Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-295/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vanja Joka Brkljačić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 4 P-2758/2021-18 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 4 P-2758/2021-18 od 7. prosinca 2022.u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., V. i VI. izrijeke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 1. Ugovora o kreditu br: 041-50-4125886 od 23.05.2007., sklopljenog između tužiteljice EN i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 u dijelu u kojem je iznos kredita utvrđen u kunskoj protuvrijednosti CHF 26.043,94 (dvadestšesttisućačetrdesettri švicarskih franaka i devedesetčetiri centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.

II/ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu br: 041-50-4125886 od 23.05.2007., sklopljenog između tužiteljice EN i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 kojom je otplata kredita vezana uz valutu švicarski franak s time da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535 isplatiti tužiteljici EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 34.784,36 kn / 4.616,68 EUR , zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 8,71 kn od 01.09.2007. g. pa do isplate,

- na iznos od 21,32 kn od 01.02.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 38,18 kn od 01.03.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 67,07 kn od 01.04.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 23,65 kn od 01.05.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 6,58 kn od 01.06.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 28,07 kn od 01.07.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 16,79 kn od 01.10.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 158,43 kn od 01.11.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 63,53 kn od 01.12.2008. g. pa do isplate,

- na iznos od 184,16 kn od 01.01.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 202,69 kn od 01.02.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 211,07 kn od 01.03.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 192,72 kn od 01.04.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 197,24 kn od 01.05.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 161,04 kn od 01.06.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 134,39 kn od 01.07.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 141,48 kn od 01.08.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 155,52 kn od 01.09.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 154,30 kn od 01.10.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 140,10 kn od 01.11.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 166,75 kn od 01.12.2009. g. pa do isplate,

- na iznos od 188,12 kn od 01.01.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 218,51 kn od 01.02.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 211,54 kn od 01.03.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 252,78 kn od 01.04.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 244,96 kn od 01.05.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 260,21 kn od 01.06.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 392,22 kn od 01.07.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 365,04 kn od 01.08.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 448,06 kn od 01.09.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 419,38 kn od 01.10.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 373,24 kn od 01.11.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 470,58 kn od 01.12.2010. g. pa do isplate,

- na iznos od 594,43 kn od 01.01.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 506,74 kn od 01.02.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 537,49 kn od 01.03.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 498,38 kn od 01.04.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 505,40 kn od 01.05.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 671,41 kn od 01.06.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 687,59 kn od 01.07.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 823,32 kn od 01.08.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 752,32 kn od 01.09.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 674,61 kn od 01.10.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 659,68 kn od 01.11.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 653,76 kn od 01.12.2011. g. pa do isplate,

- na iznos od 690,46 kn od 01.01.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 722,46 kn od 01.02.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 726,74 kn od 01.03.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 704,61 kn od 01.04.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 719,55 kn od 01.05.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 729,78 kn od 01.06.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 712,58 kn od 01.07.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 717,10 kn od 01.08.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 704,20 kn od 01.09.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 676,33 kn od 01.10.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 706,04 kn od 01.11.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 720,30 kn od 01.12.2012. g. pa do isplate,

- na iznos od 710,31 kn od 01.01.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 654,26 kn od 01.02.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 701,87 kn od 01.03.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 706,04 kn od 01.04.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 687,37 kn od 01.05.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 629,33 kn od 01.06.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 627,86 kn od 01.07.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 642,11 kn od 01.08.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 664,97 kn od 01.09.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 696,62 kn od 01.10.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 680,29 kn od 01.11.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 691,86 kn od 01.12.2013. g. pa do isplate,

- na iznos od 704,97 kn od 01.01.2014. g. pa do isplate,

- na iznos od 713,11 kn od 01.02.2014. g. pa do isplate,

- na iznos od 730,35 kn od 01.03.2014. g. pa do isplate,

- na iznos od 724,71 kn od 01.04.2014. g. pa do isplate,

- na iznos od 705,64 kn od 01.05.2014. g. pa do isplate,

- na iznos od 699,52 kn od 01.06.2014. g. pa do isplate, za razdoblje do 31.12.2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj:153/04), za razdoblje od 01.01. 2008. do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev za naknadu troška izrade nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Koraljke Cesarec Noršić u iznosu od 1.875,00 kn / 248,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.551,44 kn/ 1.134,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. prosinca 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, izrijekom pobijajući odluku u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbu odbaciti, odnosno tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, a podredno predlažući i ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije utemeljena.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu br: 041-50-4125886 od 23. svibnja 2007., sklopljenoga između tužiteljice i tuženika, u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u valuti CHF-a te dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljičinih isplata po toj osnovi.

