REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2638/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir u pravnoj stvari tužiteljice EŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Tadija Mamić, odvj. u [adresa] protiv tuženika EŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ČŽ; LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ČŽE; ĐŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku ČŽE, naklon glavne rasprave održane dana 20. studenog 2025. godine u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženih, na ročištu za objavu presude dana 17. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 30. ožujka 2016. godine, koji je sklopljen između pok. MŽ, kao Primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1) NŽ te tuženika pod 2) PŽ, kao Davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod R1-296/16 od 10. svibnja 2016. godine i Darovnim Ugovorom koji je sklopljen između MŽ, kao Darovatelja i tuženika pod 1) NŽ, kao Daroprimca, sklopljenog dana 30. ožujka 2016.godine, koji je ovjeren po javnom bilježniku Mirjana Popovac iz Splita pod Ov-1653/16 od 30. ožujka 2016. godine, povrijeđen nužni nasljedni dio tužiteljice EŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji nužni dio iznosi 1/8 dijela ostavine iza njenog pok. oca MŽ.

2. U ostavinsku imovinu iza pok. MŽ vraćaju se darovi učinjeni tuženiku pod 1) NŽ i pod 2) PŽ učinjeni temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 30. ožujka 2016. godine, ovjerenog od Općinskog suda u Splitu pod brojem R1 – 296/16 od 10. svibnja 2016. godine, u odnosu na 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica],zgrada površine 130 m2, upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], radi namirenja nužnog nasljednog dijela tužiteljice EŽE u iznosu od 1/8 suvlasničkog dijela .

3. U ostavinsku imovinu iza pok. MŽ vraća se dar učinjen tuženiku pod 1) NŽ temeljem Ugovora o darovanju sklopljenog dana 30.ožuka 2016. godine između pok. MŽ, kao Darovatelja i NŽ, kao Daroprimca, koji je ovjeren po javnom bilježniku Mirjani Popovac iz Splita pod Ov- 1653/16 od 30.ožujka 2016. godine, u odnosu na nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], dvor, površine 161 m2, za cijelo, i to u visini potrebnoj za namirenje nužnog nasljednog dijela tužiteljice EŽE u iznosu od 1/8 suvlasničkog dijela."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku ad. 1. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 eura, te tuženicima ad. 2. i 3. u iznosu od 5.050,00 eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-3440/2017 od 17.srpnja 2020.godine prekinut je ostavinski postupak iza pok. UŽ pok. SŽ te je upućena tužiteljica, kćerka ostavitelja, da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv ostalih nasljednika pok. ostavitelja , radi sastava ostavinske imovine i vraćanja primljenih darova u ostavinu radi namirenja njenog nužnog nasljednog dijela. Između ostavitelja, kao primatelja uzdržavanja i tužene pod 3), kao davateljice uzdržavanja, je dana 15.ožujka 2000. godine sklopljen Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je ovjeren po javnom bilježniku Zoja Puljiz iz Splita dana 15. ožujka 2000. godine pod brojem Ov-1296/00.

Između ostavitelja, kao primatelja uzdržavanja i tuženih pod 1) i 2), kao davatelja uzdržavanja, je dana 30.ožujka 2016. godine sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je potvrđen od strane Općinskog suda u Splitu pod brojem R1-296/16 od 10.svibnja 2016.godine. Citiranim Ugovorom tuženici pod 1) i 2) su se obvezali uzdržavati ostavitelja, odnosno primatelja uzdržavanja dok im je zauzvrat, nakon svoje smrti, primatelj uzdržavanja ostavio u vlasništvo, svakome za po 1/2 svoga suvlasničkog dijela, nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, površine 130 m2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Između ostavitelja, kao darovatelja, i tuženika pod 1), kao daroprimca, je dana 30.ožujka 2016.godine sklopljen još jedan Ugovor o darovanju kojim je ostavitelj darovao tom tuženiku čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je Ugovor ovjeren po javnom bilježniku Mirjana Popovac iz Splita, pod Ov-1653/16 od

30.ožujka 2016.godine.

Dakle, ostavitelj nešto više od godine dana prije svoje smrti, već narušenog zdravlja, sklapa Ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženicima pod 1) i 2) iako je već ranije važeći Ugovor o uzdržavanju sklopio s tuženom pod 3). Iz toga jasno proizlazi da prava volja ugovornih strana iz drugog ugovora od 30.ožujka 2016.godine nije bila da se sklopi novi ugovor o uzdržavanju nego da se tuženicima pod 1) i 2) daruju preostale nekretnine u vlasništvu ostavitelja odnosno cilj je bio da se s njima sklopi besplatni pravni posao te da se iz nasljedstva potpuno izostavi kći ostavitelja iz njegovog prvoga braka i da se na taj način ona potpuno liši nasljednog dijela. Stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 30. ožujka 2016. godine, a potvrđen 10. svibnja 2016. godine, su pri sklapanju ugovora bile svjesne postojanja nerazmjera međusobnih činidbi u korist davatelja uzdržavanja i na njega su dobrovoljno pristale s namjerom da se tužiteljica kao zakonska nasljednica liši nužnog dijela.

