Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-1979/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], 22300 H, [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz [adresa], radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 14. studenoga 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 17. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2017.g. do 31. 7. 2022.g. u ukupnom iznosu od 5.556,54 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

− 95,81 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

− 180,10 EUR teče od 15. rujan 2017.

- 134,13 EUR teče od 15. listopad 2017.

− 210,09 EUR teče od 15. studeni 2017.

− 245,60 EUR teče od 15. prosinac 2017.

− 337,63 EUR teče od 15. siječanj 2018.

− 290,34 EUR teče od 15. veljača 2018.

− 193,56 EUR teče od 15. ožujak 2018.

− 232,28 EUR teče od 15. travanj 2018.

− 270,99 EUR teče od 15. svibanj 2018.

− 309,70 EUR teče od 15. lipanj 2018.

− 290,34 EUR teče od 15. srpanj 2018.

− 251,63 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

− 135,49 EUR teče od 15. rujan 2018.

− 324,19 EUR teče od 15. listopad 2018.

− 367,41 EUR teče od 15. studeni 2018.

− 302,58 EUR teče od 15. prosinac 2018.

− 172,90 EUR teče od 15. siječanj 2019.

− 237,74 EUR teče od 15. veljača 2019.

− 35,12 EUR teče od 15. ožujak 2019.

− 37,63 EUR teče od 15. travanj 2019.

- 37,63 EUR teče od 15. svibanj 2019.

− 30,10 EUR teče od 15. lipanj 2019.

− 42,64 EUR teče od 15. srpanj 2019.

− 37,63 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

− 17,56 EUR teče od 15. rujan 2019.

− 32,61 EUR teče od 15. listopad 2019.

− 65,56 EUR teče od 15. studeni 2019.

− 42,64 EUR teče od 15. prosinac 2019.

− 37,63 EUR teče od 15. siječanj 2020.

− 35,12 EUR teče od 15. veljača 2020.

− 32,61 EUR teče od 15. ožujak 2020.

− 35,12 EUR teče od 15. travanj 2020.

− 7,53 EUR teče od 15. svibanj 2020.

− 17,56 EUR teče od 15. lipanj 2020.

− 15,05 EUR teče od 15. srpanj 2020.

− 32,61 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 37,63 EUR teče od 15. listopad 2020.

− 37,63 EUR teče od 15. studeni 2020.

− 40,14 EUR teče od 15. siječanj 2021.

− 35,12 EUR teče od 15. ožujak 2021.

− 37,63 EUR teče od 15. travanj 2021.

− 10,03 EUR teče od 15. svibanj 2021.

− 25,08 EUR teče od 15. lipanj 2021.

− 15,05 EUR teče od 15. srpanj 2021.

− 37,63 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

− 32,61 EUR teče od 15. rujan 2021.

− 37,63 EUR teče od 15. listopad 2021.

− 5,02 EUR teče od 15. studeni 2021.

- 27,09 EUR teče od 15. lipanj 2022.

− 3,39 EUR teče od 15. srpanj 2022.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.232,72 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 17. prosinca 2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 27. svibnja 2022. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. svibnja 2017. do dostave podataka. U tužbi se navodi kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za ženske bolesti i porode, a prebivalište ima na adresi [adresa], koje je od mjesta rada [adresa], udaljeno 105,22 km. Stoga, tužiteljica smatra kako ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, pri tome pozivajući se na odredbe Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike. Sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a, a s obzirom da ne raspolaže platnim listama, evidencijom rada i rasporedom rada podnosi stupnjevitu tužbu, kojom traži isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u bruto iznosu za razdoblje od 1. 5. 2017. do dana dostave podataka sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s time da će tužbeni zahtjev urediti nakon dostave dokumentacije od strane tuženika i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

2. U odgovoru na tužbu od 17. lipnja 2022. tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer je tuženik tužiteljici troškove prijevoza isplaćivao sukladno ugovoru o radu, odredbama Zakona o radu i Kolektivnom ugovoru.

3. Podneskom od 20. listopada 2025. tužiteljica je, a nakon provedenog financijskog vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2017. do 31. 7. 2022. isplatu iznosa od 5.556,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. U podnesku od 27. listopada 2025. tuženik navodi kako je financijski vještak samo matematički izračunao razliku između onoga što ne na ime troškova prijevoza isplaćivao tuženik i onoga što tužiteljica smatra da je trebao tuženik isplaćivati, ali to nema utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik je tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza u utuženom razdoblju prema odlukama o troškovima prijevoza, a tužiteljica se nije tuženiku kao poslodavcu pisano izjasnila da je potrebna promjena korištenja prava prijevoza uz dostavu dokaza o voznom redu i rasporedu radnog vremena.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom odluka tuženika od 18. 9. 2024., 28. 2. 2019. i 24. 5. 2022., Klasa: 121-01/16-01/13 od 6. travnja 2016., ispisa planera putovanja HAK-a, obračunskih platnih lista, evidencije radnog vremena, izjave o načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 30. lipnja 2014., ispisa planera putovanja HAK-a od 28. 2. 2019., financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku za financije Marijanu Joviću od 22. rujna 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice,

- da tužiteljica ima prebivalište na adresi [adresa],

- da tuženik tužiteljici isplaćuje troškove prijevoza po prijeđenom kilometru od mjesta stanovanja do mjesta rada.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza na posao i s posla za razdoblje 1. 5. 2017. do 31. 7. 2022.

9. Naime, u konkretnom slučaju, tuženik je tužiteljici, koja putuje osobnim automobilom od mjesta prebivališta do mjesta rada, dakle na relaciji H, [adresa] (mjesto prebivališta) – [adresa] (mjesto rada) – [adresa], obračunavao naknadu troškova prijevoza po kilometraži, ali joj je te troškove isplaćivao u umanjenom iznosu pri tome uzimajući u obzir i manji broj kilometara nego što je stvarna udaljenost mjesta prebivališta i mjesta rada, a tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike, smatrajući da ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, za udaljenost od 105,22 km prema planeru putovanja HAK-a, kako se ista i izjasnila poslodavcu vezano za način ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza (izjava tužiteljice od 30. 6. 2014.), te joj tuženik i isplaćuje naknadu troškova prijevoza po kilometraži (odluka tuženika od 18. 9. 2011. i 28. 2. 2019.)

10. Odredbom čl. 67. st. 8. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (Narodne novine broj 141/12, 14/12, 150/13), odnosno 66. st. 8. TKU-a (Narodne novine broj 24/17), koji su se primjenjivali do 30.11.2017. propisano je da u slučaju udaljenosti od adrese stanovanja do adrese rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s poslova mjesnim i međumjesnim javnim prijevozom utvrđuje se u visini od 0,65 kn po prijeđenom kilometru, posebnom odlukom nadležnog ministra.

10.1. Odredbom čl. 66.st.12. TKU-a (Narodne Novine broj 128/17, 47/18, 123/19, 66/20) koji se primjenjuje od 1.12.2017. propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom čl.65. st.14.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022) koji se primjenjuje od 1.5.2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

10.2. Odredbom čl. 67. st. 14. TKU-a (Narodne novine broj 141/12, 14/12, 150/13), odnosno čl. 66.st.14. TKU-a (Narodne novine br.24/17) propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Isto tako propisano je i odredbom čl. 66. st. 16.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65. st. 21.TKU- a (NN br.56/2022, 127/2022) da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11. Prema vještačenju vještaka financijske struke Marijana Jovića od 22.rujna 2025. proizlazi kako je u svrhu izrade vještačenja izvršio uvid u evidenciju rada tužiteljice kako bi utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza, kao što je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu iz koje je evidentno kako je tužiteljica udaljenja od radnog mjesta u Splitu 105,22 km. Za svaki dan dolaska na posao vještak je obračunao naknadu prijevoza za 210,44 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru, jer je tuženik tužiteljici od veljače 2019. isplaćivao naknadu prijevoza po kilometru - manji broj kilometara od tužbenog zahtjeva, a u ranijem periodu u visini mjesečne karte u znatno manjim iznosima. Na osnovu podataka i izvršenog obračuna vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1. 5. 2017. do 31. 7. 2022. tuženik kao poslodavac je tužiteljici u pojedinim mjesecima isplaćivao manju naknadu troška prijevoza u ukupnom iznosu od 5.556,54 Eur, a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.

12. Dakle, iz dokumentacije u spisu, a posebice vještačenja vještaka Jovića nesumnjivo proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici naknadu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) po prijeđenom kilometru na način da joj je isplaćivao putne troškove po kilometru, ali za manji broj kilometara ( za udaljenost od 95,77 km umjesto stvarne udaljenosti od 105,22 km (210,44 kn u oba smjera).

13. Imajući u vidu prednje, a posebice vještačenje vještaka Marijana Jovića, na koje parnične st ranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i vjerodostojno u cijelosti prihvaća, te prema kojemu je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.556,54 eura na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. 5. 2017. do 31. 7. 2022. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa je tužiteljici dosuđen trošak u cijelosti, sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podnesaka od 6. 7. 2022., 18.10.2022., 22. 5. 2023. i 20.10.2025. po 200,00 eura, za pristup na ročište od 22. 5. 2023., 4. 9. 2023. i 14.11.2025. po 200,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, što iznosi 1.700,00 eura, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 400,00 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 132,72 eura, ukupno iznos od 2.232,72 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice (točka II. izreke presude).

14.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog da prima novac i novčane vrijednosti) pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu. U punomoći od 30.12.2019. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

14.2. Na dosuđeni iznos troškova postupka od 2.232,72 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 17. prosinca 2025., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II izreke presude. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 26. 5. 2025., jer se radi o očitovanju tužiteljice vezanom za protutužbu, a koja protutužba je razdvojena rješenjem ovog suda Pr-1979/2022-23 od 11. lipnja 2025. i vodi se pod posl. br. Pr-1249/2023.

U Splitu 17. prosinca 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku