Republika Hrvatska
Županijski sud u
Splitu
Split, Gundulićeva
29a
Poslovni broj Gž-2422/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, protiv tuženiuka Raiffeisebank Austria d.d., Magazinska 69, Zagreb, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj P-1392/2019-28 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Djelomice se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana te se djelomice odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1392/2019-28 od 11. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izrijeke.
II. Djelomice se prihvaćaju žalbe, ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1392/2019-28 od 11. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama III. i IV. izrijeke i u tom ukinutom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "I Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu Broj: 118-50- 4324760, koji je ugovor solemniziran dana 28. kolovoza 2007. godine kod Mirne Pliško, javnog bilježnika iz [adresa] pod Broj: OV-11283/07. Sklopljenim između tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita, s jedne strane, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora sadržan u čl. 2 u dijelu koji glasi:
„promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."
II Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF Ugovora o kreditu Broj: 118-50-4324760, koji je ugovor solemniziran dana 28.kolovoza 2007. godine kod Mirne Pliško, javnog bilježnika iz [adresa] pod Broj: OV-11283/07. Sklopljenim između tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao korisnika kredita, s jedne strane, te tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora sadržane
- u čl. 1 u dijelu koji glasi
" …po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita."
- u čl. 7 u dijelu koji glasi:
"u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća….,"
- u čl.8 st. 2 u dijelu koji glasi:
"….obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća tražbine…""
II U preostalom se dijelu zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 1., čl. 2., čl. 7. i čl. 8. Ugovora o kreditu od 28. kolovoza 2007. odbija kao neosnovan.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju da isplati iznos od 1.846,45 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate i to:
26,48 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30.11.07. do isplate
26,34 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 04.01.08. do isplate
26,82 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.08. do isplate
27,08 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.02.08. do isplate
27,52 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01.04.08. do isplate
26,85 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 06.05.08. do isplate 52,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 06.06.08. do isplate
53,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.07.08. do isplate
52,68 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.08.08. do isplate
52,72 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17.09.08. do isplate
53,29 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.10.08. do isplate
57,63 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13.11.08. do isplate
54,72 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.08. do isplate
58,41 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 17.01.09. do isplate
58,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25.02.09. do isplate
59,23 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18.03.09. do isplate
58,52 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 08.04.09. do isplate
58,65 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.05.09. do isplate
57,56 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 06.06.09. do isplate
56,77 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 10.07.09. do isplate
56,97 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 02.08.09. do isplate
57,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.09.09. do isplate
57,35 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23.10.09. do isplate
56,92 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19.11.09. do isplate
57,71 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18.12.09. do isplate
58,34 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21.01.10. do isplate
59,23 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20.02.10. do isplate
59,02 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18.03.10. do isplate
60,24 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 21.04.10. do isplate
60,00 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 18.05.10. do isplate
60,45 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.06.10. do isplate
64,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20.07.10. do isplate
63,55 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.08.10. do isplate 5,26 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20.10.10. do isplate
5,19 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20.10.10. do isplate
5,08 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.12.10. do isplate
5,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.12.10. do isplate
5,60 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.01.11. do isplate
5,38 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.03.11. do isplate
5,45 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.06.11. do isplate
5,35 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.06.11. do isplate
5,36 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.06.11. do isplate
5,75 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.06.11. do isplate
5,71 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30.06.11. do isplate
6,23 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.07.11. do isplate
6,06 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.11. do isplate
5,69 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 30.09.11. do isplate
5,85 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.10.11. do isplate
5,65 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01.12.11. do isplate
5,82 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27.01.12. do isplate
5,89 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 31.01.12. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.02.14. do isplate
1,32 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.03.14. do isplate
1,33 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.04.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.05.14. do isplate
1,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14.06.14. do isplate
1,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.07.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22.09.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 24.11.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.14. do isplate 1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12.12.14. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23.01.15. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12.02.15. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13.03.15. do isplate
1,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 29.05.15. do isplate
1,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.15. do isplate
1,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.06.15. do isplate
1,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14.08.15. do isplate
1,29 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14.08.15. do isplate
1,29 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 15.09.15. do isplate
1,28 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16.10.15. do isplate
po stopi od 15% godišnje od 30.studenog 2007. do 31. prosinca 2007., po stopi od 14% godišnje od 1.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011.,po stopi od 12% godišnje od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1.siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1.srpnja 2016. do 31.prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1.siječnja 2017. do 30.lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1.srpnja 2017. do 31.prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1.siječnja 2018. do 30.lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1.srpnja 2018. do 31.prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1.siječnja 2019. do 30.lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1.srpnja 2019. do 31.prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1.siječnja 2020. do 30.lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1.srpnja 2020. do 31.prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1.siječnja 2021. do 30.lipnja 2021.,po stopi od 5,61% godišnje od 1.srpnja 2021. do 31.prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1.siječnja 2022. do 30.lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1.srpnja 2022. do 31.prosinca 2022.,po stopi od 5,50% godišnje od 1.siječnja 2023. do 30.lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1.srpnja 2023. do 31.prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1.siječnja 2024. do 30.lipnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje od 1.srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.515,01 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate
1,26 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.01.08. do isplate
4,57 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.02.08. do isplate
10,25 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01.04.08. do isplate
1,71 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 06.05.08. do isplate
2,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.07.08. do isplate
0,31 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.10.08. do isplate
27,17 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13.11.08. do isplate
9,18 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12.12.08. do isplate
32,05 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 17.01.09. do isplate
35,57 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 25.02.09. do isplate
37,16 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18.03.09. do isplate
32,78 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 08.04.09. do isplate
33,62 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.05.09. do isplate
26,92 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 06.06.09. do isplate
21,99 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 10.07.09. do isplate
23,30 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 02.08.09. do isplate
25,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.09.09. do isplate
25,67 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23.10.09. do isplate
23,05 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 19.11.09. do isplate
27,98 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18.12.09. do isplate
31,93 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21.01.10. do isplate
37,56 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.02.10. do isplate
36,27 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18.03.10. do isplate
43,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 21.04.10. do isplate
42,46 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18.05.10. do isplate 45,28 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.06.10. do isplate
69,71 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.07.10. do isplate
64,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27.08.10. do isplate
83,24 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.10.10. do isplate
77,72 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.10.10. do isplate
68,84 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27.12.10. do isplate
87,58 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27.12.10. do isplate
111,41 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.01.11. do isplate
94,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.03.11. do isplate
100,46 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27.06.11. do isplate
92,93 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.06.11. do isplate
94,28 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.06.11. do isplate
126,24 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.06.11. do isplate
92,72 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30.06.11. do isplate
115,59 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.07.11. do isplate
105,43 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.08.11. do isplate
91,27 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30.09.11. do isplate
93,12 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.10.11. do isplate
89,29 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01.12.11. do isplate
132,97 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27.01.12. do isplate
139,27 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.01.12. do isplate
138,25 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.02.12. do isplate
133,94 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31.03.12. do isplate
136,85 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.08.12. do isplate
138,83 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.08.12. do isplate
135,49 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 03.10.12. do isplate
136,37 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 04.12.12. do isplate 133,86 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 07.12.12. do isplate
128,45 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
134,22 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
136,99 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
135,05 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
124,16 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
133,41 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.03.13. do isplate
137,47 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 30.09.13. do isplate
134,17 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 28.11.13. do isplate
136,51 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20.12.13. do isplate
139,15 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.01.14. do isplate
120,55 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.02.14. do isplate
123,53 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.03.14. do isplate
122,55 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.04.14. do isplate
119,26 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.05.14. do isplate
118,21 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.06.14. do isplate
118,68 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.07.14. do isplate
122,42 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 22.09.14. do isplate
125,57 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24.11.14. do isplate
124,92 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12.12.14. do isplate
127,64 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12.12.14. do isplate
129,49 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12.12.14. do isplate
128,40 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 23.01.15. do isplate
129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12.02.15. do isplate
129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13.03.15. do isplate
129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 29.05.15. do isplate
129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.06.15. do isplate 129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.06.15. do isplate
129,89 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.08.15. do isplate
129,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 14.08.15. do isplate
129,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15.09.15. do isplate
129,90 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16.10.15. do isplate
po stopi od 14% godišnje od 31.siječnja 2008. do 30.lipnja 2011.,po stopi od 12% godišnje od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1.siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1.srpnja 2016. do 31.prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1.siječnja 2017. do 30.lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1.srpnja 2017. do 31.prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1.siječnja 2018. do 30.lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1.srpnja 2018. do 31.prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje od 1.siječnja 2019. do isplate, do 30.lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1.srpnja 2019. do 31.prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1.siječnja 2020. do 30.lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1.srpnja 2020. do 31.prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1.siječnja 2021. do 30.lipnja 2021.,po stopi od 5,61% godišnje od 1.srpnja 2021. do 31.prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1.siječnja 2022. do 30.lipnja 2022.,po stopi od 5,31% godišnje od 1.srpnja 2022. do 31.prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1.siječnja 2023. do 30.lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje od 1.srpnja 2023. do 31.prosinca 2023.,po stopi od 7,50% godišnje od 1.siječnja 2024. do 30.lipnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje od 1.srpnja 2024. do isplate, a u slučaju promjene po kamatnoj stopi koja je određena čl. 29 st. 2 ZOO (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Svaka strana snosi svoje troškove postupka.“
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući presudu u dijelu pod točkom II. izrijeke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, dijelu pod točkom III. i pod točkom IV. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i tuženik, pobijajući presudu u dijelu pod točkama I. i IV. izrijeke, također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući odluku preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, podredno predlažući ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.Na žalbe nije odgovoreno.
5.Tužiteljeva žalba je djelomice utemeljena. Tuženikova žalba je djelomice utemeljena.
6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjevi i to deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu Broj:
118-50-4324760, koji ugovor je sklopljen između tužitelja i tuženika i solemniziran dana 28. kolovoza 2007. te kondemnatorni zahtjev na isplatu preplaćenih iznosa sa zateznim kamatama, zbog promijenjenih kamatnih stopa i ugovorene ništetne valutne klauzule, odnosno zbog promjena u tečaju CHF-a, koji kondemnatorni tužbeni zahtjev se temelji na stjecanju bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po osnovama navedenih ništetnih odredbi predmetnoga Ugovora o kreditu.
7.Među strankama nije sporno kako su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu dana 28. kolovoza 2007. za iznos kredita od 108.203,00 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,95 % godišnje, koja je promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kako je sukladno članku 2. Ugovora o kreditu bila riječ o stambenom kreditu, kao i kako su stranke 9. veljače 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu broj 118-50- 4324760 temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015., kao i ugovorili uvjete otplate preostalog kredita u eurima. Međutim, sporno je i u ovom stadiju postupka pitanje ništetnosti predmetnoga dijela Ugovora, odredaba koje se odnose na promjenu kamatne stope i dijela Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, kao i pitanje je li, temeljem nesporno provedene konverzije sukladno odredbama ZID ZPK, izvršeno i obeštećenje tužitelja kao dužnika. Naime, tužitelj u bitnom drži kako je spomenutim dodatkom Ugovoru o konverziji uređen ugovorni odnos među strankama samo nakon konverzije, dok konverzijom nije postignuta i ravnoteža među strankama i da takav dodatak ne može imati za posljedicu umanjenje prava koja tužitelju pripadaju temeljem Zakona o zaštiti potrošača.
8.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
-kako tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je s tuženom sklopio 21. kolovoza 2007. Ugovor o kreditu Broj: 118-50-4324760, koji je solemniziran dana 28. kolovoza 2007. i kojim ugovorom je tužena odobrila i isplatila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 108.203,00 CHF-a prema srednjem tečaju HNB uz kamatnu stopu od 4,95% promjenljivu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora na 30 godina (360 mjesečnih anuiteta), kako je tužena sastavila ugovor o kreditu kao unaprijed formulirani „standardni ugovor“ te je za korist tužene bilo ugovoreno pravo da jednostrano mijenja kamate prema Odluci o kamatama, kako je presudom VTSRH u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Posl.br. Pž- 7219/13 od 13. lipnja 2014. (presuda u slučaju "Franak") utvrđeno da je "...četvrtotuženik R.A. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna" te se tužitelj poziva na to pravno utvrđenje koje vezuje i naslovni sud, sukladno odredbama čl. 118. ZZP i č1. 502.c ZPP-a, kako je Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula, iznos kredita- kunska protuvrijednost od 108.203,00 CHF-a po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, a kredit se otplaćuje u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,
-kako je 21. studenoga 2024. tužitelj, nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, uskladio tužbeni zahtjev za isplatu zahtijevajući isplatu s osnove preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu od 7.515,01 EUR- a te iznos od 1.846,45 EUR-a s osnove preplate po kamatnoj stopi,
-kako je tužena banka u odgovoru na tužbu osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da su stranke dana 28. kolovoza 2007. zaključile Ugovor o kreditu, ali kako se radi o kreditu koji je konvertiran sklapanjem Dodatka br. I Ugovoru o kreditu dana 9. veljače 2016., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., kako se tužitelj neutemeljeno poziva na presudu u postupku kolektivne zaštite potrošača, koja nije primjenljiva na pojedinačne sudske postupke, u odnosu na valutnu klauzulu smatra da je ista jasna, uočljiva i razumljiva, a u Ugovoru je navedneo kako se isplaćuje iznos od 108.203,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, kako je tuženik imao mogućnost utjecati na sadržaj Ugovora, a odredba o kamatnoj stopi da je također jasna razumljiva te uočljiva, kao i kako osporava tužitelju bilo kakvo pravo na isplatu s oobziorm na sklopljeni Dodatak ugovoru temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK), koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. s ciljem uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana te kako nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita, ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove, potraživati isplate,
-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da je predmetni kredit uzeo za kupnju stana u kojem i danas živi i na kojem je upisana hipoteka u korist tužene, kako mu je to bio prvi kredit, otplaćivao ga je sam, mjesečna rata u početku iznosila je oko 2.500,00 kuna da bi narasla na 4.500,00 kuna, kredit u valuti CHF-a kako je uzeo jer za ostale nije bio kreditno sposoban, a u banci ga nitko nije upozorio na rizik sklapanja ugovora u CHF-a niti su razgovarali o uvjetima i parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope, a Ugovor je sastavila i napisala banka te je solemniziran kod javnog bilježnika,
