REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-951/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], s boravištem u [adresa] kojeg zastupaju Đurđa Lipošćak i Ivana Salopek Šumonja, odvjetnice u Ogulinu protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-632/2019-3 od 25. kolovoza 2021., kojom je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Pn-2283/2016- 26 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tuženice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-632/2019-3 od 25. kolovoza 2021. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti po osnovi naknade neimovinske štete iznos od 15.524,59 EUR-a/116.970,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. rujna 2015. do isplate u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg zatraženog iznosa od 157.015,06 EUR-a/1.183.030,00 kuna do ukupno zatraženog iznosa 172.539,65 EUR-a/1.300.000,00 kn po osnovi naknade neimovinske štete kao neosnovan. U točki III. odbijen je zahtjev za platež zatezne kamate na iznos od 15.524,59 EUR-a/116.970,00 kn dosuđen pod točkom I. izreke od 10. travnja 2014. do 20. rujna 2015. kao neosnovan. U točki IV. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznos a od 15.787,38 EUR-a/118.950,00 kn zajedno sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao neosnovan. U točki V. naloženo je tuženici isplatiti po osnovi naknade parničnog troška iznos od 753,33 EUR-a/5.676,00 kn sa zateznom kamatom od 30. svibnja 2018. u roku od 15 dana. U točki VI. odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba i Sesvetama poslovni broj Pn-2283/2016-26 od 29. svibnja 2018. u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 150.361,67 EUR-a/1.132.900,00 kn te toč. III. i IV. izreke. U točki II. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.653,39 EUR- a/50.130,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom te je naloženo tuženici da isplati iznos od 6.653,39 EUR-a/50.130,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2015. do isplate dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 6.653,39 EUR-a/50.130,00 kn tekuće od 10. travnja 2014. do 20. rujna 2015. U točki III. preinačen je dio točke V. izreke prvostupanjske presude i preinačena je točka VI. izreke i suđeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-404/2022 od 15. veljače 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:
„1. Je li kod odlučivanja o troškovima zastupanja države tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu samom primjenom načela „gubitnik plaća“ iz čl.154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ili je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za zastupanje države nužno provesti test razmjernosti radi ocjene je li postupanjem države u vezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnih troškova došlo do miješanja u prava tužitelja na mirno uživanje njegovo vlasništva?
2. Može li se smatrati da nalog za plaćanje troškova zastupanja države stranci koja je izgubila spor predstavlja pretjerani i nerazmjeran teret toj stranci ako ista nije dokazala da je osoba slabog imovnog stanja?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv odluke o troškovima postupka koje je sadržano u drugostupanjskoj presudi tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog pitanja zbog kojih je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti odluku o troškovima postupka koje je sadržano u drugostupanjskoj presudi odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka srazmjerno uspjehu u sporu.
8. Prvostupanjski sud odluku o troškovima temelji na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja kao što je činjenica da tuženica nije osporavala osnovanost zahtjeva za naknadu neimovinske štete, da je u mirnom postupku nudila isplatu iznosa od 8.859,25 EUR-a/66.750,00 kn, da je usvojen tužbeni zahtjev i tuženici naložen platež iznosa od 15.524,59 EUR- a/116.970,00 kn za ovaj vid štete, a da je daljnji zatraženi iznos od 157.015,06 EUR- a/1.183.030,00 kn do ukupno zatraženog iznosa 172.539,65 EUR-a/1.300.000,00 kn naknade za ovaj vid štete odbijen kao i da je u cijelosti odbijen zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 15.787,38 EUR-a/118.950,00 kn. Uspjeh tužitelja u postupku je u omjeru od 8 % prvog određenog tužbenog zahtjeva i neuspjeh u odnosu nad drugi tužbeni zahtjev te činjenicu da je istodobno raspravljano o dva zahtjeva te da nisu nastali posebni troškovi radi raspravljanja o odbijenom tužbenom zahtjevu, naloženo je tuženici naknaditi tužitelju opravdane parnične troškove prema omjeru od 8% tužbenih zahtjeva.
9. Drugostupanjski sud je preinačio odluku o troškovima postupka, na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova. Drugostupanjski sud je uzeo u obzir okolnost da je postupak okončan nakon svega tri ročišta na kojima se raspravljalo o oba zahtjeva kako za naknadom neimovinske tako i za naknadom imovinske štete te je tuženica dala povoda za podnošenje tužbe jer je odgovorom na tužbu osporavala kako osnovu tako i visinu u odnosu na oba postavljena zahtjeva, a uzevši u obzir pravni stav Europskog suda za ljudska prava iznijet u predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br.28963/10), te ukupan iznos parničnih troškova nastalih u odnosu na obje stranke u postupku, kao i da je tužitelju u konačnici dosuđeno na ime naknade neimovinske štete ukupno 22.177,98 EUR-a/167.100,00 kn. Stoga bi primjenom načela „gubitnik plaća“ propisanog u čl.154.st.1. ZPP-a bilo povrijeđeno pravo tužitelja na pristup, osobito kada se uzme u obzir okolnosti da bi prema naprijed iznijetom izračunu troškova obiju parničnih stranaka tužitelj u konačnici trebao tuženici podmiriti troškove postupka.
10. Mjerodavne su slijedeće odredbe ZPP-a koje glase:
„Članka 154.
Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.
Članka 166.
Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu toga pravnog lijeka.
Članka 163.
Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.“
11. Prema članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 69/99-pročišeni tekst, 8/99-ispravka, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva. Osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
12. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013., zahtjev br.28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, revizijski sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
13. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Prilikom odlučivanja o troškovima postupka u slučaju kada je stranka postupka država zastupana po državnom odvjetništvu, sud je dužan provesti test razmjernosti za dosuđeni trošak odnosno ispitati predstavlja li nalog stranci da snosi puni iznos troškova zastupanja države u postupku nerazmjerno ograničenje prava stranke na pristup sudu te uzeti u obzir relevantna stajališta Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske o mogućoj povredi prava na pristup sudu u slučajevima kada se cjelokupni trošak države prevaljuje na teret fizičke osobe (tužitelja).
Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je proveo test razmjernosti te je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Za navedeno je dao dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, posebice u dijelu da bi primjenom načela „gubitnik plaća“ propisanog u članku 154. stavku 1. ZPP-a bilo povrijeđeno pravo tužitelja na pristup sudu, jer bi tužitelj u konačnici tuženici trebao podmiriti troškove postupka. Time je ujedno odgovoreno i na drugo postavljeno pravno pitanje.
14. Dakle, valjalo je pozivom na odredbu članka 391. stavka 6. ZPP-a riješiti kao u izreci i odbiti reviziju tuženika.
Zagreb, 17. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
