Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-2722/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4176/2024-27 od 23. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4176/2024- 27 od 23. lipnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGRANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, iznos od 8.290,59 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2020.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je regresna isplata iznosa iznos od 8.290,59 eura sa zateznim kamatama zbog isplaćene obiteljske mirovine osiguranicima tužitelja zbog smrti njihovog prednika sada pokojnog BŠ koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran vozač nepoznatog motornog vozila, za razdoblje od 1. lipnja 2018. do 31. svibnja 2020.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je osiguranicima tužitelja zbog smrti njihovog prednika sada pokojnog BŠ priznato pravo na obiteljsku mirovinu u utuženom razdoblju.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 8.290,59 eura sa zateznim kamatama na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine u navedenom razdoblju s obzirom na prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu štete odnosno da bi imao pravo na razliku između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila povreda na radu, a ne štetni događaj.

8. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključuje da je za odlučivanje u sporu kojeg pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće. Pri tome, u konkretnom slučaju da se primjenjuje odredba članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18., 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO).

9. Prema odredbi članka 27. ZOOP određeno je:

1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

5. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

10. Prema stajalištu ovog suda, a sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Međutim, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

12. Obveze tuženika, kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4..

13. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da je tužitelj dokazao da je stvarna šteta veća od isplaćenog iznosa, a nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kojim bi se navedeno eventualno mogao dokazati.

14. S obzirom da je tužiteljevim rješenjem utvrđena obiteljska mirovina, prvostupanjski sud zaključuje da postoji šteta kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu sukladno odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), odnosno da postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti.

15. Polazeći od navedenog, žalbeni navodi i razlozi tuženika su osnovani jer prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku nije dao valjane razloge. Naime, tuženik je predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem na okolnost bi li tužitelj imao pravo na razliku između obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila povreda na radu, a ne štetni događaj.

16. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloni povrede postupka i raspravi pravno relevantne činjenice bitne za predmet spora.

Split, 17. prosinca 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić