REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Ovr 653/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću, na temelju prijedloga sudske savjetnice Martine Skok, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju ovršenik FA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnica zastupa odvjetnica Ines Ferlin, Olge Ban 4, Umag, i ovrhovoditelj NA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., Flanatička ulica – Via Flanatica 25, Pula – Pola, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, 17. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se ovršenikov zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima koji glasi:

"Utvrđuju se nedopuštenima pljenidba i prijenos provedeni povodom zahtjeva ovrhovoditelja BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz Rep. Slovenije, [adresa], u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama posl.br. Ovr-199/2024-2 od 3.5.2024., u cijelosti."

II. Nalaže se ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak ovog postupka u iznosu 62,50 eura (šezdeset dva eura pedeset centi) u roku osam dana.

III. U preostalom dijelu ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbija.

IV. Odbija se ovršenikov zahtjev za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 18. rujna 2025. podnio prijedlog da se izvansudska ovrha na računu proglasi nedopuštenom. U prijedlogu u bitnome navodi da je ovrhovoditelj 25. kolovoza 2025. protiv njega pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr 199/2024-2 od 3. svibnja 2024., a radi naplate troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 2.456,12 eura. Predmetnim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha na nekretnini ovršenika (t. I. izreke) i ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 2.456,12 eura (t. III. izreke). Ovršenik smatra da je takva izvansudska ovrha nedopuštena jer osnova za plaćanje na kojoj se temelji zahtjev za izravnu naplatu nije isprava podobna za provedbu izvansudske ovrhe, iz više razloga. Prvo, rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave ne predstavlja jednu od taksativno navedenih isprava iz čl. 5. st. 7. i 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima u vezi čl. 284. Ovršnog zakona kojima je regulirana izravna naplata putem Financijske agencije. Drugo, da bi ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na novčanim sredstvima ovršenika po računu kod banke bila dopuštena na temelju sudskog rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ovrhovoditelj je dužan ishoditi takvo rješenje o ovrsi kojim se u skladu s čl. 204. Ovršnog zakona određuje ovrha radi naplate određene tražbine ovrhovoditelja iz određene ovršne isprave, i to upravo na novčanoj tražbini ovršenika po računu kod banke kao predmetu ovrhe, te nalaže Financijskoj agenciji da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja, kao sredstvima ovrhe. Međutim, u tom slučaju radi se o sudskoj ovrsi koju provodi ovršni sud putem Financijske agencije, a ne o izravnoj naplati koju Financijska agencija provodi po zahtjevu ovrhovoditelja. Treće, odluka o troškovima ovrhe sadržana u rješenju o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave ne predstavlja zasebnu ovršnu ispravu na temelju koje bi ovrhovoditelj bio ovlašten pokretati novi ovršni postupak radi prisilne naplate te tražbine, već se ti troškovi naplaćuju u tom ovršnom postupku namirenjem iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine kao prioritetni troškovi. Četvrto, pokretanjem postupka izravne naplate radi prisilne naplate troška ovršnog postupka ovrhovoditelj je protivno čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona promijenio predmet i sredstvo ovrhe određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na nekretnini, bez da je za to podnio odgovarajući prijedlog pred nadležnim sudom i priložio dokaz da se ovrha ne može provesti na nekretnini ovršenika. Peto, pljenidba i prijenos predloženi su i provedeni u korist računa koji nije u vlasništvu ovrhovoditelja, već njegovog punomoćnika, a zahtjevu za izravnu naplatu nije priložena odgovarajuća isprava o takvom ovlaštenju. Štoviše, čl. 204. Ovršnog zakona ne primjenjuje se na postupak izravne naplate jer to nije predviđeno u čl. 209. Ovršnog zakona. Šesto, ovrhovoditelj nije uz zahtjev za izravnu naplatu priložio javnu ili javno ovjerovljenu privatnu ispravu kojom dokazuje da je tražbina na ime troškova ovršnog postupka prešla na njegovog punomoćnika, niti je priložio punomoć kojom bi izričito ovlastio punomoćnika da primi ta sredstva. Slijedom navedenog, predlaže da se predmetna pljenidba i prijenos utvrde nedopuštenima.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju koji je svoje očitovanje dostavio u podnesku od 13. listopada 2025. U očitovanju u bitnome navodi da se u cijelosti protivi prijedlogu ovršenika. Predmetno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 3. veljače 2025. i ovršno 14. ožujka 2025. nakon što je Županijski sud u Bjelovaru rješenjem posl. br. Gž Ovr 315/2024-2 od 3. veljače 2025. odbio žalbu ovršenika kao neosnovanu. Ovrhovoditelj provodi ovrhu temeljem ovršne sudske odluke u skladu s čl. 23. t. 1. Ovršnog zakona. Ovršenik je 14. ožujka 2025., kao tužitelj, već pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe na temelju predmetnog rješenja o ovrsi nedopuštenom, a u skladu sa zaključkom ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr 199/2024-9 od 18. veljače 2025. Ova parnica vodi se kod ovog suda pod posl. br. P 217/2025. te ovrhovoditelj ističe prigovor litispendencije u skladu s čl. 194. Zakona o parničnom postupku jer je ovaj postupak pokrenut tek naknadno, odnosno 18. rujna 2025. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbaci ili odbije prijedlog ovršenika.

3. Zahtjev za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima nije osnovan.

4. U čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.) propisano je da ovršenik, nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata iz čl. 209. Ovršnog zakona, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenima, pri čemu se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi. U čl. 50. st. 1. t. 1. Ovršnog zakona određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, a u čl. 23. t. 1. Ovršnog zakona propisano je da ovršne isprave jesu, između ostalog, ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba. U čl. 24. st. 1. Ovršnog zakona definirano je da se sudskom odlukom smatra presuda, rješenja, platni nalog te druga odluka donesena u postupku pred sudom i izabranim sudom. U čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona određeno je da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, koji teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. U čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona propisano je da će Financijska agencija, ako ovrhovoditelj od nje izravno zatraži da na temelju ovršne odluke domaćeg suda koja ima potvrdu ovršnosti provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. U čl. 5. st. 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020.) određeno je da se prijenos novčanih sredstava može zahtijevati u korist računa odvjetnika koji u tom postupku zastupa ovrhovoditelja kao punomoćnik za iznos troškova postupka iz osnove za plaćanje.

5. Čitanjem rješenja o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr 199/2024-2 od 3. svibnja 2024. utvrđeno je da je njime određena predložena ovrha na nekretnini (t. I. izreke) i ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 2.456,12 eura uz nalog ovršeniku da ovrhovoditelju navedeni iznos naknadi u roku osam dana. Predmetno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 3. veljače 2025. i ovršno 14. ožujka 2025.

6. Nadalje, čitanjem zahtjeva za izravnu naplatu kojeg je Financijskog agenciji u Puli 25. kolovoza 2025. podnio ovrhovoditelj po punomoćniku, utvrđeno je da je njime zatražena izravna naplata novčane tražbine upravo na temelju rješenja o ovrsi iz prethodne točke obrazloženja, na način da se novčana sredstva radi naplate tražbine prenesu na račun punomoćnika ovrhovoditelja, uz naplatu zateznih kamata u cijelosti.

7. Zaključno, čitanjem punomoći koju je ovrhovoditelj 1. kolovoza 2025. izdao odvjetnicima Goranu Pajiću i Nikoli Pajiću iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d., Pula, utvrđeno je da je ovrhovoditelj navedene odvjetnike ovlastio da u postupku koji se vodi pred Financijskom agencijom radi predaje zahtjeva za izravnu naplatu, između ostalog, u njegovo ime prime novac i novčane vrijednosti.

8. Slijedom navedenog, utvrđeno je da rješenje o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovr 199/2024-2 od 3. svibnja 2024., u dijelu u kojem je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju naknadi troškove tog ovršnog postupka, predstavlja ovršnu odluku domaćeg suda s potvrdom ovršnosti na temelju koje je ovrhovoditelj ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije. Također, utvrđeno je da je ovrhovoditelj ovlastio odvjetnika kao punomoćnika na primitak novčanih sredstava koja su predmet zahtjeva za izravnu naplatu, u skladu s čl. 5. st. 10. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

9. Posljedično, na temelju citiranih zakonskih odredaba, utvrđeno je da je predmetna izvansudska ovrha dopuštena i odlučeno je kao u t. I. izreke.

10. U vezi ovrhovoditeljevog prigovora litispendencije, za istaknuti je da ne postoji objektivni identitet između ovog postupka (radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom jer da predmetno rješenje o ovrsi ne predstavlja ovršnu ispravu podobnu za izravnu naplatu putem Financijske agencije) i parničnog postupka pokrenutog kod ovog suda pod posl. br. P 217/2025 radi proglašenja ovrhe na nekretnini nedopuštenom (iz razloga što je ovršna isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi ništetna, a podredno tražbina iz ovršne isprave zastarjela).

11. Ovršenik je u prijedlogu za proglašenje izvansudske ovrhe nedopuštenom zatražio naknadu troškova ovog postupka i to 200,00 eura na ime sastava tog prijedloga uvećano za 50,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost, te sudskih pristojbi po odluci suda.

12. Ovrhovoditelj je u podnesku od 13. listopada 2025. podnio zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu 200,00 eura na ime sastava tog podneska uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

13. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova nije osnovan, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova je djelomično osnovan.

14. U čl. 14. st. 4. i 5. Ovršnog zakona propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, odnosno ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio. Budući da je ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u cijelosti odbijen, valjalo je odbiti ovršenikov zahtjev za naknadu troškova. S druge strane, iz istog razloga, valjalo je ovrhovoditelju priznati trošak sastava podneska od 13. listopada 2025., ali ne u zatraženom iznosu, već u iznosu od 62,50 eura, u skladu s tbr. 11. t. 10. u vezi tbr. 7. t. 1., tbr. 46. i tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 i 107/2025.).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u t. II.–IV. izreke ovog rješenja.

U Pazinu 17. prosinca 2025.

Sudac

mr. sc. Emanuel Radolović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku osam dana od dostave rješenja.

DNA:

1. ovršenik p. p., uz podnesak ovrhovoditelja od 13. listopada 2025. (str. 34., 35.) i rješenje o sudskoj pristojbi za prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u iznosu 71,01 euro,

2. ovrhovoditelj p. p.