Stoga je u konkretnom slučaju u cijelosti riječ o darovnom ugovoru ili barem o mješovitom pravnom poslu, odnosno dijelom ugovoru o uzdržavanju a dijelom ugovoru o darovanju, koji je imao za cilj lišiti nasljednika nužnog nasljednog dijela. Uslijed sklapanja navedenih ugovora o uzdržavanju i ugovora o darovanju iz preostale imovine nije moguće namiriti nužni nasljedni dio tužiteljice. Budući je ostavitelj citiranim ugovorima raspolagao cjelokupnom svojom nepokretnom imovinom a da je tužiteljica njegova nužna nasljednica , te da je tim ugovorima povrijeđen njen nužni nasljedni dio koji iznosi jednu polovicu od njenog dijela koji bi joj pripao po zakonu ( 1/2 od 1/4 =1/8 dijela), pa traži da se u ostavinu iza pok. ostavitelja MŽ vrate darovi učinjeni tuženicima pod 1) i 2) radi namirenja nužnog dijela tužiteljice.

2. Tuženik l ad. 1. protivi se tužbi navodeći da Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nisu besplatni pravni poslovi jer su njime tuženici preuzeli određene obveze. Ističe i da zaključenjem i realizacijom ugovora o darovanju od 30. ožujka 2016. godine tužiteljica također nije povrijeđena u svom nužnom dijelu. U konkretnom slučaju tužiteljica nije povrijeđena u svom nužnom nasljednom dijelu već iz razloga što je darovanjem od svoje majke TŽ stekla kao upisana vlasnica za cijelo nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU15136, i to baš stan na III. katu, označen brojem 89, površine 59,02 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe. Ta nekretnina međutim nije bila isključivo vlasništvo njene majke već je predstavljala bračnu stečevinu njene majke i pok. UŽ. Naime, radi se o stanu na kojem je stanarsko pravo za života polagao ostavitelj ŽŽ, a koji je to pravo stekao temeljem ugovora o zamjeni stana sa ĆŽ. Dana **.**.1995. TŽ je zaključila Ugovor o kupoprodaji stana s društvom Hrvatska pošta i telekomunikacije, i to temeljem suglasnosti UŽ koji je nesporno bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu. Nadalje, tužiteljica nije povrijeđena u nužnom dijelu i iz razloga što Ugovoru o darovanju od 30. ožujka 2016. godine zaključenom između tuženika ad/1 i ostavitelja ipak nedostaje nenaplatni karakter i to stoga što se radi o nekretnini koju je tuženik ad/1 stekao u postupku povrata oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Formalno je samo u tom postupku kao predlagatelj označen njegov otac ŽŽ, ali praktički je tuženik ad/1 sam vodio predmetni postupak i samo iz formalnih razloga dakle nije bio označen kao stranka. Tuženik ad/1 je sukladno dogovoru sa svojim ocem u potpunosti financirao sve troškove koji su generirani u tom postupku i vodio ga je bez njegova ikakvog upliva i interesa koji mu je prepustio kompletnu kontrolu tog postupka, a zauzvrat mu je predmetnu nekretninu i formalno prepustio temeljem ugovora o darovanju od 30. ožujka 2016. godine.

3. Tuženici ad. .2 i 3. se također protive tužbi te navode da je sada pok ŽŽ zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sa tuženom ad3., svojom suprugom ĐŽ dana 15.ožujka 2000.g., dakle, punih 17 godina prije smrti sada pok. UŽ, kada je on imao 60, a tužena 44 godine, te je isti je konzumiran sve do smrti pok. UŽ, a u onom opsegu u kojem je to dozvoljavalo zdravstveno stanje tužene a3. Naime, u međuvremenu se tuženoj ad3. znatno narušilo zdravlje, pa je tako ista, u periodu od 2004.g. do danas, odstranila maternicu, liječena je od upale gušterače, ima dijagnozu hipertireoze i hipertenzije, a zbog sindroma karpalnog tunela, kronične radikularne lezije i neuroloških poteškoća, istoj se preporuča pošteda od bilo kakvih opterećenja. Upravo zbog navedenog, prednik stranaka, sada pok. ŽŽ, zaključio je ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sinovima LŽ i EŽ i to 30. ožujka 2016.g. Davatelji uzdržavanja su, znatno prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a budući je i njihova majka, tužena ad3 bila već znatno narušenog zdravlja, pružali pomoć primatelju uzdržavanja sada pok. UŽ i tuženoj ad 3 ĐŽ. Tužiteljica, iako kćerka prednika stranaka pok. UŽ, na niti jedan način nije bila uključena niti upoznata sa tijekom bolesti i liječenjem svog oca, a niti je to ikada željela i pokušala biti, iako bi to bila njezina zakonska, a i moralna obveza. Stoga nije jasno odakle tužiteljica crpi saznanja da bi postojao nesrazmjer činidbe i protučinidbe po ugovoru o doživotnom uzdržavanju, pa da bi se iz tog razloga taj ugovor imao smatrati ugovorom o darovanju.

4. Na ročištu za glavnu raspravu od 20.11.2025. tužiteljica je navela da uređuje tužbeni zahtjev na način da isti sada glasi: " Utvrđuje se da su ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30. ožujka 2016. koji je sklopljen između pok. MŽ kao primatelja uzdržavanja i tuženika pod 1 i 2 kao davatelja uzdržavanja, koji je ovjeren pred OS u Splitu po dbr. R1-296/16 od 10. svibnja 2016.i ugovor o darovanju od 30. ožujka 2016. koji ej sklopljen između MŽ kao darovatelja i tuženika pod 2 kao daroprimca, koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita pod br. Ov-1653/16 od 30. ožujka 2016., ništetni pravni poslovi te da imovina koja je bila predmetom tih ugovora u cijelosti predstavlja ostavinsku imovinu pok. ostavitelja MŽ. ", no tuženici su se usprotivili preinaci tužbenog zahtjeva. Sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva obzirom se ovako postavljeni tužbeni zahtjev temelji na potpuno drugačijoj činjeničnoj pravnoj osnovi.

5. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu i svi izvedeni dokazi i spis O-3440/17, provedeno je vještačenje po vještaku procjenitelju, te saslušani svjedoci i stranke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 70. ZN-a propisano je da je pravo na nužni dio nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio (st. 1.); raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna su (st. 2.); nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja (st. 3.); oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu (st. 4.); nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnog nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela) (st. 5.).

7.1. Odredbom čl. 71. st. 1. ZN-a propisano je da se vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje na sljedeći način: 1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative, 2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja,

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio,

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

8. U ostavinskom postupku iza pok. UŽ O-3440/2017 utvrđen je sastav ostavinske imovine koju bi ostavitelj imao u času smrti, a radi se samo o pokretninama: automobilu marke Renault Clio, 2008. godištem dionice trgovačkog druđtva HT d.d.. oznaka vr.HT-R-A, registracija vlasničke pozicije: HT-1-HT D:D. količina 500, oznaka računa 8862656, neisplaćeni dio mirovine kod HZZO, sredstva na računu kod Raiffeisenbank Austria d.d. devizni račun br. 418-25-281408 i tekući račun 2484008-3200915082 na kojem je prema dostavljenoj obavijesti RBA od 14.04.2025. stanje dna dan 07.04.2025. iznos od 233,18 eura, a devizni račun br. 418- 25-281408je prema istoj obavijesti usklađen temeljem odluke HNB-a o načinu otvaranja transakcijskih računa i zatvoren 29.01.2016. god. 9. Ostavitelj nije sačinio oporuku , no sačini je Ugovor o darovanju sa sinom, tuženikom ad. 1. dana 30.03.2016. kojim mu je darovao čest. zem. [katastarska čestica]/2k.o. SplitZ.U.21893, dvor površine 161 m2 na kojem ej na zapadnoj strani izgrađena garaža. Također je sa sinovima tuženicima ad. 1. i 2. pok. ŽŽ sačinio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim nakon svoje smrti sinovima ostavlja u vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada, površine 130 m2, anagrafske oznake [adresa], a oni preuzimaju obvezu pružati brigu roditeljima E i ĐŽ, u svemu kako je navedeno u točki 3. Ugovora.

10. Već je na prvi pogled vidljivo da vrijednost nekretnina koje su predmet darovnog i Ugovora o doživotnom uzdržavanju daleko premašuju vrijednost ostavinske imovine. Tužiteljičin nužni dio kao kćerke ostavitelja iznosi ½ od ¼, dakle 1/8 dijela.

11. Tužiteljica smatra da je zaključeni ugovor o doživotnom uzdržavanju zbog nesrazmjera činidbi darovni ugovor, pa kako je povrijeđena u svom nužnom dijelu, traži povrat dara u ostavinu .

12. Ugovor o doživotnom uzdržavanju kada su ga stranke stvarno zaključile (dakle, ne radi se o simuliranom pravnom poslu) može predstavljati djelomično naplatni i djelomično darovni ugovor ili pak samo darovni ugovor ako postoji suviše velik nesrazmjer između činidbe otuđivatelja imovine i protučinidbe davatelja uzdržavanja pa se radi o mješovitom karakteru ugovora, ili pak o isključivo darovnom ugovoru, a što tužiteljica upravo u tužbi i tvrdi.

12. Stoga je sud dužan u parnici utvrditi te okolnosti, jer bi u protivnom postojala mogućnost da se u obliku takvog ugovora o doživotnom uzdržavanju izigraju nužni nasljednici, lišavajući ih njihovog nužnog dijela.

