Poslovni broj: Pn-11/2021-20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Maja Vukmir u pravnoj stvari tužitelja VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ČČ, protiv tuženika EUROHERC osiguranje - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku IČ, radi naknada štete, nakon glavne rasprave održane dana 26. studenog 2025. god. u prisutnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025.,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 655,25 Eura, a u ostalom dijelu do iznosa od 1.865,07 EUR tužbeni zahtjev se odbija, s time da je iznos od 403,55 eura dužan platiti sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 18.6.2020.g. pa do isplate, a iznos od 252,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana presuđenja do isplate, dok se u odnosu na više tražene kamate od 18. lipnja 2020. do dana donošenja prvostupanjske presude u odnosu na navedeni iznos, tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 320,75 eura sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je dana 4.3.2020. god. u Solinu tužitelj stradao kao vozač vozila marke Renault, reg. oznake [registarska oznaka] . Za nezgodu je odgovoran TČ, vozač vozila marke Citroen, reg. oznake [registarska oznaka], koje vozilo je bilo osigurano kod Euroherc osiguranje d.d. po polici osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08104133288. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom da je u štetnom događaju zadobio ozljede zbog kojih je morao primati liječničku pomoć te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, nošenje Shanzovog ovratnika, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika, privremena nesposobnost za rad i sl, te i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, tužitelj je ograničen u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivao, te mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja. Nadalje, tužitelj je morao putovati iz Solina u Split radi liječenja i to 3 puta (Solin - Split - Solin 15 km povratno putovanje) pa se potražuje i trošak putovanja u visini od 78,00 kn, odnosno cijenu jednosmjerne karte u iznosu od 13,00 kn. Zbog navedenog potražuje naknadu štete - zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i tuđu njegu i pomoć - 13.988,00 kn , za troškove liječenja – 110,46 kuna, te troškove putovanja – 78,00 kuna. Tužitelj se u mirnom postupku dana 17.6.2020.g. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku koji mu je na ime naknade štete uplatio ukupan iznos od 6.176,46 kn, zbog čega da umanjuje ukupno potraživan iznos naknade štete na 8.000,00 kuna/1.061,78 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu, ističe da je tužiteljici plaćeno na ime neimovinske štete 6.000,00 kn i Na ime troškova liječenja 176,46 kn. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (tuda pomoć i njega, troškovi putovanja, troškovi liječenja). Cijeneći težinu povreda (trzajna ozljeda vrata), te okolnosti slučaja smatra da je do sada isplaćenim iznosom od 6.176,46 kn cijelosti naknađena pretrpljena neimovinska šteta.

3. Tužbeni zahtjev je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 13.11.2025. postavljen na iznos od 1.865,07 € (14.052,35 kn). Tuženik se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva, ali ga je sud rješenjem na ročištu od 26.11.2025. sukladno odredbi čl. 190. st. 3. u svezi sa čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, saslušana tužiteljica i provedeno medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu i psihijatru.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. U konkretnom slučaju sporna je samo visina potraživane naknade štete.

7. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom.

8. Odredbom st. 2. istog članaka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

9. . Odredbom čl. 1100. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

10 . Odredbom st. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Prema dostavljenoj dokumentaciji tužiteljica je tuženiku 16.06.2020. uputila odštetni zahtjev kojim je potraživala na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 25.000,00 kuna (3.318,08 Eura), na ime troškova liječenja iznos od 110,46 kn (14,66 Eura), te troškova putovanja iznos od 78,00 kn (10,35 Eura).

13. Tuženik je kao nesporno isplatio iznos od 6.000,00 kuna (798,34 eura) na ime neimovinske štete, te 176,46 kuna (23,42 Eura) na ime troškova liječenja.

14. Tužbeni zahtjev je postavljen kao jedinstveni dakle u ukupnom iznosu za neimovinsku i imovinsku štetu, od čega pod imovinskom štetom tužiteljica potražuje naknadu za tuđu njegu i pomoć, troškove liječenja i troškove putovanja. Naknadu za tuđu njegu i pomoć pribraja neimovinskoj šteti zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sa time da za troškove liječenja traži 110,46 kuna (14,66 eura), a troškove prijevoza 78,00 kuna (10,35 eura), pa kada se od ukupnog prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva od 8.000,00 kuna (1.061,78 eura) odbiju ovi iznosi proizlazi da za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu njegu i pomoć traži 7.811,54 kune (1.036,77 eura).