-kako tužena u tijeku postupka nije navodila činjenice niti predlagala dokaze, osim dokaza saslušanjem tužitelja, iz kojih bi proizlazilo da bi s tužiteljem pojedinačno pregovarala o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, a odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tužene koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite,
-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke CČ, vlasniku obrta [obrt],
-kako je sudski vještak CČ u nalazu i mišljenju naveo da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju dokumentacije u spisu, kako je Ugovor o kreditu potpisan 21. kolovoza 2075. između tužitelja i tužene, kojim je tužena odobrila tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 108.203,00 CHF-a, a kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i otplatnom planu prilikom plasmana kredita iznosila je 4,95% godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna, prema ugovoru i otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 360 mjesečnih anuiteta u visini od 577,56 CHF, sve prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja, a anuiteti dopijevaju na naplatu posljednjeg dana u mjesecu, prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 2.585,13 kn,
-kako je vještak naveo da je s danom 30. rujna 2015 provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF-a u kredit sa valutnom klauzulom EUR-a, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, konverzija je provedena sukladno potpisanom Dodatku ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016., tužena kako je u razdoblju otplate kredita pet puta mijenjala kamatnu stopu, a u razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je preplatio na ime tečajnih razlika do konverzije kredita iznos od 7.515,01 €, a razlike se prikazuju u tablici 6 – pregled pozitivnih tečajnih razlika na dan plaćanja, u razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 32,20 € po mjesecima prikazano u tablici 7 – pregled negativnih tečajnih razlika na dan plaćanja, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamata od 3,23 % nakon 01.01.2014., tužitelj da je na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 1.846,45 €, s tim što je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF-a u EUR na dan 30. rujna 2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju,
-kako na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je sukladno vještačenju uredio tužbeni zahtjev za isplatom, a tužena banka je iznijela prigovore pravne prirode u pogledu pravnih stavova i zadatka koji je sud dao vještaku, ukazujući kako je vještačenjem zanemareno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem ZIDZPK-a.
9.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, da se radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF-a i promjenljive kamatne stope, a i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Kako su razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tužene, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to da su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju CHF-a kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Osim toga, kako je test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden već u spomenutom kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tužena kao profesionalac, banka, nije dala tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa kako se radi o ništetnim odredbama te je djelomice prihvaćen tužbeni zahtjev i to u dijelu kako je to navedeno pod točkom I. izrijeke prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen jer nisu utvrđeni zakonski razlozi zbog kojih bi bile ništetne osporene odredbe u cijelosti.
10.Obrazlažući pobijanu odluku prvostupanjski sud, nadalje, navodi i kako između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti, koje odredbe je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, to da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost. Kako pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi tako što se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF-a izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valutu EUR-a, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15. Kako to ne znači da je konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti, a tužena banka je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključujući i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR-a, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF-a, uključujući i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate. Stoga prvostupanjski sud drži kako je očito da razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon sklapanja Dodatka ugovoru, nije više u imovini tužene bez pravne osnove pa i kako nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje ZOO), s obzirom da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegovog kredita u EUR-a i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF-a. Taj sud navodi kako je od odlučnog značenja kako je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 kako je osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR-a koji je zamijenio kredit u CHF-a do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao, tužitelj da je, kao korisnik kredita (potrošač), prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženom kao kreditorom (trgovcem) te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 28. kolovoza 2007., jer izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje i te uplate. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuju žalitelji, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.
12.Međutim, navedena činjenična utvrđenja i na njima utemeljene zaključke prvostupanjskog suda za sada u potpunosti kao pravilne ne može prihvatiti ovaj drugostupanjski sud, a što djelomice utemeljeno ističe i tužitelj u žalbi.
13.U ovom stadiju postupka, prije svega, valja istaknuti kako sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, dalje ZZP/07) (odnosno za ugovore sklopljene u ranijem razdoblju s odredbama Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.
14.Člankom 96. ZZP/07 propisano je:
(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.
15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).
16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
17.Konačno, člankom 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
18.U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 96. ZZP/07, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju očito bilo poznato kako je ugovorena valutna klauzula i promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio i upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.
19.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope te postupak formiranja vrijednosti tečaja CHF-a u odnosu na kunu, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope ili kretanje tečaja CHF-a u odnosu na kunu, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva u tom dijelu pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.
20.Iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud u dijelu odluke pod točkom I. izrijeke, kojim je djelomice prihvatio tužbeni zahtjev u deklaratornom dijelu na utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredaba, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a. Kako u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
21.Međutim, kako je već rečeno, nije sporno kako je tužitelj s tuženikom dana 9. veljače 2016. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu i time su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor glede valutne klauzule i kamatnih stopa, temeljem spomenutoga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, uz konverziju kredita u CHF-a u valutu EUR-a, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te su stranke utvrdile iznos preplate.
22. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020. navodeći: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.
23. Sporazum, bez obzira je li sklopljen u obliku tzv. dodatka-aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.). No, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, ovaj sud drži kako sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu odnosno konverzijom, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužitelji ne gube pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF-a. Naime, sve odredbe Glave IV.a ZPK-a, pa tako i odredbe čl. 19. b i čl. 19c ZPK-a na koje ukazuje tuženik, reguliraju ugovorni odnos koji je između potrošača i vjerovnika (banke) nastao temeljem ugovora o kreditu. Navedeno proizlazi odredbe čl. 19.a ZPK-a kao i ostalih odredaba Glave IV.a ZPK-a. S druge strane, obveza restitucije nije obveza koja ima pravnu osnovu u pravnom poslu odnosno ugovoru (čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO/05), već u izvanugovornom obveznom odnosu stjecanja bez osnove (čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO/05 u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03). Dakle, ZPK regulira u potpunosti drukčiji obvezni odnos tj. ugovorni obvezni odnos koji je nastao sklapanjem ugovora o kreditu, dok se tužbeni zahtjev temelji na postojanju izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove koji je nastao kao posljedica nepoštenosti i ništetnosti u potrošačkom ugovoru. Ugovornim odredbama, u ovom slučaju ugovornim odredbama Dodatka, odnosno sporazuma o konverziji, ne može se osnažiti nešto što je od početka ništetno i nema pravni učinak, i neutemeljeno tuženik drži kako bi sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj izgubio pravo i pravnu osnovu restitucijskim zahtjevom potraživati preplaćene iznose koji su posljedica nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
24.Nadalje valja naglasiti kako je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi osnovno pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako bi se to osnovno pravo potrošača ukidalo ili ograničavalo, to bi moralo biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona. Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kojima čija svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora, dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno. Ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK. Zakonodavac to nije učinio, tako da ne postoji bilo kakva pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju.
25.U pogledu tumačenja i dosega odredba ZID ZPK-a treba navesti kako je odredbom čl. 19.a. ZPK-a jasno propisano što je predmet uređenja Glave IV.a ZPK- a. Iz predmetne odredbe, kao i ostalih odredbi ZPK-a, proizlazi da se Glavom IV.a ZPK-a reguliraju pretpostavke i postupak u kojem se provodi konverzija kredita i da iste ni na koji način reguliraju izvanugovorni obvezni odnos koji je u ovom postupku sporan tj. nepoštenost i ništetnost pojedinih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i pravo na restituciju koja je posljedica nepoštenosti i ništetnosti takvih odredbi. Tekst odredbi Glave IV.a ZPK niti ne sadrži pojmove "nepoštene odredbe", "restitucija" i sl, a pogotovo ne sadrži odredbe iz kojih bi proizlazilo da su potrošači konverzijom kredita izgubili pravo na potpunu restituciju. Predmet reguliranja ZID ZPK-a je konverzija, a ne restitucija, slijedom čega ZID ZPK ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti kako je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Iz odredbi ZID ZPK jasno proizlazi da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.
26.Osim toga, ako bi se prihvatilo da su potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju ovaj sud drži kako ne postoji razlozi koji bi opravdavali različito postupanje prema njima. Naime, potrošač koji je podigao kredit 2007. kao i tužitelj, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a neosnovano tuženik sugerira da tužitelj koji je kredit konvertirao to pravo uopće nema ili mu je isto ograničeno. Pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) ne bi trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača. Potrošačima koji su kredit konvertirali pravo na potpuno restituciju nije ukinuto, dokinuto ili ograničeno, a nema niti razloga da se tužitelju koj je izvršio konverziju prizna niža razina zaštite potrošačkih prava, onu koja mu ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno jesu li dizali kredite u drugim valutama ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu.
27.Potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći svog prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona, pa tako i odredbama ZID ZPK-a. Osim toga, u trenutku sklapanja sporazuma o konverziji bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 – dalje: ZZP/14) koji je stupio na snagu 8. travnja 2014. Odredbom čl. 41. st. 1. ZZP/14 propisano je kako se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju tog zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su ništetne ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača. Dakle, sukladno članku 41. st. 1. i 2. ZZP/14, potrošaču se ne mogu ograničiti potrošačka prava (što se odnosi i na pravo na potpunu restituciju), a niti se istih može odreći, a ugovorne odredbe kojima bi to bilo ugovoreno su ništetne. Stoga ne postoji nikakva pravna osnova da se odredbe sporazuma o konverziji tumače na način kao ih tumači tuženik tj. da se sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač odrekao prava na potpunu restituciju. Čak i kada bi se tog prava potrošač mogao odreći to odricanje moralo bi biti rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača, što uostalom proizlazi i iz presude Suda Europske unije C-452/18 što bi u ovom slučaju značilo da je potrošaču, barem okvirno, trebao biti poznat novčani iznos kojeg se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji odriče odnosno na određeni način "oprašta" banci. S obzirom da prema odredbama ZID ZPK-a predmet konverzije niti nisu bili novčani iznosi na koje bi potrošač imao pravo potraživati protiv kreditora s osnove restitucije zbog nepoštenosti ugovornih odredbi, to se ni u kom slučaju ne može smatrati da se potrošač sklapanjem sporazuma o konverziji bilo čega odrekao, a pogotovo ne novčanog potraživanja koje i nije bilo predmetom konverzije, te u izračun konverzije nije niti ulazilo.
28.ZID ZPK je imao osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF- a te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR-a na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK-a). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i činjenica kako se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora, a čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.) Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 TČ protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti kako potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
29.Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.
30.Povezujući pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu TČ protiv Erste Bank Hungary Zrt, slijedi zaključak kako potrošačima i korisnicima kredita u valuti CHF-a pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji. Dakle, potrebno je i u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrditi je li točan iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, kako je ona utvrđena, odnosno je li manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a kako je utvrđen (a što je tužitelju uračunato kod otplate), uspostavio narušenu ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača i slijedom toga je li tužitelj u potpunosti obeštećen temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Od tih utvrđenja ovisi i odluka o utemeljenosti predmetnih zahtjeva na isplate iznosa koje tužitelj potražuje.
31.Iz navedenoga proizlazi kako je u dijelu prvostupanjske presude kojim je kondemnatorni tužbeni zahtjev odbijen pod točkom III. izrijeke pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te je u tom dijelu, postupajući na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, valjalo ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
32.U nastavku postupka prvostupanjski sud razmotriti će i utvrditi one činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano u pogledu kondemnatornog zahtjeva tužitelja kao korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, po potrebi nadopuniti dokazni postupak i utvrditi i druge odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnoga prava ponovno odlučiti o tom tužbenom zahtjevu.
33.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda o glavnoj stvari i za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku to je valjalo ukinuti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, a sukladno odredbama članka 164. ZPP-a.
34.Kako je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.
35.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.
Split, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Rubić