13. Za podizanje tužbe za vraćanje dara u konkretnom slučaju nije nužna pretpostavka da se traži poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 252/1994 od 29. svibnja 1997. godine).

14. Tužiteljica smatra da su stranke Ugovora o doživotnom uzdržavanju bile svjesne postojanja nesrazmjera činidbi i da isti u cijelosti ili bar djelomično predstavlja besplatni pravni posao – ugovor o darovanju.

15. Odredba čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj udržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

16. Pok. ŽŽ bio je vlasnik i uknjižen na 1 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], koju bi temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju nakon njegove smrti stekli tuženici ad. 1. i 2.

17. Vještak građevinske struke i procjenitelj nekretnina ing. Darko Smodlaka procijenio je vrijednost ove nekretnine odnosno ½ iste na iznos od 341.000,00 eura, odnosno u dopuni svog procjembenog elaborata procijenio je vrijednost stana u [adresa], položen u potkrovlju objekta izgrađenog na čest. zgr. [katastarska čestica] na 83.500,00 eura i stan na 1. katu istog objekta na 187.000,00 eura, s time da objekt nije etažiran. Ovdje se radi o ukupnoj vrijednosti stanova položenih u zgradi [adresa], dok je pok. ostavitelj bio vlasnik ½ ove nekretnine (neetažiranog objekta).

18. U svakom slučaju obzirom na naprijed navedeno potrebno je bilo utvrditi je li ugovor o doživotnom uzdržavanju od 30.03.2016. zaista ugovor o doživotnom uzdržavanju ili se radi o besplatnom pravnom poslu – darovanju ili pak o mješovitom pravnom poslu.

19. Stoga je bilo potrebno utvrditi jesu li tuženici ispunjavali obveze preuzete spornim ugovorom, pa su u tom smislu prvenstveno saslušani svjedoci.

19.1. Svjedokinja JŽ iskazala je da je što susjeda i prijateljica obitelji ŽŽ negdje od 60-ih godina. Vezano za uzdržavanje UŽ od strane ĐŽ te uzdržavanje oboje njih od strane EŽ i ŠŽ navodi da su sinovi od svojim roditeljima vodili skrb te što god im je trebalo napraviti, kao i novčane pomoći, oni su to učinili. Konkretno, pok. MŽ su vodili čak i u Zagreb u bolnicu te s njim gore stanovali dok je morao se liječiti. On je imao probleme sa bubrezima i mjehurom, a otprije je bolovao i od angine pectoris i kao dijete imao probleme sa crijevima. S druge strane, ĐŽ je imala problema s očima i gušteračom te je operirala i maternicu tako da su sinovi i njoj pomagali. Sa roditeljima su živjeli u zajedničkom domaćinstvu jedno vrijeme, a potom su živjeli u blizini, u kući do tako da su u svakom trenutku mogli priskočiti u pomoć. Tužena da nije nikad ni dolazila kod oca ni vodila računa o njemu, zadnji put posjetila je oca , baku i djeda kad je imala nekih 8 ili 9 godina a kad se on razvodio od njezine majke jedan od uvjeta za razvod koji je tužiteljičina majka postavila jest bio to što je zahtijevala da joj se riješi stambeno pitanje . Isto je riješeno kroz nekakve zamjene stanarskog prava te je tužiteljičinoj majci pripao stan u [adresa]. Također navodi da je ŽŽ pokušao obnoviti odnos s tužiteljicom tako što ju je kad je bila bolesna posjetio u bolnici, ali ona mu je tad rekla da nema razloga dolaziti. Svjedokinja navodi da ne zna kada je to točno bilo. Kasnije mu je poslala pozivnicu za svoje vjenčanje uz uvjet da na isto dođe samo on bez sinova i trenutne supruge. ĐŽ također se brinula o svom suprugu te s njim imala jedan dobar brak. LŽ sa roditeljima je živio isto dok se nije oženio, ne zna točno kad ali zna da ima dijete koje ide u 5 razred osnovne škole. Također i on sad živi u susjednoj kući u [adresa].

19.2. Svjedokinja HŽ navodi da poznaje obitelj LŽ dugih niz godina. U pogledu uzdržavanja UŽ od strane ĐŽ te njih oboje od strane sinova, da su oni vodili računa o roditeljima, te što je god bilo potrebno po pitanju zdravlja i njege oni su to činili bilo da je riječ o odlascima izvan grada ili liječenje u Splitu. ŽŽ je imao zdravstvene probleme sa mjehurom, bio je operiran u Zg-u i hospitaliziran više puta te je u Zagreb morao ići na kontrole. Tamo je odlazio sa suprugom i jednim od sinova, ovisno o tome koji bi u tom trenutku bio slobodan. I sama ĐŽ je imala jednom upalu gušteraču zbog čega je bila hospitalizirana te je kasnije imala i problema sa očima. Obojica sinova su do ženidbe živjeli sa roditeljima, a sada žive u blizini. LŽ se oženio 2007., a EŽ kasnije mislim oko 2018. godine. ŽŽ nije nikad spominjao zašto nije npr. sa tužiteljicom sklopio ugovor o uzdržavanju. Za tužiteljicu kao kćerku iz prvog braka zna da postoji ali ju nije je nikad upoznala, a koliko joj je poznato ona oca nije nikada posjećivala. Inače, svjedokinja da je obitelj ŽŽ posjećivala otprilike 2 do 3 puta tjedno. Tužiteljica daje nakon razvoda njezinih roditelja živjela u stanu koji se nalazi na predjelu Sućidra, te je taj stan bio vlasništvo UŽ kako je to on rekao svjedokinji.

19.3. Saslušana FŽ iskazala je da su o MŽ i njegovoj supruzi ĐŽ, njihovi sinovi vodili računa što god im je trebalo. ŽŽ je bio dosta bolestan, imao je problema sa bubrezima i crijevima, te morao koristiti one posebne vrećice (stome) te je zbog zdravstvenih problema često išao u Zagreb na liječenje. Sa njim bi na putu u Zagreb išli supruga te jedan od sinova, čak su bili iznajmljivali veći automobil da bi mu bilo udobnije, a kako je trebalo ostati s njim u Zg- u tijekom liječenja znali su i jedno vrijeme iznajmiti u stan u [adresa]. I ĐŽ je imala zdravstvenih problema, imala je i operacije te su u pogledu uzdržavanja sinovi uvijek pripomagali. EŽ i LŽ su živjeli sa roditeljima dok se nisu oženili, a potom su odselili u kuću preko puta. U pogledu odnosa tužiteljice sa pok. ocem ŽŽ navodi da je on pokušavao ostvariti komunikaciju, ali ona nije htjela komunicirati. Jednom prilikom kada je bila u bolnici , a imala je najmanje 12 godina, otac ju je došao posjetiti, ali ga je potjerala ne želeći njegov posjet. Sjeća se da je oca obavijestila da je rodila tako da je preko radio postaje dala da se to objavi. Nakon razvoda tužiteljičinih roditelja ona je živjela sa majkom u stanu koji je ŽŽ dobio od poslodavca te ga je prepustio tužiteljičinoj majci te uredio i namjestio za stanovanje.

19.4. Svjedokinja GŽ prvenstveno je objasnila rodoslovlje, pa je navela da su EŽ, LŽ i EŽE su djeca od jednog brata, a njena pokojna majka je dijete drugog brata. O sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju između UŽ i tuženika nema saznanja. Navodi da je pok. UŽ mogu reći da on bolovao od angine pektoris te u posljednjih 5-6 godina života od zloćudne bolesti. Nije joj poznato je li njemu s obzirom na to zdravstveno stanje bilo potrebno pružati pomoć i uzdržavati ga. Iako žive u istoj kući, svatko se brine o svojoj obitelji pa tako nemam o tome saznanja. Tužiteljicu je posljednji put vidjela prije otprilike 40 godina i to u obiteljskoj kući, a nakon toga ju nije više nikad vidjela. Nadalje, svjedokinja navodi da joj nije poznato je li tužiteljica imala kontakte s članovima obitelji UŽ izvan obiteljske kuće.

19.5. Iskazi svjedokinja JŽ, HŽ i FŽ su u potpunosti suglasni, uvjerljivi i životni. Sve svjedokinje iskazuju o brizi koju su sinovi pružali roditeljima, naročito pod kraj života pok. UŽ, koji je bio teško bolestan, ali i ranije tim više što su do svojih ženidbi živjeli sa roditeljima, a kasnije u neposrednoj blizini. Tužiteljicu svjedokinje nisu viđale, neke nikada neke kao dijete zadnji put, ali svakako proizlazi da niej obilazila oca, da nije bila s njim u kontaktu, pa očito ni brinula o njemu u njegovoj bolesti i poodmakloj životnoj dobi. Svjeodkinja GŽ koja živi u istoj zgradi sa tuženicima odnosno pok. MŽ i ĐŽ jedina baš ništa ne zna o tome je li pok. MŽ, iako zna od čega je bolovao, obzirom na dijagnoze bila potrebna kakva pomoć i uzdržavanje, dok čak i ona navodi da tužiteljica nije dolazila kod oca, gdje ju je u obiteljskoj kući zadnji put vidjela pred 40 godina. ali se odmah ograđuje da ne zna jesu li van kuće održavali kontakte. Toliko je očito da se ova svjedokinja svojim iskazom pokušava ne zamjeriti nikome da zapravo nije ništa bitno iskazala.

20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da u vezi zdravstvenog stanja svog oca i njegove druge supruge nakon što je on s njom sklopio ugovor o uzdržavanju pa sve do njegove smrti, nije bila upućena u ništa što se dešava u životu njenog oca i njegove druge obitelji. Kao dijete da je pokušavala ostvariti kontakt s ocem. Dolazila je u obiteljsku kuću kod djeda i bake, oni bi znali reći da je otac npr. u garaži, a kad bi došla kod njega, onda bi on kazao da ima puno posla i da ode kod bake te su zapravo njihovi kontakti ovisili o tome da on nađe vremena za nju. Kako je odrastala, njena želja da viđa oca nije prestala, te je pokušavala pronaći nekakva opravdanja za njegove postupke. Kako su oboje roditelja radili u pošti, znala je otići do oca na radno mjesto, ali on najčešće nije bio slobodan za nekakve susrete sa njom. Kada je u dobi od nekih 16 godina bila u bolnici na pretragama, jer nisu znali što joj je, otac ju je došao posjetiti, kazao joj je da me voli, da želi da bude dobro, te da mu se javi ako joj što treba. Kada je nakon dva mjeseca izlazila iz bolnice, pozvala ga je da ju prebaci kući, ali on je tada isto rekao da ima puno posla te da bi ga trebala čekati dva i pol sata da dovrši taj posao. Posljednji kontakt je bio otprilike pola godine nakon njenog izlaska iz bolnice kada je kazao da ću dobiti od njega sve što treba ako okrene leđa majci, a ja to nije mogla učiniti. Nije točno da je uvjetovala ocu dolazak na njeno vjenčanje time da ne smiju doći članovi njegove druge obitelji. stan u [adresa] bio je vlasništvo Hrvatske pošte, nositelj stanarskog prava je bio njezin otac, a stan je 1989. godine otkupila njezina majka i otplaćivala ga skoro 20 godina. Navodi da s ocem nije nikada pričala o imovini, ali joj je dok je bila mala kazao da nju njezin dio imovine čeka, a tada je bila prisutna tom razgovoru i tuženica pod 3, a razgovor se odvijao u potkrovlju. navodi da ne zna jesu li izvršavane obveze iz ugovora o uzdržavanju koji je predmet ovog spora, budući da ona tu nije bila prisutna, pretpostavlja da jesu nekakve obveze izvršavali tuženici, ali koje točno i u kojem opsegu ne zna. Dalje navodi da nekretnina koja je predmet darovanja ugovorom sklopljenim s tuženikom pod 1 je tri generacije u obitelji. Nadalje, vezano za dvor navodi da su se u istome nalazile dvije garaže, jedna od oca, druga od strica. Vezano za povrat nacionalizirane imovine nije joj ništa poznato, ali se sjeća da su u zgradi imali nekakve podstanare koji nisu htjeli odseliti. Navodi da nije znala ništa o očevim potrebama u posljednjim godinama života i tko bi te potrebe trebao zadovoljiti, a da je ona išta znala sigurno bi mu pomogla. Upitana kazala je da je znala na kojoj adresi živi otac, a za njegovu smrt je saznala vidjevši osmrtnicu u novinama koja je bila objavljena nakon pokopa pa stoga nije ni bila na pogrebu. Upitana zbog čega smatra da bi ugovor o uzdržavanju koji je njen pokojni otac sklopio s tuženicima pod 1 i 2 bio zapravo dar njima, odgovara da je to na neki način pravno pitanje i da oj čini logičnim da ako je već ranije sklopljen ugovor o uzdržavanju sa suprugom da bi onda naknadni ugovori bili nevažeći.

20.1. Iskaz tužiteljice puno govori o njenom odnosu (ili izostanku istog) s ocem, pri čemu bi proizlazilo da je ona htjela kontakte i pokušala ostvariti odnos, ali da je on nju odbijao od sebe, čak uvjetovao da majci okrene leđa, ali ne ogvori ništa o razlozima zbog kojih bi se ugovor o doživotnom uzdržavanju trebao smatrati darovanjem, odnosno o ispunjavanju obveza iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica ne zna u kojoj su mjeri tuženici ad. 1. i 2. ispunjavali obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju prema pok. UŽ, vjeruje da u nekom dijelu jesu o njemu brinuli, ali isto i ne može znati jer nije bila prisutna u životu svog pok. oca (po njenim riječima njegovom krivnjom). Njen iskaz se zapravo slaže sa iskazima svjedoka koji ju ili uopće nisu upoznali ili ju nisu vidjeli od kako je bila malo dijete jer nije dolazila kod oca i njegove druge obitelji.

21. Tuženik ad.1. u svom stranačkom iskazu je naveo da nekretnina koju mi je otac darovao 2016. godine u naravi predstavlja dvor u kojemu se nalaze dvije garaže izgrađene 1965. te su u poluraspadajućem stanju jer su građene bez armature. Ta čestica je oduzeta njegovom djedu 1963. godine, a kada su 1997. godine stupili na snagu propisi o vraćanju oduzete imovine, on je ocu i stricu govorio da traže povrat te imovine. Otac nije bio voljan to učiniti, a kada je kazao da će snositi sve eventualne troškove, on je kao prvi nasljedni red iza djeda podnio zahtjev i nakon 18 godina postupka ta nekretnina je vraćena ocu, pa ju je odmah darovao njemu. Što se tiče pobuda zbog kojih su on i brat s ocem sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, navodi da je to bila očeva želja, jer je on bio lošijeg zdravstvenog stanja, znao je kud to sve vodi. Na njega nitko nije utjecao da sklopi taj ugovor jer on nije bio povodljiva osoba i bio je malo tvrđi po pitanju nekakvih stavova. U vrijeme kad su taj ugovor sklopili s ocem, majka je već imala probleme s gušteračom, štitnjačom i početne stadije artritisa, pa nije bila sposobna sama voditi brigu o ocu. Navodi da su on i brat uz pomoć majke godinu dana aktivno brinuli o ocu na način da su skoro jednom tjedno odlazili u Zagreb na mijenjanje stome, osobno su ga vozili, te su u Zagrebu znali boraviti ili u hotelu ili u apartmanu koje su plaćali od svojih novaca. Nadalje, navodi da je briga o ocu počela još i prije sklapanja ugovora o uzdržavanju tj. negdje 2005. ili 2006. godine je otac postao slabije pokretan i ovisan o pomoći, tako da je uglavnom boravio u kući. On i brat uz majku su zajedno brinuli o ocu i uzdržavali ga te je majka za oca obavljala razne poslove kao što je kuhanje, spremanje, odlasci po lijekove i briga o higijeni, a to je radila i nakon što su 2016. njih dvojica sa ocem sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju. navodi da su s vremenom on i brat više pomagali oko oca budući da majci zbog njezinih zdravstvenih problema nije bilo uvijek lako brinuti se o ocu koji je težio i preko 100 kg, pa je bilo logičnije da on i brat pomognu npr. ocu da siđe niz stepenice i sl. Navodi da mu je od doba kada je bio dijete bilo poznato da otac ima kći iz prvog braka.

21.1. Tuženik ad. 2. se u cijelosti suglasio sa iskazom tuženika ad. 1.

21.2. Tužena ad. 3. također se suglasila sa iskazom tuženika ad. 1. te još navela da je ona sa svojim suprugom sklopila ugovor o uzdržavanju jer je to bila suprugova želja, a on je to htio da bude sigurna i od vlastite djece, na daljnji upit od kada je počela uzdržavati supruga, tuženica pod 3 navodi da od kako su oni bili zajedno od tada je sve bilo zajedničko, tj. i plaće te su sve zajedno dijelili. Također, da je njezin suprug sklopio ugovor o uzdržavanju sa sinovima, budući da je cijeli život govorio kako je osigurao tužiteljicu te ne želi da se njima netko petlja u kuću, te da je njezin suprug prilikom sklapanja o uzdržavanju sa sinovima od njih očekivao da mu pomognu kao što su mu i prije tog ugovora pomagali. Navodi da njezinom suprugu nije bila dostatna samo njezina pomoć, već su morali pomagati i sinovi koji su četo za prijevoz posuđivali i vozila od prijatelja koja vozila su bila većih dimenzija. Izjavljuje da je njezin suprug bio u mirovini od 1995. i imao je mirovinu od oko 3.600,00 kuna te je imao osim toga dionice Hrvatskog telekoma.

22. Iz iskaza svjedokinja JŽ, HŽ i FŽ, kao i samih tužitelja proizlazi da su siti brinuli o roditeljima pa tako i o ocu pok. MŽ još i prije zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju 2016. god. I sama tužiteljica to ne osporava navodeći da su barem u jednom dijelu o njemu brinuli.

23. Obzirom na navedeno ne može se smatrati da se radi o darovnom ugovoru, kao besplatnom pravnom poslu.

24. Odredbom iz čl.221 a ZPP-a propisano da će, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP–a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U smislu odredbe čl. 8.ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Konkretno, tužiteljica je bila dužan dokazati svoju tvrdnju da predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja mješoviti ili pak samo besplatni pravni posao – ugovor o darovanju, a što nije uspjela.

26. Da se ne radi o darovnom ugovoru kojim bi se išlo za tim da se tužiteljicu povrijedi u njenim nasljednim pravima, te njenom nužnom dijelu govori i činjenica da je upravo istog dana, **.**.2016. god. pok. ŽŽ sa tuženikom ad. 1 zaključio i Darovni ugovor kojim mu je darovao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvor površine 161 m2, na kojem je na zapadnoj strani izgrađena garaža.

27. Za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vještak Darko Smodlaka procijenio je vrijednost na 30.700 eura, da bi dopunom vještva procijenio i objekte garaža koji se na istoj nalaze, radi se o dvojnoj garaži sa okućnicom (potencijalna parking mjesta na vanjskoj natkrivenoj otvorenoj površini), što je sve položeno u dvorišnom dijelu stambenog bloka u [adresa], neposredno uz južno pročelje objekta anagrafske oznake [adresa], sve zajedno na iznos od 61.400,00 eura.

28. Tužiteljici bi na ime nužnog dijela pripadala 1/89 dakle iznos od 8.050,00 Eura.

29. Inače, ova nekretnina je pok. UŽ rješenjem od 23.01.2015., SDŽ, Službe za imovinsko pravne poslove vraćena u vlasništvo, jer je bila oduzeta ocu pok. MŽ, SŽ još 1963. god.

30. Za napomenuti je da je predmet vještačke procjene bio i stan u [adresa], procijenjen na 93.100,00 eura, na kojem je danas uknjižena tužiteljica. Inače, ovaj stan je (tada ex [adresa]) dobio na korištenje ŽŽ od 01.11.1973. Ugovorom o korištenju stana sa Poduzećem za izgradnju, Split, površine stana 56 m2 na trećem katu, te bi to trebao biti stan o kojem su iskazivali svjedoci i koji je po razvodu od majke tužiteljice ZŽ prepustio njoj. TŽ, majka tužiteljice je otkupila od Hrvatske pošte4 i telekomunikacije dana 28.04.1993. stan, kako proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji stana koji je u spisu priložen, stan u [adresa] površine 59,02 m2, na trećem katu, dok je tužiteljica uknjižena danas kao vlasnica stana u [adresa] površine 59.02 m2, na trećem katu, na kojem je uknjižena temeljem darovnog ugovora zaključenog sa majkom TŽ dok je na ime TŽ i BŽ upisano pravo doživotnog plodouživanja. Taj stan je vještak procijenio u svom elaboratu. Tuženici ad. 2. i 3. u podnesku od 25.09.2025. navode da je pok. ŽŽ svoje stanarsko pravo na stanu u [adresa] za vrijeme trajanja braka sa majkom tužiteljice zamijenio sa DŽ za stan u [adresa], danas [adresa] i da je, što je nesporno kasnije majka tužiteljice otkupila taj stan te ga potom darovala tužiteljici i da se u tom smislu postavlja pitanje bračne stečevine pok. UŽ na tom stanu. Isto nije predmet ovog postupka pa se spominje uzgred jer može biti od značaja za konačno rješenje spora među strankama odnosno ostavine pok. UŽ.

31. Ono što je ključno je je li Ugovorom o darovanju od 30.03.2016. povrijeđen nužni dio tužiteljice koji iznosi 1/8 dijela ostavine.

32. U ostavinskom predmetu utvrđeno je da je pok. ŽŽ bio vlasnik i automobila Renault Clio 2008. god., naravno vrijednost automobila godinama pada, ali se isti i danas može prodati (ovisno o stanju i prijeđenim kilometrima) za barem 1.000,00 eura, a moguće i više. Zatim tu je i iznos na računu kod EBA u visini od 233,18 eura, te 500 dionica poduzeća Hrvatski telekom d.d. Prema Obavijesti o stanju i promjenama na računu za prosinac 2008 god. Središnje depozitarne agencije koja prileži u ostavinskom spisuO-3440/2017 u poziciji UŽ bilo je 500 dionica nominalne vrijednosti 50.000,00 HRK, a tržišne vrijednosti 99.610,00 HRK. Istina, sud u aktualnom predmetu nije tražio novu potvrdu o sadašnjoj vrijednosti dionica, no kako je danas svaki podatak lako dostupan na internetu, tako je pregledom weba utvrđeno da je na Zagrebačkoj burzi na dan 09.12.2025. tržišna vrijednost jedne dionice HT d.d. 41,30 eura, što jek svakako lako provjerljivo. To bi značilo da je tržišna vrijednost 500 dionica istog dana 20.650,00 Eura.

33. Obzirom na sve navedeno sud smatra da se tužiteljica može u svom nužnom dijelu namiriti iz ostavinske imovine pok. UŽ i da njen nužni dio nije povrijeđen darovnim ugovorom od 30.06.2016., pa je tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno kao u izreci.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika. Sukladno odredbi Tbr. 48 st. 3. OT, (NN br. 142/12) kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka .

34.1. Tuženiku ad. 1. priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 10.01.2022., 22.03.2022.,07.06.2022., 15.10.2025., 20.11.2025., te sastav podneska od 05.11.2025. sve po 250 bodova, ukupno 1.750 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura, koliko iznosi vrijednost boda daje 3.500,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV- a u iznosu od 875,00 eura, daje ukupno 4.375,00 eura.

34.2. Tuženicima ad 2. i 3 priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 10.01.2022., 22.03.2022.,07.06.2022., 15.10.2025., 20.11.2025., te sastav podneska od 15.06.2022., 25.09.2025. i od 20.10.2025.po 250 bodova, ukupno2 250 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 4.500,00 eura, uvećano za 10% za zastupanje drugog tuženika daje 4.950,00 eura.

34.3. Također je priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura.

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika ad.1

- pun. tuženika ad.2 i ad.3