12. Uređeni tužbeni zahtjev iz podneska od 13.11.2025. je za 803,29 eura veći od prvotnog. Pri tome se poziva na kalkulator inflacije, a obzirom da je od donošenja Orijentacijskih kriterija prošlo 5 godina, za koje vrijeme je došlo do znatne inflacije. Nije precizirano na što se, na koji vid štete se konkretno odnosi ovo povećanje, ali kako se poziva na orijentacijske kriterije koji su smjernica za izračun neimovinske štete, očito je da se misli na istu.

13. Troškovi liječenja i putni troškovi predstavljaju materijalnu štetu.

13.1. Tužiteljica je za troškove liječenja dostavila 4 računa i to. od KBC Split na iznose od 50,46 kuna od 04.03.2020., na iznos od 25,00 kuna od 09.03.2020., te na iznos od 25,00 kuna od 04.06.2020., te račun primarne zdravstvene zaštite id 10.03.2020. na iznos od 10,00 kuna, ukupno 110,46 kuna. Međutim, s osnova troškova liječenja tužiteljici je već isplaćeno u mirnom postupku iznos od 176,46 kuna .

13.2. Odštetni zahtjev postavljen je 16.06.2020. i u njemu tužiteljica sa osnove troškova liječenja potražuje upravo iznos od 110,46 kuna, pa je isti očito u cijelosti isplaćen. Na ime putnih troškova potražuje i u odštetnom zahtjevu iznos od 78,00 kuna. Pod troškovima liječenja je tužiteljici u postupku po njenom odštetnom zahtjevu isplaćeno i više od 110,45 kuna i to za 66,00 kuna više, pa je nesumnjivo da se time podmirio i dio putnih troškova koji su u ostalom nastali u vezi sa odlascima na liječenje u KBC Split.

13.3. Iz dostavljenih računa vidljivo je da je tužiteljica tri puta išla na liječenje ili pregleda u KBC Split, a jedan se račun odnosi na primarnu zaštitu, dakle liječnika obiteljske medicine koji je vrlo vjerojatno u mjestu prebivališta tužiteljice dakle u [adresa]. Naime, tužiteljica je dostavila i potvrde o prometnim-autobusnim zonama gradskog autoprijevoznika "Promet" d.o.o. Split iz kojeg proizlazi daje Solin u drugoj zoni i da je cijena putne karte 13,00 kuna. Obzirom da se tužiteljica trebala vratiti kući to bi po odlasku na pregled/terapiju u KBC Split iznosilo po istom 26 kuna, a za tri takva odlaska ukupno 78,00 kuna, pa je po mišljenju suda tuženik u obvezi naknaditi razliku (78,00-66,00) od 12,00 kuna odnosno 1,59 Eura.

14. Saslušana tužiteljica je navela da se prometna nesreća dogodila kada je izlazila sa svojim vozilom sa sporedne ceste na predjelu Meterize kada je iza nje naišao kombi te ju udario sa stražnje strane. Od toga je zadobila trzajnu ozljedu vrata koja joj je dijagnosticirana na HP. Također napravili su i rentgen vratne kralježnice te je postojala sumnja na frakturu nekog kralješka, i upućena je u fizijatra. O toj frakturi kralješka nije se kasnije govorilo. Svakako zbog trzajne ozljede vrata je dobila fizikalnu terapiju, međutim kako je uskoro došlo do lockdowna zbog covida nije mogla odlaziti na fizikalnu terapiju u bolnicu već je prema vježbama koje joj je fizijatar pokazao iste provodila sama kod kuće. Na preglede su je do tada vodili prijatelji i obitelj i pomagali su joj u svakodnevnim aktivnostima naročito prvih par dana nakon nesreće. Tada da je imala jake bolove u tom dijelu vrata. Ovi jači bolovi trajala su 10-15 dana ali su nastavili u slabijem intenzitetu sljedeća dva tri mjeseca, misli da je pomoglo što je sama provodila vježbe kod kuće i što je došlo ljeto pa je plivala u moru. Inače, da i danas zna osjetiti bolove u tom dijelu vrata, što ovisi o položaju u kojem se nalazi, odnosno najviše ovisi o poslu koji taj dan obavlja, a radi u ljekarni i faktički stoji na nogama većinu vremena. Šancov ovratnik da je nosila 10ak dana. Danas da može pokretati vrat uglavnom normalno. Upitana kako se psihički osjećala nakon prometne nesreće odgovorila je da joj je u početku predstavljalo problem sjesti za volan, ali naročito joj je stvaralo nelagodu i pritisak proći tom cestom gdje se dogodila prometna a gdje svakodnevno prolazi. S vremenom je to došlo na svoje, danas nema takvih nelagoda i strahova.

15. Provedeno je vještačenje usmenim nalazom i mišljenjem vještaka za ortopediju i psihijatriju na istom ročištu na kojem je saslušana tužiteljica, pa su siti bili u prilici čuti navode same tužiteljice, kao i pregledati medicinsku dokumentaciju priloženu u spis.

15.1. Vještakinja ortoped u svom usmenom nalazu i mišljenju je navela da se tužiteljica nakon prometne nesreće javila na HKP KBC Split, napravljen je RTG koji je opisan tako da je viđena transparentna zona u području spinoznih nastavaka C7 i TH1 kralješka koji je moglo odgovarat sumaciji sjena, a ne može se isključiti prijelom. Na pregledu je na palpaciji tog područja bilo bez lokalno izražene bolnosti što je praktički potvrdilo da nije bilo prijeloma, jer da je bio prijelom to bi bilo jako bolno . Postavila se imobilizacija vratne kralježnice mekanim okovratnikom tj. šancovim ovratnikom i preporučeno je mirovanje i kontrola kod neurokirurga. javila se neurokirurgu koji je nakon tjedan dana nošenja okovratnika predložio uklanjanje i fizikalnu terapiju te kontrolu po potrebi. Postoji još jedan nalaz sa fizijatra koji je predložio vježbe za vratnu kralježnicu i leđno plivanje, nije upisana na fizikalnu terapiju jer je bio lockdown, a u nalazu je još utvrđeno da je blago napeta muskulatura vratna i da su kretnje primjerene vratu. Nalaz je napravljen 4. lipnja 2020.

Zaključuje da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja nije ostavila umanjenje životnih aktivnosti. Trpila je bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 1 tjedan te slabog 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć je bila za vrijeme nošenja ovratnika kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, a trajala je 1 tjedan 2 h /dnevno i još 1 tjedna 1h/dnevno.

15.2. Vještak psihijatar Nikola Sikirica naveo je da u spisu nema nalaza psihijatra koji bi govorili u prilog da je navedeni traumatski događaja kao i njegove zdravstvene posljedice dovode do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Unatoč tome normalno je i psihološki razumljivo da je osoba po samom traumatskom događaju i tijekom dijagnostičko terapijskih procedura trpila određene neugodne emocionalne reakcije (uključujući i sudjelovanje u prometu) te u tom kontekstu da je mišljenja da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10ak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24h. zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 2 tjedan, te sekundarni strah blažen intenziteta u trajanju od 8 tjedana. Zaključno navodi da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedicu ozljeđivanja u ovom slučaju nije bilo.

16. Stranke nisu imale prigovore na nalaze i mišljenja vještaka, pa ih kao stručne prihvaća i sud.

17. Neimovinska šteta nastala zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje je jedinstvena šteta, dok su fizički bolovi i strah kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade

17.1. Kod utvrđivanja novčane satisfakcije po kriteriju pretrpljenih bolova, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, neugodnosti liječenja u pogledu nošenja Schanzovog ovratnika, provođenja fizikalnih vježbi (koje je zbog lockdowna morala sama provoditi kod kuće).

17.2. Kod utvrđivanja pravične novčane naknade za pretrpljeni strah dužinu i intenzitet trajanja straha, kao i činjenicu da su bolovi i strah u najvećem opsegu upravo posljedica ozljeđivanja muskulature vratne kralježnice sud prihvaća nalaz vještaka dr. Nikole Sikirica u pogledu jačine i trajanja pretrpljenog straha.

18. Dakle, obzirom na nalaze i mišljenja vještaka, procijenjene bolove fizičke i duševne, te pretrpljeni strah, kao i činjenicu da trajnih posljedica za tužiteljicu nema, sud nalazi da bi primjerena pravična novčana naknada neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila ukupno 1.200,00 Eura, pa kako je tužiteljici iz ovog osnova isplaćeno 798,34 Eura (jer se 34,42 eura odnose na troškove liječenja) ostaje za isplatiti 401,66 eura.

18.1. Utvrđenu naknadu treba ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža.

19. Za naknadu tuđe njege i pomoći, dakle imovinsku štetu tužiteljica je na pripremnom ročištu dostavila Odluku o cijenama usluga u Domu za starije i nemoćne "Lovret", Split, od 23.07.2024. koji se na ovom području jedini bavi pružanjem takvih usluga i prema kojem bi cijena pomoći u kući za održavanje osobne higijene i zadovoljavanje svakodnevnih potreba iznosila 12,00 eura po satu.

19.1. Prema vještvu vještaka ortopeda tužiteljici je takva njega i pomoć bila potrebna u trajanju od 7 dana po dva sata i još 7 dana po jedan sat, dakle, ako je jedan sat 12 eura, to znači 24 eura (2 sata tjedno) x 7 dana, te još 12 eura x 7 dana, ukupno 252,00 Eura, koliko je iz ovog osnova i priznato tužiteljici.

19.2. U konkretnom slučaju tužiteljici su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani i prijatelji pa se dakle radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezna kamata na ovaj vid štete tužiteljici pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.). Zbog toga je ovaj iznos trebalo odvojiti od iznosa neimovinske štete, te odbiti dio tijeka zakonskih zateznih kamata koje su na ovaj vid štete potraživane od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana presuđenja.

20. U konačnici, tužiteljici je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od 401,66 eura pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, 252,00 eura s osnove imovinske štete tuđe njege i pomoći, te iznos od 1,59 eura razlike imovinske štete troškova prijevoza na liječenje, ukupno 655,25 eura, poviše onih već ukupno isplaćenih 830,76 eura , pa je tužbeni zahtjev usvojen za 655,25 eura, a u ostalom dijelu odbijen.

21. Kako je prvotni tužbeni zahtjev (prije povišenja) glasio na ukupan iznos od 8.000,00 kuna odnosno 1.061,78 eura, a dosuđeno je manje od tog iznosa, bez obzira na kasnije učinjeno povećanje tužbenog zahtjeva, kamata na dosuđeni iznos od 403,25 eura teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

21.1. Naime, odredba čl. 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok odredba čl. 1086. ZOO propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

21.2. Također Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., u daljnjem tekstu: ZOOP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao specijalni propis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima u čl. 12. propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete, te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne (st. 1.). Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. tog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom st. 1. tog članka (st. 3.). U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. istog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

21.2.Kamata na dosuđeni iznos od 252,00 eura, s osnova tuđe njege i pomoći teče od dana donošenja prvostupanjske presude kako je to navedeno u točki 19.2. obrazloženja.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22.1. Obzirom na uspjeh u sporu, tužiteljica je uspjela sa 35% tužbenog zahtjeva, a tuženik sa 65%, slijedom čega bi tužiteljica tuženiku trebala nadoknaditi 30% njemu ukupno priznatog troška.

22.2. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 75 bodova, za zastupanje na ročištima od 23.01.2025. i 04. 11.2025. po 75 bodova, te za zastupanje na ročištu od 26.11.2025. 100 bodova, ukupno 325 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda daje 650,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a daje 812,50 eura. Od toga 30% iznosi 243,75 eura.

22.3. Međutim, sukladno odredbi čl. 154.st.3. i 156. st. 1. sud je odlučio da tužiteljici neovisno o uspjehu u sporu pripada pravo na naknadu troškova podnošenja odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, dakle 200,00 eura, jer su isti bili nužni za ostvarenje prava tužiteljice na naknadu štete, kao i troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 364,50 eura, dakle ukupno 564,50 eura, jer se bez provedenih vještačenja nije mogla znati visina štete odnosno odštetnog zahtjeva preko onog što je tuženik isplatio u nespornom postupku, pa je time obzirom je isplatio manje tuženik uzrokovao nastanak ovih troškova.

22.4. Slijedom navedenog dakle, tuženik treba naknaditi tužiteljici razliku između njoj i njemu priznatih troškova, odnosno 320,75 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 17. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika