Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-685/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Prša, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i naplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1815/2024-16 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1815/2024-16 od 16. srpnja 2025.

II Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovno:

„I/ Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 146- 55/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji je zaključen 20. veljače 2006. između tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hypo-Alpe-Adria Bank d.d., sada Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a koja odredba glasi:

„Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,90 % (nulacijelihdevedesetposto) iznosa kredita..“

II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 446,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od u iznosu 664,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti članka 5. stavka 2. Ugovora o kreditu, te isplata iznosa od 446,94 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. studenog 2006. pa do naplate.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 146-55/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. veljače 2006. (nadalje: Ugovor) temeljem kojeg je tužitelju odobren stambeni kredit za izgradnju kuće u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 80.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita

- da je tuženik trgovac u smislu članka 3. točke 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP/03), a tužitelj potrošač u smislu članka 3. točke 1. ZZP/03 pa Ugovor ima obilježje potrošačkog kredita

- da je u članku 5. stavku 2. Ugovora određeno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,90 % iznosa kredita

- da je tuženik tužitelju po osnovi te naknade 27. veljače 2006. ustegnuo iznos od

3.367,44 kn odnosno 446,94 EUR

- da tužitelj o ovoj odredbi nije pregovarao, da od strane tuženikovih zaposlenika nije bio informiran na koje se tuženikove troškove ili usluge odnosi plaćanje navedene naknade

7. Temeljem tih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu vodile pregovore u pogledu naknade za obradu kredita, već je riječ o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužitelj kao stranka odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati pa je pozivom na članke 81., 82. i 87. ZZP/03 utvrdio da je odredba sadržana u članku 5. stavku 2. Ugovora nepoštena, a time i ništetna. Temeljem članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 – u daljnjem tekstu: ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja ulazne naknade za obradu kredita. Tuženikov prigovor zastare odbijen je jer je u ovoj pravnoj stvari riječ o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na ulaznu naknadu (naknadu za obradu kredita), a o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje radi čega zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara iz članka 225. ZOO-a još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti povreda članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a kao ni povreda članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer je pobijana presuda obrazložena i ima razloga o odlučnim činjenicama.

9. Žalitelj žalbom ne dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda odnosno ne dovodi u pitanje da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti da je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati. Ulazna naknada je unaprijed nametnuta po principu "uzmi ili ostavi". Činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, bez obzira što je trošak obrade kredita naplaćen kroz efektivnu kamatnu stopu, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da je uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno člancima 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe. Navedeno proizlazi iz naloga tuženika za obradu kredita u kojem se ne navodi na što se odnose troškovi obrade kredita pa je očito kako nije riječ o stvarnoj cijeni kredita niti je to tužitelju na taj način pojašnjeno pa je očito kako je ta odredba ugovorena suprotno načelu dobre vjere. I činjenica da je ista bila uvjet za dobivanje kredita potvrđuje zaključak da je uzrokovala znatnu neravnotežu na tužiteljevu štetu.

10. Tuženik se poziva na odredbe Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) međutim ista se ne primjenjuje na ugovore koji su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013.

11. Nije od značaja pozivanje tuženika na praksu sudova drugih država (članica i nečlanica EU), a ujedno valja istaknuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. potvrdio ništetnost ulaznih naknada za obradu kredita.

12. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredbu te je radi toga nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zakonske zatezne kamate odredio temeljem članka 1115.

ZOO-a odnosno od 27. veljače 2006.

13. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

14. Pogrešno se u žalbi tvrdi da je tuženiku neosnovano naloženo naknaditi tužitelju troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i za presudu u iznosu od 26,54 EUR, jer da je člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi. Ovo stoga jer predmetni postupak nije pokrenut na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pa se navedena odredba ne primjenjuje u konkretnom slučaju.

15. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tuženikovu žalbu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. S obzirom da tuženik nije sa žalbom uspio, to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 17. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Kate Brajković