Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-735/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv točke III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5725/2024-8 od 24. lipnja 2025., 17. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se pobijana točka III izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5725/2024-8 od 24. lipnja 2025.
I Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:
"I. Odredba članka 2./ KAMATE I NAKNADE, Ugovora o kreditu broj 3207975521/06 od 29. studenoga 2006. godine zaključenog između tužitelja [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 266,07 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 07. prosinca 2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine određena prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za period od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju NADICA [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke tužitelj je podnio pravovremenu žalbu, pobijajući odluku o trošku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijani dio prvostupanjske presude preinači na način da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 450,00 EUR uvećan za PDV, odnosno ukupan iznos od 560,50 EUR.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu točku III izreke prvostupanjske presude, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja tog dijela presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između stranaka dana 29. studenoga 2006. kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita te s te osnove zahtjev za naplatu iznosa od 266,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2006. pa do isplate.
7. Prvostupanjski sud je pobijanom odlukom prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev te je u pobijanoj točki III izreke naložio tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do naplate.
8. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku o troškovima postupka donio uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 266,07 Eura koji je utvrdio po službenoj dužnosti na održanom pripremnom ročištu od 4. lipnja 2025. te je tužitelju priznao troškove sastava tužbe, sastava podneska od 20. siječnja 2025., zastupanja na ročištu od 4. lipnja 2025. – svaka od ovih parničnih radnji po 25 bodova, što čini ukupno 75 bodova, a vrijednost jednog boda zajedno s paušalom je 2,00 EUR, što čini 150,00 EUR, koji iznos je valjalo uvećati za 25% PDV-a, što čini iznos 37,50 EUR, te čini zbir od 187,50 EUR, čemu je dodao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što čini ukupan trošak tužiteljice u ovoj parnici u iznosu od 214,04 EUR, dok je odluku o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude temeljio na članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).
9. U žalbi tužitelj ne osporava dosuđene troškove na koje on ima pravo nego samo iznose istih, smatrajući da ima pravo na naknadu troškova za svaku od obavljenih radnje u postupku u iznosu od po 100 bodova (umjesto po 25 bodova koliko je suđeno), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25 - dalje u tekstu: OT), imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.579,40 EUR naznačenu u tužbi, koja je postavljena sukladno članku 37. ZPP-a s obzirom da uz kondemnatorni zahtjev postoji i deklaratorni zahtjev te jer bi vrijednost predmeta spora bila prenisko određena kad bi bila postavljena isključivo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva.
10. Navedene žaliteljeve tvrdnje su neosnovane.
11. Člankom 37. stavkom 1. ZPP-a propisano je da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, da se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Tužitelj je postavio deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe članka članka 2. Ugovora o kreditu broj: 3207975521/06 od 29. studenoga 2006. i kondemnatorni zahtjev za naplatu iznosa od 266,07 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. prosinca 2006. pa do isplate, no u konkretnom slučaju nema primjene članka 37. stavka 1. ZPP-a, jer deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 266,07 Eura i ne uzima se obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.
12. Prvostupanjski sud je stoga vrijednost predmeta spora pravilno utvrdio prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu. Takvo stajalište proizlazi i iz više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017., Rev-x- 155/2010-2 od 30. lipnja 2010. Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003. i druge).
13. Budući žalba nema opravdanja, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a.
14. Kako tužitelj nije uspio u žalbi, valjalo je odbiti kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka pa je stoga odlučeno kao u izreci pod II temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a.
U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
