na iznos od 13,41 EUR-a za razdoblje od 1. listopada 2019. do 19,. svibnja 2020.). U točki III. naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 861,37 EUR-a dok je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troška (do zatraženog iznosa od 1.335,52 EUR-a) te tužitelj sa zahtjevom troška u cijelosti. U točki IV. odbijeni su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2304/2024-2 od 1. listopada 2024. dopustio reviziju protiv točke II. drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na pitanje:
„Postoji li sukladno čl.1085. ZOO, u vezi s čl. 1090. ZOO, u slučaju prometne nesreće s totalnom štetom, kada povrat u prijašnje stanje više nije moguć, obveza osiguravajućeg društva, kao osiguratelja odgovorne osobe, da oštećeniku isplati na ime naknade imovinske štete na vozilu novčani iznos koji odgovara vrijednosti osobnog automobila oštećenika na dan štetnog događaja?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv točke II. drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a.) Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u točki II. Traži trošak za sastav revizije.
5. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete na vozilu (totalna šteta), a s tim u vezi način utvrđivanja vrijednosti nastale imovinske štete.
8. Prvostupanjski sud je pozivajući se na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke ĆF utvrdio da je tužitelj pretrpio ukupnu štetu u iznosu od 1.882,19 EUR- a/14.181,39 kn a kako mu je izvan parnice isplaćen iznos od 1.868,74 EUR- a/14.080,00 kn, dok je razlika od 13,41 EUR-a/101,00 kn bagatelne naravi i ne opravdava dosuđivanje. Nadalje, prvostupanjski sud ocjenjuje da je isplatom navedenog iznosa tuženik tužitelju u cijelosti naknadio štetu na vozilu.
9. Drugostupanjski sud pak zaključuje da se neoštećeni ostaci vozila nalaze kod tužitelja i da tuženik ne želi preuzeti te ostatke, a što nije ni dužan, dosuđuje daljnji iznos od 13,41 EUR-a/101,00 kn, do iznosa od 1.882,19 EUR-a/14.181,39 kn (prema stanju vozila na dan štetnog događaja te tržišnoj vrijednosti istog utvrđenoj prema cijenama na dan vještačenja).
10. Člankom 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da materijalna situacija oštećenika treba biti dovedena u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje. U slučaju nastanka štete na vozilu čiji popravak nije ekonomski opravdan (tzv. totalna šteta), oštećenik nije dužan zadržati spašene dijelove vozila radi uračunavanja u odštetu, ali ako je zadržao spašene ostatke vozila, potrebno je utvrditi vrijednost tih spašenih ostataka na vozilu i za taj iznos umanjiti utvrđeni iznos vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja. Tako shvaćanje revizijski sud je zauzeo i u svojim odlukama Rev-x- 103/2011 od 29. siječnja 2013. i Rev-1643/2001 od 5. veljače 2003.
11. Dakle, visina štete, kada je na vozilu nastala totalna šteta, ako je oštećenik zadržao spašene ostatke vozila odnosno ako ih nije prepustio štetniku, tj. osiguratelju utvrđuje se u iznosu koji odgovara stanju vozila na dan štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila, ako su ostali, kao i amortizacija vozila na dan štetnog događaja, ali prema cijenama u vrijeme donošenja odluke.
12. Stoga, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„U slučaju prometne nesreće s totalnom štetom postoji obveza osiguravajućeg društva, kao osiguratelja odgovorne osobe, u skladu s odredbom člankom 1085. i 1090. ZOO-a da oštećeniku isplati na ime naknade imovinske štete na vozilu novčani iznos koji odgovara stanju vozila na dan štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila, ako su ostali, kao i amortizacija vozila na dan štetnog događaja, ali prema cijenama u vrijeme donošenja odluke.“
13. Dakle, valjalo je pozivom na odredbu članka 391. stavka 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci i odbiti reviziju tužitelja.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
