Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-56/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sucu Dragi Parag, kao sucu pojedincu u parničnoj stvari tužitelja OA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Zoranu Vinkoviću protiv tuženika- protutužitelja: MA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. RA, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice etažiranjem, na ročištu glavne rasprave održanom dana 27. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom dana 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja osobno, te odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s naslova pravične novčane naknade plati tužitelju JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 796,34 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. rujna 2022. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 796,34 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama iz točke I. izreke presude.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj OA, (dalje tužitelj) u tužbi navodi da je tužena MA, (dalje tužena), presudom Općinskog suda u Koprivnic posl br. 1 K – 138/2020-5 od dana 16. listopada 2020. proglašena krivom zbog kaznenog dijela protiv časti, ugleda – klevetom te je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 35 dnevnih iznosa u visini od 100 kn, što iznosi 3.500,00 kn, te joj je izrečena uvjetna osuda.

1.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Kž-1071/2021-2 od dana 04. siječnja 2022. godine odbijena je žalba okrivljene, ovdje tuženice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

1.2. Tužena je, a kako to stoji u Presudi Općinskog suda u Koprivnci 1 K-138/2020-5 od dana 16. listopada 2020. godine u mjesecu lipnju 2016. godine u [adresa] prilikom davanja izjave novinaru Gasa Podravine I Prigorja ĐA za članak u novinama glasa Podravine i Prigorja znajući da su činjenične tvrdnje koje iznosi neistinite,a govoreći o tužitleju izjavila: "… a braća OA pucali su na nas, fizički nasrtali I pokušali nam djecu pregaziti automobilom u našem dvorištu, a da niej bilo supruga koji je na vrijeme intervenirao naš sin VA ne bi ostao živ" . Predmetna je izjava objavljena u tisku glasa Podravine i Prigorja pod brojem 26 dana 01. srpnja 2016. te je zbog toga postala pristupačna većem broju čitatelja.

1.3. Tužitelj naovodi da je jasno da je pretrpio povredu prava osobnosti točnije povredu prava na ugled, čast, dostojanstvo I time jer je u novinskom članku javno oklevetan. Samim time isti trpi I duševne boli visokog intenziteta jer njegova okolina od njega zazire uslijed čega trpi strah da će ga okolina potpuno odbaciti. S obzirom da je tužena u naprijed citiranom kaznenom postupku proglašena krivom, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelju iznošenjem neistina o njemu u Glasu Podravine I Prigorja povrijeđeno pravo osobnosti tužitelju pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete u visini od 12.000,00 kn / 1.592,67 EUR temeljem odredbe čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima.

1.4. S toga tužitelj je podnio tužbu protv tužene radi naknade štete.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava se osnova i visina tužbenog zahtjeva. Osporava se da tužitelj trpi duševne boli visokog intenziteta te da okolina od njega zazire, kao i da trpi strah da će ga okolina potpuno odbaciti.

2.1. Navodi da sve i da postoji neimovinska šteta kod tužitelja, tužitelj je svakako doprinio nastanku i visini iste, a čega se, kao pretpostavljeni oštećenik, dužan suzdržavati.

2.2. Tužitelj je pravomoćno osuđen radi kaznenih djela prijetnje prema tuženici. Tako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-347/2016 od 11.9.2017. tužitelj osuđen radi kaznenog djela prijetnje u odnosu na tuženicu prijeteći, između ostalog, da će je ubiti, da će je iseliti, da će je riješiti kad-tad. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-5/2017 od 11.9.2017. tužitelj osuđen radi kaznenog djela prijetnje u odnosu na tuženicu prijeteći da će joj polomit noge tako da će sjediti u kolicima.

2.3. Tužena je, kao oštećenica i žrtva počinjenih kaznenih djela, trpjela neimovinsku štetu. Povrijeđeno joj je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, pravo na čast i dostojanstvo, pravo na dobar glas… Prijetnje tužitelja su negativno utjecale na psihofizičko zdravlje tuženice te je tuženica zbog navedenog potražila i liječničku pomoć. Tužiteljica je trpila i trpi strah te duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti. S osnove pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti tužiteljica potražuje iznos od 30.000,00 kn. Radi toga podnijela je protutužbu.

2.4. Rješenem Općisnkog suda u Koprivnici posl. br. Pn-56/2022-4 od 02. listopada 2023. razdvojen je postupak povoodm protutužbe protutužitlejice MA protiv protutuženika OA radi naknade štete te je riješeno da će se povodom protutužbe, šrotuutžitlejice provesti poseban postupak.

2.5. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je donijeta nepravomoćna presuda od 20. ožujka 2025. godine posl. br. P-109/2023 kojim je ovdje tuženiku naloženo da tužitljici isplati 1990,84 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, odgovor na tužbu, saslušane su stranke u svrhu dokazivanja, presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K-347/2016 od 11.9.2017., priklop cijelog ovosudnog spisa broj K-347/2016, presuda Općinskog suda u Koprivnici broj K-5/2017 od 11.9.2017., presuda Županijskog suda u Rijeci broj Kž-590/2017 od 18.9.2019., priklop cijelog ovosudnog spisa broj K-5/2017, iskaz tužiteljice kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušanje svjedoka VA, [adresa] na okolnost tužiteljevih prijetnji upućenih tuženici, kao i na okolnost posljedica prijetnji po psihofizičko zdravlje tuženice, provedeno je medicinsko vještačenje, podnesci stranaka, nalaz i mišljenje vještaka.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl.8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP).

5. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet ovoga spora zahtjev je tužitelja za isplatu novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed povrede prava osobnosti na dostojanstvo čast i ugled u visini od 1.592,67 EUR

7. Nesporno je da je u tjedniku Glasa Podavine i Prigorja dana 01. srpnja 2016. godine objavljen članak, a koju izjavu je dala tužena MA novinaru ĐA "… a braća OA pucali su na nas, fizički nasrtali I pokušali nam djecu pregaziti automobilom u našem dvorištu, a da nije bilo supruga koji je na vrijeme intervenirao naš sin VA ne bi ostao živ".

8. Tužitelj tvrdi da mu je tužena dužna naknaditi štetu jer je pretrpio povredu prava osobnosti odnosno povredu prava na ugled, čast, dostojanstvo i ime jer je iz razloga što je u novnskom članku javno oklevetan i zbog toga trpi duševne bolove.

9. Prema odredbi čl.19. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10. Između stranaka je nesporno da je Općinski sud u Koprivnici donio pravomoćnu presudu K-138/2020-5 protiv okrivljenice MA ovdje tužene koja glasi: "kriva je što je u cilju da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja, točno neutvrđenog dana u mjesecu lipnju 2016. godine u [adresa], prilikom davanja izjave novinaru Glasa Podravine i prigorja, ĐA, za članak u novinama Glasa Podravine i prigorja, znajući da su činjenične tvrdnje koje iznosi neistinite,, govoreći o privatnom tužitelju OA, izjavila: „... a braća OA pucali su na nas, fizički nasrtali i pokušali nam djecu pregaziti automobilom u našem vlastitom dvorištu, a da nije bilo supruga koji je na vrijeme intervenirao, naš sin VA ne bi ostao živ“ a koja izjava je objavljena u tisku Glas Podravine i prigorja, pod brojem 26, dana 01. srpnja 2016. godine te je zbog toga postala pristupačna većem broju čitatelja dakle, pred drugim za nekoga iznijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita i to putem novinskog članka zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba čime je na štetu privatnog tužitelja počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda-klevetom, opisano u čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

11. Na temelju čl. 149. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11. okrivljenica MA osuđena je na novčanu kaznu u iznosu od 35 (tridesetpet) dnevnih iznosa okrivljenice u visini od 100,00 kuna što iznosi 3.500,00 kuna. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenici se izriče uvjetna osuda.

12. Tužitelj u svome iskazu naveo je da je za izjavu tužene koju je dala u novinama doznao kada je bio u Švicarskoj gdje živi i radi 50 godina, a to je doznao od poznanika te je izvršio I provjeru putem interneta. Budući da puno ljudi s područja Hrvatske i drugih rade u Švicarskoj, a većinom O, koji čitaju baš te novine, i koji ga poznaju, stekao je dojam da će ljudima baciti bombu u dvorište te da je htio oteti maloljetnog sina tužitelja i to baš djetetu kojemu je nosio čokoladu kad je bio mai. U vrijeme davanja iskaza 10. svibnja 2024. godine još uvijek ga ljudi pitaju da li je to istina. Iz njegova iskaza sud doznaje da mu je ugled narušen, osjeća nelagodu kada sreće osobe koje su to doznale, da mu se smanjio krug prijateljstva pogotov u RH nakon te objave. Tužitelj nije mogao opisati osjećaj kako se osjećao tog trenutka kada se uvjerio kakvu je izjavu dala tužena, a da također nije mogao opisati kako se osjeća ni kad je saslušavan kod suda. Nakon te objave osjeća se uzrujano, ne može spavati. Sud iz negova iskaza doznaje da je 80% invalid koji se liječi u Švicarskoj. Vezano za objavu tog članka nije javio liječniku u Hrvatskoj već je naveo da u Švicarskoj ima psihologa s kojim prića. Iskazom tužiteja utvrđeno je da su poremenčeni odnosi između stranaka. Tužitelj navodi da kad dođe u Hravtsku i to ne tako često osjeća nelagodu. Imao je nelagode kako u privatnom tako i u poslovnom životu. Tužitelj navodi da od kad imaju postavljene kamere na bratovoj kući i tužena na svojoj kući da sada tih problema nema kakvih je bilo prije.

13. Tužena navodi da je predložila tužitelju da pokušaju svoje razimirce riješiti ali da do toga nije došlo. Potvrdila je navode tužitelja da njihove nesuglasice traju već više godina. Dala je objašnjenje da je tužiteljev brat htio pregaziti dijete i da ga nije spriječio njezin suprug da bi se to možda I dogodilo, a da je brat tužitelja bio pod utjecajem alkohola. Tužena je dala članak u novine iz razloga što je njezin sin trebao biti prisutan na ročištima kod suda, a postojala je i mogućnost da se dijete izdvoji iz njihova domaćinstva kako je škola predlagala. Da je od škole bio prijedlog da se dijete preda nadležnom centru i da se smjesti u stan gdje će ga netko paziti, a to je sve bilo zbog raznovrsnih situacija tužitelja. Dala je primjer da je tužitelj htio dijete motornom pilom ubiti i dr. Osporava navode tužitelja da bi se predmetni članak odnosio na njega već da se isti odnosi na njegova brata.

14. Svjedok VA koji je sin tužene ima saznanja o objavljenom članku u Glasu Podravine i Prigorja, naveo je da trenutno nema sukoba, ali da nisu u dobrim odnosima. Potvrdio je navode stranaka da su u dugogodišnjim sukobima.

15. Između stranaka je sporno da li je predmentim kaznenim dijelom klevete povrijeđeno pravo osobnostina dostojanstvo, čast i ugled tužitelja te da li stupanj povrede opravdava dosudu pravične novčane nakande zbog pretrpljene neimvinske šete.

16. Pod pravnim osobnostima u čl.19.st.2. Ustava Republike Hrvatske podrazumijeva se i pravo na ugled i na čast, dostojanstvo.

17. Prema čl.22.st.1. Ustava, čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Pravo na naknadu neimovinske štete zbog povreda ugleda, časti i dostojanstva izvire i iz Ustava.

18. Prema čl.35. Ustava svakom se građaninu jamči štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstava, ugleda i časti. Fizičkoj i pravnoj osobi pripada pravo na čast i dostojanstvo kao izraz poštovanja prema činjenici njihova postojanja ili društvenoj funkciji. Riječ je o neimovinskim dobrima pripadnima (imanentium) svakoj osobi. Čast i dostojanstvo s jedne strane i ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem koje najčešće kvalificiramo kao uvredu ili klevetu (literatura: ŽA: Neimovinska šteta).

19. Povreda časti se najčešće očituje kroz nanošenje uvrede odnosno klevete oštećeniku. Uvreda je, svako, izražavanje omalovažavanja drugoga, odnosno nepoštovanje tuđe časti, dostojanstva i ugleda. Nije odlučno je li učinjena riječju (tj. u usmenom ili pisanom obliku) ili dijelom (npr. ponižavajućim ponašanjem) (literatura: dr.sc. ČA: Informator).

20. Prema odredbi čl.1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanjem njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (imovinska šteta).

21. Prema odredbi čl.1100.st.1. i 2. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina i povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Ovaj sud je prihvatio iskaz tužitelja životno logičnim da izosšenjem neistinitih i objavljenih tvrdnji u novinskom članku koji poznaju tužitelja bilo u RH i u Švicarskoj izazvale su nemir kao I posljedice na njegovu čast i ugled.

23. Sud nije prihvatio iskaz tužene da je tužiteljev brat a ne tužitelj htio pregaziti njezino dijete jer iz novinskog članka nedvojbeno proizlazi "A braća OA pucali su na nas…", sud također ne može prihvatiti tvrdnje tužene da je sporni članak dala u novine iz razloga što je njezin sin tada mlt. VA na prijedlog škole, a za djetetovu dobrobit trebao biti izdvojen iz njihova domaćinstva radi čestih odlazaka na sud. Maljoljetno dijete ako je potrebno salsušati može se prema Obiteljskom Zakonu saslušati i na drugačiji način, a ne u sudnici.

24. Nesporno je utvrđeno postojanje kaznenoga djela protiv časti i ugleda – kleveta, te krivnja tužene za isto citiranom pravomoćnom presudom.

24.1. Ovaj sud smatra da ne postoji nikakav doprinos na strani tužitelja u ovome konkretom slučaju budući da je tužena 2016. godine iznjela neistinite tvrdnje o tužitelju "a braća OA pucala su na nas…".

25. Provedeno je psihijatrijsko vještačenje po dr.sc HA, specijalist psihijatru i sub. specijalist forenzički psihijatar iz Zagreba. Na okolnost od kakvog je utjecaja imao članak objavljen u Glasu Podravine I Prigorja pod brojem 26 dana 01. srpnja 2016. godine (list 27) imala na psihu tužitelja vezano za obavljanje posla, da li je objavljeni članak izazvao nelagodu, stres, da li je objavljeni članak ostavio eventualne trajne posljedice, da li je tužitelj pretprio duševne boli te od kakovg su utjecaja te duševne boli na njegoe svakodnevne životne aktivnosti, da li su kod tužitelja zaostale kakve posljedice na njegovo psihičko zdravlje.

26. Vještak u nalazu navodi da u konkretnom slučaju, prema anamnestičkim podacima dobivenim od samog ispitanika, on nikada (prije spornog događaja niti nakon toga) nije imao neke ozbiljnije psihičke smetnje zbog kojih bi osjetio potrebu obratiti se nekome za psihološku ili psihijatrijsku pomoć. U razgovoru s vještakom navodi da se smatra psihički zdravom osobom. Adekvatno navedenom, u vijeme provođenja ovog vještačenja nije utvrđeno postojanje bilo kakve medicinske dokumentacije koja bi dovela u pitanje prethodno iskazane konstatacije. Medicinska dokumentacija o liječenju koje bi bilo indicirano psihičkim smetnjama uzrokovanih štetnom radnjom općenito se smatra najvrjednijim izvorom informacije za donošenje pouzdanih i objektivnih forenzičkih ocjena u ovakvim postupcima.

26.1. Nepostojanje takve dokumentacije ne mora značiti da takva šteta nije nastupila jer su poznati slučajevi kod kojih je liječenje bilo indicirano, ali ipak nije provedeno iz bilo kojeg objektivnog ili subjektivnog razloga. U konkretnom slučaju takve indikacije, a ni zapreke za provođenje liječenja nisu utvrđene.

26.2. Opisujući svoje doživijavanje nakon objave spornog članka tužitelj u svom iskazu na sudu odgovara da je „osjećaj bio jako gadan", ali da je „teško to opisati." U nastavku je naveo da ga ljudi i dan danas pitaju je li to istina, da mu je ugled „totalno oštećen" i da ga je „jednostavno sram u ljude gledati," da se osjeća, posramljeno i sam dolazak na sud izaziva posramljenost" kod njega.

26.3. Vezano za direktne posljedice i eventualne konkretne poteškoče u vlastitom funkcioniranju nakon objave članka, naveo je probleme sa spavanjem i uzrujavanje. Na direktno pitanje je li zbog tog članka imao probleme u privatnom i poslovnom životu, odgovorio je potvrdno, ali bez pojašnjenja o kakvim problemima je rijeć. Na posebno pitanje je li se obratio liječniku vezano za objavu ovoga članka, odgovorio je da nije, nije se javio nikome. U razgovoru s vještakom ispitanik je opisao uredno samostalno funkcioniranje koje se odnosi na boravak u Švicarskoj s povremenim dolascima u RH (pri čemu samostalno upravlja vlastitim automobilom, a rado vozi i motocikle koje posjeduje u objema zemljama).

26.4. Nadalje između ostalog vještak navodi da njegove navode upotpunjuju podaci iz spisa prema kojima se moze potvrditi da su višekratnim sukobljavanjem, brojnim sudskim postupcima i pravomoćno izredenim sudskim presudama na objema stranama, sto je neminovno dovelo i do specifióne senzibilizacije u njihovom medusobnom dozivijavanju i reagiranju, tako da je aktualni spor (koji se vremenski narušenih medusobnih odnosa. Narušenih od 16. godine) samo je da epizoda u burndj dinamite njhorih trajn ( dubato

26.5. Uz vec navedenu konstataciju da ne postoji nikakva medicinska dokumentacija koja bi upučivala na postojanje nekog psihijatrijskog dijagnostičkog obilježja kod ispitanika, potrebno je naglasiti da je odsutnost postojanja ozbilinijeg psihičkog poremećaja kod njega inteligencijskih interesnih potreba kod koje ne nalazimo neka psihijatrijski relevantna obilježja koja bi na bilo koji nain dominantno determinirala način njegovog ukupnog doživljavanja i psihosocijalnog funkcioniranja.

26.6. Iz prethodno iznesenog uvodnog dijela ovog misijenja mogu se iščitati odgovori na ključna pitanja koja se postavljaju u nalogu za provođenje psihijatrijskog vještačenja, se moze naglasiti da provedenim vještačenjem kod ispitanika nisu utvrđeni psihijatrijski relevantni elementi koji bi ukazivali na to da je sporni događaj iz 2016. godine kod njega pokrenuo bilo kakve simptome ili psihogene reakcije koje bi - i po svojoj prirodi i po svojoj tezini prelazili granice normalno-psihološki razumijivih „duševnih boli" (vrednovanih prema pretpostavljenom normalnom reagiranju neke „normalne", psihicki zdrave osobe u identičnoj traumatskoj situaciji). U odnosu na tužiteljeve navode s normalno-psihološkog aspekta se moze razumijeti njegova reakcija na objavljeni članak u vidu pojave osjećaja srama, neugode, nezadovoljstva, pa i ljutnje (koji se mogu prepoznati i u opisu pratećih simptoma „nervoze" i poteškoca sa spavanjem), što zaći da je tužitelj mogao osjećati određene smetnje i u tom pogledu se na pitanje suda je li objavljeni članak kod njega izazvao nelagodu, može odgovoriti potvrdno. Međutim, s psihijatrijske strane ne nalazimo podatke da bi te smetnje značajnije utjecale na uspješno prevladavanje pozitivnih emocija nad negativnima niti na njegovu kognitivnu procjenu vlastitog života u cjelini ili u pojedinim područjima, odnosno, da bi te smetnje u bilo kojem stupnju ograničavale njegove funkcionalne sposobnosti u svakodnevici. U iste okvire spada i tumačenje karaktera eventualno izazvanog stresa i njegovih posijedica uz nužno uvažavanje individualne prirode doživljaja stresa kod svakog pojedinca. Takvom ocjenom ne dovodi u pitanje mogućnost da sud prema općepoznatim (nepshijatrijskim) kriterijima utvrdi postojanje „duševne boli zbog povrede ugleda i časti", već jedino izražava mišljenje da se prema dosad poznatim podacima te „boli" ovdje ne bi mogle uključiti u neku pshiatrijski relevantnu dijagnosticku kategoriju. Dakle, tumačenje percepcije povrede kod tužitelja u ovom slučaju ne spada u zadaću vještaka psihijatra, već se moze dostatno razumjeti u okvirima tzv. normalne psihologije (i stoga, takoder zadrzati u domeni samostalnog sudskog vrednovanja). S obirom na okolnost da se u dosadasjem postupku od strane tuzitelja ukazuje na povezanost pogoršanja njegovog tjelesnog zdravlja s predmetom spora (u podnesku tužitelja se navodi: „razvoj kardiovaskularnih komplikacija (puknuce aorte), a koje su tipične posljedice dugotrajne izloženosti stresu", ovdje treba naglasiti da se prema podacima iz iterature i stručne prakse ruptura aneurizme abdominalne aorte ne može dovesti u vezui s dugotrajnom stresnom situaciom u životu (kao što je to npr. slučaj kod nekih drugih bolesti koje upravo zbog toga svrstavamo u tzv. psihosomatske bolesti).

26.7. Vezano za akutne srčane smetnje koje se spominju u otpusnom pismu, navodi se i mišljenje kardiologa da se najvjerojatnije radio trenutačnim pratećim posljedicama u vrijeme provođenja operacije aorte, tako da se ni navedena prolazna kardijalna problematika ne moze dovesti u vezu s predmetom ovog postupka. Sukladno svim prethodno iznesenim tvrdnjama, na posljednja pitanja koja su postavljena u nalogu za provođenje vještačenja odgovara da prema aktualnoj kliničkoj slici i psihičkom statusu tužitelja objavljeni članak nije ostavio trajne posljedice, niti su kod tužitelja zaostale bilo kakve posjedice na njegovo psihofizičko zdravlje.

27. Tužitelj navodi da smatra da iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, suprotno stavu tuženice, proizlazi postojanje duševnih boli kod tužitelja, za kojeg je utvrđeno da je psihički stabilna i racionalna osoba koja jasno rezonira svoju ličnost i okolinu, dok se u odnosu na njegove kardiološke probleme vještak prema svojoj stručnosti nije niti mogao jasno izraziti.

28. Tuženica se u cijelosti slaže s nalazom i mišljenjem vještaka, jer isti potvrđuje da objavljeni članak nije prouzročio nikakve psihičke i fizičke posljedice kod tužitelja te da nema trajnih niti trenutnih posljedica na njegovo psihofizičko zdravlje. Nalaz i mišljenje vještaka potvrđuje tvrdnju tuženice da tužitelj nije pretrpio neimovinsku štetu u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

29. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

30. Prihvačajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka te prihvačajući iskaz tužitelja utvrđeno je da tužitelj niti jednim materijalnim dokazom nije dokazao da se zaista obraćao liječniku i kod kojeg bi zatražio stručnu pomoć ili da bi koristio adekvatu terapiju zbog pretrpljenih duševih bolova.

31. Nadalje tuženik ne negira postojanje duševnih boli zbog povrede prava osobnosti, vještakpotvrđuje da se može razumjeti tužiteljeva reakcija u vidu pojave, osjećaja srama, neugode i nezadovoljstva pa i ljutnje koji se mogu prepozati u opisu pratećih simptoma "nervoze" te poteškoća sa spavanjem te da je mogao osjećati odeđene smetnja i u tom pogledu odnosno izazivanja nelagode.

32. Ovaj sud smatra da je tužitelju bila nužna liječnićka pomoć da bi se vjerojatno i obratio liječniku i zatražio određenu stručnu pomoć, s toga ovaj sud zaključuje da je taj intenzitet boli bio slabijeg intenziteta.

33. Imajući u vidu sve okolnosti ovoga slučaja ovaj sud polazi od činjenice da je tužena na štetu tužitelja iznjela neistinite činjenice koje tužitelja zbog sadržaja stavljaju u nepovoljniji društveni položaj te stvrajaući kod većeg broja osoba bilo osoba koje poznaju tužitelja, čak i oni koji ga ne poznaju, utjecalo na stvaranje pogrešne predodžbe tužitelja kao osobe koja je pucala, fizički nasrtala, te pokušaj da pregazi djecu u dvorištu tužene.

34. Ovaj sud smatra da intenzitet duševnih bolova bi osjetio i svaki prosječan čovjek u takvoj situaciji, tim više što tužena u vrijeme davanja svojega iskaza ponovno nastoji negirati počinjenje kaznenog djela.

35. Nadalje tužena je iznjela činjenice o tužitelju zanjući da su one neistinite, koje je iznijela pristupaćnim većem broju osoba putem medija – novina, te imajući subjektivini doživljaj tužitelja, ovaj sud ocjenjuje opravdano traženje naknade duševne boli zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 796,34 EUR (čl. 1100. st. 1. i 2.), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva od 796,34 EUR, neosnovan.

36. Na dosuđeni iznos, na ime neimovinske štete od 796,34 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe tj. od 30. rujna 2022. godine pa do isplate.

37. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

38. Kako su stranke podjednako uspijele u ovome sporu, svaka sa 50% sud je odlučio da svaka stranka snosi svojetroškove postupka, čl. 154. st. 3. ZPP-a.

39. Temeljem navedenog presuđeno je kao u izreci presude.

U Koprivnici, 17. prosinca 2025. godine

S u d a c:

Draga Parag

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Varaždinu.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Odvjetnik Zoran Vinković

2. Odvjetnik Bruno Čer