6.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 23. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 041-50- 4125886 s namjenom kupnje novog vozila OPEL (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.043,94 CHF-a po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovitu kamatu po stopi od 5,20% godišnje, koja je promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate kredita 84 mjeseca (čl.4.), kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu… (čl.7.st.1), kao i da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

7.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako tužiteljica u tužbi od 12. travnja 2021. navodi da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu dana 23. svibnja 2007., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, za kupnju osobnog automobila odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 26.043,94 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, pri čemu je početni anuitet iznosio 370,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, kako je tuženik kao trgovac pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu svojim postupanjem povrijedio prava tužiteljice kao potrošača budući prilikom ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica, CHF, nije informirao tužiteljicu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te je tuženik na navedeni način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača,

-kako se tužiteljica, u smislu odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 20/22, dalje:ZPP) poziva na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. i smatra da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelovima kojima je utvrđena njezina obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene i ništetne te je kao posljedicu ništetnih odredbi od dana sklapanja Ugovora do konačne otplate predmetnog kredita tuženiku platila više nego što je trebala, pa je tuženik u obvezi vratiti joj preplaćene iznose u odnosu na one koje bi ona bila dužna platiti za svaki pojedini mjesečni anuitet po tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita,

-kako je tuženik naveo da je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu br. 041-50-4125886, da su tužbeni zahtjevi u dijelu koji se odnosi na utvrđenje neodređeni te su u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu navodi tužbe u suprotnosti s tužbenim zahtjevima za utvrđenje, kako nije jasno zašto se traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na valutnu klauzulu jer odluke na koje se tužiteljica poziva ne upućuju na zaključak o nedopuštenosti ugovaranja valutne klauzule, da u slučaju ništetnosti ugovorne odredbe nema mjesta plaćanju zateznih kamata, a tužiteljica nema pravni interes za isticanje ništetnosti jer je ugovor u cijelosti ispunjen, uz napomenu da se eventualno radilo o zabrani manjeg značaja i stoga se prigovor ništetnosti ne može niti isticati, kako su u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora krediti u CHF za korisnike kredita bili povoljniji od kredita koji su imali valutnu klauzulu povezanu s drugim valutama te kredita bez valutne klauzule te da je tužiteljica donijela odluku o odabiru kredita uz valutnu klauzulu u CHF upravo zbog tih okolnosti, pri čemu je bila informirana o rizicima takve odluke te iste uzela u obzir; kako je tuženik pri sklapanju Ugovora postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja te tužiteljici dao sve potrebne informacije za donošenje odluke o sklapanju Ugovora, da su sporne odredbe Ugovora koje sadrže određenje valutne klauzule bile jasne, lako razumljive i uočljive, ističući i prigovor zastare potraživanja,

-kako je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila, a iz ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF, da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za kredit (s namjenom kupnje novog vozila) s valutnom klauzulom u CHF te je između tuženika, kao kreditora te tužiteljice, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja te TN, kao sudužnika zaključen Ugovor o kreditu broj 041-50-4125886 dana 23. svibnja 2007.,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona predmetni Ugovor o kreditu sklopila uz posredovanje autokuće PSC Zagreb d.o.o., od koje je kupila osobno vozilo marke Opel, radi kupnje kojeg joj je odobren predmetni kredit, kako o pojedinim odredbama Ugovora nije imala mogućnost pregovarati te joj je od strane autokuće bio ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, što je ona prihvatila budući joj je bilo potrebno osobno vozilo, kako je u Zahtjevu popunila samo dio koji se odnosi na njezine osobe podatke i potpis te da joj nije bio ponuđen kredit s valutnom klauzulom u drugoj valuti niti kunski kredit, a prije zaključenja Ugovora nisu joj bili pojašnjeni nikakvi rizici ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz CHF, kao niti od strane javnog bilježnika prilikom potvrde predmetnog Ugovora, a novčana sredstva kredita su utrošena sukladno namjeni za kupnju osobnog vozila marke Opel,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.,

-kako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da ukupna razlika između tečaja za valutu CHF-a na dan plaćanja svakog anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita iznosi ukupno 34.784,36 kuna, pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi, kao i datumi njihova plaćanja, na koje iznose se obračunavaju zatezne kamate za razdoblje od datuma svakog pojedinog plaćanja pa do isplate, a u nalazu i mišljenju prikazani u Tablici na stranicama 6 i 7 nalaza i mišljenja,

-kako je sudski vještak u Tablici na stranicama 4 i 5 nalaza i mišljenja evidentirao tzv. negativne razlike te dao obračun tzv. pozitivnih razlika i negativnih razlika, no i da, prema stavu suda negativne razlike nije moguće uzeti u obzir kod konačnog obračuna jer tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu, tuženik kako je financijska institucija čija je „osnovna funkcija“ pružanje usluga u svezi s izdavanjem kredita te mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF-a i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja, dok tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta.

8.Polazeći od navedenih utvrđenja, prihvaćajući kao vjerodostojan nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita iznos od 26.043,94 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate kredita od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, kako je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovite kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe jer je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva, a prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO). Stoga je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

9.Nadalje prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, stekao nepripadnu korist, pa tužiteljici pripada pravo zahtijevati od tuženika vratiti ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora, primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a te je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 34.784,36 kn / 4.616,68 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je utvrđen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

10.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuje žalba, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati. Neutemeljeno tuženik u žalbi navodi i kako bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 4. i točka 6. ZPP-a, jer da bi odluku temeljio na nedopuštenim raspolaganjima tužiteljice, a uz to i tuženiku onemogućio raspravljanje u postupku, jer da sud nije sudskom vještaku dao nalog („zadatak“) za vještačenje, s obzirom kako je iz rezultata vještačenja razvidno kako se sudski vještak očitovao o odlučnim činjenicama, a stranke su imale mogućnost raspravljanja pa i imale mogućnost isticanja možebitnih prigovora na vještački nalaz i mišljenje, koju mogućnost je tuženik u postupku i koristio. Propust prvostupanjskog suda koji se odnosi na davanje detaljnoga naloga za vještačenje sudskom vještaku u pisanom obliku u okolnostima konkretnog slučaja nije bio takav da bi utjecao ili mogao utjecati na donošenje pravilne i zakonite odluke pa se ne radi niti o možebitnoj postupovnoj povredi iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju temelj u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

12.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o (namjenskom) kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

13.Člankom 81. ZZP/03 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

14.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

15.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16.Konačno, člankom 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

17.Prije svega potrebno je navesti, a očitujući se ujedno i o žalbenim navodima, kako iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju novog vozila, koje vozilo je tužiteljica koristila kao fizička osoba i korisnik kredita je tužiteljica kao fizička osoba pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se radi o potrošačkom ugovoru u smislu odredaba ZZP/03 i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

18.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/03, smatra se kako se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužiteljici očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužiteljici je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bila i upoznata s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

19.S obzirom da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužiteljici nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužiteljici je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi ona mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužiteljica zasigurno nije bila u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

20.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužiteljici kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. ZOO-a, tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

21.Glede žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora kako se na tuženika ne bi odnosila utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu na koje se i tužiteljica u postupku pozivala, valja ponoviti kako je i tuženik koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, a slijedom toga je danas tuženik nepošten stjecatelj, kako je već i obrazloženo.

22.U pogledu prigovora zastare također treba navesti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev- 1404/2018 izrazio pravno shvaćanje prema kojemu pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U konkretnom slučaju utužena je tražbina prema navedenim dospijećima, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta 4. travnja 2012. i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 nakon 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna dana 14. lipnja 2018. (Pž-6632/2017), a tužba u ovom predmetu je podnijeta 12. travnja 2021., pa je jasno kako prigovor zastare nije utemeljen. Žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno prihvaća i prvostupanjski sud kada navodi kako se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014., za odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018., za valutnu klauzulu, slijedom čega se prigovor zastare ukazuje kao neutemeljen u smislu članka 225. ZOO-a.

23.Neutemeljeno tuženik u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne rezultate vještačenja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

24.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužiteljica bila upoznata kako je dužna platiti predmetne iznose nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje i nije pravilno informirana o tečaju CHF-a, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020.

25.Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika jer time što ovaj dokaz nije izveden, činjenično stanje nije pogrješno ili nepotpuno utvrđeno. Naime, neprovođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika ne dovodi do povrede postupka jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-4223/21 od 1. prosinca 2021.).

26.Svi ostali tuženikovi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

27.Iz navedenoga proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio. Na dosuđene novčane iznose tužiteljici je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

28.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju potpuno neutemeljeno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio vrijednost predmeta spora i pravilno izvršio obračun bodova za pojedine radnje koje je tužiteljici priznao pa i za sastav podnesaka, koje radnje tuženik osporava.

29.Zbog navedenoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku o trošku postupka.

30.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

31.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić